Nase Novine, March 06, 1986

              I VI II' il
OTKRICA COVJEKA IZ K1 '3"Л' Narodne "DVORA SLAVE" umotvorine
Sa Harwarda iz Massachusetts-- a
stigla je senzacionalna vijest —
identificiran je gen koji u ljud-sko- m
organizmu stvara antikan-cerogen- u
supstancu. Tako je
svjetska nauka korak blize cilju
i traganju za lijekom protiv raka,
a sve je krenulo iz Jugoslavije.
Evo kako.
Prije sedam godinajugoslavenski lijec-ni- k
primarijus dr Milorad Stankovic, ob-jav- io
je svoje otkrice da ljudski organi-za- m
sam stvara antikanceroznu supstan-cu,
da je ta supstanca enzim i da je njen
nedostatak ili postojanje uvjetovano ge-no- m.
Stankovic je formulu ove svoje tvr-dnj- e
sluzbeno objavio 1979. godine na
jugoslavenskom savjetovanju "Covje-kov- a
sredina i zdravlje ljudi", u Centru
"Sava", zatim iste godine na V. kongresu
kancerologa Jugoslavije u Ljubljani, pa
1983. godine na 10. kommemorativnom
IBC medjunarodnom kongresu u New
Yorku. U laboratory ima Los Angelesa
prosle godine potvrdili su tocnost Stan-kovice- ve
formule i otkrili prirodnu sup-stancu
o kojoj se govorio Stankovic.
Ostalo je jos samo pronaci gen koji
stvara supstancu. To su sada upravo ura-di- li
znanstvenici u Massachusetts-- u.
Zamolili smo dr. Milorda Stankovica
da citaocima "Nedeljnog Vjesnika" is-pri- ca
neke jos neobjavljene detalje ovog
velikog posla. Pristao je i pozvao nas u
Paracin.
Kako je potvrdjena formula
Dr Stankovic kaze da je covjecanstvo
dosta vremena izgubilo proucavajuci
samo vanjske faktore razvoja karcino-ma- .
Pred nama se nalazi shema njegove
formle. Nad njom pise: Identifikacija en-zim- a
koji koriguje patolosku mitozu ce-lij- e
i odredjivanje njegove strukturalne
formule dali bi mocno sredstvo u pre-venci- ji
kancera" Dr. Stankovic objasnja-va- :
— 0 vanjskim kancerogenim fakto-rim- a
znamo mnogo, all ne i dovoljno. Tu
spadaju fizicki (rendgen i ostalo), hemij-sk- i
(recimo, nikotin) i bioloski agensi (vi-rus
na primjer). Po mom misljenju, me-djuti- m
mnogo su vazniji unutrasnji fak-tor- i,
i to je polje na kojem sam radio.
Mnogi slucajevi u praksi natjerali su me
da zakljucim da postoji ne§to u organi-zmu
sto je jace od vanjskih faktora. Pu-sac- a
koji ne obole od raka ima vise od
onih koji obole. Kako na njih nije djelo-va- o
duhan? I ranije se pricalo da postoji
neko specijalno imunolosko obrambeno
stanje organizma prema raku, ali se o
tome konkretno nije moglo reci nista.
Bilo je raznih pokusaja da se koriste po-zna- te
cinjenice iz imunologije. Medju-tim- ,
ja sam prvo pokusao rijesiti pitanje
kada je stanica u kom periodu njenog
zivljenja, najmanje stabilna. Dosao sam
do zakljucka da je ona najnestabilinija u
stadiji diobe zatim, da su moguce greske
u diobi stanica. Te gre§ke prirode mogu
biti razlicite, od najnaivnijih preko pret-kancerogen- ih
stanja, pa sve do pojave
kancerske stanice. Stanice se u nasem
organizmu stalno dijele. Ukoliko organi-za- m
ima veci broj dioba stanica, moze
se ocekivati da postoji veca mogucnost
pojave greske. Zahvaljujuci organizmu
koji stvara odbrambenu supstancu koja
eliminira stanice sa greskom, mi smo u
situaciji da se svakodnevno branimo od
nastanka stanice koja odstupa od nor-maln- e
i koja moze biti dalja ili bliza kan-cerogen- oj
stanici.
Naziv nije vazan
Poslije ovakvih visegodisnjih razmi-sljanj- a
i ispitivanja u unutrasnji faktor
sam svrstao antikancersku supstancu
koja mora postojati da bi se organizam
stitio od kancerizacije stanice. Tu sup-stancu
sam odredio kao enzim i nazvao
je lysopathomitozym. Sa pravom sam
pretpostavio da nedostatak tog enzima
dovodi do pojave raka. Dvadeset godina
-- ч -- L d,-- h h nCiilr — Jj J"J rf.aajj Ji
radio sam na torn poslu i najsretniji sam
bio kada sam u istrazivanju nasao oprav-danj- e
za tri cinjenice: prvo, da taj enzim
u organizmu koji ga ima moze biti inak-tivira- n
spoljasnim kancerogenim fakto-rim- a:
drugo, da moze doci do nasljednog
genetskog potpunog nedostatka enzima
ili, opet genetski uvjetovane nedovoljne
koli6ine enzima u organizmu: trece, da
dolazi do prirodne starosne insuficijen-cij-e
enzima radi vremenski kraceg ili du-ze- g
iscrpljivanja enzima. To stanje moze
biti kombinirano i blokiranjem enzima
s vanjskim rak-faktor- ima ili unutra-snji- m
genetskim faktorima. Ukoliko se
sve to dogodi, kancer je neizbjezan.
Supstanca otkrivena lani u Los Ange-les- u
potvrila je teoretsku pretpostavku
dr Stankovica. Tako su supstanci koju
je dr Stankovic vec nazvao lysopathomi-tozym
u Los Angelesu dali ime TNF (tu-mor
nekroza faktor), sto znaci faktor koji
raspada tumor.
U Los Angelesu je potvrdjen prvi dio
formule dra Stankovica. Harwardsko ot-krice
gena kod jednog oblika raka potv-rdju- je
i zavrsni dio formule dr Stanko-vica
da postoji mogucnost genetskog ne-dostatka
u stvaranju antikancerozne
supstane.
Na redu su biokemicari,
geneticari
Dr Stankovic vec je odredio konkretne
zadatke za biokemicare, biologe i geneti-car- e,
koji su sada na redu da prakticno
obrade njegovu formulu. Sto oni trebaju
uraditi?
— Kolege iz SAD pronasli su genuzroc-ni- k
samo jedne vrste raka. Ja tvrdim da
je vise tih gena i da ih treba naci. Zado-volja- n
sam americkom potvrdom moje
antikancerozne supstance.
Sada ostaju tri kunkretna zadatka za
biokemicare. Prvo: odrediti strukturu
formule antikancerozne supstance u or-ganizmu.
Biolozi geneticari i bioinzenje-rin- g
imaju dva zadatka identificirati i
druge antikancerozne gene, a zatim
preko bioinzenjeringa proizvesti pri-rodnu
antikanceroznu materiju.
— Tako ce borba protiv raka izgledati
ovako. Pacijent dolazi na test koji ce po-kaz- ati ima li antikancerozne materije u
organizmu ili nema. Ako nema, njemu
se ubrizga ampula s gotovom antikance-rozno-m
materijom. Time smo onemogu-cil- i
nastanak kancera, sto je mnogo
skromnije za ocekivanje od toga da vec
nastali rak lecimo. Jer, jedan milimetar
kubi6ni kancera ima oko milijardu kan-cerozn- ih
stanica. Bilo bi previse optimi-stick- i
ocekivati da bi sa ovim unutra-snji-m
faktorom mogli i vec razvijeni kan-cer
lijeciti. Vise vjerujem da ce antikan-cerozn- a
tvar biti korisna u preventivi,
nego u kasnijim slucajevima.
Za svoj doprinos na polju medicine dr
Stankovic uvrsten je medju prva imena
svjetskih dostignuca. Ove godine dobio
je broncanu medalju s ogrlicom Akade-mij- e
"Albert Einstein" u SAD, prvu i je-din- u
koja je ikada dodijeljena jednom
nasem covjeku. Upravo je usao u knjigu
"Svjetski biografski dvor slave", koju
stampa americki Biografski institut i ko-jo- m je do sada obuhvacao 125 osoba u
cijelom svijetu i iz svih podrucja znano-st- i
i dostignuca i nalazi se pod historij-sko- m zastitom SAD.
Njegov kompletan istrazivacki rad na-lazi
se u 17 biografskih enciklopedijskih
izdanja americkog Biografskog institu-ta- ,
Medjunarodnog biografskog centra u
Cambrigeu i Opce obavijestajne banke
podataka Amerike. Medjunarodna
knjiga casti koju su izdale ove iinstitu-cij- e
posvecena je dr Stankovicu. Vrlo
ugledno mjesto dala mu je i "Engleska
knjiga privh 500" s biografijama svih po-vijesn- ih licnosti 6ovje6anstva. Na prijed-lo- g
Einstenove akademije, Medjuna-rodn- i
univerzitet SAD proglasio ga je
doktorom filozofije i antituberkoloznih
nauka.
™-- t -- 1,1. --" t'— "T' "" -- —- -- -) ji- - 'M
1 J
1
I
U krugu najpoznatijih
Ovaj skromni covjek koji je svoj radni
vijek proveo lijececi Jugoslavene u Sta-ro- j
Pazovi, Leskovcu, Dubrovniku, Beo-grad- u,
Indjiji, Apatinu, stigao je radeci
na jednom znanstvenom projektu u Pa-racin
i tu se zadrzao. Kancerologijom se
bavi vec 20 godina i objavio je vise dese-tin- a
znanstvenih radova iz tog podrucja
u Jugoslaviji i inozemstvu.
Razgovaramo u njegovom malom
stanu u jednom paracinskom neboderu
i ja s ironijom primjecujem da se u regi-str- u
adresa najpoznatijih imena svijeta
adresa ovog nebodera nalazi izmedju
dvije poznate adrese Reagana i Marga-ret- h
Thatcher, zatim se cudim sto ovdje
u Paracinu Stankovic nema laboratorija,
a on kaze:
— Kad su to isto pitali Einsteina, odo-govor- io
je da su njegova laboratorija
"samo glava i pero i nista vise". Tako je
i sa mnom.
Jedna tiha i duga zena koja je vec ser-vira- la
ukusni vojvodjanski rucak s do-bri- m
varivom i pohanom piletinom, pri-no- si
kavu. To je Ana, sedamnaest godina
je mladja od svoga muza, nije ni lijecnica
ni znanstvenica, obicna je komercijali-stikinj- a,
ali je svoj posao odavno ostavila
i zivot posvetila Stankovicu i nauci. Sve
svoje radove on procita prvo njoj. Uz
smijesak kazu da je i antikanceroznu ma-teriju
otkrio snivajuci poslije dugog rada
na Aninoj ruci. Skocio je iz sna i viknuo:
"Ana, shvatio sam, imam zavrsno rijese-nje- ,
tu materiju imam u glavi...."
Ana je imala srecu, iako nema skupe
haljine, ni auto, ni vikendicu, ni one
druge slatke sitnice koje vecina zena vo-l- i.
Njen muz odbija sva putovanja u ino-zemstv- o,
vraca sve devizne honorare, ne
ide na svecana urucenja svojih medjuna-rodni- h
nagrada, pa mu ih moraju slati
postom. Zaista je skroraan taj dr. Stan-kovic,
koji zivi od svojih 14 starih mili-jun- a
sto ih dobiva kao sef Pneumofizio-losko- g
dispanzera Medicinskog centra u
Paracinu. Njihove dvije kceri, Natalija
(23 godine) i Katarina (19) studiraju u
Beogradu biologiju i farmaciju. U ovom
malom stanu, gdje je otkrivena formula
protiv raka zivot je dobio svoje prave vri-jednos- ti.
Ranka ADUM
"Vjesnik"
si , ч,- - s VJ -
s,-%4- v -- ,w.v .-vv-
,..,.. .. V .". Ч-- . '( )'. г ..-.'- _ . S — V
ч!Кччч X!i., Vj
Ljubav — to slozeno covjekovo osje-canj- e
cest je motiv u stvaralastvu na-si- h
naroda, kao u pricama, u epskim
i lirskim pjesmama, tako i u narod-ni- m
poslovicama — torn narodnom
umovanju. U njima se govori o ljuba-v- i
kao osjecaju jakog intenziteta koji
se najcesce izrazava kao strast, cez-nj- a,
patnja, bol, samim tim ona je na
ivici mrznje. U nasim se narodnim
poslovicama malo govori o individu-alno- j,
spolnoj ljubavi. Kad se o njoj i
govori, to je kondezirana misao na-rodne
lirske ljubavne pjesme. U svim
narodnim poslovicama dolaze do iz-raz- aja realna zapazanja i rezonira-nj- a
a takoder i humanizam, te su ces-t- e
rijeci utjehe ali i jetke satire. Svad-b- a
l svatovi, bili su i danas su san
mnogih momaka i djevojaka. Pred-stavljaj- u
nadmetanje obitelji i rodbi-ne- ,
to je socijalni fenomen, a razne
strane tog fenomena iskazane su i u
narodnim poslovicama. Obitelj se
brzo razvijala kao patrijahalna. Pre-vla- st
muza i oca obitelji jest njena
glavna karaktenstika, ali je zena
imala znacajnu ulogu. Veza izmedu
zene i muza imala je i sire drustveno--ekonomsk- e
osnove. U narodnim se
poslovicama zapaza jasnije nego u
ostalim oblastima narodnog stvara-lastv- a
razlika u prirodi i ponasanju
djevojke dok se ne uda i kad se uda, a
takoder i antagonizam snahe i svek-rv- e,
snahe i zaove i ostalih. Narodne
poslovice pokazuju siroku skalu tih
odnosa: od bliskosti, prisnosti, ljuba-vi
s jedne do netrpeljivosti s druge
strane. Miraz je nastao u novije vrije-m- e.
U proslom stoljecu prema poda-cim- a
V. Bogisica miraz je bio nepoz-na- t
u mnogim nasim krajevima. U
periodu naturalne privrede miraz je
narocito na selu skoro nepoznat,
udomacio se kod imucnijih slojeva u
razdoblju kada se razvijaju robonov-can- i
odnosi, tj. onda kad i sam brak
postaje dio tih odnosa i u njihovoj
sluzbi. Zato se u narodnim poslovica-ma
cesto mudruje za i protiv miraza.
Razvod braka bio je prije rijetka poja-v-a
u nasim krajevima. Pobjeci od mu-za
znacilo je nanijeti tesku uvredu
domu, dok je otjerati zenu znacilo po-vrijed- iti
zeninu obitelj i ona ako je bi-l- a
mocna, cesto se surovo osvetila ze-t- u.
I crkva je svojim ucenjem o neras-kidivos- ti braka sprecavala razvod.
Mnoge poslovice na tu temu odraz su
takvog stava i crkvenog ucenja o bra-k- u.
A sada i evo nekoliko prikladnih po-slovic- a.
— Covjek je glava, a zena je trava.
— Muz je da svijetom, a zena da ku-co- m
upravlja.
— Ljudi kad buce, zene nek muce.
— Sto pogaca u vatri vise stoji, to bo-lje- ga
gosta doceka.
— Konj se poznaje po hodu, a covjek
po zboru.
— Na oci drag, a u srcu vrag.
— Volim s mudrim plakati nego s lu-di- m
pjevati.
— Ne gleda se kolika je kokos, nego
koliko jaje nosi.
— Djevojacka su vrata svakom otvo-ren- a:
mnogi prosi, jedan doma vo-d- i.
— Tko nije kucu gradio i kcer uda-va- o,
ne zna sto je trosak.
fe — Vrba drvo, zet rodbina i magare
stoka nije.
— Djece i casa u kuci nikad nije pre-vise.
— Uzmi vraga radi blaga, blago ne-st- a,
a vrag osta.
— Vjencanje ne drijesi nitko no sama
smrt.
— Sto svecenik sastavi, samo motika
rastavi.
— Lako se ozeniti, ali se mucno raz-zenit- i.