Nase Novine, March 06, 1986

              i fifes
h§
I '1- -
6 4
NEKOLIKO RIJECI O
ZAGREBACKOJ
GLAZBENOJ RADIONICI"
Veseli nas sto imamo priliku upo-zna- ti
vas sa ne£im novim. Rijec je o
Glazbenoj radionici koju vodi prof.
Darko Vadjic. Naime, Glazbena radio-nic- a
postoji vec 4 godine a djeluje u
okviru muzicke skole "Pavao Marko-vac- "
u Zagrebu, gdje sada ulazi u svoju
petu godinu postojanja. Prof. Darko
Vadjic, njen utemeljitelj i pokretac,
radi u istoj skoli kao prof, teoretskih
predmeta i kao procelnik teoretskog
odjela. Diplomirao je na Muzickoj aka-demi- ji
u Zagrebu na teoretsko-peda-gosk- om
odjelii i od tada kontinuirano
djeluje vec 20 godina. Vec niz godina
radi i predaje na Filozofskom fakul-tet- u
u Zagrebu na Savskoj c. 77, preda-juc- i
i vodeci vjezbe iz metodike glazbe-no- g
odgoja studentima-buduci- m na-stavnici- ma razredne nastave i pred-Skolsk- og
odgoja.
U radu s djecom primjecivao je nji-hov- e
ponekad odsutne poglede koji su
dekoncentrirano lutali po razredu.
Pratio je te zagonetne poglede svojih
djaka pitajuci se: "Da li je ta dekoncen-trirano- st ustvari mozda koncentracija
na nesto drugo, a ne na ono sto se mo-mental- no
obradjuje na satu. S vreme-no- m
je osjetio da taj "nemir" prisutan
u razredu nosi u sebi ponekad neku
nepoznatu energiju i "naboj". Razmi-slja- o
je o toj pojavi prateci ju kod razne
djece, a onda su u tu skolu u te iste
klupe sjela i njegova djeca. Tada je mo-ga- o
promatrati citavu problematiku iz
vece blizine i s jos vecom odgojnom i
pedagoskom strpljivoscu. Radeci s
djecom primjetio je da izjvestan broj
djece rado pise svoje melodije pa cak
i citave skladbe, te da ih obicno prikri-vaj- u
u svojim torbama, nemajuci hra-bros- ti
da o njima progovore. Tek oni
hrabriji dolazili su, te pitali za savjet
ili pomoc. Ponekad su te melodije bile
nezgrapne, nejasne, nedorecene, no
bilo je melodija koje su imale sva obi-ljez- ja
koja jedna melodija mora imati.
Promatrajuci i skupljajuci to bogat-stv- o
djecjeg glazbenog izraza, razmi-slja- o
je o mnogim pitanjima koja su se
nametala sama po sebi, a bilo ih zaista
mnogo. Rijesenje je vidio u stvaranju
Glazbene radioniceu. kojoj bi nastavio
rad s zainteresiranom djecom na dalj-nje- m
usavrsavanju i dotjerivanju za-pocet- og rada.
Rijesivsi vremenom mnoge nepo-znanic- e
mogao je pristupiti oblikova-nj- u
svoje prve grupe Glazbenih stvara-lac- a
ukljucivsi ih u rad svoje prve Gla-zbene
radionice. Poticaj su mu dali ko-leg- e
sa Skole kao i fakulteta, a na surad-nj- u
su se odazvali i zagrebacki sklada-tel-ji
koji su svojim nesebicnim i iskre-ni- m radom doprinjeli da prvi koraci u
radu Glazbene radionice poteku
skladno i uspjesno.
Prateci godinama sa zanimanjem
probleme iseljenika i njihove pote-skoc- e
i napore oko ocuvanja svog na-cionaln- og identiteta, poceo je shvacati
da bi djeca okupljena u Glazbenoj ra-dionici
mogla doprinijeti svojim ra-dom
ocuvanju tog bogatog i slojevito
etnifckog naslijedja. Tako je uzeo za
predlozak tekstove Gradiscanskih Hr-vat- a
i potaknuo djecu da na te tekstove
pisu svoje melodije. I rezultat tih na-po- ra
nije trebalo dugo cekati. Gotove
melodije dao je na "oblacenje u gla-zben- o mho" na§im istaknutim sklada-teljim- a:
Bjelinskom, Mileticu, Njiricu,
Cossettu, Zubera, Papandopulu, Ku-ljeric- u,
Gotovcu, Njikosu i dr. Rezultat
te suradnje je radio emisija u trajanju
od preko jednog sata. Ovu emisiju
preuzeo je i austrijski Radio-Gradis- ce
— prenijevsi tako ovaj dragocjen i mu-zid- ki vrijedan rad Glazbene radionice
svojim slusaocima.
Teziste njihovog rada bilo je skon-centriran- o
na dva problema. Prvi pro-blem
je bio istrazivanje novog metodo-losko- g
pristupa skrivenom djecjom
kreativnom zvukovnom potencijalu,
nastojeci da to bogatstvo postane do-stup- no
nama, te da progovori ljepotom
neposrednog muzickog djecjeg kazi-vanj- a.
Drugi problem je bio: kako svojim
radom doprinijeti djeci nasih iselje-nika
u drugim geografskim prosto-rim- a
koja danas zive daleko od svoje
domovine, te koliko se upravo s gla-zbo- m
moze ozivjeti usahlo etnicko ko-rijenj- e,
a zajedno s njim i mentalitet i
tradicija koja je duboko pohranjena u
nama. Zbog toga je spreman preuzeti
i organizirati rad s grupama djece na-sih
iseljenika kao i djecom hrvatskih
manjina u susjednim zemljama, vo-deci
ih novim putevima djecjeg gla-zbenog
stvaralastva, doprinoseci pri
torn ocuvanju njihovog etnickog na-sled- ja
i ozivljavanju usahloh nacional-no- g identiteta.
Svoje rezultate, mogucnosti i do-me- te prikazat ce Glazbena radionica
na koncertu u HGZ-- u, koji ce biti
20.12. ove godine. Svi koji imaju inte-res- a
za ovu krasnu ideju kao i za kon-ce- rt
u HGZ--u neka se jave na adresu:
Darko Vadjic, 41000 Zagreb, Sulekova
5a, ili na adresu Matice iseljenika Hr-vatsk- e, Zagreb, Trnjanska b.b.
JOS JEDAN RECEPT
ZA DUG ZIVOT
BOSTON, (AP) — Evo recepta za dug
zivot: nikako se ne koristite liftom i ne
propustite ni jednu priliku da se penjete
stepenicama. Svaki korak uza stepenice
produzuje zivot za cetiri sekunde!
Dvojica lijecnika koji su saopcili tu re-6eni- cu
priznaju da ona i nije sasvim toc-n- a.
Njihova namjera je daniposto ne pro-pust- e
isticanje vaznosti fizickih vjezbi za
zdravlje. Pa, makar se radilo i o dosad-no- m
penjanju stepenicama.
Racunica koja, ipak, sve u svemu, i nije
daleko od istine, rezultat je istrazivanja
doktora Brent Petty-- a i David Herrin-gton-- a
koju su objavili u najnovijem
broju casopisa "New England Journal
of Medicine".
Pokuse su obavili na stepenistu uni-verzite- ta "John Hopkins", a testove su
koncipirali na osnovi nedavno objav-ljen-e
studije kojom je nepobitno doka-zan- o
blagotvorno djelovanje umjereno-tesk-ih
fizickih vjezbi na organizam odra- -
Ћ
0
.0
0
10
0
.0
0
0
0
0
10
0
Kanadsko
,cx
"o
& slovensko
v ZGH3.
ijsjfijjc:::::
TTPTTCTTJF, SVO.TF IMA JT ..ТТГТ.ТГ: '7ТГ.Т.ТТГ
ТМПЛПггоптсЈТчт TT? tt? тчтттг-т-г СТГТЋГ CL
SVOJIM PRIJATELJIMA SARADNICIMA,
SVIM JUGOSLOVENIMA SVIMA 0_
CITAOCIMA "NASIH NOVINA"
KAO RANIJIH GODINA TAKO CE
1987. GODINE UDRUZENJE ZENA
"MAJKA DETE" PROSLAVITI MART
DAN ZENA SA GALA
1NSl BRODU "JADRAN"
,o. .o. .o.
OZIVJETI STOU—UZA STEPENICE
slih. U toj studiji ipak iznose dileme
o korisnosti penjanja stepenicama, ali ni-st- a
manje od toga, dvojica lijecnika
zalazu stjecanje kondicije upravo na
taj nacin.
U istrazivanju, koje je na univerzitetu
Stanford obavio dr Ralph Paffenbarger,
testovima je bilo obuhvaceno 17.000 stu-denat- a.
Utvrdjeno je da je medju oso-bam- a
koje tjedno potrose do 2000 kalo-rij- a
na setnju, sport ili penjanje uza ste-penice,
smrtnost i do jedne trecine niza
nego kod osoba koje fizicki pasivne.
Zakljuceno je da 35-godis- njak zi-vj- eti
dvije godine duze ako svaki dan
umjereno bavi fizickom aktivnoscu. Pri-jek- o
je potrebno, dodaju lijecnici, da
takva praksa redovno njeguje barem do
osamdesete godine zivota — ako ta
starost dozivi, naravno.
Petty i Herrington uzeli su te rezultate
i procjene i prenijeli ih na racunicu
stepenicama.
— le li dovoljno diskretno?
.ex
0
e
"o"
,o.
V
-
??
--7 A
зХс;;:
BALLOM
.o.
0
0
°c
.o.
&
Cf
0
0
a
I
I
0
I I
I 8.
se
se
za
su
ce
se
se
se
sa
0
0
A
Ovako izgleda njihova "matematika",
penjanje uz 70 stepenica potrosi 28 kalo-rij- a. To znaci da je potrebno savladati
5000 stepenica tjedno da bi se covjek ota-rasi- o dvije tisuce kalorija. Izbrojali su da
medju katovima u bolnici gdje rade ima
po 22 stepenice. To znaci da se svaki dan
treba uspentrati na 32. kat da bi se ako
se to prezivi — produzio zivot.
Dvojica lijecnika su za istrazivanje
odabrala 15 svojih kolega, medicinskih
sestara i sluzbenika bolnice. Zadatak
ovih "pokusnih kunica" je bio da se
znoje uza stepenice ne bi li se utvrdilo
koliko im je vremena potrebno za nuzna
32 kata. Za tu reakciju oni su u zestokom
tempu prosjecno trosili 37 sekundi za 70
stepenica. To znaci da je za tjednu potro-snj- u viska kalorija potrebno 42 minute.
Kad se racunica prenese na godisnju po-trosnj- u, to znaci da jedan i pol dan u go-di- ni treba provesti na stepenistu i to
samo u rekreativne svrhe.