Jedinstvo, December 04, 1956

              ШЋ ч9тг рцздид т,ц
STRAXA 4 К Е. Е Т V A STRAHOTE RATA
— A U
92
— Red mu jo?, da nam je do-gorje- lo
do nokata, i ako bude ta-ka- v.
ko ito je doscle bio, da de vi-dj- eti
na svoje odi, kako se svi dal-matins- ki
gradovi daiu pod Tvrtko-v- o
zezlo, a kriv de biti tomu samo
sam kralj, jer na$ ostavlja kao ribe
na suhom..
Tako govoraJe starac Trogiranin
na odlasku banu. Gospodin od Lu-den- ca
dudio se je ioduJe, kako ti
primorski gradjani govorc i o sa-mo- m
kralj u, kanda im je jezk
brirva, no kad je pomnije razabirao
razloge starca. raoro je priznati, da
je sve to ziva istina i da Si {man
zbilja ne zaslufuje one velike sre-d- e,
koja ga je dosele pratila bila.
StaviJc! sjededi u Zadru i pro-laze- ci
kroz druge gradove, govo-re- di
sad $ ovim sad s onim vlaste-lino- m
ili patricijem, uvjeri se sla-vons- ki
ban, da je u novije vrijeme
u Dalmaciji sreda svoje lice sve
vise odvracala od Sifmana i obra- -
cala k dovieku. koii ie imao tvrde"
odluke i volje, obilje junaJtva i
koji je gvozdenom rukom bio o-mjc- rio
kotar srodnih naroda, Jto ih
je kanio skupiti pod svoju krunu.
Nije bilo teJko pogoditi, tko de
nadvladati, brzina ili lijenost. is-kren-ost
ili himba, tvrda vjcra ili
slabo uzdanje.
Tc uspomene, to iskustvo donese
gospodin Ludenac sa sobom u Za-greb.
Nije dakako bio i naimanje
vesco, znajudi uanprijed, kofiko dc
sc srditi kralj, ito mu pomirba ni
po drugi put nije poila za rukom,
a mutilo ga je sve, ito je vidio bio,
jer to doduie nije slutilo na mir,
vei na krvavo razbojiite po svim
stranama kraljevine, i nije bilo
dvojiti, da ie se zapaliti i Slavonija,
kad je ved Dalmaciia, a i ncito
Hrvatske plamtjela bila bunom.
Gospodin Ludenac uvidi, da tu ne
ie biti mirna banovanja u Zagre--
bu, a stoga mu bijasc srec vrlo za
brinuto. Na drugi dan povratica
svoga rede prijatclju si bikupu lva-n- u
u pojzdanom .razgovoru: --—
Dragi prijatclju biskupe, sve mi sc
dini, da ie bure biti, i da bi mogla
strijela od mora poscgnuti i u ovaj
kraj, svakako ie dobro, da dovjek
drii gla-- u pod krovom i da se za
vrcmena ukloni zloj godini. Ove
kraljevine, mislirn Hrvatsku, Dal-madj- u
i Slivoniju, te uistinu lijepc
zcmlje, kanda nije gospodin Hog,
nego upravo vrag blagoslovio. Ja ti
vclju, tu nema nikad mira niti po-koj- a,
niti ie ga ikad biti. Da mi
nije do banije i da imadem -- iJe,
nego ito imam, ne bih zaista .jcdio
na Gndu.'ved bi se zavuko u svoj
slovadki kraj, ali nevolja, brate, i
nevolja, nuida te eie za sluibu.
Tcbi je mnogo lakie, biskupc, ti si
ved negdje skupio lijcpu hrpicu
zlata, jer je crkva zagrcbadka dobra
muzara. Ako ti napokon dosadi to
krvavo natezanje i pravdanje, ne
treba ti nego potcupiu ivoie и
nabubrcne vrcdice te odletjeti u
svijet, kao ito si doio iz svijeta.
Vazda ostaici pop, svet dovjek, ko--
mu nitko ne moic niita, a imai se
o (em hraniti.
Dan slavonski covorio je te rijcdi
toli jetko I nemilo, da je biskup
ivan oa сиил рмпј hijkii v..
Mudri crkovniak ne teie i rijcdi.
alt je podco tim vise razmiiljati o
torn, ito mu je ban prijateljski pri-Sapnu- o;
od tog dana postajaie jo!
ikrtiji. tee joi vise dinara i cekini
slagao u tajno skroviite stana svo-g- a,
jer mu se misao Ludencova di-m- la
vrlo pamctna.
Dilo je podveder vedroga dana.
Dan Lacko svejednako umoran od
dalcka puta Iczaic podvinutih pd
glavom ruku na niskoj postelji
pokrivenoj mcdvjedjom koiom, a
u omalcnoj komori kraljevskoga
dvora na Gricu. Dio jc posvema
obu?eru umo mu bijahu prsa pove
razgaltena: jedna noga stajaie na
postelji. doJim je dnigu Iijcno spu-ifa- o
na zemlja. Kroz otvorena okna
ptno iz vrta vedemji vjctrid i s nji-tr- w
miomiri otvarajudec c сл-ije-a.
To je banu godilo. disaie voIjVo
i lako. taj mtomirtsni dah kaada
mu ie raibliiivao ilaivu m" makom
da se e maknuo; vf te pola otro-reni- h
uMiju nepomno gledao u
tavanice komore. i samo katkaJ
stisnuo hi od milja i drgeti na
rasak dfi. Razmiljao. je o svom
nedavnotn boravku kraj mor-a- . gdje
ie njega, krinog sn $1вгаЛсе(а
xlesoria. pritfo na peki kmene
iadransko wncf. da ma je raozak
ne samo od driavnih peteva. vt'
i od Jejae kipfeti po&e. a rfarobo-Ij- a biiale oVrodmu brw Latercv
naidoadntji bok. jer j&a fe vaki
put рочШа. kad je imao tnttffH
o rainifem kakeoai poeku d
nije bilo ni iee m polktke. a to
m--j ie godilo d$i. finilo mu se, da sntva odan
sanak. da e. rije sle briee.
srba laeoJo na ebico Bilo ie
ribo. ieJra s--i Лк fcAanie 1А.Ч
sve ptke bieSe raniieraite. samo
Itxtik curlflcao ie гежЈо тјо ж
nnsk-- j piesraicu u t8ro noJ Uie
dampu smoti se lijepo mirovanje
t raa&anje Lucent bana
(Н i s to r i j s ti GUST r o m a n) SEN
Pomalo zaikrinuie vrata, ban
toca ne du. Bilo je kanda se sitm
korad Juljaju po komori, ni toga
ne osjeti Luc'cnac
— Bane — iapnu kroz mrak
tihi glas. Ban se ne ozva.
— Bane — reie sad zenski glas
jade.
Lacko sunu iz svojih sania uvis,
i pogledav plaho pred sebe, kriknu :
— Tko se je drznuo mutiti mi
noini mir?
U sumraku stajaSe pred njim
spodoba ovisoke zenske, kojoj nije
pravo mogao razabrati lice.
— Ja sam — odvrati ienka nje-£n- o
— tvoja Lukrecija, gospodine
bane, koja je toliko vremena uzdi-sal- a
za tobom. nadajtid se sretnom
povratku tvomu. Ban povrati se
doista. Oh, koliko je zivlje posko-dil- o
sree na taj glas, al se to sree
brie i rastuii, jer dan za danom
minu, a ban ne posla sojoj Lukrc-cij- i
od sebe biljega.
— Ali Lukrecijo — uze je La-cko,
skodiv na noge, tjciiti — nc
srdi se, sjedni — i ban posegnu
obiema rukama za djevojkom, no
Mlcdanka otkloni ga rukom te uz-mak- nu
za dva, tri koraka.
— Pusti me, banc, neka goor;m
dokraja, utjeha me tvoja u ovaj
par ublaiiti ne ie, i ne dodjoh tra-2i- ti
raduna ili moliti za novu milost.
I u Lukrecije ima poneito nonosa.
Kad mi se nisi javio, niti glasa od
sebe dao, pomislih: Muikarac je,
kao svi druci muJkarci. Kraj sinie--
ga mora, gdjc si evo po drugi put
za poslom boravio, plamti po koje
crno iivo oko, rumeni se po kojc
djcvojadko lijepo lice, mozda mla-dj- e
i IjepSc od Lukrecije. Daleko
je Zagreb od smjeg mora, maicna
je vradeva sestra prcma banu, pam-tenj- e
muiko nije nego prah o vje-tr- u,
zakletva muika prisega u vodi
zapisana. Miruj, ne tjeii me, ne
prckidaj me. 1'i si svoj dovjek,
moiei raditl ito hodei, ja nemam
nrava oa teDC iraziu ni n uu
krunice. Al te zaboravila nisam. ~ Vidim, draga Lukrecijo —
teie ban poneito dirnut tim duv-stveni- m
govorom hitrc Mledanke
— jer si k men i doila, i Uobro mi
doila.
— Ved ti jednom rekoh, gospo-dine
bane — zaleti mu se Lukre-cija
u njed — da se vrlo vara!.
Nisam ja doila radi Ijubakanja,
nisam doila radi sebe. Gospodinu
banu Ladislavu budi proiteno od
mene, da je u kolu lijepih zaJar-ski- h
mladida zaboravio na tuinu
Lukreciju. Sve mu budi proiteno,
a da mu dokaiem, da onaj iivi pla-me- n,
o kojem sc jc nckad griao,
joi trepti u mojem sreu, dodjoh
amo nc'idjena, neduvena od niko-pi- ,
da banu nomognem do vclikc
slave, pade da njega i kraljcvinu
uiduvam od propasti i bune.
Lukredja govoraie te rijcdi silo-viti- m,
gotovo gromkim glasom, a
u pojeainim slovima mogao si o-sjet- iti
silno trcptanje srea i uzja-ren- u
krv. U dudu gledaie je ban.
Nije smio podvojiti, da u njczinim
rijedima istine ima, jer toli silno,
toli iivo moie govoriti strast. al
ne moie lai. Kadno ma Lukrecija
rede ono za propast, burno protrc-s- e
mu se duia. Te zloguke rijcdi
bijahu mu nepojmive bar za ovaj
par i za njcgovu mimu banovinu
Slavoniju nejerovne, al djcojka
ih jc onako barila, s njima se po-nosil- a;
te misli. te rijcdi ne mogoie
niknuti u njezinoj glavi.
— Jesi li poludjela? — kriknu
ban — tvoja te prevelika taitina.
tvoja prekomjerna straU goni na tc
stramputicc. tc ti se tlape uiasne
prikaze, o kojima svijet niti nc sa-nj- a.
Kakova propast?
— Ha! Ha! Ha! — udari Lu
kredja u smijeh — ban Lacko mi-- j
sli, da je on zbila cijeli svijet. Keci
ti, moj dragane bane, cijeli svijet
zna o torn, ito se po Slavoniji snuie,
samo ne zna $uonski ban. Ne
smij se. gospodine. tvoj grohot
mogao bi izmamki iz Pkla trirto
djavola. koji bi ti dovikrwli u je-d- an
glas: РгораЧ i bana. Al ka-nim- o
e dcoga (слчка. vjeruj roe:
ni, govorim ti distu irtinu. Dok si
ti u Zadru mirio nemime duic i
zalud ih ramk zlatnom piesfnom
na sj hjepak. dofctjeie od Zadra
na tvoi Grid tri vraaa gavrana, da
rode oko sebe sve plemtvo slavon-sko- .
dx se digue sve. too meie po-nije- ti
raad i koplje- - A demo, pttai'
Da se Snu Htrgne krana. da se
Boinjak Tvrtko uzrW na kralerki
stelae i da Up mrski ban Ladnhv
bed sfmeBO pebtegne bed kefeav-n- o
pepAe od bwfltovnog mada. To
ti je. гве, cijela irtina. kunem ti
se na isvoga Bojea Eto, i Lukrerija
dodie. U razali tvoiima drijem- -
O A —
: nima oiimx uiasnu propast i da
izbavi tcbe,
— Lukrcdjo — viknu ban i po-ve- de
djevojku za nJcu silom k pro-zor- u
komore, te si o mjesedini vi-dio
po ukodenim odima, po trep-tede-m
lieu sav uii i strah njegove
duie. Brzo okrenu djevojku k svi-jetl- u
i pogleda joj. oitro u odi, no
Lukrecija je, stojedi pred njim
mudke, odbijala mirnim okom
zdvojne, prestravljene poglede ba-na.
— Lukrecijo! Ne! Ne! Vidim,
ti nisi umom ienula, ti si posve
zdrave pameti, tvoje odi su bistre,
posve si mirna.
— Ha! Ha! Ha! — nasmija se
Mlcdanka grohotom — tako dakle.
Dan, bojcdi se, da sam bjesomudnica
ili da me je opsjeo nedastivi, drii
me ovJjc svojim iakanu, da mu ne
udinim kakova zla. te mi zaviruje
fri mjesedini u odi. da vidi, nisam
i zla vila ili mjesednica. Ne boj
se, bane, pamctna sam, posve pa-mctna,
al nisam u jednom, opct
sam luda, da dodjoh spasiti od
propasti doyjeka, koji mi jc moje
sree isprciao, a bacio ga zatim u
kut. Rcci sam, bane, nije li to vc-lik- a
i prevelika ludost.
— Sto bulaznii, Lukrecijo! Po
dem sudii, da sam te wgo u ncmar
i prc-oli- o drugoj, dalckoj, negdje
kod sinjega mora. Sve su to pustc
sanjke. Al o tome n;je sad rijed.
Ti tu govoriS o buni, o uroti tajan-stveno- j,
cdje drugi svijet i ne sanja
o torn, cinilo mi se, da bulaznii,
i zato se htjcdoh uvjeriti, jesi li
pri scbi.
— Rado ti vjeruiem, da se tomu
gromu iz vedra ncba cudii, dudila
sam sc i a. Al ljudi, koji mi to
rckoie, vjerovan! su kao Sveto
pismo. Staviie, po njiho-- u migu
traiila je Lukrecija sama sakriveni
trag istine.
— I nadje ga?
— Dakako, nadje ga — potvrdi
Lukredja.
— A tko ti rede, draga Lukrecijo
— uze ban iivo moljakati, stiidudi
Mlcdanki ruke. — Ti si zbilja vri-jedn- a. Tko ti to rede? A koji su
ortad, valjda si ih saznala, pa znai
i za vodju bunc. mila Lukrecijo;
ah, kazuj mi. Kolika slava po me-ne,
da u jedan hip zgazim glavu
buntovnoj zmiji.
— Ali je moj ban sladak — rede
Lukrecija, smijeicdi se i naheriv
glavu -- - gotovo bih rckla, sladak
kao u ono vrijeme, kad mu je boljr
bila u pameti vradeva sestra. Tko
mi to rede, ita je to, gdje je to,
kako bi se satrlo? Ha! Ha! Vrlo
si brz, moj bane! Jednim dahom
pitai za iste stvari.
— Pitam brzo, jer je blizu po-gibe- lj.
— Lukrecija znat ie udiniti, da
ne bude prebrza.
— Lukrecija? — upita Ludcnac
gotovo sumnjidavo.
— Da," Lukrecija! — odreza mu
Mlcdanka oitro. — Lukrecija, ta
kukavna djcvojka, pobrinula se za
spasenje vaiih glava.
— Al tko ti sve to otkri? —
viknu ban, Iupiv nogom u pod.
— Ali, da, dragi bane moj, ne
varaj se. Cemu treba tcbi znati, tko
mi to rede? Samo da znai, ito je
istina.
Na jedan dasak zaiuti ban, spu
stiv glavu, zatim planu nestrpljiv
— Sve hocu da znam, co zaanjc
piknjice.
— Ah. dudno H rovorif, bane!
L— usprijedi se Lukredja — sad
ved nisam slatka ni mila. ja ti samo
velim, koliko tcbi treba znati. ostalo
pridriat du za sebe, moj bane.
— Cuvaj se. Lukrecija moiebit
bi progovorila na mukama.
— Ah, zar tako, gospodine La-cko,
varai sc. Zbogom! Slabo bi
tu muke koristile. i ja imam, znaj-dc- r. sacznika. koji nije ni ligai ni
Sigimundovac. al ima mod gospo-dinu
bami bacati sime klipove pod
noge. Da. da. bane — nastavi Lu-krecija
mirnijim. prijaznim glasom.
staviv Ludcncu ruku na rame — bit
de bolje. da se ne iestimo. da mir-n- o
govorim©. Vradeva sestra nije
luda. da de toli vaine tain "do
zadnje piknjice" povjerki pospodi- -
nu ban, za koju se ie Lukredja i
mudila, jer bi gospodin Ludcnac.
kako to biva u ivtfet. zabora%-- i
moeao. da ie cW ©d stfomatne dfe-vojk- e.
da mu je ona sve etkrila od
same priiazni srea soa t da mu
span CHVH. оогчан1 on ira n
btttw. potoeio bi pred SHmano
prijestol krra svo mac i e:
Eve, srijetii kralyu! lAavih ti km- -
гш. ea nK uemin еала. oa mjc
evoga krravejM auda. oiase ti tri
htere kraJfeTne i nfiosra zmuu
kruna- - rNaarit de e1
HAMILTON - SEDNICA 06RANKA SJK
Ogranak Saveza Juposlovenskih Kanadjana u Ha-milto- nu
odriade svoju redovnu sednicu u nedelju. 9.
decembra, u 7 :30 uvee u naiem Domu na Beach Road.
Pozivaju se svi 6Ianovi ogranka da dodju na sednicu.
jer £e se na njoj raspravljati vrlo vs --- pitanja. Dodjite
na vreme. Sekretar.
{Iz "VjesniU")
Mansura je grad od# 2.000
stanovnika, 110 kilometara zradne
linije od Kaira, u sredjni plodne
Dclte Nila. Od Port Saida udaljcn
je 90 kilometara zradne linije. U
Mansuru i oko nje stiglo je proilih
dana oko 50.000 izbjeglica, koji
su pod vatrom anglo-francusk- ih
topova, mitraljeza i bombi napustih
Port Said. Citav juderainji dan pro-borav-io
sam u Mansuri i njcnoj
okolici i biljeiio potresne izjavc, uz
plad i teike uzdahe. Od tridesctak
ljudi oba spola grad j ana Port Saida
saznao sam detalje jedne teike dra-m- e,
koju je proiivljavao grad od
podetka napada do prije tri dana.
Ti ljudi govorili su u ime 50.000
beskudnika, koji su ostali bcz idega.
kojima su mnogi dragi poginuli iz-rcicta- ni
mecima i raskomadani
bombama. Tih 50.000 podiie da-na
tciku optuibu protiv jednog
zlodina ogromnih razmjera nalik
zlodinima, koje su podinjali faii-stid- ki
okupatori iirom Evrope. Ne-ka
govore iivi svjedoci.
Akcija pctokolonasa
Cuvar $kladiita Mahmud Sajad
Salama, koji sad iivi u jednoj sobt
socijalnog centra sela Nckatc, kod
Mansure, sa svojom djecom, ienom
i rodjacima, prida:
"Dan prije napada vojska je iz
ieljeznidkog vagona dijelila narodu
oruije. Ljudi su ga uzimali i nosili
kudama. Petoga ujutro uz teiko
bombardiranje grada pojavili su sc
prvi padobranci. Avioni su dolazili
u valovima. Poito su prvi bili uni-iten- i,
doili su drugi. Podelo je
bombardiranje, s mora. Teike
krstarice i bojni brodovi osuli su
paljbu na Port Said, ali ne na
evropsku detvrt. Dnene kudc u
arapskom kvartu zahvatio je pla-me- n.
Dvanacst kilometara duga
obala od spomenika Lesscpsa do
Gamil-aerodrom- a sva je 'gorjcla.
Kude su padale, i kamenje je za-trpav- alo
iive i mrtve. Dok smo se
borili protiv padobranaca, Englezi,
Francuzi i Zidovi, koji su iivjcli
u gradu, otvorili su nam vatru iza
ledja. Imali su oruija od ranije. a
ncki su uspjcli da ga iznesu iz va-gon- a.
Tako smo se naili u vatri
izmedju padobranaca i izdajica,
koji su pucali s prozora. Anglo-Francu- zi
su sc iskrcali iz brodova
u srijedu ujutro uz barainu vatru
s brodova. Tcnkovima su jurnuli
na grad.
Varka s tcnkovima
Ujutro su se pojavili tenkoW s
ZA
Saljem za
ADRESA
postanski
РШсЛХЈЛ BJEGUXACA IZ PORT SAIDA
egipatskim zastavama. гчагоа je
pojurio da ih dodeka i pozdravi
Unutra su bili vojnici sa zeljentm
egipatskim kapama. Ali brzo nam
je postalo 'jasno o demu se radilo.
Te je bila arka. Tenkovi nisu bih
egipatski. Oni su osuli na nas vatru
i gazili Ijude svojim gusjenicama.
Bila je to straina scena. Anglo
francuski vojnici vukli su narod iz
kuda na ulice, ruiili i palili stanove
i ostavljali grupe da im dokrajee
zivot, helikoptcri, su u cskadri
lama po iest bili stalno u zraku. I
tukli su u prozore mitraljczima
Ali, ipak smo sc borili".
Cuvar Calami vidio jc oko tmta
mrtvih civila u Mohamed Ahjevoi
ulici. Bili su raskomadani od bom
bi. Mrtvi su Iciali medju ruieM
noma i nitko se nije usudjivaoj
pridi.
Salami i Ateiu ostali su brada
sestre u Port Saidu. Kad smo b
pitali o tome, suze su se pojavile.
na ncima pnsumin zena.
Lov ljudi po probljti
Joi potrcsnija jc bila prida Ibra
hima Disuki Zahara, mehanidara
neke portsaidske britanske kompa
nije. Bio je na Gamil-aerodrom- u.
kad je nalctjelo 12 francuskih амо
na. Potrdao je na drugu stranu
gdje je groblje i pokrio se pjeskom.
Onda se iz4ikao i jedan dan i nod
provco u — grobnid. Na groblju
je bilo 45 ljudi. Avioni su na njih
bacili zapaljive bombe. Vidjevii
vatru, ncki su iskodili iz skroviita
i pojurili prema vodi bacivii se u
Padobranci su zatim doili i
dokrajdili s onima, koji su ostali
u grobnicama i u vodi. Sam Ibra-him
Zahar ostao je iiv.
Iz bolnice za tuberkulozne u
Port Saidu Britanci su raselili bo-lesni-kc
i uzeli bolnicu, dok se na
susjednom igraliitu sakrilo oko 400
ljudi. Bilo je to proilog utorka.
Sve te Ijude pobili su mitraljczima.
Novinar Svcdjanin Anderson, koji
se provukao u Port Said, ispridao
je isto. On je samo dodao, da su
leievi tamo ostali tri dana, i da se
naokolo iirio straian zadah.
Redaju se tako teika svjedodan-stv- a
prciivjclih. Bio sam na raz-ni- m
mjestima u Mansuri i oko njc-Izjav- u
jednoga potvrdjivao je na
suprotnom kraju drugi izbjeglica
tako, da sam iskljudio mogudnost
pretjerivanja, jer su se dak i u de-talji-ma
slagali.
Bombama po izbjcglicama
Ljudi, icne s djecom i stard,
koji su prozivjcli pakao u Port Sa- -
"NAS KALENDAR"
primeraka "NaS Kalendar
M.O. napisite nat
Godisnja sjednica odsjeka 832 HBZ u Toronfu
Odsjck broj 832 HBZ odriati ce godiSnju ajednieu
u ncdjelju 9-to- K decembra, 2 saia poslijc podnc, na 577
Jarvis Street — jedan block ispod Bloor Street.
GodiSnja ejednica odsjeka Zajednice su vrlo vaine.
Na njima se bira uprava za dolazedu Rodinu, podliu ili
spuStaju rasporezl odsjeka, odredjuje mjesto i vrijeme
sjednica, zabava i piknika, te raspravlja o svim drugim
zadadama i problemima Zajednice.
Umoljava se Clanstvo, pogxtovo ono koje ne posje-ixij-c
sjednice evakoff mjeseca da barem posjeti svoju
godiSnju sjednicu.
Predtjednlk.
P0RU6UJTE "NAS KALENDAR"
SAArEZ JUGOSLAArENSKIH KANADJAXA
479 Queen SL AVcst,
Toronto 2B, Ontario.
Uskoro 6c iz Stampe izadi "NaS kalendar" za
1957. Rodinu. "Na§ kalendar" 6e I za iducu Rodinu
biti Iepo I ukusno uredjen, sa veoma dobrim 1 botra-ti- m
izborom etiva i sllka. Svaka naia kuca, porodica
i pojedinci treba da kupe "NaS kalendar JCena mu
je samo JEDAN DOLAR, ukljuiivii i poitarinu.
' PoSaljite porudibu odmah. Posluiite, se sa do-nji- m
kuponom i e njim zajedno posaljite nevac za
keliko kalendara ielite.
PORUD2BA
IME—.
MESTO
Cek ili
koji
nju.
FEDERATION OF YUGOSLAV CANADIANS
MRTVI NA ULICAMA PORT SAIDA POSLIJE
BOMBARDIRANJA.
du i koji su bjezali prcko slanog su mi, da c siiao s uma. Prozivio- -
jezcra Manzala, doiivljavali su no-vo
kalvarije. Na brodove prekrea-n- e
izbjcglicama okomili su se a-vio- ni.
I'o 30, 50, 1O0 ljudi krealo
sc na ladje. Po njima su praskale
bombe — rckao je Scid Mustafa,
povisok Egipdanin tvrda lica: "Vi-dio
sam oko desct brodova, koji su
bili razneseni. Lcicvi su plivali po
jczcru". Scdam Icicva izvukao jc
sam Scid Mustafa. Zena Muhame-d- a
Mabruka vidjcla je, kako su
avioni potopili dva broda, parali
trbuhe Ijjdima. Pitao sam diji su
avioni to bili. Odgovorili su mi —
francuski. Francuzi su se ponaiali
gore od Britanaca. Doveli su ncke
iedinice iz Mauritanije. Animalni
instinskti pokazali su se u svojoj
grubosti i surovosti.
Scsnacstgodiinji Ahmed Musta-fa
iskrcavao je materija! s brodova.
Djedak se iznenadio puenjavi iza
ledja. Vidio je, kako su njcgovi
drugovi, {est njih, pali oblivcni
krvlju.
U jednoj sobi socijalnog centra
sela Nckatc vidio sam dovjeka,
koji je rastvorenih odiju buljio nc-kam- o
daleko. Bio je to postariji
Egipdanin Ucalmi Igalabiji. Rckli
jc scene iz Port Saida
"Zapndna civilizacija"
Egipatski pukovnik Librahim el
Eksandaranija mi je pridao, kako
su po kudama Port Saida okupatori
odnijeli sve radioaparate. Nijcdna
egipatska novina ne moie sc nadi.
Okupatori itampaju biltcne, koji
toboze dolazc iz Kaira i dijele ih
narodu. Stvaraju atmosferu kapitu
lacijc Egipta.
Mansura i okolica dodckala je
izbjeglice kao svoje Ijude. Oni su
,
svi smjeiteni, obitclji su ih primile.
. nasclili sa bolnice, ikole i ncke us
tanove. Sa svih strana stizu darovi
i novae.
I na kraju dodao bih rijcdi pu-kovni- ka
Eksandaranije: "Nisam
ni sanjao da se ovako ncito moie
na zemlji desiti. To je ta nova civi-lizacij- a,
to ubijanjc, gaienje tcnko-vima,
probadanje bajunctama! A
ja, kad kolima idem cestom, i kad
sc 2aleti pile, stanem".
U vrijeme dok su Anglo-francu- zi
ovo radili Port Saidu, u Kairu
je iivjelo bcz ' straha oko tisudu
Britanaca i Francuza. Njima ni vlas
s glave nije pala.
. KIR1GIS.
VANCOUVER -- BANKET
Organizacija Saveza Juoslavenskih Kanadjana u
Vancouvcru u svrhu kampanje "Jedinstva", priredjuje
toplu ve6cru (banket), u petak 28. decembra, u Ruskom
Narodnom Domu na GOO Campbell Avenue.
Vecera, koja 6c po nascm obifaju biti dobro pri-prcmlje- na,
робеИ do to5no u 7 sati na vec-er-. Poslije ve-ie- re
biti 6c kratki koncertni nastup ("Floor Shove") u
kom ce sudjelovati odlidni talenti, naSi i druKih bratsklh
oranlzacija.
Zato umoljavamo sve prijatelje пабе Stampe, u
Vancouveru i okolici, da no propustc ovu odlidnu prircd-b- u,
ved da svi na istu dodju, i da se ugodno zabave.
Tiketi su ved na rasprodaji, i mojru sc dobitl kod
svakoga dlana na5e organizacije. Nabavitc ih i dodjite.
Bit de tc dobro posluzeni.
Odbor kampanje.
TORONTO - SJEDNICA SJK
Zbojf stanovitih razloga. sjednica orjranizncije SJK
nece sc odriati drugu nedjelju u decembru, кнко je to
zakljudeno na proSloj sjednici. Izvrsni odbor je siega
odludio da se redovita sjednica odrii u cetvrtak, 6. de-cembra,
u 8 sati na veder, na 479 Queet Street West
Poziva se sve cjanstvo da ovoj sjednici prkwiveje,
jer imamo za diskusirati катранји "Jediwrtva i drsge
zimske aktivnosti.
Tajnik.
VANCOUVER - BAZAR
Organizacija Saveza Jugoslavenskih Kaaadjamt i
Jttegslavenski Prosvjetni Dom odriavati ce gotMaji
bazar, koji de trajati tri dana, srijed, detvrtek 1 peiak
19., 20. ! 21. decembra 1956. godiae. н J. P. Dnw, 767
Keefer SL Kao obidno podetek oko 7 '.Ш9 sail a veoer.
Pozivljemo sav nai narod Vancouvera i ©koHce, da
nas u ovom radu pomognu i posjete bazar.
Z Sarexa J. K. i J. P Doraa.
Odbor Bazara.