Nase Novine, June 07, 1978

              гадодшшршшшт
3 -
5 -
Bilo je sat po podne kad unese
jedan momak leden da prisutni
umiju ruke, pa da se prede na
шбак. Svak dobl po maramu da
otare ruke. Unese se vellka drvena
sinija podrug metar u promjeru I
postavi nasred sobe. Oko nje
redom posjedaSe svi, zastrijeSe
krila dugom maramom I podeSe
jesti.
Nakon jela prisutni opet opraSe
ruke, otraSe ih i posjedaSe na
prijaSnja mjesta. Razgovor se kre-ta- o
o privatnim prilikama. Narodito
se alajbeg hvalio sa nekim krava-m- a,
koje je on preklani kupio u
Fodi. Smajl efendija je govorio
kako gradi u Sarajevu, u Arap-ma-ha- li,
veliku kudu.
Kad je red doSao na kafu, a
Ct'buci i jesu ved dimili, Muhamed
beg poglea'a na Smajl-efendi- ju
davSi mu izvjesni znak glavom.
Smajl -- efendija klimnu glavom, a
Muhamed-be- g iza sebe izvadi je-dan(zaye- zJjaj
i predade mu ga. -
PoSto srknuSe nekoliko puta Iz
findzana, uze rijed Smajl-efendij- a:
—. Ti znadeS, alajbeze, zaSto smo
doSII amo k tebi ha Borije i zaSto
sam ja ostavio hucumet i Sarajevo.
—"' Znam, prijatelju! — veli
alajbeg.
— ImaS mahsus selam od naSeg
Mustajbega.
— Alejk selam! — odgovara
alajbeg.
Smajl-efendi- ja nastavi: — Mus-taj-b- eg
je poslao mahsus selam I
djevojci i predao mi ovaj amanet...
pa kamo je, da to predam? Da Bog
da, pa da bude sve s hajrom f sa
srecom i da im se zvijezde podu-dare.- .. '
— Amin! — izgovori alajbeg da
se jedva dulb.
Kad kadija pode drijeSIti zavez-Ija- j,
jednu vezenu cevru, ustade
Hajdar alajbeg sa sedije, prisloni
svoj dlbuk do prozora i pode k
vratima rekavSi: — Oprostite Sto cu
vas malo ostaviti. Idem u kulu.
Na kamerlji zoyne zenu. Ona je
sjedila sa Almas hanumom u sobi,
pa kad je vidjela domadina, pritvori
vrata. Gledala je u hj i sva strepila,
jer je osjecala, po Sto je on doSao.
— pdje je Uma? — pltao je i u
lieu sav gorio.
— Eno je u njenoj sobl, — odgo-vo- ri
ona.
— Eno joj Smajl-efendi- ja donio
nakit. Hajdemo k njoj, neka dode i
uzme amanef .
— Ah, kako du, za Boga mi log I
— Saptaja gotbvo kroz pladFatima
nan uma.
— Mora se! VidiS da nije
druge... Ja ne mogu lagati, ljudi
ved doSli. Hajdemo!
Fatima hanuma-- stade klimati
glavom. Ne mice se no gleda u
alajbega: — CujeS li, mhimamo
samo nju — pazar da je dajemo za
koga nede? ' — Sad je sve kasho!
— A Sta 6erho mi poslije bez
nje? Kakvu demo utjehu imatl, kad
ode tako daleko, бак u Mostar!
Ona je rekla da 6e u vodu sko6iti...
a mi demo to doznati tek deseti
dan I p Ne6e! Ne6e!
— All mi 6emo na Borjjama
zivjeti ofiekujudi takav zalostah
glas! — opet ce Fatima hanuma.
— Bog ce dati, pa 6e sve bltl.
bolje! — veli alajbeg. — Kad ona
tamo ode, pa vidi onu zgodu i vidi
da je Mustaj-be- g lijep, dobar i
pametan dovjek, orta 6e ga zavolje-ti.- ..
Нобе sigurno. Zar bin ja
drukdije bio dao naSe dijete?
— All, ako ona rekne "ne6u"?
— Ja drzim da mene nece osra-motiti- .., Ina6e..l All, znaS, Fato, I
ti treba da je nagovoriS. VidiS da je
tako — sudeno!
— To "sudeno", to si tl udinio!
t-- Hajde, molim te, sa mnoml
Nemoj da se tu sada svadamo.
Moze ko 6uti...
Unidli su u sobu k Umlhani.
ZatekoSe je na sediji kako gleda'5
kroz prozor tamo prema Nevesinj-sko- m
poiju. Bila je blijeda i pladna.
Po bjeloo6nlci se vidjele crvene
Cilice. Nevesela I tu2na ustade na
noge pred.svojim roditeljlma. Haj-dar-alajb- eg
je pravio lice vesela
6ovjeka, all mu je glas podrhtavao:
— K6eri Umo, do5li su proscl I eno
te бекаји da primiS amanet. Sre6a
te6eka, bidet! lijepo! Vjeruj svome
ocu i posluSaj ga!
Ona je Sutila. Nije mogla gledati
u oca no u majku ill u cilim pod
nogama.
— Sve би te, babo, poslu§ati...
all to..!
— PosluSaj, Umo, ja sam tvoj
otac, tvoj hranitelj, uzgajatelj i
prijatelj najvedi. Ja cu i dalje voditi
brigu o tebi. Podi za Mustaj-beg- a!
— A ja vollm samo Ali-beg- a.
Vollm s njim pod pedinom zivjeti
no s drugim u sarajima.
Alajbeg pogleda na svoju zenu,
pogledom joj zapovjedi, neka i ona
savjetuje kderi da pristane. Nu
Fatima hanuma nije progovorila ni
rijedi. Hajdar alajbeg opet nastavi:
— Ja sam te pazio...
— I ja tebe, babo!
— I 6uvao...
— I ja tebe sluSala...
— Pa eto, sad пебеб da slu§a§...
— Hodu sve, all to..!
Hajdar alajbeg opet pogleda na
svoju zenu viSe Ijutlto I oStro, pa
opet nastavi:
— Ja diilm, Umo, da ti nedeS
svome ocu obraz zapaliti. Ako ti ne
htjedneS podi, ja vi§e ne smijem
medu ljude. Kaii mi hode§ li
primitl amanet?
Umihana je Sutila. Grudi joj se
talasale.
— Ako de§, hajde sa mnom!
Umihana je samo Sutila. Razljuti
se alajbeg, oSInu odima i zenu I
kder, pa de odludnim glasom:
— Evo ja odlazim. Ne dpde§ II
brzo za mnom ja onda odlazim
sasvim u svijet. Eto vam kule,
imetka i svega, all mene viSe
(LJUBAVNI ROMAN IZ 18 VIJEKA)
nedete vidjeti, ja odlazim gdje bilo,
u Carigrad ill na Cabu, ,i vi§e se ne
vradam. Jeste II би1е?
S tim rijedima izade iz sobe I ode
u baSkaluk gostima. Prepustio je
kderi I zeni da se same predomiS-Ijaj- u.
Njih dvoje promatrale zalosno
jedna drugu. Majka zalila kder, a
kdi majku. Ako Umihana ne ode za
Mustajbega, izgubi oca, a majka
joj izgubi muza i osta udovica. A
pode II za Mustaj-beg- a — Uma
posta nesretnica.
— Pa mozda i nede§,blti nesret-n- a,
гебе Fatima hanuma. ti si
mlada, mozeS se i priviknuti na
novi'zivot, ali ja..? Ako on,ode, 5ta
onda? Kuda du? Kome du? Rasko-p- a
se cijela kiida i sav imetak!
ZaSutile obje i razmiSljale govoto
deset minuta.
'— Sta da radim, majko? Kroz
plad pitala Umihana.
j — Ne zriam'k6ePKo:~muKa~§t6
god udiniS! Nesreda s obje strane.
Ti odludi!
Umihana se objema rukama prih-vati- la
za glavu, koju je spustila
gotovo na sediju. Premda je bila
uzrujana, ipak je ona svoj polozaj
dobro omjerila. U koliko je za svoju
ljubav mogla zrtvovati oca, koji je
ovome svemu kriv, opet nije mogla
oStetiti јоб i majku, koju je tako
voljela I koja se s njom zajedno
borila u korist Ali-beg- a, odnosno
njezinu. Pomislila je, koliko je
dobrodinstva ona od majke primila
i koliko je godina njezina majka nju
pazila — pa da sve to zrtvuje sada
za jednog momka, koga je upozna-late-k
prlje petnaestak dana, — e to
nije mogla udiniti! Ustade i rede
materi:
— Daj da se umijem!
— A Sta si, kderi, odlu6lla?
— Idem k ocu!
Majka je duboko uzdahnula.
Onda je zgrabila njezinu glavu i
stala je ljubiti u blijedo lice i vlaine
odi govoredi:
— Umo, Bog ti bio u pomodi! Za
me si — sebe Zrtvovala?
Kada se Umihana umlla i neSto
prlbrala, zazeli da se obuce, pa da
Ide k Almas' hanuml, koju jos nije
vidjela. Majka joj htjela pomodi pri
obladenju, ali je Umihana zamoll
da se he тиб!, ved da Ide k zenama
u gornju bdaju.
Umihana se lijepo obukla. Jer je
imala vitak stas, haljine joj divno
stajale. Obukla je koSulju od
burundzuka sa Sirokim rukavima,
koji su pri kraju obrubljeni zlatnim
vezom. KoSuija je dopirala do
iznad noznih dlanaka. Ispod коби-.Ij- e
za Saku Slrine izvirile diftijane,
povezane kod samog dlanka sa
naboranim vljencem, kroz koji je
prolazio zlatan gajtan kao podve-zic- a.
Preko koSuljebbudena jeder-m- a,
koja je davala.formu grudima,
a preko jederme i koSulje navudena
anterija od crvene kadife, po kojoj
£№
.1. f !;i. 'it
su udarene zlatne vezene grane, a
koja je dopirafa do zemlje. Imala je
razrezane rukave, obrubljene zlat-nim
.Siritima, a peSeyL pri dnu
isticali se raznlmffgurama vezi'va'
na bumu. Oko ruku debell zlatni
bilenzuci. Njezina~crna kosa, sple-ten- a
u dvije pletenice, spuStala se
preko pleda nizduge kajiSe od erne
dohe da ne bi kosa odijelo kvarila.
Na grlu; guva bjsera kao' ajedja
ruka. U uSima duge menduSe od
zlata u form! kandila, koji se
zavrSuju pri dnu zelenlm smarag-do- m.
Na glavi brusanska Samija,
okerana onim krajem, koji pada po
delu, a te kere su bile velike u form!
zrna karanfila crvene boje, pa su.
treperili pri svakom pokretu. Ta je
Samija imala smedu boju i bordure
od ruza i liSda. Sa jednom almas
granom pripeta je Samija za kosu
nad delom. Na nogama je nosila
stambolske jemenije od sahtijana
koje su ispod peta imale zlatne
rese. Oko pojasa sapeta azdija od
dukata. ~
Kada se lijepo obukla, kose i
ruke posula je dulsijom, rastokom
je prevukla obrve i surkmom trepa-vic- e,
pa je onda uniSIa k majci u
sobu. Cim je Almas hanuma
opazila Umihanu, skodila je na
noge od iznenadenja i kliknula:
— Hej, maSalah! maSalah! Ne
zalim Sto sam dugo putovala, kada
je ovako lijepa djevojka! Imam
koga povesti i s kim dodi svome
bratidu u Mostar. Cestitam ti,
Fatima hanuma, Sto imaS"~ovako
divnu kder! I moj je bratid za velika
muStuluka!
Umihana saprisilnim smijeSkom
poSia prema kadinici da je poljubi
u ruku, all ova nije to dala ved je'
zagrlila kao svoju bududu svojtu.
Almas hanuma se iskreno divila
lijepoj djevojci, a sree djevojadke
majke rastapalo se od radosti i od
tuge.
XVII.
Umihana medu proscima.
Umihana sa svojom rodicom ode
iz zenskog druStva k ocu u baSka-lu- k.
Naj prlje pokuca na vrata, pa
kada je izaSao alajbeg i vidio svoju
kder, svrtiSe mu se suze. On je
pred vratima poljubi u delo, a onda
je uhvati za desnu riku i uvede
medu ljude.
Svi su uSutili i gledali u djevojku,
koja se sva zapalila u lieu. Naj pri je
je priSIa Smajl-efendi- ji, kao gostu i
kadiji, pa ga poljubila u ruku. On
joj rede:
— 2iva bila, djevojko!
Zatim je zaSIa redom i svakog
poljubila u ruku, pa onda stala kraj
svog oca, gledajudi u kadiju.
Stajala je nepomidno kao kip. Srce
kano da de joj iskoditi.
Smajl-efendi- ja progovori drzedi
ruku na nakitu, Sto ga je donio od
Mustaj-beg- a. Glas mu bio jak I
ozblljan:
— Djevojko, jesi li ti Umihana,
kderka Hajdar alajbega Cengida? .
— . Jest, to je moja kdii javi se
alajbeg.
— Je li ti poznato, da te je otac
obedao dati Mustaj-beg- u LakiSidu
iz Mostara?
— Poznato mi je! izusti Umiha-na.
-
— A jesi li ti voljna da4 podeS za
njega?
ZatreptaSe usne Umlhanine, ali
nije niSta rekla.
.— Jest, voljna je, s toga je i
doSIa ovdje! veli njezin otac uprvsi
pogled u Smajl efendiju.
— Je li draga volja? opet de
kadija.
— Jest, jest! odgovara alajbeg,
dok je Umihana Sutila I gledala u
pod- - , (Nastavit 6e se)