Nase Novine, June 22, 1977

              I
f
£~5&73хт?мхмае9?чил , ЈЈЗШТЗј7
1
May 4, 1977 Ц
V.I.P.
Daniel Pixiades ),1
i$ n
Host interviewer Lorraine Thom-son
returns to CBC-T- V Tuesday,
May 24 at 10:30 p.m. with a
new series of interviews on
V.I.P. (VERY INTERESTING
PEOPLE).
Kanadski
filmovi
u Cannesu
Na Filmskom festivalu u
Cannesu (Francuska) koji se
otvara 13. maja, Kanada ce
uCestvovati sa pet fllmova,
koji ce biti prikazani ve6
prvog tjedna Festivala.
Odabrani filmovi su: "Pho-tograph- e"
— u reziji Jean
Beaudiha; "Etfinocide" — u
reziji Paula Leduca; "Why
Shoot the Teacher" — u
reiiji Silvija Narizzana; "One-Ma-n"
— u reziji Robin Spry; i
"The Old Country Where
Rimbaud Died" — u reziji
Jan-Pier- re Lefebvre.
Tokom aprila je, na medu-narodno- m
televizijskom saj-m- u, takoder u Cannesu,
odlffino ргобао kanadski slu-zbe- ni
film "Igre XXI Olimpi-jade- ",
koji je do sada otkupi-i- o
40 zemalja.
Pored ovoga je kebeSka
vlada proSli tjedan najavila
da ce se na medunarodnom
sajmu knjige u francuskom
-- gradu Niceodrzati i "Tjedan
kebeSkog filma", od 6. do
11 . maja. Tom prilikom ce se
prikazati 7 dugometraznih i
15 kratkometraznih filmova.
Nestao brod
Slyibenici pri Evropskoj ekono-msk- oj
zajednicl u Brislu priznaju
da, Je unatod kontrolne prakae,
nestao jedan brod koji je prevozio
200 tona uranija. Brod je nestao
prije osam godina, na putu od
Antwerpa za Zenevu. VI jest su pre-nlje- le
u Javnost ameridke novine.
Ljepota
Americki pslholozi utvrdlli su
nedavno, nakon du2eg Ispltlvanja,
da je stara izreka "ako si lljep, sve
de ti Idl na ruku" — potpuno Istlnl-t- a.
Da bl to dokazali organlzlrali su
pokue: u jednoj telefonskoj govor-nl- cl
na aerodromu ostavili su doku-ment- e
8 fotografljom li6nosti kojoj
oni navodno prlpadaju. Eksperl-- -
ment je ponavljan vide puta a tlm
dto je svakom prilikom uz doku-men- te
ostavljena druga fotografija.
Poslije je zakljudeno da su doku-men- ti
u pravliu upuclvani na
prilozenu adresu kad je uz njlh bila
prlloiena fotografija IJepudkaste i
slmpatldne osobe.
U mom selu prlje rata bllo je preko tri stotl-n- e
krava koje smo Ja I moj stric Andrej Izga-nja- li
na раби. A svinjama i nijesam znao bro-j- a.
Njlh su izganjali naSi prijateljl. I5II smo ull-ca- ma
I trublii u zaista pravu plehanu trubu, da
bi Ijudl znali za naS prolazak. Mi smo bill kra-var- i,
a oni koji su duvali u kravlje rogove —
svinjari.
Sakuplli smo to veliko stado na kraju sela
na livadi I onda je poceo naS svakidaSnji raz-gov- or
o tome koju kravu treba dati pod blka,
jerza to smo dobijaii nagradu, naravno, ako je
ostala eteona. Povedi komad slanlne, kobasl-c- u
Hi novae kojega je u ono vrijeme bllo malo.
Bio earn djefiak sli6an evoj ostaloj djeel u
selu, all ipak zbog posla, I ne§to zapaienijl.
— To Oanko evlra. Treba izvesti Belku,
2ucu III Saru. — Tako su govorili u kucama.'
A ja earn zaista duvao u taj Instrument kao
pravi trubac. Ranije iz sve snage, da sam se
zacrvenio kao paprika, a kasnlje bez nekog
narofiltog napora. U tome ml je pomogao on,
moj stric Andrej. A znao je on da svira u trubu
kao niko u selu. Nlkada пеби zaboraviti njego-v- e
nabrekle 2ile na vratu, onaj mISIc na lieu,
onaj smirenl pogled oftiju.
Bio sam znatizeljan poput sve djece. I pitao
sam ga gdje je naufiio tako divno da svira.
Rekao ml je — u Spaniji. Naravno, za mene je
to objaSnjenje bilo kao Spansko selo, jer tada
nijesam mogaodaprldajem tome neki znafiaj.
To sam shvatio kao zrio covjek. Bio je trubaC u
InternaclonalnoJ brigadi u Spaniji. On je bio
taj koji se prvl javljao svojom trubom, kada se
juriSalo. A trubu je donlo odatle da, eto, i ja
duvam u nju. On ml je prlcao o grdnim pogi-bijam- a,
o ranjeniclma, a ja sam ga sluSao bez
daha, njegovu bajku, jer za mene je to bila
zaista bajka, jer nijesam mogao da shvatim
za§to su ljudi umirali i to bas u trenutku kada
je on svirao u ovu trubu.
Strina nas je uvijek doCekivala sa pasu-Ije- m,
komadom hljeba I crnirh lukom. JoS
sada mi se 6ini da je to bio najbolji pasulj koji
sam ikada jeo. Bio sam u vojsci. Taj pasulj ml
je bio odllfian. All takav, kakvog je spremila
strina Zuska, nikada poslije nijesam jeo. Stric
bl polako 2vakao koru hljeba I clni mi se da je
bad u tome u2ivao. Nakrlvio bi glavu na desnu
III lijevu stranu, na rame, I u torn polo2aju ls-praz- nio
glineni tanjur. Cak bl na kraju I kaSIku
olizao i zadjenuo za pojas, Jer je to bila
njegova kaSika, koju je donlo iz Spanlje.
Jednom sam ga zamolio da jedem sa torn
kaSlkom jer ml se 6inilo da je to svetinja u
koju so nije emjelo dirati. I, zamislite, dao ml
je, naravno, uz objaSnjenje, da je to kaSika
njegovog najboljeg druga koji je poginuo.
I tako iz dana u dan. Sviram ja, svira on.
Krave i зато krave. Komadi slanlne, kobasice
I sitnlS. U torn danu projezdill su ulicama
sajdiije, odtra6l makaza, skupljad perja i
krpa, Sinterl, robarl sa raznollkom robom koju
su tegllli na ramenu; iz kojeg tovara earn
najviSe voiio mala d2epna ogledalca sa
sllkama na poledlnl; sladoled2lje, rlbarl sa
eltnom ribom iz Ounava I drugl koji su svaki
na evoj nacin uzvikivali hvalefil svoje usluge III Genocid
Тебка savjest
cuvar te2e uspomene
— daleko, davno u oClma
uspravne 2ivotinje
pseta gdje ludo re2e
suludo рисајиб! — beznade2no —
u prostor I u vrijeme
kroz nabujale crvene strune
boelh — gollSavih nedu2nika
robu. Kako je ovaj sllan narod trgovaca
dolazio u moje selo I ne znam. VJerojatno
vozom, koji Je Izjutra veoma rano zastajao na
2eljeznickoj etanici. Na dan sajma, u subotu,
toga je bilo na pretek. Seljani I njlhova djeca
su zbog toga moral! da ustaju veoma rano dok
sunce Јоб nlje granulo iznad sela.
Ljeto, prafilna, uzvici, dozivanja krava,
zvono sa visokog seoskog tornja. A moj stric
je znao sve, ama ba§ sve krave po Imenu.
Kada зто vradall krave, on je stajao na
raskrshici i bliem odbijao krave na onu
stranu gdje su trebale da idu. (Kako su samo
pucketali naSi biCevl. onako dugacki sa
koncem od raspletene kudelje!) Znao Je sve
krave po imenu. Bijelka lljevo u Slmandru,
2uca, desno u Siroku ulicu, Sara pravo u ulicu
koja se zvala Pa2ic. Ja i danas ne mogu da
shvatim kako je to mogao tako strucno da
izvodl, ovakve operacije, a da zna koja krava
gdje treba da ide. To je bio poseban ritual na
kraju naSeg dnevnog slu2bovanja, kada smo
se umornl vradall kuci, пабет omiljenom pa-sulj- u.
Nijesam nikada mogao da shvatim kako
moj stric mo2e tako rano ustati da ima vreme-n- a
i mene da budl:
— Ustaj, Danko, treba icil
Platnena torba mu Je vlsjela o ramenu;
ponekad prazna, ponekad puna. Znao sam,
krava nekog seljaka je ostala steona, ako je
bila puna.
SJedlli smo u hladu duda i posmatrali:
krava skaie na kravu. Moj stric je govorio:
— Ovu treba dati ispod opdtlnskog blka!
Jer bikovi su bill opStinski. Oni su
posebno bill uzgajani za ovakve prllike. Kad
blk skace na kravu, to je za mene, djecaka
svojih osam, devet godina znacllo, da 6e se
ne6to veoma va2no deslti Da ce bltl teladi I
puna torba moga strica, koju 6emo uz svirku
trube I vesele uzvlke onako bratski podijeliti.
Hljeb I slanina. Na vatri smo pekli slaninu i
onako vrudu, kipedu, stavljali na hljeb, dok
nije bio sav mastan.
Stric je donio I bijeli luk, jer je tako uz bijeli
luk zalogaj bio ukusniji.
U pridanju moga strica nije bilo nekog
naprezanja. PrICao je o Spaniji kao da je to
moralo da bude. Kao da Je to normalno. Metak
mu je bio prosvirao desnu ruku. On je o tome
govorio kao o пебет 5to I nije tako va2no. A
one mrtve Je tretirao kao ljude koji su, eto,
otiSII zbog nefiega da ginu. Nikada necu mo6i
da shvatim smlsao njegovih rijeel:
— To je bllo da bolje 2lvimol
Prlcao ml je o Spaniji, a nije se o tome nl
emjelo.
Tollko puta sam misllo o tome, zaSto je
bad on !бао tamo? Tako obican seljak iz sela
pravo u rat. I to u Spaniju. Sta je to on imao u
sebi, kad je mogao pored strlne I tako na neki
nacin da ve2e konac sa koncem.
Do5ao je rat. Ja sam !бао u Skolu. Uclo
sam madarski vide nego svoj jezik. Zaboravio
sam da II je tada neko tjerao krave. Jednoetav-no- ,
moj stric Je nestao. Pltam strinu, a ona I
onako Skrta u rijedlma, odgovorl:
i paraju se utrobe
pred gvozdenim, krstastlm bode2lma
kao gorak hi men
u zavjerl vjere I pomllovanja
znojav i krvav
od straha I od otlmanja
kad odtrica bljesa I ludlla
kao razularena klada strasti i zla
sa neba pada medu meka bedra
zemlje — djevlce — Eve
otimajudl zauvijek
nevinost humane radanja
Nikola Mi§6evi6
— Nlje kod kuce...
Bio sam se ra2allo. Gdje je mogao da otlde
moj najbolji drug? ZaSto nije ovdje? ZaSto
strina vide ne kuva pasulj? ZaSto se puca oko
sela? To pucanje je bilo stvarnost, all kao u
snu. Ja tada nijesam shvatio zadto se puca.
Pucalo se uz Bo2ic na svadbama, all zadto se
puca sad kad nema ni jednog ni drugog?
Odlazfo sam medu vrdnjake. Oni su mi
rekli da se puca zbog slobode. Ja sam bio
takoreci dijete. DjeCak. A dta je to sloboda?
Nijesu mi objasnili. Pladio sam se puenja, a
2elio sam da se puca dto vide. Da, neko je tada
odlazio, a neko dolazio. Da II ce doci I moj
stric? Da li ce se vratiti nakon tako dugog
vremena? Zavrdio sam .dkolu. Rekll su ml da
zaradujem hljeb. Zadto da ne budem ponovo
kravar? Sa mojlm stricem. Jest demo slanlne,
kobasice, a nadasve pasulj strlne Zuske.
Kojeg se nikada nijesam mogao najestl.
Onda mi je neko rekao:
— Poglbe tvoj stric!
Ja nijesam vjerovao. On da pogine?
Otidao sam strini. Ona u crnom. Jes,
Andrej nije 2iv! Gledam trubu okadenu na
stubu u hodniku, ispred vratiju. Da sviram?
Ne, nlje vrijeme da se krave istjeruju. Sta da
radlm? On nije ovdje. Nema krava, nema
slanine, nema pasulja. Sta se desilo?
Da, poglbe moj stric. Bio je u partizanskoj
deti i ubili su ga u njegovom rodenom selu.
Kad je, vjerojatno, htio da ka2e strini: "Izlazi,
dodao sam da ti poka2em nedto, da ti
ka2em..."
Vidjeo sam ga prekrivenog debetom preko
glave. Rekll su ml: bomba mu je raznijela
glavu.
Pored njega, dali su mi da vidim, ie2ala su
trojica fadlsta koje je ublo iz pidtolja, I jedan
pas tragad.
Vidim, zaista, moj stric je mrtavl Bo2e, dta
mu bi? Zar je mogude? To je on sa opancima.
Samo se opanci vide ispod debeta kojim je bio
prekriven. Fadlstima, onima koje Je ublo, vire
dpicate dizme ispod debeta.
Ja i sada ne mogu da shvatim, zadto su Ih
smjestili u jednu sobu. Jednog pored drugog.
Opanci i dizme?!
Meni su rekli da je herojski poginuo. Pos-ta- o
je narodni heroj. I dkoia u selu nosi
njegovo ime.
Jod sada noslm u sreu bolne krikove
strlne. Plad.
Vidjeo sam je vide godina nakon toga.
Uvijek u crnom.
Posjetio sam Je kad sam zavrdio dkole.
Zamolio sam Je da skuva pasulj. Ona je to I
udinila. All taj pasulj nije bio kao onaj od prlje
rata, lako sam rekao da je bad pravi. Nlje bllo
moga strica, koji bi tako polako 2vakao svaki
komad hljeba uz pasulj, kao nekada.
On je bio za mene uzor. Ne ratnika. Uzor
strika, dovjeka. Cini mi se, ne samo u tome!
Jer ja se I danas, otlsnut u svijet, ne zna-Ju-di
rukujem sa fadlstima, pa poslije dugo I
dugo perem ruke. Jer oni su ubili moga strical
Da II sad znate ko je bio moj stric?
254 Marlee Ave. Toronto, Ontario
Telefon 789-717- 9
Na veder poslije 7 sati, ili nedjeljom
mozete nas nazvati nakudnitelelon'
282-511- 3.
)i
.
Sti
if
i
'i
i'
м
f
.41