000418 |
Previous | 12 of 19 | Next |
|
small (250x250 max)
medium (500x500 max)
Large
Extra Large
large ( > 500x500)
Full Resolution
|
This page
All
|
1
PiSe: Katarina
Kosti6
ШИШжт$ШШ£Јш££к S&SBEBS9 cffiL НиИг
Na prvom skupu Jugoslovena,
odrzanom na farmi "Beograd" 1955
godine, bilo je samo 17 ljudi. Pro-§l- e
godine na istom mestu okupilo
se sedam hiljada ljudi. Ove godine
predvida se prisustvo oko deset
hiljada Jugoslovena i njihovih gos-tij- u.
Svake godine, na razne nafiine
daje se publicitet dogadajima koji
se podetkom jula odigravaju na
ovoj farmi. "Nase novine" i ove
godine posvecuju svoje stranice
proslavi Kanadsko-jugoslovensko- g
dana.
U ovom 6lanku farmu "Beog-rad"
i legendarnog majora Jonesa
naslikacemo iz kolazaZivih secanja
oCevidaca, naSih starih aktivista
koji su od prvog piknika sve do
danas uCestvovali u svim etapama
razvijanja jugoslovensko-kanad-sko- g
prijateljstva simbolizovanog
okupljanjem Jugoslovena na "Be-ograd
farmi", u Wellandportu.
Evo Sta kaze Bogoljub Stevanov
o svojoj prvoj poseti farmi:
— Major Jones je kupio farmu u
Wellandportu u leto 1947. U zimu
iste godine posetili smo ga Petar
Kekic i ja u njegovoj novoj kuci na
farmi. (Pre toga, major je u
Torontu, gde je stanovao odmah
po povratku iz rata, odrzavao stalne
veze sa Jugoslovenima). Se6am se
zivo situacije u kojoj smo zatekli
majora prilikom te prve posete.
Kada smo zakucali na vrata,
pojavila se njegova supruga Helen i
ljubazno nam pokazala put iza ku6e
koji je vodio do mesta gde je njen
major pripremao daske za radove u
ku6i.
U jednoj uvali, major Jones je
sekirom obarao debelo stablo. (U
tovreme malo ljudi je imalo mogu-6nos- ti
da upotrebljava elektri6nu
maSinu za sefienje drva). Zapamtio
sam energifcne zamahe njegovih
velikih i snaznih ruku. Kada nas je
ugledao, bacio je sekiru i razmahu- -
juci radosno rukama, posao nam u
susret. Stisak njegove ruke bio je
cvrst i prijateljski. Pri pozdravljanju
sa Jugoslovenima, uvek se grlio i
ljubio. To je kasnije primila i njego-va
zena.
USIif smo sa njim u ku6u i u
razgovoru proveli viSe od dva sata.
Tada smo prvi put saznali za njego-v- u
zelju da farma postane mesto za
okupljanje Jugoslovena. Rekao je i
ovo: "Moja farma je otvorena za
svakog Jugoslovena, u svako do-b- a.
Mogu ovdeda pecaju, mogu da
kampuju. Samo da ne prave neku
Stetu".
U svojoj fanati6noj ljubavi za
Jugoslovene, major je maStao, da
se stvori plovna veza izmedu njego-ve
farme i Jugoslavije. Reka koja
protide pored farme uliva se u
kanal koji je povezan sa jezerima
Erie i Ontario. Sve je moguce
pozeleti, pa je i major uZivao zami-Sljaju- ci
brod pun Jugoslovena, usi-dre- n
na reci pored njegove kuce.
Iseljenici se secaju pripremanja
prvog piknika 195455 pod pokrovi-teljstvo- m
organizacije Prijatelji no-v- e
Jugoslavije, kada ih je samo
sedamnaest doSlo na majorovu
farmu. Nisu imali nikakvu opremu,
pa im je kanadska vojska dala Sato-r- e.
I sledeclh godina snabdevali su
se vojnim Satorima za piknike.
Majora Jonesa nije obeskurazilo
5to je u pocetku bilo malo ljudi na
piknlcima. Sam je po2rtvovano
radio na pripremanju farme za
proslavu Kanadsko-jugoslovensk- og
prijateljstva svake godine. Do
grla u mutnoj vodi — seca se
Branko Mihl6 — major je zabijao
stubove i pravio pontone da bi
maliSani imali razonodu. Govorio
je da farma treba da bude de6iji
vrti6 i trudio se da na svakom pik-ni- ku
ima dovoljno rekvlzita za
defiiju razonodu. Tako je uveo kao
tradiciju postavljanje ringiSpila, i
dovodenje dva ponija sa dreserom.
Qospoda Lepa Rajinovld i malor Jones
U prvim godinama posle rata
major Jones je prifianjem uspo-men- a
iz Jugoslavije odigrao veliku
ulogu medu iseljenicima. Razbijao
je rezervisana shvatanja i nepove-renj- e
prema novoj Jugoslaviji. Sti-muli
rao je interesovanje i naklo-no- st
za nju. Govorio je: "Zelim da
vratim ljudima izgubljenu domovi-n- u.
Major je bio ne samo veliki pri-jate- lj
Jugoslovena, vec je uopSte
bio radan i napredan Covek".
U gospodi Jones Jugosloveni
takode imaju velikog prijatelja, a
njen muz je imao izvanrednog sara-dnik- a
u sprovodenju svojih ideja na
Sirenju jugoslovensko-kanadsko- g
prijateljstva. Ona je usvojila slo-vens- ki
obi6aj pri pozdravljanju.
Goste do6ekuje raSirenih ruku, sa
osmehom i ljubi se sa svakim.
NaSim ljudima narofiito prija njeno
pamcenje njihovih imena. Svakoga
oslovljava po imenu, a ne treba dva
puta da pita kako se ko zove. Inace,
g-- da Jones je studirala medicinu.
Njen najve6i doprinos i najbolji
dokaz njenog prijateljstva prema
Jugoslovenima je sama njena
ku6a. Dve prostorije u ku6i na far-mi
pravi su muzej jugoslovenske
domace radinosti. Sve predmete
koje je dobila od naSih Ijtrdi tokom
proteklih godlna, izloiila je u te
odaje. Pored raznih rukotvorina
izlozeni su i albumi fotografija
familije Jones sa Jugoslovenima.
Medu tim predmetima, godinama
je stajala, obeSena o zid, flasa
jugoslovenske rakije. Pitali su
majora Jonesa za. koga je 6uva.
"Ako jednoga dana dode marSal
Tito nama u posetu, ova rakija je
namenjena njegovoj dobrodoSlici",
odgovarao je major i svi su znali da
ce ta f la§a ostati netaknuta i slede-c- e
godine.
Kada stari aktivisti priCaju o do-zivljaji- ma
iz proteklih godina,
oseca se njihova emotivna veza-no- st
za tu farmu, kao da je ona
njihovo dete. Na radnim akcijama
bilo je momenata koji se "ne zabo-ravljaju- ".
— Secam se jedne godine, pri6a
nam Lepa Rajnovic, dok smo sekli i
pripremali meso, naide oblak sa
jakom kiSom. Mi se nismo pokole-ba- li
u poslu. Meso smo pokrili
plastikom, a mi se sklonili ispod
drveca. Niko nije napuStao teren.
Kada je kiSa prestala, nastavljen je
rad, a uz njega i veselje. Skoro smo
svi hodali bosi, jer trava tih prvih
godina nije bila odnegovana. Bilo
je klizavo i moCvarno. Put pri ulas-k- u
u farmu nije postojao, pa kada
je tlo bilo vlazno, najsigumije je
bilo hodati bez obuce, da se ne
bismo okliznuli i padali svaki £as.
Svake godine, dva meseca pred
piknik, aktivisti su vikende provo-di- li
na farmi da bi je pripremili za
value dogadaje. Cesto su uve6e
ostajall pod otvorenim nebom do
dva-t-ri sata no6u, sede6i na senu,
ili travi. Major Jones je imao obi5aj
da donese galone sa mlekom, a
zatim su se cule partlzanske
pesme. Gospoda Jones je uz svog
muza takode nauilla arije partizan- -
June 29, 1977
skih pesama. Ako bi padala kisa,
pripovedaju ucesnici, svi bismo se
smestili u ku6i i tamo spavali. U
ku6i, kao i na farmi, major nas je
do6ekivao kao svoje najrodenije.
Govorio je da ose6a Jugoslovene
kao svoju veliku familiju.
Tokom svih ovih godina, Jugo-sloveni
su podigli dosta objekata i
ufiinili od farme jedan lepo ureden
teren na kome se mogu organ izo-va- ti
velike kulturne i zabavne mani-festacij- e.
Pre svega izgraden je do-b- ar
put za ulazak na farmu. Zatim
je napravlena cementirana plat-form- a,
odnosno podijum, za izvo-den- je
programa i za orkestar.
Sazidana je zgradica iza podijuma,
povezana sa njim, za presvlaCenje
udesnika. Ranije se za ребепје ja-ganj- aca
upotrebljavala ljudska sna-g- a.
Sada koriste kupljene moderne
maSine na elektri6ni pogon koje
mogu da peku 32 jagnjeta ili prase-t- a
odjednom. Potrebno je prisustvo
samo jednog 6oveka, strucnjaka da " pazi na meso. Takode je sazidana
velika Supa za ребепје jaganjaca,
kao i zgrada za ostavu u kojoj su
ugradene tezge, panjevi za sefienje
mesa, moderna vaga, elektricni
Sporet za kuvanje, frifider i frizer.
Rainjeva ima oko 40 i svi odgovara-j-u
maSinama za ребепје. Po celom
terenu postavljeni su drveni stolovi
i klupe koje su filanovi "Bratstva i
Jedinstva", kao i drugih organiza-cij- a
hapravili. Oni se prefarbavaju
svake godine pred piknik.
Do proSle godine, svaki put je
bila i logorska vatra. Taj obifcaj je
prekinut zbog nemilog udesa proS-l- e
godine pred sam piknik, kada je
porusen spomenik majoru Jonesu.
O spomeniku najbolje je mogao
da nam kaze Branko Mihic — pred-sedn- ik Odbora za podizanje spo-meni- ka
majoru Jonesu.
— U znak zahvalnosti velikom
prijatelju jugoslovenskog naroda,
majoru Jonesu, zeleli smo da
podizanjem njegovog spomenika
ovekovecimo naSe nezaboravne us-pome- ne
na njega i na ceo protekli
period na ovoj farmi. Akciji za
podizanje spomenika prethodilo je
izlazenje biltena o biografiji majo-rovo- j.
Bilten je izaSao 26 puta, sa
biografijom u nastavcima, koja je
izlazila takode u "NaSim novina-ma- "
i u casopisima matica iselje-nik- a. Godine 1974. posetio sam u
vezi akcije za podizanje spomenika
Jugoslaviju. Matice su nam izaSle
u susret. Preko Matice Bosne i
Hercegovine dobili smo bosanski
granit, a zahvaljujuci intervenciji
Matice Srbije, dobili smo pristanak
poznatog skuiptora Barbelje da
napravi spomenik. Ovo divno ume-tnick- o
delo ugledali smo na farmi
1975. godine. Nazalost, nismo
mogli dugo uzivati u njemu.
Posle smrti majora Jonesa, nje-gova
supruga je nast avi la tradiciju i
svake godine ona je doma6ln pros-lav- e
Kanadsko-jugoslovensk- og da-na.
Ove godine posetioce farme
"Beograd" ocekuju mnogi dogadaji
i bogat kultumi program.
Object Description
| Rating | |
| Title | Nase Novine, August 24, 1977 |
| Language | sr; hr |
| Subject | Yugoslavia -- Newspapers; Newspapers -- Yugoslavia; Yugoslavian Canadians Newspapers |
| Date | 1977-06-29 |
| Type | application/pdf |
| Format | text |
| Rights | Licenced under section 77(1) of the Copyright Act. For detailed information visit: http://www.connectingcanadians.org/en/content/copyright |
| Identifier | nanod2000026 |
Description
| Title | 000418 |
| OCR text | 1 PiSe: Katarina Kosti6 ШИШжт$ШШ£Јш££к S&SBEBS9 cffiL НиИг Na prvom skupu Jugoslovena, odrzanom na farmi "Beograd" 1955 godine, bilo je samo 17 ljudi. Pro-§l- e godine na istom mestu okupilo se sedam hiljada ljudi. Ove godine predvida se prisustvo oko deset hiljada Jugoslovena i njihovih gos-tij- u. Svake godine, na razne nafiine daje se publicitet dogadajima koji se podetkom jula odigravaju na ovoj farmi. "Nase novine" i ove godine posvecuju svoje stranice proslavi Kanadsko-jugoslovensko- g dana. U ovom 6lanku farmu "Beog-rad" i legendarnog majora Jonesa naslikacemo iz kolazaZivih secanja oCevidaca, naSih starih aktivista koji su od prvog piknika sve do danas uCestvovali u svim etapama razvijanja jugoslovensko-kanad-sko- g prijateljstva simbolizovanog okupljanjem Jugoslovena na "Be-ograd farmi", u Wellandportu. Evo Sta kaze Bogoljub Stevanov o svojoj prvoj poseti farmi: — Major Jones je kupio farmu u Wellandportu u leto 1947. U zimu iste godine posetili smo ga Petar Kekic i ja u njegovoj novoj kuci na farmi. (Pre toga, major je u Torontu, gde je stanovao odmah po povratku iz rata, odrzavao stalne veze sa Jugoslovenima). Se6am se zivo situacije u kojoj smo zatekli majora prilikom te prve posete. Kada smo zakucali na vrata, pojavila se njegova supruga Helen i ljubazno nam pokazala put iza ku6e koji je vodio do mesta gde je njen major pripremao daske za radove u ku6i. U jednoj uvali, major Jones je sekirom obarao debelo stablo. (U tovreme malo ljudi je imalo mogu-6nos- ti da upotrebljava elektri6nu maSinu za sefienje drva). Zapamtio sam energifcne zamahe njegovih velikih i snaznih ruku. Kada nas je ugledao, bacio je sekiru i razmahu- - juci radosno rukama, posao nam u susret. Stisak njegove ruke bio je cvrst i prijateljski. Pri pozdravljanju sa Jugoslovenima, uvek se grlio i ljubio. To je kasnije primila i njego-va zena. USIif smo sa njim u ku6u i u razgovoru proveli viSe od dva sata. Tada smo prvi put saznali za njego-v- u zelju da farma postane mesto za okupljanje Jugoslovena. Rekao je i ovo: "Moja farma je otvorena za svakog Jugoslovena, u svako do-b- a. Mogu ovdeda pecaju, mogu da kampuju. Samo da ne prave neku Stetu". U svojoj fanati6noj ljubavi za Jugoslovene, major je maStao, da se stvori plovna veza izmedu njego-ve farme i Jugoslavije. Reka koja protide pored farme uliva se u kanal koji je povezan sa jezerima Erie i Ontario. Sve je moguce pozeleti, pa je i major uZivao zami-Sljaju- ci brod pun Jugoslovena, usi-dre- n na reci pored njegove kuce. Iseljenici se secaju pripremanja prvog piknika 195455 pod pokrovi-teljstvo- m organizacije Prijatelji no-v- e Jugoslavije, kada ih je samo sedamnaest doSlo na majorovu farmu. Nisu imali nikakvu opremu, pa im je kanadska vojska dala Sato-r- e. I sledeclh godina snabdevali su se vojnim Satorima za piknike. Majora Jonesa nije obeskurazilo 5to je u pocetku bilo malo ljudi na piknlcima. Sam je po2rtvovano radio na pripremanju farme za proslavu Kanadsko-jugoslovensk- og prijateljstva svake godine. Do grla u mutnoj vodi — seca se Branko Mihl6 — major je zabijao stubove i pravio pontone da bi maliSani imali razonodu. Govorio je da farma treba da bude de6iji vrti6 i trudio se da na svakom pik-ni- ku ima dovoljno rekvlzita za defiiju razonodu. Tako je uveo kao tradiciju postavljanje ringiSpila, i dovodenje dva ponija sa dreserom. Qospoda Lepa Rajinovld i malor Jones U prvim godinama posle rata major Jones je prifianjem uspo-men- a iz Jugoslavije odigrao veliku ulogu medu iseljenicima. Razbijao je rezervisana shvatanja i nepove-renj- e prema novoj Jugoslaviji. Sti-muli rao je interesovanje i naklo-no- st za nju. Govorio je: "Zelim da vratim ljudima izgubljenu domovi-n- u. Major je bio ne samo veliki pri-jate- lj Jugoslovena, vec je uopSte bio radan i napredan Covek". U gospodi Jones Jugosloveni takode imaju velikog prijatelja, a njen muz je imao izvanrednog sara-dnik- a u sprovodenju svojih ideja na Sirenju jugoslovensko-kanadsko- g prijateljstva. Ona je usvojila slo-vens- ki obi6aj pri pozdravljanju. Goste do6ekuje raSirenih ruku, sa osmehom i ljubi se sa svakim. NaSim ljudima narofiito prija njeno pamcenje njihovih imena. Svakoga oslovljava po imenu, a ne treba dva puta da pita kako se ko zove. Inace, g-- da Jones je studirala medicinu. Njen najve6i doprinos i najbolji dokaz njenog prijateljstva prema Jugoslovenima je sama njena ku6a. Dve prostorije u ku6i na far-mi pravi su muzej jugoslovenske domace radinosti. Sve predmete koje je dobila od naSih Ijtrdi tokom proteklih godlna, izloiila je u te odaje. Pored raznih rukotvorina izlozeni su i albumi fotografija familije Jones sa Jugoslovenima. Medu tim predmetima, godinama je stajala, obeSena o zid, flasa jugoslovenske rakije. Pitali su majora Jonesa za. koga je 6uva. "Ako jednoga dana dode marSal Tito nama u posetu, ova rakija je namenjena njegovoj dobrodoSlici", odgovarao je major i svi su znali da ce ta f la§a ostati netaknuta i slede-c- e godine. Kada stari aktivisti priCaju o do-zivljaji- ma iz proteklih godina, oseca se njihova emotivna veza-no- st za tu farmu, kao da je ona njihovo dete. Na radnim akcijama bilo je momenata koji se "ne zabo-ravljaju- ". — Secam se jedne godine, pri6a nam Lepa Rajnovic, dok smo sekli i pripremali meso, naide oblak sa jakom kiSom. Mi se nismo pokole-ba- li u poslu. Meso smo pokrili plastikom, a mi se sklonili ispod drveca. Niko nije napuStao teren. Kada je kiSa prestala, nastavljen je rad, a uz njega i veselje. Skoro smo svi hodali bosi, jer trava tih prvih godina nije bila odnegovana. Bilo je klizavo i moCvarno. Put pri ulas-k- u u farmu nije postojao, pa kada je tlo bilo vlazno, najsigumije je bilo hodati bez obuce, da se ne bismo okliznuli i padali svaki £as. Svake godine, dva meseca pred piknik, aktivisti su vikende provo-di- li na farmi da bi je pripremili za value dogadaje. Cesto su uve6e ostajall pod otvorenim nebom do dva-t-ri sata no6u, sede6i na senu, ili travi. Major Jones je imao obi5aj da donese galone sa mlekom, a zatim su se cule partlzanske pesme. Gospoda Jones je uz svog muza takode nauilla arije partizan- - June 29, 1977 skih pesama. Ako bi padala kisa, pripovedaju ucesnici, svi bismo se smestili u ku6i i tamo spavali. U ku6i, kao i na farmi, major nas je do6ekivao kao svoje najrodenije. Govorio je da ose6a Jugoslovene kao svoju veliku familiju. Tokom svih ovih godina, Jugo-sloveni su podigli dosta objekata i ufiinili od farme jedan lepo ureden teren na kome se mogu organ izo-va- ti velike kulturne i zabavne mani-festacij- e. Pre svega izgraden je do-b- ar put za ulazak na farmu. Zatim je napravlena cementirana plat-form- a, odnosno podijum, za izvo-den- je programa i za orkestar. Sazidana je zgradica iza podijuma, povezana sa njim, za presvlaCenje udesnika. Ranije se za ребепје ja-ganj- aca upotrebljavala ljudska sna-g- a. Sada koriste kupljene moderne maSine na elektri6ni pogon koje mogu da peku 32 jagnjeta ili prase-t- a odjednom. Potrebno je prisustvo samo jednog 6oveka, strucnjaka da " pazi na meso. Takode je sazidana velika Supa za ребепје jaganjaca, kao i zgrada za ostavu u kojoj su ugradene tezge, panjevi za sefienje mesa, moderna vaga, elektricni Sporet za kuvanje, frifider i frizer. Rainjeva ima oko 40 i svi odgovara-j-u maSinama za ребепје. Po celom terenu postavljeni su drveni stolovi i klupe koje su filanovi "Bratstva i Jedinstva", kao i drugih organiza-cij- a hapravili. Oni se prefarbavaju svake godine pred piknik. Do proSle godine, svaki put je bila i logorska vatra. Taj obifcaj je prekinut zbog nemilog udesa proS-l- e godine pred sam piknik, kada je porusen spomenik majoru Jonesu. O spomeniku najbolje je mogao da nam kaze Branko Mihic — pred-sedn- ik Odbora za podizanje spo-meni- ka majoru Jonesu. — U znak zahvalnosti velikom prijatelju jugoslovenskog naroda, majoru Jonesu, zeleli smo da podizanjem njegovog spomenika ovekovecimo naSe nezaboravne us-pome- ne na njega i na ceo protekli period na ovoj farmi. Akciji za podizanje spomenika prethodilo je izlazenje biltena o biografiji majo-rovo- j. Bilten je izaSao 26 puta, sa biografijom u nastavcima, koja je izlazila takode u "NaSim novina-ma- " i u casopisima matica iselje-nik- a. Godine 1974. posetio sam u vezi akcije za podizanje spomenika Jugoslaviju. Matice su nam izaSle u susret. Preko Matice Bosne i Hercegovine dobili smo bosanski granit, a zahvaljujuci intervenciji Matice Srbije, dobili smo pristanak poznatog skuiptora Barbelje da napravi spomenik. Ovo divno ume-tnick- o delo ugledali smo na farmi 1975. godine. Nazalost, nismo mogli dugo uzivati u njemu. Posle smrti majora Jonesa, nje-gova supruga je nast avi la tradiciju i svake godine ona je doma6ln pros-lav- e Kanadsko-jugoslovensk- og da-na. Ove godine posetioce farme "Beograd" ocekuju mnogi dogadaji i bogat kultumi program. |
Tags
Comments
Post a Comment for 000418
