Jedinstvo, July 06, 1956

              STRAXA 1 Ivan Franko i siavenstvo
Ukrajinci desto nazivaju "Ve-liki
kamenokop" ("Veliki kame-njar"- ).
Pjesnilc, prozaik, knjiievni
kritidar, historidar, folklorista, et-nogr- af,
Ггалко se u $voJ svojoj lo-monosov-ski
raznostranoj djclatno-st-i
rukovodio jednom idejom, a
upravo tim surovim i prekrasnim
pozivom: "usjecite se u kamcnu
stijenu !"
Sila razmirica i neprijatcljstva
medju narodima bila je jedna od
onih sila koju je mrzio Ivan Fran-ko
i protiv koje se neumorno borio.
Kao PuSkin, Mickijevid, Sevdcnko,
Safarik, Kolar, PreSern. Vuk Ka-radi- id,
Hristo Botev. Franko je bio
mastan pobornik bratstva, prija- -
tcljstva i jedinstva tlavenskih na-roda.
U toku ditavog svog zivota
on je smatrao Rusiju zemljom nad
ko;om treba da grane sunce pre-poro- da
slavcratva, naprcdnu Ru-siju,
zemlju velikog naroda, koji
je pod nepodnoSljivim jarmom sa-modria- vlja,
pod vlastclinskim i ka-pitalistidk-im
ugnjctavanjem duvao
u srcu visoku vjcru u idudu slo-bod- ii,
zemlju Puikina, Nckrasova,
Sdcdrina, Turgcnjcva, Tolstoja,
Ostrovskog, zemlju RadiSdeva, de-kabris- ta,
Pcrovske, Zeljabova, ze-mlju
Bjclinskog, CerniScvskog i
Dobroljubova. Proganjanja kojima
je podvrgla carska vlada Maksima
Gorkog izazvala so plameni protest
Ivana Franka.
"Veliki kamenokop" bio je neu-mor- ni
propagator i popularizator
ruske knjiievnosti, prcvodcdi Go-polj- i,
Sdcdrina i mnoge druge ru-tk- e
knjiicvnike. U dubokoj staro-st- i.
teSko bolestan, Franko je drS-dudo-m
rukom, s nevjcrovatnim na-pori- ma
volj? i a agromnom Jju-bavl- ju
prcvoJiQ Puikinove drame.
Ivanu Franku pripadaju znamenite
rijeci o ruskoj knjiievnosti:
"Ukoliko su nam se djela knji-ievnosti
' cvropskih naroda (t. j.
naprcdnim ditaocima Zapadnc U-kraji-ne.
M. R.) JopaJakt, uzbudji-val- a riJ tMtetiki uhus i пли јлп
azfu, utoliko su djela rusk ill
(knjiicvnika. M. R.) mxtila at,
tizbudjivala naSu uvfett. budtla u
nama lettJLt, buJila ijubav previa
tnomAhtim i ugnjelenitti".
"Propagiranjc i popularizacija
ruske knjiievnosti irmli su naro-di- ti
znadaj гх Ivanu Franku blisku
Galiciju (sada Zapadnc oblasti So- -
vjetskc Ukrajine), koja se guSila
pod jarmom Austrougarskc monar-hi- C,
koja je prepustila Galiciju na
mi lost i nemilost poljskih vlaste-lin- a
i kapitalista. Ruska knjiiev-n- ot
je stvarno "uzbudjivala sa-vje- st"
naprednog dijcla galicijske
javnosti, budila u njoj volju k bor-- bi
za oslobodjenje.
Franko je. s jedne strane, gajio
strasnu Ijubav prcma ruskom na-roda
i njegovim najboljim sinovi-rru- .
a, s diuge, je isto tako strasno
mrzio rusko umodriavlje, Rusiju
vlastetc i kapitalista, konzervativnu
i reakcionarnu Rasiju. Zbog toga
je Franko. bududi ubjedjen i do-sl-ed-an
privtalica bratstva slaven-ski- h
naroda bio ujedno oitar pro-tivn- ik
rcakcionarnog panslavizma,
dijt sa predstavniri maSuli o okup- -
Ijanju Stavena oko carskog prije.
stola. U jednom svom flanku, koji
je naJtampan u poljskom listu
"Kurjer lavovskr za 1887. godina
i koji je bio upaen Cesima. Fran-ko
je pisao:
"Shvatite, gospodo Cesi, da, ako
hoCete da budctc u prijatcljstv--u s
Rusijom. on da to, ako niste irgo-bi- li
Ijodsko dostofanstvo, molete
finiti samo s najplemenitijim dije-lo-m
rakog druStra, naime s Ru-siio- m Trgenjea, Saltikera, Cet-niSosko- g.
Pisarjeva itd a ne
Rusijom MeVerskog Suvorina i
rCatkova.
Franko je pohadjao poljsku Ло-l-u
(u kejoj je ukrajinski jezik sa-mo
predavan kao predmet) i per-fekt- no
je govorio poljski. On je
bio ne samo poznaralac poljske li-terature,
ne samo prijatelj napred-ni- h
poljskih knjifemika i nao-nik- a.
nego je bio i aktivan uesnik
poljskog kulturnog procesa. Mnoge
ccdine je on suradjtvao a poljskim
listovima i fasopisima, koji na iz-2av- ani
u Vartavi, Lodju, Lavoru,
i s e: M.
Petrogradu . . . Materijalna pot-po- ra
poljskog lista "Kurjer la-4vs- ki
pomogla Jc mladom Fran-ku
da zavrSi Beclci univcrzitet na
kome je obranio disertaciju iz
drevne ruske knjiievnosti pod ru-kovodstv- om
6is-eno- g filologa, Hr--
vata Vatroslava Jagica. Povijest
"Lei i Polcl" Franko je napisao
na poljskom jeziku. Nadonalistiki
clementi Galicije nisu mogli opro-stit-i
knjizevniku njegovu aktivnu
suradnju sa seoskom intcligcnci-jom- .
Ali je Franko bio nepokoleb- -
Ijiv u svojim simpatijama i antipa
tijama. On je pisao:
"Vaspitan u poljskim skolama,
razvivii se na poljskoj knjiievnosti
zajedno sa drugima, ja se osjet'am
povezan s poljskim druitvom mno
gim vczama . . . Kao Rusin (t
Ukrajinac. M. R.) ja prije svega
volim svoj narod i svoja nacional-nos- t
i hocu prcma svojim snagama
i sredstvima doprinjeti njihovom
uzdizanju i obogaenju".
Franko je zastupao miUjenjc da
se Poljaci i Ukrajinci trebaju boriti
rame uz rame protiv socialnog i
nacionalnog ugnjetavanja, protiv
austrijskog "ustava", fiji je klasni
i antinarodni karakter on vise puta
podvlatfo.
Veliki Kamenokop je plameno
volio najistaknutije genije poljske
knjiievnosti — Adama Mickijevifa
i Juliuia Slovackog. On je mnogo
prevodio MickijeviYea djela
(medju kojima i glave iz "Pana
Tcdeuia") i mnogo je pisao o nje-m- u.
U dubokoj starosti autor 'Moj-sij- c'
napisao je o autoru "Pana
TcdcuSa" i "Djadji" rijcfi koje u
neku ruku reziiniraju mnogobrojne
njegovc izjave:
"Adam Mickijcvi jc bcz sumnje
najvrfi pjesnik poljske nacije i je-da-n
od najgcnijalnijih ljudi koje
je dalo £ovjccanstvo".
Danainja poljska javnost svjes-n- a
je velicme iivotnog i litcrarnog
podviga Ivana Franka. Ona se pri-prcm- a
da svenarodno obiljcii sto-godiijni- cu
rodjenja (fovjeka koji jc
toliko u6'm'o za ut'vrscnje poljsko- -
ukrajinskog prijatcljstva, koji je
cuvao u sreu kao sveti zavjet rijcCi
Tarasa 5evvcnka, upue'ene Poljaku
— revolucioneru: "Pa pruii ruku
Kozaku (t.j. Ukrajincu. M. R.) i
srec tfsto daj!"
Bratsku Ijubav gajio jc Franko
prcma bliskim susjeuima, prcma
icikom i slovaclcom narodu. Kao
fto je Svcccnko visoko uzdizao
druJtvene zaslugc Pavla Josifa 5л~
farina, tako je Franko podvlac'io
ogromni znacaj Jana Kolara za na- -
cionalni preporod Ccikc i Slova2-ke- ,
xa sveslavensko ujedinjenje.
Ivanu Franku pripada Лапак "Sla-vens- ki
uzajamni odnosi u shvatanju
Jana Kolara i sada" j "Litcrarni
preporod Juine Rusije i Jan "Ko-lar".
Medjutim, vjeran $-oji-m
ubje-djen
jima, Franko je u Clanku "Sla-vensk- a
solidarnon Ceha", objav-Ijeno- m
u lavovskom poljskom listu
"Kurjer lavovski" (1887. god.),
upozoravao eike radnikc i tzraza-va- o
ielju da ih "sveslavenska ideja
nikad ne dovede u onu vuju jaz-bin- u
u kojoj se radi iskljulivo o
ugnjetavanju i denacionalizadji, a
ne o slavenskoj uzajamnosti, — u
jazbinu carskog despotizma".
Franko je mnogo ufinio za u- -
KAKAV CE
Jedan je naudnik u Ne Yorku i
IZUVIO pred skupinom zubnih lijed- -
nika da de za pet milijuna godina
Ijudi imati veoma mali ieludac.
plosnata i okrugta stopala i mozak
koji ne de modi da saduva ni jednu
jedinu tajnu. Profesor Villard Mx
rion Krogmann sa univerziteta u
Pemilvaniji kale da u toj dalekoj
bududnosti Ijudima ne de biti mno-go
potrebna ni usta. Oni de Sutedi
razgovarati jedni s drugima, preko
mozgovnlh talasa, a hranu de uzi-nt- ati
u obliku pilola koje de bit!
unaprijed svarene i sa odgoraraju-du- n
kemijskira koncentratom. Tako
njthori organ! га probavljanje hra- -
RILJSKI
(6. i 8. Jul u Wlnnlprjtu (e e odrfatl proslava 100-RodiSnji- cr
rodjenja Ivana Franko).
poznavanje eJkih knjiievnika &л
ukrajinskom litcraturom ...
i?M'-- t. ..: I-,.- -,. ~,luw",:c, cikc javnosti. Vcfina njcgovih
znaajnih djela prevedena jc na
toki jezik.
1923. godinc u Pragu jc izdana
knjiga ceJkog knjiievnog kriticara
Mikulaia Ncvrliva Ivan Franko —
ukrajinski pjcsnik-rcvolucioner- ",
koja prcdstavlja vrijedan doprinos
savremenom izuc'avanju Frankovog
nasledja. Autor te knjige istie da
sc "njegovo slavensko osjeanje
razvijalo u skladu sa slavcnskim
programom clikih ruskih rcvolu-cioni- h
demokrata — Ccrniicvskog,
Dobroljubova i Hercena". Zajed-no
s njima je Ivan Franko fvrsto
vjcrovao da .'c svi slavcnski narodi
biti u prvim rcdovima boraca za
socijalizam.
Knjiicvni kriticar M. Molnar
mnogo dini za kulturno zblizavanjc
Ukrajinaca sa Cesima i Slovacima,
izmedju ostalog za upoznavanje
istih sa Frankovim stvaralaitvdm.
Franko je pailjivo pratio druJ-tve- ni
zivot Bugarskc, slobodolju-biv- i
bugarski pokret, sa ljubavlju
jc prevodio bugarsku narodnu po-ezij- u,
djela Ljubena Karavclova i
drugih bugarskih pjesnika. Jcdan
od Frankovih c'lanaka koji ulazi u
krug njegovih istraiivanja u obla-sti
drevne ruske literature nosi na-slo- v: "Pria o jednorogu i njena
burarska varijanta". Ivan Franko
je bio u prijateljskim odnosima sa
mnogim bugarskim (kao i sa id'
kirn) piscima i naunicima.
U Bugarskoj je Franko naiiroko
poznat, njega tamo vrlo rado i
mnogo prevode (G. Bakalov, N.
Jordanov, G. Milcv, Hr. Onkov-Deriia- n,
A. Dalcev). G. Milcv u clanku "Ivan Franko" stavlja i au-tor- a
"Mojsija" uporedo u Se%-tn-ko- m
i naziva gx "budiocem ukra-jinsk- c
zemlje", "glasonoSom nje-no- g
preporoda.
I narodi Jugoslavije su imali u
Franku svoga prijatclja. On je ne
samo pozdravio pojavu knjige
ukrajinskog pjesnika MihaiJa Sta-ricko- g
"Srpske narodnc miIi i
pjesme ffist prihod od knjige.
kako je napisano na prvoj straniri.
ne nede tmatt gotovo nikakva po--
sla. Krogmann je rckao da je dov- -
jedji mozak ved sada cvxludiom ;
posrao ne samo vedi neo i mnogo ,
:
takva
dana crijes--u
tijelo,
koji mozgovr
talase. Dalekoseine su
огакте croludjt Nede viSe
jati tajne ni tajni savezi izme-dju
Ijadi. Kernija je na
kvom stupnju da se pravom moie
da se kalorije, mi- -
neralt, mast!, protemi i uglijikovo-- 1
did tako koncentrirat! da parola j
, bio je predvidjen 2a "korist brat'e
Slavena". Knjiga je izdata 1876.
nego je i sam prevodio
djela prekrasne srpskc epske poc- -
2i je. U pomenutoj recenziji na
zbirku Starickog Franko je dao op
c4i, tacnu i duboku ocjenu srpskog
narodnog stvaralattva.
U Clanku o srpskom dasopisu
"Straia" Franko se ushiceno oda-ziva- o
o srpskom misliocu, rcvo-lucioncr- u,
publicist! i knjiievnom
kritiaru Ssctozaru Markovicu.
Ja sam vec" govorio da je cuveni
Jagiif bio uditclj Franka — knji-ievnog
kriticara. Frankova pisma
Jagicu duvaju sc u Zagrebu. Podu-2rt- o
je izdavanje JagiVcvog dopi-sivanj- a.
Ja sve dosada nisam uspio
da ispunim molbu
drugova, s kojima sam se sastao
na ncdavnom zasjedanju Poljske
akademije nauka posvecfenom Mic-kijcviif- u,
o tome da pronadjem gdje
sc nalaze Jagidcva pisma Franku.
Ipak mislim da fc mi to podi za
rukom. Vrijednost dopisivanja till
dsojicc sjajnih naucnika nc podlcii
sumnji.
Tcrna "Franko i siavenstvo" ve-o-ma
je liroka. Razumije se, da. ja
nc da dam potpuni
pregled.
Potrebno je pamtiti da je Franko
zamiiljao jedinstvo slavenskih na-roda
kao sastavni dio jedinstva svih
naroda. svijeta. Frank ovi prevodi
iz drevne indijske literature i iz- -
reke o njoj, korisVenje iste u ori-ginalno- m
stvaralattvu, upoznava-nje
ukrajinskih 6taoca sa stvarala-itvo- m
Getea i Hajnea (s kojima
je Franko imao opfe crtc),
Zolinih najboljih djela,
— to su samo pojedini primjer
lirine Frankovih literarnih interesa
njegovtig iskrenog
Ove godinc Ukrajina, Sovjetski
Savez je ft'tavo rjaprcdno cbvje
danstvo obiljciava stogodi{njicu
rodjenja velikog
Nema sumnje da uspomena na
Franka biti dostojno obiljciena u
zemljama naie brade u inostranstvu
— Slavena.
clanak
BITI COVJER PET MILIJUNA GODINA
komplidraniji.
Mogudnn je da de Iinija de se degenerirati i postati si dan
evoludjr pretvorhi jednog j slijepom keje danas
u otpremni i prijemni apa- - j mo. Takvo bez ietuca bit de
rat de upotrebljavatt
posljedicej
posto- -
dxnxs U
s
pretpostaviti de
de
Igodine),
jugoslascnskih
prctendujem
popu-lariziran- je
intemaciona-lizma- .
Kamenokopa.
(c
"miligram na dan" isto to--
poznata kao danas parola za
tablete i vitaminske pilule "jedna , na dan . A to de doscsli do neza- - .
poslcnosti probavnog aparata koji
i vitko. S obzirom da
de mozak "prelaziti razdaljine ko--
je je cbvjek prelazlo najprije no-ga-ma
a sada prelazi pomodu roa-Si- na i stopala de postati nepotreb-n- a.
Noge de i dalje imati sroju
funkdfa ali de stopala sve vise gu--
biti svoja — smatra Krogmann.
Ona de postati plosnata kao kakve
К L Е Т V A
( tJterijsii r о m a в)
— AUGUST SENOA —
(52)
Say GtH kipi, ljudi grnu ulica-m- a, vi6ii, njevajuii, pijudi, hala-buetf- i,
kanda je svetak, dizu sake,
pnjetc prstom. Na Nova, na Mes-nicl- ca
vrata juri skokom kapctanova
vojska, pjesaci, konjici promijeiani
u fvor. Oklopi, koplje, Jljemovi
Ijcskaju se o proljetnom suncu Ve- -
sclo, al ljudi jure, sute gleUaju
pred sebe. Silna jc preia.
Gospodin Lufcnac pozva vojsku
iz tabora u grad. Na vrat na nos
trgaiu svojc satore u podgradju, po
Tridesetnifkom trgu, vuku kola,
hranu, konje га soborrt, srnu bez
obzira u grad. Takva je zapovijed
gospodara. ZaJto, ne zna nitko. Na
gradskim vratima stoje griclci oru-zni- ci
pod kopljem.
— V kraj, tramarska gardo!
To ie nase mjesto! — iknu Lu- -
i cencovi ifasnici. Za cas otpuhnuSc
,
gricTce straiare, i kapctanovi pjeia-- r
ci posjedose gradska vrata. Nema
sumnje, gospodin Luccnac hexfe, da
se zatvori s vojskom u grad, ako
ustreba. A Gncant pjcvaju, haha-iu- .
Hoc'e li sutra nali krulia?
U dvorani kraljevskoga grada
kraj Dvcraca koraca silni
triju kraljevina, podnimljenih ru-ku
amo tamo. Bijcsan je. Kratko
mu se delo mriti, oi sijevaju, kra-tk- a
crna kosa jeii se na okrugloj
glavi. MC mu udara ob oklop, vc-lik- e
ostrugc zvckct'u od krupnih
koraka, das gleda u zemlju, das
uvis, trga bradu, griska brk.
Plah sjedi u kutu biskup Ivan, a
do njega stoji ponizan, blijed, u-v- eo
c'ovjck, sive brade, slavonski
ban Ahaj Prodanid, mlitavi sin
slavnoga Mikida bana.
— Sta? Sta? — viknu Ludenac
bijesno. — To velc vaJi popovi,
biskupe? Meni, vladaru cijelc kra-IjeVin- e?
— Da — odvrati biskup plalio
— sve rckoSe, Jto je tvojoj milosti
javio gosjx)din sin gospodina ba-na.
Ja pcrcm ruke.
— Peres ruke! K vragu! Sta
imam od toga? I ti si kriv.
— Ja, vazda pokoran, vjeran?
— Ti, ti! ZaJto ne driiJ svojc
bijesno stado bolje na uzdi? Ti,
biskupe, nisi za niita. Pavao bijaSc
buntovnik, al je bar bio dovjek.
Sta mi te i treba? DoSao si amo
zaklonit ledja, jc li? Nu dektc,
dektc, sseci vi dolje, Ludtnac od-rez- at
de vase glave kao luk. Nije
me st ra!i vase svete halje. Jcdan,
dva, tri dolje s tonzurom i bcz ton-zur- e.
Moju litaniju dc zapamtiti.
Pokazat du im, tko je tu gospodar.
Iskadit du to buntovno gnijezdo,
poruJit du sve do temelja — bjes-nja- ic
Ludenac, sve brie koracajudi.
Ujcdamput otvori i viknu:
— E), Isovidu! Dodji unutra.
U sobu udje oruian dasnik.
— Sta je? — viknu Ludenac —
ima li glasova? Jesi li Sta pobliie
duo? Je li koji uhoda ita dojavio?
— Dotb je jcdan, zove sc Pa-vis- a
Gond. ,N(cni ne de niita da re-kn-e.
ved deka, da tcbi sve javi, gos-podar- u.
— Dovedi ga.
Zadas dovede Isovid pred ljutoga
kapctana zagrcbadku propalicu. Pa-vis- a,
pritisnuv kapu.na prsa i obi-la- v
okom cijclo druitvo, pokloni se
gospodinu Ludencu duboko:
— me, milostivi, na zapo-vjed- i!
— Sta znal? Sta si duo? Govori!
— Isb sam na konju o'jelu nod,
da stignem na vrijeme amo, milo-stivi
gospodine. Bio sam dosta da-lek- o
za Dubovcem. Ljudi dolazedi
od sajma iz Primorja, rckoic mi,
da ide silna vojska na Zagreb. Vo- -
Oko 800 akredtiranih
novinara na Olimpijadi
Na Olimpijadi u Melbbume
Г Australija) sudjelovat de oko 800
akreditiranih novinara. 1? foto--
1
okrugle baze 2a noge.
Krogmann koji je profesorfizi--
eke antropologije na fedidnskв
visokoj Skoli Pen, odrzao je ovo
svoje predavanje na kongresu zu
bnih lijednika u New Yorku. On
je otvoreno priznao, da su sve ovo
samo i da de gene-tidar- i,
koji ved sada mogu da mije-nja- ju
oblike пскЉ insekata skoro
po volji. pomodu nasljednlh gena,
vjerojatno bit! u stacju d kon-trolira- ju
evoladju kroz pet mili-juna
#Prema tome — za-vrS- io
je profesor Krogrnan —
Ijudski oblik de biti опакат какат
budu htjeli genetidari.
(Skraden iz casopisa reportera i oko 100 filmskih i te-"SlxtiA- nje"
Br. T, 56.) levizijskih snimatelja
ZA
j
ima-moza- k
postati
liko
pravolinijsko
kapetan
Evo
prctpostavke
godina.
di je IvaniJ Horvat i prior vran-sk- i.
Cuo sxm to od sajmara, koji
su ih vidjeli. Vele i to, da vojska
mora skoro ovamo pasti, jer da go-tov- o
leti, nc Icgne, ne poiva.
— Nc-- rekose li, koliko ih ima ?
— Na broj ti ne mogu redi, ne-go
bit de ih dva puta vise od tvojc
vojske, a kud prolaze, pribiru sve
nove dete, koje im Salje gospodin
Stjepko, knez krdki.
— Ubio ga grom!
— Dosao je sinod u kaptol
Stjepko, brat Ivanisa Horvata.
— Znam, to mi rede biskup.
— Da — nastavi PaviJa — Kap-tol- ci kupc Sto viic kmetova i tjc-ra- ju ih u Zagreb. Uvukoh se jutros
onamo i duh, tako se vescle Ivani-Sev- oj vojsci, i da dc sc braniti, dok
im ne stigne pomod.
— Ha! Ha! Ha! — Skrinu Lu-dHeonravcat—
a. AneSdtae GdorgdaekaPtriislpinro. kljcctihli
pobunio kaptolskc kmetovc?
— Bunio jest — odvrati Pavi-
Ja — al pobunio malo. Simundani
i Vugrovdani prebjegoSc k njemu.
Drugdjc tjerali ga kmetovi batina-m- a, xiioii, da dc gospodi ssojoj
ostati vjerni.
— Ludo roblje. Gdje stoji sad
Grga?
— Pod gorom i deka. da udari
na Kaptol.
— Dobro. Da — okrenu sc Lu-denac
brzo k -- biskupu — biskupe,
Pavao Horvat 'otjerao je Grgu, ti
ga moraS onct primiti, kad ukrotim
taj vlaiki bijes. RazumijeS li? —
Zatim doviknu dasniku: — Isovi-du!
Kada de stidi tvoji ivanidki ple-mi- di
?
— Sjutra zorom, kapctane.
— Nadam se, da dc kanonitka
ledja ocutjeti njihovc sablje. Odav-n- a
I jute sc na svetu gospodu radi
desctine. ZnaS Sta? PoSlji konjika
pred njih, nek dekaju kod Sesveta.
Ti, PaviSa, ostani u gradu, treba
mi te. ImaS li nouzdana dovjeka.
da ga poSaljemo Grgi?
— Imam nckoga Martina Boii-Ia- ,
nistarija je, al zmija.
— Dobro! PoJalji ga Grgi. Nek
sidje s gore na cestu k ivanidkim
plemidima. Kad kucne sutra zvono
Svctoga Marka, nek Vlaikom uli-co- m udare na Kaptol. Nek pale i
plijenc, da budc vedi strah. Idi. Al
dekaj! — doviknu uhodi, koji jc
ved pri vratima bio — Sta velc Gri-dan- i?
Jcsu li pod oruijem?
— Nisam niSta vidio.
— NiSta? K bijesu! A Sta je,
bane gospodine? Ne rekoh li, da
zapovjediS sucu?
— Zapovjedio sam, gospodine
kapctane, odvrati Prodanid, trznuv
se.
— Pak! DuJe mi. ti nisi niSta
bolji od staroga Sudara, koga pro-tjcrasm- o.
— Gospodine kapctane — pla- -
nu ban — mogu li ih madem tjc-ra-ti
na oruije?
— A Sta? Sve sc moic. kad se
hode. PaviSa, Sta velc Gridani?
— Eh, vaSa milosti — nakesi sc
uhoda — jedni bi, drugi nc bi;
tko Sta ima, boji se Sila za ognjilo.
— Tko smije redi, da ne bi, kad
ja hocu?
— Eh, tvoja milost zna, a zna i
gospodin Isovid, kako smo 2I0 pro-Sl- i, kad si nas jario na Karla.
— Znam, znam, a tko je tomu
kriv?
— Hm! — zaie PaviSa ramc-no- m
— sudac je ovakov i onakov,
ni kuhan ni peden. A najgori je
2ivan Bcnkovid, moSnjar ondje
preko puta. Taj odvrada Ijudc od
oruija. Njega i svi sluSaju.
— Isovidu! Dovedi mi toga suca
i 2ivana dovedi! PaviSa, na ti no
vaca, idi, radi. todi, bockaj, a po-slij- e
dodji i red mi, Sta je. Idi.
— Na vaSu shiibu — pokloni
se uhoda i ode 2a dasnikom.
— K bijesu! — otresnu sc Lu
denac na bana — tu sve plazi kao
pui, a na nas lete vrazi kao jastre- -
bi. Vi nam porudiste. da je silc
dosta, a kad ja ovamo, niSt i пШ!
Kralj obeda vojsku, al ta je negdje
za devetom gorom. S ovocn Sakom
da driim Grjd i Medvdgrad, odan-l- e
juri Horvat i Paliina, odavlc sje-di
mi Kaptol zx vratom. Ta ncka
vrar bade vodjom. Al tako mi du- - i
Se, prije nego dodju IigaJi. moram
zdrobttt tai Kaptol, oa otr-n- e
zmije ne priberu vi$e snage. ma
iSao na komade i biskupski dvor
t crkva. Tako mi Boga!
— Kapctane! — dignu sc bis-kup
Ivan — valjda ne dei vrije-dja-ti
svetinje?
— Briga mene za svetinje. kad i
se u njoj ugnijezdio djavo. Gospo-dine
bane! Saberi svoju Tcukavnu
dttu i dekaj. dok izdam zapovijed,
kamo da udari.
— Zapovijed? Tvoja I — prenu
se s'abalni Ahacij, koga je goro-pa- d
kapetana bila dimula u sree.
— Ja sam za Sigmunda i Mariju.
al sam ban. I to si pamti. ja Лјо-dit-i
voisku, da sc bije prot! vojsd.
al ne du, da tudje plijen! i crkve
palL
— Oho! — osovi se Ludenac —
2ar tako? Dobro! Zbogom! I ti
kanda si buntovnik. Ta lako je sto
takvih za bana nadi, kojima ne de
morati kralj platiti dugove.
— Zapamti si, Sto si rcko — o-so- vi
se ban — i tvojemu carstv4
moze kraj biti. Zbogom!
— Zbogom! Imam dobru pa-me- t, ha ! ha ! ha ! — udari Ludenac
u grohot — a ti si pamti, da su
glave vrlo jc&ine.
Biskup sluSase te ostre riedt
mudedi, plana oka, i trcnu okom,
kadno kapetan stupi pred njega, at
u taj par otvoriSc se vrata, i Iso-vid
dosede pod straiom pred voj-skovod- ju Nikolu Adularova, suca,
i Zivana Benkovida, moSnjara. U
hip krenu Ludenac glavom.
— Aha! To su gridke pticicc.
koje namiguju popovima? Koji je
od vas sudac?
— Ja — rede Nikola stupiv
pred kapetana.
— Nitkov si, nisi sudac — otre-snu
se kapetan. — Zasto nisi po-slus-ao
moju zapovijed? ZaSto nisi
dao ditati gradjanima moje pi smo,
zaSto nisi digo gradjanc na oruije?
— Jer nije nitko dirnuo u na$
grad — odvrati sudac — jer nam
nitko ne prijeti.
— Al kad elim ja! — Iupi
kapetan nocom,
— Ovo je Slobodan grad, koji
ima svoje zakone, naSi gradiani
nose oruije, da se branc, nc da
plijenc t pale.
— Slobodni grad! Slobodni gra-djan- i!
Do trista vragova vaSe pra-vic- e!
Jestc li duli, biskupe? Kako
ti kramari diiu gla4i? A ti, ti si
2ivan Benkovid, jc li — zapita po-rugljM- vo,
pristupiv k moSnjaru.
— Da, gospodine kapctane! —
potvrdi Zivan ponosito.
— Ti buniS Gridane, a?
— Ja ih mirim.
— Za hasnu Kaptola i svoju, xf
— Za hasnu grada, koji jc dosta
krvi prolio zx trcdega.
— A tko jc taj tredi, a?
— Onaj, koji Kaptol proti na-ma,
a nas proti Kaptolu huska.
Pravica nc rastc iz krvi, a ja mrzim
na krv.
— Je si li duo, biskupe? I taj
krt mudruje. Zivane, pazi, da nc
budeS mrtav. Tvoji zabi su otro--
vni, al dek, ja du ti ih iSdupati. Ti
joS nc poznajcS Ludcnca. ZnaS It,
da si ti pred menom crv, da tc
mogu zgazitt ovako, na? — I pri
torn lupi kapetan u kameni pod,
da jc sve zvonilo.
— Ti si gospodin — odgovon
mirna lica 2ivan — ja sam prost
dovjek, al sam Slobodan gradjamA,
koji poznajc svojc pravo, i branim
pravo rodnoga grada. Jcsam crv, al
samo pred gospodinom Bogom, taj
me moic zgaziti, ti ne moieS, sitm
gospodine.
— Ludo! — planu Ludenac —
ne branim li i ja vaSe pravicc?
— Tko pravice brani, mora ih
sam driati. Mem sudi samo moj
sudac, al ti si bez tuibe dao uh-vati- ti
mene i suca. Eto, kako nase
pravo brani J. VidiS, ovom desnom
rukom tuko sam krvavo Kaptolcc,
kad su nas vrijedjali, al nedam ni
svoj ima, da vrijedjaju ne uvrije-djen- i
druge. Mi smo sada s Kapto-lor- n
na miru i zaprisegnusmo rrur,
i prije de otpasti moj a desna ruka,
nego da za mira dignem mad proti
mirnomu. Mi smo gradjani, nismo
pladcna vojska.
— Tako! — viknu Ludenac —
i ti dcS nagovarati druge Ijudc, da
ne navale, kako zapovjedih, na
Kaptol?
— Hocu!
— Isovidu! Isovidu! — ruknu
kapetan bijesno — izvedi ga, daj
mu skinuti glavu.
— Za" imc Boga! Nemoj! —
Eriskodi biskup. — Sta radii?
se grad proti tcbi, a na odi
neprijatelja.
Ludenac prenu se, Skrinta, zatim
de muklim, jarosnim glasom:
— Isovidu! Svcii tehulje! MoS-njara
i suca! Povedi ih na varolku
kudu u tamnicu, gdje se zlotvori
duvajd. Ondje nek sc hlade u svo
joj slobodi. Ncka Gridani vide. Sto
sam ja. Nek trubad sazme narod
nek mu ditaju moje pismo. Grid
nek se diie na oruije i neka opli-je- ni
Kaptol. Satra daj zvenki na
juriS u sva zvona. Onda moiei pu-tti- ti
suca, al moSnjara pridrii. zx
tu ptidku ptsat du kralju. Da vi-dian,
smije li mu suditi kralj.
— Tvoja jc sila, moj je zakon,
a sudac je Bog — odvrati Zivan
pruii ruke straianma.
— Mi smo za Mariju! — rede
sudac — a gospodine biskupe, ti
si mi svjedok. da prosvjedujem u
ime slobodnoga grada Grida proti
JUL
— JoS je ne znal, joS je ne znai'
Tako mi Boga — planu kapetan —
al pazL da je nc odutiS o kooopen
narrh romja Svetoga Marka. Od-vedi- te
bulje.
(Nastavit de se)