Nase Novine, February 04, 1981

              'I i r ji'.Nl1— M J V f Ir ' I ' " . V if I p л ( '
j--
Jr'V j, II ' ', ",, ' r 'V f Hi 't iv M . '
1
x
4- - NASE NOVINE, November 25; 1981
(Nastavak iz prolog broja) Pise: M. STARCEVlC
МИРМДИСТ
Oni u uredniStvu i vodstvu
pokreta, nisu to, veli, tada jasno
vidjeli i razumjeli. Kasnije se je to
nerazumijevanje, prilidno osvetilo.
Borba se je bila zaoStrila ne samo
izmedu Narodnog i Radnidkog
bloka nego i izmedu Radnidkog
bloka i prosvjetaSa. Tada je, veli,
prevladavalo miSnjenje u napred-no- m
pokretu da se ne mogu praviti
nikakvi kompromisi. S takvim pog-ledi- ma
na stanje stvari nije se
vidjelo razlike izmedu prosvjetaSa
BeSenidai Solica, na jednoj strani,
i klerikalskih natraznjaka na dru-go- j.
Ipak, pored svih podinjenih
greSaka, veli Lojen, Radnidki blok
je bio okupio velik broj delegate za
prvu konvenciju Hrvatske bratske
zajednice.
Bilo je odito da je natrazni
"narodni" blok okupio za konvenci-ju
najvedi broj delegate. Ivan
Butkovic, njegov kandidat za pred-sjedatel- ja
konvencije dobio je 205
glasova, dok je kandidat Napred-no- g
bloka, Vinko Vuk, dobio 153
glasa. ProsvjetaSi su glasali s
natraznim blokom. Medutim, u
izborima za Glavni odbor bile su
istaknute tri liste kandidata. Na-rodnj- aci
su istakli za predsjednika
Antu Gazdida, predsjednika bivse
Hrvatske zajednice Illinois; napred-nja- ci
Juru Mokrovica, potpredsjed-nik- a
bivSe Narodne hrvatske zajed-nice,
a prosvjetaSi Tomu BeSenida,
predsjednika bivSe NHZ.
Lojen, koji je zajedno sa Ziriicem
bio prisutan na konvenciji kao
dopisnik "Radnika", kaze da su
prosvjetaSi bili sigurni da de BeSe-ni- d
pobijediti, ali su se prevarili.
Gazdid je dobio 159 glasova,
Mokrovi6 113, a BeSenid 89. Budu-d- i
da ni jedan kandidat nije dobio
natpolovidnu ve6inu glasova, mo-ral- o
se je ici u uze izbore. Gazdid
je dobio 213 glasova a Mokrovid
148. Za --glavnog tajnika bila su
takode predlozena tri kandidata:
Vinko Solid, M.D.Matanovic i Petar
Muselin. Bududi da je Matanovid,
koji je bio predlozen po Narodnom
bloku, povukao svoju kandidaturu,
u izbore su uSIi Solid i Muselin,
prvi na listi prosvjetaSa a drugi
Naprednog bloka. Bududi da su za
Soli 6a glasali i delegati Narodnog
bloka, on je dobio 240 glasova, a
Muselin 121.
Pobjeda natraznjaka bila je odita
posljedica pocijepa lijevih snaga.
Lojen je u svojim "Uspomenama"
kazao da iako se s BeSeni6em nije
politidki slagao, ipak mu ga je bilo
zao Sto je onako loSe proSao u
izborima. On je, veli, bio jedan od
organ izatora prvog naSeg socija-listidko- g
kluba, a osobito je velike
zasluge stekao u borbi za ujedinje-nj- e
Zajednice. Lojen napominje da
mu je bilo joS teze zbog toga Sto su
ga porazile upravo one nazadnjad-k-e
snage koje su bile protiv
ujedinjenja.
"ZabranaSi", kako su protivnici
ujedinjenja bili nazvani.opravdavali
su svoj stav isprikom da su se
"bojaii" da de ujedinjenaZajednica
pasti na ruke "crvenih". Njihova
"bojazan" koStala je Zajednicu
velike" svote novca. Samo za advo-kat- e
utroSeno je $ 22.500, a zbog
opozicije ujedinjenju sazivane su
SSSSSSZSEZESSSZBSSISSSSS 222. ДДД SSBEXCE
dvije izvanredne konvencije koje su
stajale dlanstvo $ 75.000. Bilo je
doista tragidno Sto su na prvoj
konvenciji ujedinjene Zajednice
pobijedile snage koje su joj prouz-rodil- e
toliku Stetu.
Za urednika sluzbenog glasila
Zajednice bio je izabran Milan
Petrak. On je doSao u uredniStvo
joS 1924., navodno, kao "progresi-vac- ".
Na taj polozaj bio je izabran
po Glavnom odboru, na preporuku
Don Nike GrSkovica, kojem je
jedno vrijeme pomagao uredivati
njegov "Hrvatski svijet". To je bilo
nakon ostavke Jurja Ubojdida pos-lij- e
14. konvencije.
Lojen veli da je u pocetku pisao
manje-viS- e progresivno, ali je kas-nije,
kad je na 15. konvenciji bio
sluzbeno izabran, poceo sve otvo-reni- je
i oStrije pisati protiv napred-njak- a.
Citavo vrijeme dok je postojao
Jugoslovenski prosvjetni savez, on
seje smatrao njegovim dlanom, ali
je svojim praktidnim radom uvijek
solidarno stajao uz najreakcionar-nij-e
snage u Zajednici, kazao je
Lojen u svojim "Uspomenama".
Formalno je toboze osudivao svaku
politiku u Zajednici, dok je na
pojedinim konkretnim polltidkim
pitanjima, zauzimao gotovo isti
politidki stav kakav su zauzimali
najokorjeliji neprijatelji naprednog
radnidkog pokreta. Iskoristavao je
taj polozaj skoro 20 godina, sve do
6. konvencije HBZ odrzane 1943. u
Chicagu, kad je porazen po kandi-dat- u
naprednih snaga Filipu Vuke-lid- u.
Akoprem je prva konvencija
ujedinjene Zajednice predala upra-v- u
desnidarima, ipak je na prijed-lo- g
napredne delegacije usvojila
nekoliko dobrih rezolupija. Jedna
je, na primjer, trazila da se
prestane s proganjanjem i depor-tiranje- m
doseljenih radnika. Druga
je pak trazila da se sprijeci zakon-sk- i
prijedlog koji je upravo bio
podneSen u Kongresu, a providao
je registriranje i otisak prstiju
doseljenih radnika. Takoder je bila
usvojena rezolucija da- - Zajednica
preuzme Hrvatsko sirotiSte u Chi-cagu
i da mu promijeni ime u DjeCji
dom HBZ.
"RADNIK"KAODNEVNIK
"Radnik", glasilo naSeg napred-nog
radnidkog pokreta u.Sjedinje-ni- m
Drzavama izdrzao je kao
dnevnik u razdoblju od sedam
godina — od druge polovice 1925.
do druge polovice 1932. Njegovo
pokretanje dalo je poleta napred-ni- m
snagama. Iz radnidkih redova
bile su regrutirane nove snage za . uredivanje lista i promicanje kul-turn- ih
i politickih djelatnosti.
Bilo je to razdoblje privremene
kapitalistifike "stabilizacije", kad je
krupni kapital uzivao svoj najvedi
prosperitet i kad je burzoaska
Stampa sa zadovoljstvom pisala o
"suradnji rada i kapitala". Kompa-nijsk- e
unije bile su preplavile
6itavu zemlju a unijski pokret pod
pokroviteljstvom Атепбке federa-ccij- e
rada i vodstvom klasnih kola-bborat- a,
bio sveden na stepen
n nemo6nosti.
V V
sesssssss ...— ,t.'L,j:m':„,,,llll;.l:;,l,,,.'llllll,lia=sa
Napredna radnidka Stampa, uk-Iju6- iv
naS dnevnik "Radnik", igrala
je tada veliku ulogu u promicanju
ideje industrijskog unionizma i
utiranju puta za organiziranje rad-nika
u masovnim industrijama,
koje je birokratsko vodstvo Amerid-k- e
federacije rada prepuStalo sud- -
bini straSnog izrabljivanja pod
"open shop" sistemom koji je
prevladavao u tim industrijama.
Utom razdoblju, sredinom 1920--i- h
godina, ugljokopacka unija —
United Mine Workers — bila se je
gotovo raspala pod udarcima baru-n- a
ugljena i zbog nemara i birokra-tizm- a
Lewisove koritaSke bande.
Nezadovoljstvo medu ugljokopa-6im- a
bilo je veliko pa je tako 1928.
doSlo do osnivanja nezavisne ru-dars- ke
unije — National Miners
Union. U torn pokretu bio je znatan
broj naSih hrvatskih, srpskih i
slovenskih rudara, medu kojima je
bio lijepi broj pretplatnika i fcitate-Ij- a
"Radnika". Prvaci u torn radu
bili su naSi zemljaci: Franjo Bori6,
Vinko Kemenovic i Anton Majnaric
(Minerich). Boric je vrSio duznost
tajnika (sekretara), a Kemenovi6 i
Majnaric bili su organizatori. Sva
trojica su bili od mladosti rudari i
razvili se u naSem naprednom
radnidkom pokretu. Boric je ve6
bio u uredniStvu "Radnika" i kasni-je
vrSio duznost urednika, dok je
Majnari6 vodio uredniStvo za vrije-me
ratnih i poratnih godina, kad je
naS list izlazio kao dnevnik.
Citatelji naSeg lista uposleni u
drugim masovnim industrijama —
беИбпој, elektrifinoj, automobil-sko- j,
gumenoj i drugima, takoder
su zajedno s drugim naprednim
radnicima sijali sjeme industrij-skog
unionizma. To su bile godine
prosvje6ivanja i pripremanja terena
za organiziranje radnika u masov-nim
industrijama. Medutim, doSao
je ekonomski krah kojeg je napred-n- i
radniCki pokret predvidao joS
podetkom 1929. Tako je doSao kraj
eri nemilosrdnog izrabljivanja rad-niStv- a.
Naduveni lazni prosperitet
se rasplinuo — tvornice su se
zatvarale, radnici izbacivani s posla
i iz stanova. Time je ekonomska
kriza bila joS viSe zaoStrena i
krajem 1932. bilo je oko petnaest
milijuna radnih ljudi bez posla i
bilo kakve mogudnosti da Sto
zarade za svoje zivotne potrepSti-ne- .
Na prikrajcima velikih gradova
nicala su ditava naselja кибегака
skrparenih od Ijepenki i odbaCenih
pljosnatih limenih otpadak# u koje
su se sklonili beskudni besposleni
radnici — nazvana "Hoovervilles"
— po predsjedniku Hooveru, koji je
prije izbijanja krize govorio o
blagostanju kakvog Amerika nikad
prije nije vidjela, a kad je kriza
potresla 6itavu zemlju, pricao je da
je prosperitet "tu, iza ugla" (just
around the corner).
I naS narod je bio teSko pogoden
ekonomskim nevoljama. Mnogi su
izgubili uStedevinu Sto su imali u
propalim bankama i "pomocnica-ma- "
kakvih je bilo u naSim vecim
naseljima. Oni pak, koji su ranije
uspjeli neSto uStedeti i kupiti kuce
na otplatu, izgubili su sve Sto su u
njih ulozili, bez obzira koliko je joS
bilo ostalo da otplate.
BORBA PROTIV GLADOVANJA
Narod je stvarno gladovao. U
zemlji nije bilo nikakve socijalne
oskrbe niti bilo kakvog sistema za
ротоб (welfare) besposlenima i
njihovim obiteljima. Nije bilo ni
besposlenifike kompenzacije. Je-di- na ротоб koja se je tada mogla
na6i u vecim gradovima, bila je
Solja juhe i zalogaj kruha kod
Vojske spasa (Salvation Army). I to
je bilo ogranideno za neznatni broj
gladnih i beskudnih kojima je
trebalo jelo i konadiSte. Pred
zgradama te ustanove redale su se
svakodnevno vojske gladnih i slabo
odjevenih ljudi.
Inicijativa za ротоб besposle-nima
nije doSIa niti od politifiara
vladajuce klase i njihovih partija,
niti od unijskog pokreta, kojem je
tada bio na 6elu William Green. On
je govorio da su Amerikanci odviSe
ponosni da bi pristali na primanje
"milostinje".
Inicijativa za borbu protiv gladi,
protiv izbacivanja iz stanova, za
pomoc nezaposlenima i socijalnu
zaStitu doSIa je od komunista i
njihove razmjemo male partije.
Pod geslom: "Don'tStarve-Figh- f , na 6. ozujka (marta) 1930. odrzane
su u svim ve6im industrijskim
sredistima Sirom zemlje demon-straci- je
nezaposlenih u kojima je
udestvovalo preko milijun osoba,
NaSa je Stampa tjednima prije
pozivala svoje citatelje ne samo da
sami sudjeluju u tim demonstraci-jam- a,
ve6 da takoder porade na
moliliziranju ostalih radnika da im
, se pridruze.
. pridruze.
Kako je Stjepan Lojen pisao u
svojim "Uspomenama", u Chicagu
je jugoslovenska skupina bila jed-na
od najvedih u demonstraciji.
Demonstranti su nosili mnoStvo
plakata s natpisima u kojima su
isticani njihovi zahtjevi. NaSi su
pak pored plakata s opdim natpi-sima
nosili i nekoliko svojih vlasti-ti- h,
koji su osudivali monarhistifcku
diktaturu u Jugoslaviji. Slifcno je
bilo u New Yorku i drugim grado-vima.
Na nacionalnoj konferenciji ne-zaposlenih
odrzanoj 4. srpnja (jula)
1930. u Chicagu, na kojoj je
uspostavljeno Nacionalno vijece
nezaposlenih (Unemployed Coun-cils)
bilo je takoder dosta delegate
naSih narodnosfi, koji su zastupali
potpome, kulturne 1 druge druStve-n- e
organizacije.
Bilo je naSih ljudi i u "Pohodu
gladnih na Washington" koji je bio
upriliden potkraj 1932. Putovali su
na sve тодибе nadine: sakriveni u
teretnim vlakovima, stisnuti pod
vagonima pa бак i na krovovima; na
starim rasklimanim kamionima, a
bilo je i takvih koji su pjeSaCili kad
nije bilo prevoznih sredstava ni
mogudnosti da se nabave.
Kapitalistidka Stampa bila je
digla protiv njih zagluSnu hajku i
viku, straSedi gradanstvo da "crv-ve- ni
zele zauzeti prijestol-nicu- ".
Vojska je takoder bila u
pripremi, a ulice pune policajaca.
Delegacija nezaposlenih bila je
primljena po potpredsjedniku Cur-tis- u.
On je primio spisak napisanih
zahtjeva, ali je odbio sasluSati
usmenu izjavu prodelnika delega-cije.
(Nastavitcese)