Jedinstvo, October 23, 1956

              STRANA 4 K
— A U
(82)
— Hodemo! — dahnuic obojc
— Da c"cte mc sluiiti duSom i
tijclom, da roe odati ne dcte, i
ovrjiti svaku moju zapovijed.
— Hodemo!
— Bez himbe i varke!
— Bcz himbe i varke!
— Na Boga iivoga !
— Na Boga ziv oga !
— I na m!u greinu doiu!
— I na aJu greinu duSu!
— Amen' Dobro je' — nas-mjeh- nu
se Badoer, zakloniv raspclo
u njedra — Dignite se — Ca-vagnoli
skodi na noge i uzdahnu
Na delu stajahu mu debele kaplje
znoja, biljczi straha. Jto ga je pre-trpi- o
bio Polaganije dizala se Lu-krccij- a,
Iaka drhtavica hvataSe joj
cqelo tijelo, kao omamljena gledaJe
prcd scbe
— Jo5 jedno — rede Badoer,
izvadiv iz kese list papira i pisalo
potpiiite mi ovo pismo'
— Nije niJta osobita — odvrati
pONlanik nclujno — to ti je pnz-nanj- e,
da je Lukrecija tvojom po-m- oi
otrovala starog novdara, da
stc ga oplijenili i s njegovim bla-go- m
pobjegli amo PotpiSi — Ca-agno- li
zastrept, stisnu usne i otre
si rukom sa dela znoj Lukrecija
skodi natrag", kanda ju ujede guja
— No, potpiJi' — zapovjedi
Badoer, nruiajudi vradu pero.
Vrad kanda se davio, napokon
prodje rukom preko lica, priskodi
i potpisa hrlo ra klupi
— Dobro' — kimnu poslanik
— sad deS ti, Lukrecijo! Na, cvo
ti pcra
Zen ska dovude se do klupe,
istrgnu Badoeru pero, zajkrinu,
otinu ga ispod oka i pode {arati
svoje ime. stade. uzdahnu.
— SvrSi, molim te! —- - Badoer
de I opet liznu plamen iz njezina
oka, zadere dva, trf puta perom u
papir i poda ga, drJdudi, strancu.
Benissime' Ba-doer,
— — pljesnu
pohraniv papir u kesu. —
Eto' Sad smo opet dobri prijatelji
VaSa glava stoii vam toll sigurno
na ramenima, ko god i moja, to
ako budetc dobri. Pade ne tre--a
vam ialitt truda, jer dete dobiti
za soju sluzbu same svece utisnute
na pravo mlctacko zlato. la ti poz-naj- ei
joS od Michicla naie mleta-fle- e
cekine, Lukrecijo, je li? Eo
am kaparc — produlji Badoer,
prufiv vradu kesu zlatnika — Sada
pako, draga Lukrecijo, moram ti
reci, da sam gladan t zedan uonest
icla i pila Bai je ovdje pod ovom
jabukom zgodno mjestance, da se
oknjepii Pri vinu govorit demo
onako od srea, ito valja raditi.
— Brzo' Brzo, Lukrecijo! Po-tlu- ii
gospodina Badoera — pode
vrad mucati.
— Na tvoju sluzbu! — pokloni
se Lukrecija Badoeru, ni ne pogle-da- v
vrada, i ode u kudu.
Zakratko sjedjahu vrad i njegov
nesmiljeni gost pod jabukom, ka-m- o
je hitra Lukrecija namjestila
bila malen stol Tu jc drhtao brijeg
zlatolike polcnte, sijevale priene
nbice, a podalje mamilo grlo go--
sta bujno voce i Ijeskao se elite
vrd rumena %ina. Pred gostom
stajaSe Lukrecija pruiajudi mu bije-lo- m
rukom dalu vina, koje je dino
igralo u suncu DruJtvance bijale
vedra, vcscla lica. Ni iiva duJa ne
bi bila u snu slutila, {to se je pnje
malo vremena uiasno zbilo.
Cavagnoli bjeSe bai zatako ri-bi- cu
u iiroka usta nabubrenog lica,
Lukrecija pokazivala je kroz umi
Ijat posmijeh bijele svoje zubidc,
a I Badoer smijeSio se ispod brka,
promatrajudi iensku
— Pij, signore' Bilo ti %ince
slatko — nutkaie gx MIecanka.
— Zbilia elatko — upita, okli-- 1
,e%ajudi. tajni poslanik.
— Parola donorc' — viknu
rad i%adudi ribicu — slatko, disto
naravsko %ino. Jto sluii moim
sta rim kostima za medicinu Nije,
istma, dozrelo o suncu lijepe Ita-lij- e,
ved u ovom kraju, al ima u
sebi jakosti i live vatre.
— Zbiija? — rece Badoer,
svmuv okom пл vrada.
— Ha' Ha! Ha' Ha — udari
Lukrecija u glasan, razuzdan smi
ieh — Opisco, signore' — zatim
iikapi sama ca$u do dna, okrenu
se na peti i pruii gotu praznu
daJu pod nos. — No, signore, je-a- m
li pogodila t-oj- u misao Pre-rari- o
$i e. Iuto prevario. Otkako
sam ostavila MIetke. zaborarih Uj
nedisti zanat. Mislio si, da e u
toj daii otrova. je li? Eh, vidjela
sam ti to na lieu. Nije, nije, sig-nore.
Eto, dokazah ti, da ga moie!
mime duJc piti.
Zatim naroS daJu iznova gostu,
a i vracu te reder
— Pij,£0podine, pj! Evo vi-di- k
da mi nije niSta.
Badoera nekako iacnu, da je hi-tra
zemljakinja odgonenula njego-v- u
tajrui bojazan. Brzo prihrt
daij, kucnu se vracern, viknuv
— U tvoje zdravlje i'sredu, Lu- -
L E T V A
( ittortjskt r o m a ) GUST SENOA —
krecijo — istrusi caJu naglo, i
dinilo se, da mu je slatka bila.
Zarka kaplja razigra duSu druS-tv- a,
u rujnom vmcu utopiSe se se
krvave uspomene, sav strah. 2iv sc
rasprede go-or-
.
Eccellenza Ca-wgno- li, — — zamrmlja
obrisav si rukaom masne
usnice — nije me poslije tolikc
godtna mogla zapasti cdi srcla,
nego da mogu sluiiti rruloj mojoj
domovim, slanoj Vcneciji No jj
sam kukavica, pocro, poxero, po-cret- to
Dostoj otvonti rata mo
jega slaboga uma, da razumijem,
6m bi slabalan сгл mogao sluiiti
suncu.
— Dobro, najpnje tcit cu tebi,
potlje Lukrcciji — ree Badoer. —
Za pno imai dobro zapisati sc,
Jto bia u oom gradu, t j i ovdje
na brdu i dolje u Kaptolu Lijed-ni- k
si, zalaziS sakamo, poznajci
sakoga Tebi dakle ne c"e biti po-- J
odje azne osobe, kakav ban, ka-ko- v
biskup, kak%i kanonici, какм
chkaii Uz koju stranku pnstaju,
jesu li pametni, glupi, muni,
strain i, imaju li kako4i manu,
moie li ih dojek predobiti i dim,
bud полсет, bud praznom fasti,
bud zenskom. RazumijeS li?
— Oh' Oh' — huknu vraf,
zmirkajufr, j poie soj kaiiprst u
celo zabadati — capisco, capisco!
Ti traiit "curriculum morbi" za
svaku osobu, koja nije smet u
oom gradu. Bit (e tocno po глојој
oIji, eccellenza
— Dobro' Potlje recj cu ti, ka- -
ko ces mi slatt ta pisma. Za drugo.
— Za drugo? — upita Cavag-noli
plaho.
— Eh, nismo joS evriili, prijane
moj — mahnu Badoer. — Za dru-go,
zapiSi $i oo za uho. Ti si tu
lijednik?
— Da.
— Sjedi{, mislim, i u gradskom
vijecu ?
— Da, da — ponoi rac" po-nosit- o.
— Imal pristaia i prijatclja?
— Oh! Dakako! — kimnu vra2
glaom.
— Bene! — Badoer ce. — Tvoja
budt briga kovati, rovati, mutiti i
mijeiati, da medju gradjanima i
Kaptolom ne bude nikako praoga
mira. Odie god mozes, nuckaj.
Sapdi, izvrafaj, zavradaj, lafi. mali
i miti U torn zanaru izvjezban si
dosta a novaca dob! vat ceS do olje,
da primamif druge Sugae duJe u
soju mrelu.
Cacagnoli slusate, zinuv, obrxe
uzvinuv, raiiriv oft i nosnice, lek-dj- u
gospodina Badoera, zatim poce
si nrstom trti nos i pogledav u ze-mlj- u,
rece:
— Hrn! Hm' Da' Da! Da Oh!
Razumijem! Lagati, mazati, 1 mu-titi,
da se, da se, sva . ja ne
mogu jamifiti, ne mogu рп'$есЧ da
c"e $ле biti po tojoj olji. Zar del
me Jcepati za gla-- u i onda, $?g-nor- e,
ako bude drug! tko jaci od
mene, pak mi pokvari posao?
— Eh. lud w ' — nasmiia se Ba-doer
— samo ako me izdaS, proti
mojoj olji uzradil i ako budeS
Iijen, ode ti glava Za tvoju mu-dro- st
i clupost ne mold jamditi
To je dar od naravi, komu nisi
kriv Ti samo budi trijezan i $u6
ruka%e.
— Ah, ben, benone! Sukati ni-ka- e'
Zato lako, toga ce biti, ako
Bog da! — vikaie vra2 poneito
zadoMjIjnij'i.
— Sad je na tebi red. Ijepotice
moja —- okrenu se MIedanin k
Lukrcciji. — Ded, natodi mi joj
ca{u ina, ne bojim se vet! otroa.
Ako je tvoja krv toli iarka, ko Jto
je ova rumena kapliica, ako je
tvoj duh toll jak i oJtar, ko ito . .. . л .' ,,. ... t.„
da M . , preiasne rewiblike
osvicriaii lite, mozaa ooijc oa rvo-g- a
brata.
Vrad trznu se, Lukrecija natodi.
nasmjehnuv se ispod oka, i rede
— Mislim, da mi je krv fin.
i zalim, da nemam za to sxjedoka
odje.
— A Jta sam ja? — skofi Ca-vagnoli
— Taci, benedetto — oJinu ga
zenska — ti si mi brat. Soj duh
nabrusit cu, kako bolje znam. No
molim, signore, kakoa cu posla
imati?
— LjubiJ li ljubav? — upita
Badoer.
— Kojoj zenskoj, ako ne laze,
nije ljubav sagdanja hrana? —
odrati odreJito Lukrcaja. — Ja
sam ti se zato i rod l la.
— A prodajeJ h tu ljubav? —
upita iznow Badoer
— Signore — lanu Lukrecija
i kanda ce stranca probosti odima,
al Badoer uhwti taj planmcn oka
pose mirno pa de opet:
— Da, da' Ne salim se, ne pi-ta- m uludo, signoro ProdajeJ li tu
ljubav
— A zar ti tu ljubav kjpujeJ'
— odrnu, rcbajudi ienska
— Kupowti? NipoJto' Cujem,
da je toja ljubav preobilna, pak
je ne bih kraj najbolje %o!je na-plat- iti
mogao Ved bih . .
— Stabi?
— Uzeo bih je na neko vrijeme
u zakup, kao ito se na primjer u-zim- lje
u zakup ribarija
— U zakup Ne razumijem —
uzmaknu Lukrecija poneJto ljutita
— Sjedni do mene, signoro, da
ti taj posao protumadim, ne do-ji- m, da demo se lijepo pogoditi
Lukrecija sjede.
— Cuo sam — produlji Badoer
— da ti je sree milostio, da nisi
koludnca, a elika gotpoda u oom
gradu da traie desto tvoju milost
— Signore! — probjesni Lukre-cija
muklo.
— Umiri se, Lukrecijo, ja te
zato ne korim — primijeti Badoer,
staviv soju na niezinu ruku i po-gledav
je oJtro, da je smjesta po-niknu- la nikom. — Ni ti je ne Ico-ns',
Cavagnoli, je li?
— Ni ja, ni ja! — pode vra£
vrtjeti glavom.
— Koga od elikc gospode poz- -
najes ovdje poblize, Lukrcajo?
Zenska nagnu se k njemu i
Japnu:
— Bana.
— Ah, gospodina Ludenca?
Lukrecija kimnu glavom.
— Koga jo? — upita Badoer.
Djevojka krenu ramenom i iz-mu- ca:
— Eh, ima vise mlade ojnidke,
velikaike gospode.
—- Cavagnoli — okrenu se po-slanik
k vradu —- ima li vehke gos-pode
u Zagrebu, koja se ne slaiu
sa banom Ludencom te nisu za kra-Ij- a
SiJmana?
— Onako pose odito nema —
odvrati vrad — jer se boje; al zna
se, koji u potaji mrze na kralja
SiJmana pa se puno drule s kano- -
mama.
— Na primjer?
— Prijasvrga Ahacij Prodanid
U duJi kuha mu tajni bijes. Bio
je ban Slavonije, a Ludenac istisnu
ga. Odonda Jkripi na novoga bana,
a susjeda svoga, jer ima kudu kod
kraljevskog mora Znam, da ka-nonici
desto k njemu zalaze, pa
dolaze i kojekalcvi plemidi izvana,
za koje se zna, da su bili dasnid
u vojsci buntovne lige.
— Ah — kliknu Badoer, koji
je vrlo рог-л-о sluJao bio — to je
dobro, vrlo dobro. Lukrecijo, poz-najc- J
li mofda i toga bivsega bana
Ahacija?
— Ne poznajem njega — rede
femka — al njegova sina Mikida
Bio ic pnje dasnik u kraljidinoj
vojsa, al sad se rasrdio i objesio
sablju na klm Otimlje se za mnom,
alt ja ga ne du.
— Morat deJ ga htjeti, Lukre-djo- !
— Signore — usplamti Hjepa
Mledanka, zalagriv ocima — ti si
tiran, krvnik. Siliti me hodel na
ljubav?
(Nastavit de se)
POKLONI, SlFK ARTE I NOVAC
ZA JUGOSLAVIJU
Najstanja Agendja, sada kao urijek prodaje Jifkarte, avionske
i fdjeznidke ksrte. Nabavlja pumice, vize i garandje; Obavlja
Javno-btljeznid- ke posloTe svih vrsta: punomodja, izjive. Stc
mte dolmmenata iz Jugoslavije; Daje upute i pravi papire za
vjendanje preko punomodnika. Obavlja doznake za svaki it.00
po 600 dinara, koje stifu za 8 dana. Troflcori samo $2.00 bez
razlike koUko se talje. VAZNO: Tko kupi putnu kartu хж
sebe i sroje t ne iskoristi DOBIVA djelu wotu norca bez
ikakva odbitka.
Za poklone trafire djenike. Pazite na moje oglairranje pokJona.
Joi urijek treba moogo hrane, robe HcL, u JugoslavijL P1SITE
Z. SVE STO TREB ATE JOS DANAS NA NOVU ADRESU:
GEORGE SIGMUND, RU
1434 SC Cathrmca Street West, Room 206
Montreal 25, P.Q. Cauda.
'Rock-and-roll- ": ozbiljan problem
ili nesto sto ce proci?
"Rock-and-roll- " je postao napast u mnogim zemljama. U ovom dopisu
jugoslavenskog novinara Lazica prikazana je situacija u Vel. Britantji.
London. — U Velikoj Britantji
filmska je cenzura леота stroga.
Prije svega, filmovi se duJmanski
diste ikarama, kohko 'god je to
samo mogude, od s ega Jto bi —
po miJljenju cenzora — moglo
rijedjati patnjarhalm, puritan-sk- i
ukut. Tako izrczani, joS se i
kategonziraju. Ako dobiju ozna-k- u
"iks", onda prikazivanja ne-ma,
zatckne It se u salt i jedna
osoba mladja od 16 godina. Ako
su im odredili "a" onda je pre-poruden- o,
da pubhka bude odra-s!a- .
Za se je tek film sa ozna-ko- m ' n" a tih je najmanje.
Sada je, medjutim, jedan ame-nd- ki
film, krJten, kao najneviniji,
onim "u" napra 10 takav rusvaj i,
swkako, Jtctu, какле si oni drugi
iz "a" i "iks" kategorije nisu
i ne bi mogli stvonti.
Radi se o muzidkom, dzez,
filmu "Rock around the clock",
koji je ved u svojoj postojbini
izazvao neito guive Ovdje je on
— u ovoj mirnoj zemlji hladno-krvni- h
i umjerenih ljudi — pot-pali- o
ditave male pobune svoje
vrste. Izgredi su se zahuktali, pa
je podetkom proJle nedjelje jedna
kopija tog filma poslana i u kra-Ijidin- u
Ijetnu rezidenciju Balmo-ral,
na zahtjev odande.
Od sitnih ncpristojnosti
do krupnih tudnjava
Podclo je tako, Jto je omladina
u nekim dijelovima Londona po-dinjal- a,
dim bi odjeknuli u filmu
prvi telcstovi nove igre "rok en
rol", da pljeska, da lupa takt
nogama, evcntualno i da pomalo
zavija za trubama.
Slijedeca je laza brzo naiJla:
jednog se dana podelo usta j at i
za vrijeme filma sa svojih mjesta
i cupkati ili, dak, i plesati po pro-lazi- ma
— s malo obzira prema
ostalim gledaocima, ne hajudi
mnogo za intervencije razvodnika
i direktora kinematografa ili ko-je- g
policajca, ako se rfeiao u
blizini. P
1 NEKA BUDE MIRA!
Dva moja prijatclja
ko'mene u eobi sidu,
I za ove pisme
se pripiru;
jedan kaie:
To j'e Jala , . .
drugi:
To je satira . . .
I xidu,
budu . . .
dobro da se i ne tudu!
Ja muda pa muda,
all buka dodija;
diga san se,
poJa' u drugu sobu,
sija
mislija . . .
najzad se domislija,
i reka:
Neka bude Sala
i satira,
ali . . .
Neka bude mira!
2 NAJOPASN1J1
Cipe: Ko je najopasniji
na sviru?
Midun: (misli, misli a
onda bubne)
Ovi vraiji partizani!
3 NA BONACI
Midun vozi
a ja na prori -
gledan u more .
i driin osti.
Vidji san sipu,
viknija Midunu:
Sija!
i s ostin mahnija
da du sipu
u kosti obosti.
"Sluiaj, lafe ' objasnlo je stvar
jedan djedak od kojih 15 ill 16
godina u dugom crnom kapuru —
"pa ovo se ne moie izdrzati ima
da plesem, pa ma Sto bilo, ovo
mi svu energiju vadi!"
A to je "ma Jto" tako redi od-ma- h
pristiglo Pomahnitali od
ritma te igre, diji takt kao da
tude ubrzano metronomsko klatno,
ti su mladidi i djevojke skakali
s poda na sjedala, sa sjedala na
pod, padah i valjali se po kine-matograf- u,
prebacivali jedno dru-go- g
preko ramena i, na kraju,
grabili poiarne aparate i kante s
pijcskom l zasipali ono malo pu-blike,
koja se joS nije bila raz-bezal- a.
Za tren oka nckt su se bioskopi
pretvorili doslovno u ludnice
Uprave su podele skidati taj film
s reportoara, u unutraJnjosti su
nckc opdinske vlasti preventivno
zabranile njegovo pnkazivanje
Kad je histerija uzela maha,
dczurni policajci po kvartovima
nisu ved moglr niJta udiniti, dak
bi — onako nenaorufani zaista
uljudni i pomalo dobroduJnog
izgleda — izvladili joS i deblji
kraj- - razuzdani mladidi, poput
besprizornih, napadali bi ih, i u
onim boljim sludajevima bar im
ulubljivali Jljemove.
Posljednjih dana su pred po-bunje- ne
kinematografe bili upu-diva- ni
ved ditavi policijski odredi,
sa psima i s po nekoliko "crnih
marica" (i ovdje ih tako zovu).
Poslije pravih okrJaja medju ki-nematograf-skim
klupama, iz dvo-ran- a
je izvladeno I po nekolilo
desctaka izbezumljenih, podivlja-li- h
mladida i njihovih raspuJtenih
djevojaka.
"Rok — rok — rok —
demonstracijc"
PokuJajte zamisliti, kako je iz-gled- ao
prizor, koji se u subotu
15. septembra odigrao u jednom
dijelu Londona, koji se zove
Luishem, kad su izgredi kulmi- -
On zaJija,
ja posmija, I...
u more zaronija.
Bila je srida
plivati san zna
J doJa bandi kaida.
Midun mi da ruku.
Mudili smo muku
Kaid je mali bija
i bai ka san 'tija
s livon nogon unutra
kaid se privmija
i oba dva pokrija.
I Midun se smodija!
UV1K ISTA
Bila jedna strina Dora,
u kudid na kraj mora;
k njoj bi doila dica,
da jin pride prida.
I dica bi kod nje
po vas dan da vidu:
Ajde strina Dora,
isprdaj nan pridu . i .
i) idu tjde.
piame pjsme,
pnpiru prepiz-u- ,
poia ctiio
Cipe ггтГко ime.
2)
3)
na btmaci lor
)
)
—
—
—
—
—
—
nirali dok je podesetak polica-jac- a
obuzdavalo plesadt rok en
rola" u kinematografu, napolju
se, na ulid, okupilo oko 300 mla-dida
i nepunoljetnih djedaka, pa-- i
djevojdice, koji su svi glasno
vikali na agente, psovali ih, zvif-dai- i,
pokuiavali da sprijede od-vodjen- je
pohapienih, zlostavljali
prolaznike, a poslije demonstri-ra- h
ulicama urlajudi u zboru.
"Rok rok rok rok
Te iste vederi u drugom jed-nom
dijelu grada, poznatom pod
imenom Elefent end kesti, Sez-des- et
je policajaca sminvalo opet
jednu masu mladih ljudi, koje je
"Rock around the clock" takodjer
bado u trans t izbezumio
Nemimim kvartovima krstarili
su, do duboko u nod, policijski
automobili i preko megafona po-ziva-li
jurodove, da se razidju ku-dam- a.
A ovi su skakali ulicama
i pjevali:
"Jedan sat, dva, tri — rok!
"Cetir sata, pet. Jest — rok'"
"Rok rok rok"
Sklanjali su se vidudi "Eno
zakona, eno nosonje, tek kad
bi sc koji policajac priblifavao,
pa bi onda negdje malo dalje
nastavili svoju sumahnitu igru po
trotoaru.
Trebalo je to vidjetl, pa da se
dovjeku nametne sijaset pitanja,
a pnje svega ovo: otkud sve to,
kako se boriti s ovom strujom.
J E S M E
Rijccnik
koja je zahvatila stotine i hiljade
mladih ljudi i vude ih, blesavo
iskesenih lica i dupavih, na razne
stramputice?
Prida o dva grada
Odgovora na ono prvo pitanjc
— otkud to, da se jedan slab film
besmislcnog sadrfaja, i muzike
koja je diletanski jeftina, a u his-tonj- u
dfeza ne de udi ni kao ko-lik- o
toliko vrednija epizoda, jade
prianja od toliko drugih lijepih
stvari — ima mnogo i svakoja-kih- .
Dok vlasti dine, Sto mogu —
Prognati jih kulala,
al dica nesluSala;
tako bi joj dodijala,
t uvik jin ispridala:
Bila je'na baba,
zvala se Zaba;
inula kitu cvida . . .
i svrJcna prida.
MISTO CVRCKA 2VRKA
Lito je bilo
ka se to dogodilo:
Ujac je plej'a sprte,
od mrte.
Ko njega san u hladu sidija
ispo mendule.
Na grani je dvrdak dvr6'ja.
Po grani san se penja
da bi ga uvatija;
grana je tanka bila
i se slomila ... doll sa pa,
u kamen delon udrija
i ... zamisto uvatiti dvrdka,
na ddu mi je izresla fvrka!
S. DE WOLF.
ostlma na
mlmosn mora,
pnnrm — pramac. ip — ItaL sepia, rfba, iijati — voxiti nming,
zasastaviti 2amac Teslima.
LaSe — farr.ac.
dica — }eea. crice — cviX.
prta — koiarica
xnrta — vrtta irrma, drreta
X. J. pmtora, znendala — bajama, stable,
nvaUU — uhvatitl
kainjavaju globom pohapsene,
pa ih puJtaju kudama — Stampa
se narodito ne zabrinjava i uglav-no- m
tumadi "rok en rol' histcriju
malo prctjeranijim vidom pu-bcrtetsk- ih
nemira,
epohom poput onth, koje su
svojevremeno donijelt darlston ill
rumba, koje su bile i proJle, pa
de tako i ova;
suviJe naglim naletom jedne
dmamidne igre u zemlju ncnavi-knatu- ,
dzezu, na ritam te vrste,
loJe joS odgojenim ukusom jed-nog
dijela omladme
Ovo posljednje najviSe se blizi
istini. Tu i podinjc pnda o dva
grada, dva Londona, o onom jui-n- o
od Temze i drugom preko
njeke. Ta pnda jedina moze du-bl-je
objasniti, punije odgovonti
na pitanje.
Juzno od njeke kvartovi su,
uglav nom, siromajnijih ljudi
Kude su tu viJe oronule, ulazi
zapuJteniji, uhce djeluju nekako
mradnije, odijelo je na prolazni-cim- a
slabije Djeci tih i takvih
rajona, kojih inade ima i s one
strane Temze, nisu namijcnjcni
Oksford, Int. Kcmbndi ili one,
uopde daleko jade privatne 5kolc.
Ona idu u javne Skole, takozvane
modern-schoo- l, koje laburisti te-Sk-o
napadaju, zato Sto pruzaju i
slabije obrazovanje i slabije, vrlo
ogranidene izglede u zivotu.
Blagoje Laztt.
("Borba")
ANEGDOTE
VATRA I "VATRA
Voltaire je znao pridati prijate-ljim- a
dogodovJtine iz svog zivota.
Tako de jednom:
— Moj se otac samo jednom
na mene ozbiljno naljutio. To bi
onda kad me uhvatio kako ditam
pored vatre.
— Pa Jto je u tome loJe . . ?
—. Bai niJta, Samo sam vam za- -
boravio rcjfi, da u onoj sobi nije
bilo kamina, tako da sam vatru bio
naloiio usred sobe.
MOZGOVI
Attlee, bivJi vodja laburista,
sluJao je strpljivo jednoga, koji
mu je hvalio um svog psa:
— Uvjeravam te — zaldjudi
kinofil da toliko — - zna sigurno
kohko jedan dovjek . . .
— Zar? — odgovori Attlee —
i ti smatraS da je to dovoljan do--
kaz inteligcndje?
GLAZBA IZVANA
I IZNUTRA
Tristan Bernard, znameniti hu-morist
(jedi sam samcat u rcsto-ran-u
i jede. U lokalu svira mali
orkestar.
Humorist dozove Jefa sale i
upita:
— VaJ orkestar svira sve, ito
god se zaieli?
— Oni de biti sretni da sviraju
Sto god vi naredite.
— Dobro: onda ih poialjite na-pol- je
da sviraju po svim zvondma
obliinjih kuda.
OD OCA NA SINA
Aleksandar Dumas mladji pozo-v- e
prijatclja na rudak. Na koncu
jela primjeti kako ima svega lO
Franaka u dicpu, ito ni u ono vri-jeme
nije dostajalo za pristojan ru-dak.
Povjeri prijattlju evoju ne-vol- ju,
ali ni taj nije imao novaca.
ved mu preporudi da skokne po-sud- iti
pare od oca, koji je u blizini
stanovao.
— Od oca da traiim? — zaudt
se Dumas— pa znaJ kako taj troii!
— Modi de ti uvijek pozajmiti
desetak franaka . . .
— Pokuiajmo . . — I Dumas-izadje- .
Nakon par minuta se vrada, lirt
bespomodno ruke i kaie:
— Ako leliS bai da znai, sad
imam joi svega pet franaka.