Nase Novine, August 24, 1977

              'wwuwasjsW'jtirawfiiS.., пшгттчт&уш&тжШкшм&мАЧмм; Г "UrttriWilUt. - itWrittvw!
њ
June 29, 1977 June 29, 1977
шншшиијјмшгп '"'' иЧМјД
PiSe: Anton Kostelac
Mnogi nasi ljudi koji nekoliko
zadnjih godina dolaze na proslave
Kanadsko-Jugoslavensko- g Dana u
Weilandportu nisu, sticajem okol-nost- i,
upoznati sa licnoScu majora
Jonesa, velikog prijatelja jugosla-venski- h
naroda, nacijem imanju se
okupljaju svake godine.
Stoga smatramo za potrebno da
in upoznamo sa biografijom pokoj-no- g
majora Jonesa, a na drugom
mjestu u ovom broju i sa histori-jo- m
"Beograd farme", kao i sa tra-dicionaln- om
proslavom usko pove-zano- m
sa zivotom i radom ovog
covjeka.
William Morris Jones je roden
23. augusta 1895. u Digbyju, za-pad- na
Nova Scotia, od oca Frank
Jonesa, vrhovnog drzavnog odvje-tnik- a,
i majke Margaret Milligan,
rodene Douglas, iz Stanleyja, New
Brunswick. Djetinjstvo i mladost
proveo je u krScanskom naselju
Indijanaca i Crnaca u Bear Riveru
(Nova Scotia), neobicno zavoljevSi
te ljude. Stoga je, vjerojatno, i
mastao, joS od rane mladosti, o
lijecnickom pozivu i misionarstvu
negdje u Africi. AN, 1914. umjesto
na studiju, mladic se je naSao u
ratu u Francuskoj.
Zrtvujuci sve svoje nade i snove,
odlucio je da pode u rat, ali ne
prosto zbog ratovanja, nego iz
principa, iz licnih pobuda i nazora.
Rotovima se, znao je predobro,
nisti sve ono sto je covjeku najmi-l- i
je, i on se pobunio, krenuo je "u
rat za okoncanje svih ratova", kako
se je tada govorilo. U vojsku se je
prijavio u augustu iste godine, a
Gospoda He-len
Jones poz- -
dravlja udesni- -
ke proslave. ; ,4;
vec u septembru krenuo sa jednom
novoskotskom pukovnijom, pod
zapovjednistvom pukovnika Robe-rtson- a,
za Englesku.
Kod Ypresa je dozivio svoje prvo
vatreno krStenje.
Zatim su slijedili — Festubert,
Givenchy, Cuinchy, pa Ploegsteert
i Messines, gdje je zaradio svoje
prvo odlikovanje (Distinguished
Conduct Medal). U Junu 1916. u
bici za Observatory Ridge ozbiljno
je ranjen (u koljeno zbog 6ega je do
kraja zivota pomalo hramao), a
nakon oporavka u Engleskoj povra-ti- o
se u Francusku, samo da bi
ucestvovao u zavrSnim borbama za
Vimy Ridge, tj. u aprilu 1917. bici
kod Loosa ponovo je ranjen, gubi
jedno oko i po drugi put je odliko-va- n
(prima tzv. "Bar", Sto se doda-j- e
prvom odlikovanju) i unaprijeden
u oficira. I opet je slijedio oporavak
u Engleskoj, gdje je torn prilikom
polozio oficirski kurs, u Bexhillu.
Po ponovnom povratku u Francus-ku,
augusta 1918. pridodan je ka-nadsk- om
Vrhovnom Stabu u Soa-min- u.
U Denainu postaje zamjenik
komandanta mjesta, a zatim i
Monsa, neposredno po osvajanju
tog mjesta. Poslije toga je prosli-jedi- o
prema Rajni, sa svojom
starom pukovnijom.
Pet puta ranjavan i pun oziljaka,
vratio se u Kanadu u januaru 1919.
Potom je nekoliko mjeseci radio
kao izaslanik u Neil's Harboru, na
Cape Breton Islandu, a zatim se
upisao na Dalhousie sveufciliSte u
Halifaxu, u septembru 1919. joS
uvijek rijesen da sa lijecnickim zva-nje- m
krene kao misionar u Afriku.
Godine 1920. prevodi uspjeSan stu-dents- ki
Strajk na svojem sveuciliS-tu- ,
ali jos iste godine, iz ekonom-ski- h
razloga, bio je prinuden da
prekine studij i potrazi zaposlenje.
Radio je nekoliko godina u tvomici
papira u Kenogamiu, Quebec. Tu je
osnovao prve muSke i zenske cete
izvida6a (The Scouts), pa vodide, i
svestrano uCestvovao u zivotu te
komune, podufiavajuci pored svega
toga joS i nekoliko maturanata.
1926. vratio se na studij, za gr6ki i
latinski, u Torontu, ali je 1927. bio
najzad prinuden da prekine Skolo-vanj- e.
Zatim se zaposlio kao agent u
trgovini nekretninama, a kasnije,
kroz zle godine ekonomske krize,
odrzavao vlastitu firmu "Jones
Realty Service, 21 King ST. E.,
Toronto", baveci se prodajom in-dustrijs- kog
zemljiSta. U to je
vrijeme, 1935. ozenio Helen Lillian
Scott, iz Hamiltona, koja je studi-ral- a
medicinu na torontskom sveu-SiliSt- u.
Svoj brafini zivot smatrao je
najljepSim 6ovje6jim iskustvom. A
uSao je u brak sa spoznajom da je
jos jedan rat neminovan, buduci da
moraine snage svijeta nisu bile
uravnotezene, te, dode li do rata,
on ce se zacijelo morati vratiti u
borbu.
Kad je 1939. rat najzad poceo,
nadobudni Jones je dvaput iSao u
Ottawu, jer mu je nedostatak
jednog oka bila ozbiljna prepreka
pri stupanju u vojsku. Kod treceg
pokuSaja, uz pomoc starog prijate-lja
Sir Richarda Turnera, uspio se
suociti sa pukovnikom Ralstonom,
ministrom vojske. Nakon jedno- -
i . дкчз~ лпа - ,i .. .t --
,
ЂшШк1.. ,..jfcwio4 Ж. 'Шч£ т$ЈШШ&
vyyiitiwmt.--WUU-
-
ШШИтЈЛМмтмиткмивтиштшитштмншшЈ $Ш$П1ггШ
Ш&ј-А""''--" Д;!, Ш'™1"---' w fcLMlPaBSaiAN1 ",'-"4™УE~Uf'WGMWWm'fw'#%-3 -
i - '
"M ,
№?%?''
W:
t№enmixvm,tp№mxnmmttmn,m"1 '
H '""'' ' 'i 5 ¥ fttr "fV ЉШиУЛкЛвлЛЦЛлШ V DAY ТУ "— _ , - . Ш4А ~rrw:i№ е
t '.9Ш- -' -- £" iiniy '"
Y'm
+
i ' j
U
№L
'??',
£.jfts.tJJ£.i&-J- .
Ik (4 j --J: '
шшшжJmшјжmшг£mmшvi'лiШшжLJш' шш.wШкшшжшшшштвшжwтшJMуткм жшшштшттхж
Susret majora Jonesa I predsjednlka Tita u Beogradu.
satne prepirke pukovnik je povikao:
— Hocete u pllote-lovce- ? Boga-m- i,
ne bih ja s vama poletio!
— A ja vas, bogami, ne bih ni
pozvao, gospodine! — slijedio je
odgovor.
Na kraju je bio definitivno odbi-je- n
i naprosto mu je prekipjelo kad
su dodali da bi kao jednooki bio
neopravdan rizik za drzavnu blagaj-nu- .
Shvatio je da nece moci rato-va- ti
pored svojih zemljaka pa se, sa
nekoliko sendvica u torbi, uputio u
Montreal, u namjeri da dopre do
Engleske. Uspio je da ga kapetan
trgovackog broda S.S. Darcoila,
Anderson, iz Glasgowa, primi kao
mornara, po§to mu se jedan clan
posade utopio dan ranije. Stigavsi
tako u Barry Docks, Wales, primio
je najprije englesko drzavljanstvo,
pa je produzio za London, do Glav-no- g
Staba zrakoplovstva. Bitka za
Englesku bila je u punom jeku, a
on je morao 6ekati na rjeSenje
komisije, pa je u meduvremenu
pomagao popravljati oStecene tvor-nic- e.
Krajem februara 1941. u
Torquayu, bio je zaduzen da obu-6av- a
nekih pedesetak vojnih osma-tra6- a.
No, nakon nekoliko mjeseci,
uradivSi svoj posao, bio je preko-mandova- n
na Srednji Istok, stigav-S- i
u Kairo u septembru 1941. Kroz
slijedecih sest mjeseci sluzio je
kao oficir na Cipru, izgradujuci
obranu te baze. Otuda je bio
pridodan, po istom poslu, zrako-plovn- oj
grupi 205, u zapadnoj
Sahari, pod zapovjednistvom ko-mod- ora
Gayforda. Tu je ostao kroz
citavu 1942. godinu.
Zbog odli6ne Seme obrane na
Treaty Roadu, na40-to- m kilometru
zapadno od Aleksandrije, vojni
savjet u Kairu mu je ponudio
prijelaz iz zrakoplovstva u pjeSadi-ju- .
U meduvremenu ga je pukovnik
Kinmount, adutant glavnog zapo-vjedni- ka
u Kairu, upitao da li bi
кжшш
'.-- . ..A Штж "Ш.
htio biti padobranac. Odgovorio je
potvrdno. A nakon dvomjesecnog
vjeZbanja u skakanju padobranom i
diverziji (februar i mart 1943.) u
Haiti i Ramath-David- u, nedaleko
Jeruzalema, povratio se u Kairo.
Upitan da li bi htio ici u Jugoslavi-ju- ,
odgovorio je:
— ZaSto ne, kao i bilo kamo.
0 Jugoslaviji je znao malo: njen
geografski polozaj i to da je po Ver-sajsko- m
ugovoru postala drzava,
pod kraljom Aleksandrom. Saop-cen- o
mu je da u Jugoslaviji postoji
pokret otpora, protiv okupatora
Nijemaca i Talijana; da se malo Sta
o tome zna, i da saveznicka koman-d- a
na Sredozemlju zeli da usposta-v- i
vezu s tim pokretom.
— Je li to narodni pokret? — pi-ta- o
je Jones.
— Vjerujemo da jest, — bio je
odgovor, — ali vrlo malo znamo o
njemu. Tek poneSto, sto smo
mogli saznati od nasih zarobljeni-k- a
koji su se vracali preko Jugosla-vij- e
i izjavljivali da su bili vodeni,
sticeni i hranjeni po clanovima tog
pokreta. Nazivaju se "partizani-ma"- .
1 dali su mu izvjestan broj takvih
izjava na ogled.
U meduvremenu su bile obavlje-n- e
formalnosti oko njegovog prije-laz- a
u pjesadiju, sa cinom podna-rednik- a,
a zatim je brzinom kojom
se izdaju vojne naredbe bio unapri-jeden
u 6in majora. Kad je zatrazio
da nosi uniformu svoje stare puko-vnij- e
(Black Watch), general-majo- r
Rennie mu je rekao:
— Mozete, ali sada ste 6lan kra-Ijevs- ke
pukovnije, a ne one kanad-sk- e.
Pridodan Vojnoj operaciji br. 4
(povjerljivom vojnom odjelu minis-tarstv- a
vanjskih poslova) imeno-va- n
je potom "Prvim Sefom save-zni6- ke
vojne misije kod jugosla-venski- h
partizana", sa Cinom majo-ra.
A posto je primio upute,
upucen je oko 10. maja 1943. na
aerodrom Derna u Sjevernoj Africi,
da ceka na pogodno vrijeme za
skakanje padobranom. Sa njim je,
kao pomocnik, iSao A. Hunter,
kapetan britanske vojske.
Nesto ranije, u aprilu, u Jugo-slavij- u
su se spustila tri na§a
iseljenika u kanadskoj vojsci, nare-dni- ci
Aleksandar Simic, Pavle
Pavli6 i Petar Erdeljac. Svi su bili
izvjezbani radio-telegrafi- sti i diver-zant- i,
a spustili su se "naslijepo"
Sto je bilo vrlo riskantno, te je
major Jones smatrao da njima
pripada najveca zasluga za uspos-tavljan- je
veze izmedu saveznika i
jugoslavenskih partizana. StigavSi
sretno medu partizane, priredili su
teren za dolazak britanskih oficira.
U ponoci 19. maja 1943. savez-ni6-ki
avion dugoprugaS "Libera-tor",
Sto je doletio iz Afrike, okru-zi- o
je nekoliko puta nad Zagrebom
pa, ispustivSi nekoliko vreca pro-pagandn- og
materijala, okrenuo na
jug. Nad PlaSkim, uocivSi ispod
sebe u mraku vatre rasporedene u
obliku slova "T", isko6io je iz avio-n- a
kapetan Hunter. Za njim su puS-ten- a
joS dva padobrana, o kojima je
visio eksploziv, namijenjen za ru-Se- nje
jednog mosta. Nad slijede-6i- m
vatrenim znakom, u obliku
slova "N", naime, nad Krbavskim
poljem, isko6io je u tamu major
Jones.
Sretno i lagano dotakavSi tie,
oslobodio se konopaca i padobra-na
i, tek Sto je dzepnom lampicom
dao pilotu znak da je sve u redu,
kad se pred njim stvori spodoba s
puSkom.
— Zdravo druze! — rekao je
major, a to je ujedno bilo sve Sto je
znao i mogao reci na naSem jeziku.
— Zdravo! — od vratio mu je
mlad partizan i pristupio mu.
Zagrlili su se.
U tren oka, kao da su iz zemlje
nicali, okupili su se i ostali parti-zan- i,
a snjima i narednik Simic.
Pozdravljanju i rukovanju, 6inilo
se, nece biti kraja, a kad su poku-pi- li
ekipaz Sto je za majorom bio
spuSten drugim padobranima, kre-nu- li
su jednim starim dizel kamio-no- m
do sela Bijelopolja. Major se
putem cudio zbog vozila na putu u
oba smjera, materijala, vojske,
neprekidnog vojnickog vrzmanja. A
kad su pojahali konje i produzili
kroz noc u sumu, 6udio se pred-straza- ma
koje su uzvikivale "Stoj",
propustale ih dalje, samo da ih
opet netko doceka s tim neobifinim
povikom.
Onda se kroz drvede ukazala
zgrada, elektricno svjetlo, na ulazu
straza. U sobi u koju su ga uveli
docekao ga je oficir u njemackoj
uniformi i na besprijekornom en-glesk- om
pozelio mu dobrodoSlicu.
Predstavio se je — kapetan Mano- -
la.
Major i dalje gleda i cudi se. U
prostoriji zvrci telefon, ulaze i
izlaze partizani, raportiraju, sve
strogo-ozbiljn- o, vojnidki; mlada
partizanka u uniformi donosi im
veceru; za lezaj prava postelja,
ciste bijele plahte... Odakle sad
to? Kako? NiSta od svega toga on
nije o6ekivao...
Sutradan je imao prvu konferen-ciju- .
Upoznao se sa drom Bakari-ce- m,
Ivom Rukavinom, politiCkim
komesarom i komandantom Glav-nog
staba Hrvatske. Drugovi Mano-l- a
i Simic prevode dok major
govori. DoSao je, kaze im, prven- -
stveno da izvidi situaciju na Balka-n- u,
da dozna tko se stvarno suprot-stavlj- a
okupatoru. Istovremeno se
nada da ce moci prikupljati vazne
podatke o naci-faSisticki- m snaga-m- a
na Balkanu, za svoju komandu.
Tek sada se major zaprepaS6u-je- ,
kad mu partizani iznose podat-ke
o stvarnom opsegu i operacija-m- a
snaga NOV i POJ. Gotovo pe-des- et
posto teritorije je u njihovim
rukama, udarne snage pokreta
broje oko 150,000 boraca, po raz-ni- m
dijelovima zemlje, vezu6i uza
se tridesetak neprijateljskih divi-zij- a,
nanoseci im danomice ozbilj-n- e
udarce.
Tako, dakle, 6udi se major, a
nitko u inozemstvu ne zna niSta o
tome. A kad se malo bolje upoznao
s na6inom partizanskog ratovanja,
6udenje je preSlo u divljenje, jer
sve Sto ti ljudi imaju oduzeto je
neprijatelju, takorekud golim ruka-ma.
Upoznaje se i s tajnom opstan-k- a
partizana, ali i to je jednostav-n-o
— podrzava ih gotovo 6itav na-ro- d.
Bez naroda se ne bi moglo.
Cak i djeca sudjeluju na ovaj ili
onaj na6in. Major obilazi, pita i
saznaje, i svjedok je ne6uvenog
drugarstva, pozrtvovnosti, nadljud-ski- h
napora u borbi sa poteSkoca-m- a
sa kojima su ti ljudi suodeni.
Sve to ga i dalje zaduduje i zanosi.
Vidi kako zlopate, stradavaju, a u
njih nema ni suza ni sentimental-nost- i.
Kazu mu: partizani su, bore
se za slobodu, vrSe svoju duznost.
Sest punktova na koje se je
mogao javljati major Jones je
obasipavao depeSama, izvjeStaji-m- a,
koji su izgledali nevjerojatni.
Urgirao je, telegrafisti su neumor- -
no radili, a puktovi Sutjeli, ogluSili
se. Tako je bilo tjednima, nastupio
je vec i drugi mjesec, pa joS niSta.
A kad su se poceli odazivati —
misljenja su bila podijeljena i
uglavnom bez rezultata.
U meduvremenu ga dr Bakaric
poziva na put.
— Majore, — kaze, — ho6ete li
s nama u Otocac?
Major pristaje, sjedaju u neki
stari "Fiat" i krecu. A kad su stigli
na cilj i on vidio u cemu je stvar,
zaprepastio se, zabrinuo.
— Pa to je previSe! — govorio
je. — To ne biste smjeli ciniti —
osnivati vladu, parlament, usred
ovog kaosa! Ne, sad mi pogotovo
пебе niSta vjerovati!
Ali, prisustvovao je zasjedanju
ZAVNOH-a- , upoznao i stekao nove
drugove, izmedu ostalih Nazora,
Gregorica, Kardelja (slovenskog
delegata). Poslije Sest tjedana kre-nuo
je za Sloveniju, gdje je i ostao
sve do odlaska u Italiju.
JoS pred odlazak u Sloveniju
major Jones je predlagao i urgirao
da u Jugoslaviju dode general
Anderson sa Sredozemlja, ali
uzalud. Improvizirao je sa partiza-nim- a
i jedan aerodrom (za budu6a
slijetanja aviona), ali ni od toga
nije bilo niSta. Noci i no6i su lozili
vatre, iScekujuci avione koji su tre-ba- li
donijeti materijal Sto ga je
trazio, a avioni nisu stizali...
U Sloveniji je naSao istu takvu
partizansku organizaciju, i ponovo
ga cudi i prozimlje sve Sto vidi i
dozivljava. On i dalje Salje izvjeSta-j-e,
ali bez osobitog rezultata. Neki
Ш-Тт- Шг . ШВДЈ}ШМШ1К.ПШ' W&mt&iey: ij.v:r: -
(Nastavak na st. 12)
; ''&Ш ;. гЖ'Ч--- Ш ' . л $Ш?У l ' i® ШниСТГЗиУмЗДЗДЈ™ &" ''-- ''''''$' '