Nase Novine, May 31, 1978

              №ir
1
IH
mг.у1;mж;.5"к
£s
k
"
-- Vf HUseinDogo: ;'
,-
--;;;' ;;-- - __Л
Hiv.u.
fffi-- j
Ibrahim je oti5ao k svome dru§t--
Majka kci ostale su Јоб u raz--,
goyoru. Smijale%e I uzivaie u
ifpnome, §to 6e sesutra dogoditi.
j Јоб kad stanepricati Bajro, kako ]e
ffprosce sreo, kakoljsu svoja Ilea,
gfrazvukli kad su culi... kako ce
$Ali-be- g biti sav sretan kada dozna.. I flh, ih! klicalesu obje; sa smijehom
(su legle u duseke slatko, slatko
spavale, jertoliko no6i nisu gotovo
$znale za san.
& -- A
.i
--- -
,
ч. л
1 i
I
.
XIV.
Dva cudnovata konjanika.
Fatima hanuina ]e porano паб!а
Bajru, pa mu sve rekla, Sta da 6ini.
Naravno nije mu rekla da je 6itava
Jastvar jedan trik, no mu kazala, da
je Umihana prsten primila, da пебе
Mustaj-beg- a no Ali-beg- a, — "a
tvoja je duznost, Bajro, — nastav-Ijal- a
je dalje — da odjaSiS sa
Ristom pred Mustajbegove prosce
i da im ovo гекпеб: neka ljudi amo
ne dolaze, jer nemaju kome ni
.kuda".
— Dobro, alajbegovice! — kli-m- ao
Bajro glavom, u znak da je
stvar dobro razumio.
Iza toga mu je naredila: da se
poslije, kada se prosci vrate, uputi
u Odzak Ali-be- gu Ljubovidu i da
mu preda pismo od Umihane.
(To je pismo napisao Ibrahim u
Ime svoje sestre I sestridine, u
kome je porudio, da vec u subotu
dode sa svatovima na Borije).
— Jesi ii razumio?
— Jesam!
_. — Dobro?
— Dobro!
— E, a sad 6uj! Ovo, Sto ti sada
rekoh, ne smijqS nikom kazati, ni
mom alajbegu! U ime sretna puta
evo ti dajem zut dukat; jesi ii razu-mio?
A ako ovo sve IzvrSiS, kako ti
jHvellm, onda de vam obojici biti
'' 'trostruko "dobro", onda demo yas
fobojicu obdariti ja, Uma i Ali-be- g,
a znade za to dpbrp I tvoja Saja...
ako Bog da!
Dva su konjanika jezdila u samu
zoru sa Borije prema Kalinoviku i
Ulogu, pa i dalje prema Mostaru,
ako bude potrebe.
Bajro u starom arbanskpm cula-h-u
na glavi, sa licem koje je pedalj i
po bilo dugo i usko i sa zutim rijet-ki- m
brcima, јабк prvi, a za njim
Risto. I Risto je imao nekakvu
kapu, ali se nije mogla vidjeti od
pojasa Sto ga'je smdtao oko giave
pa mu glava Izgledala kab golem
zvrk.
— Ml — govorlo Risto Bajri —
porano povlikosmo dobro, a ni§ta
ne zalozismo.
— Imamo para pa cemo kod Jove
Stogod pojestl.
— Kod onog bogaljalrjlkad ni§ta
osim pica.
f nf]nii,-Htyw'- T gn"ri'Ktnwmy№tWBwi"43piTr
(LJUBAVNI ROMAN IZ 18 VIJEKA)
— A ml 6emo kod Zeke.
— Nece datl...
— Нобе... kadvldi dukat. Svaka-k- o
ga'treba razmijenitj... A doista
cemooteferiSiti! -- w
--~A ako morc5hemo i6i do
Mostara? Hodemo-- M mo6i s tlm
parama na kraj izaci?; .
— Kakav Mostar, bolan. On I su
prenocili u Ulogu i kad jutros podu
amo. mi, bemo ih u putu;.sresti bar
do Latkova'k'amefiaya rhogude i na
kalinoviku...
t Ja§e6i tako preko dolova vlsokog
Zagorja §lbao Ih sa desne strane
pohladan sjevemjak i oni se od
studeni treslj, jer nijesu ponijeli
gunjeva. Za to su imali po bocu
raklje. Narodito je Bajro yplio
tpotegnuti.
- — Ne puno! — upozoravao ga
Risto radi Sale.
— Suti, cafire! — dobaclvao mu
Bajro u Sail. ZnaS Ii ti, da sam ja
danas bajraktar!
— Ha, goljo jedan I Ti bajraktar?
Ciji?
-T- vojl
— Ti si davolji, a ne mojl --
§alio se Risto.
— Pa ko je tvoj bajraktar?
— Je Ii: starjesina?
— Jest!
— Necu ti reci "Tur6ine"!
— Je II alajbeg? — opet 6e
Bajro.
— Kakav alajbeg!
— A sultan?
— Ne!
— Pa imaS Ii ti starjeSinu?
— Imam Gospodara!
— Koga?
— On je u Crnoj Gorl! Kad побеб
da zhaS, neka baS znaS "Turcine"!
— O "Vlase", otsje6i cu ti glavu! "~ vikao Bajro u Sali.
— Hajde, goljo, петаб nl noii-6- a, a kamo Ii sablje!
Tako se oni razgovarali, Salili,
"bockali" jedan drugog, ispijajuci
gutljaje rakije. Oni su, ina6e, bill
dobri drugovi.
Kada su stigll u Kalinovik, svra-ti- ll se handziji Zeki Mehi. On im
ispekao desetero jaja, pa kada je
Bajro izvadio dukat, handzija povi-6- e:
— To si ti, Bajro, "pehhuo" od
alajbega!
— Nlsam ja ko ti, Zekane, da
vodu prodajem ljudima, ja poSten.o
sluiim! — odgoyorio Bajro1 na §arlu
Salom. — Tako si na kafi pare
"zgrnuo, a mozda si kojeg putnika
orobio I ubio!
Poslije male stanke prluplta ga
Bajro: — Je Ii? De mi reci, je II ko
odjutros ovud prolazio?
— Jedan je Mostarac kod mene
prenocio, pa je otiSao' jutros'.
— Mostarac! — uskllkne Bajro
zinuvSl kao saran, pa brze zaplta:
'— A gdje je otISao? Na Borije?
— OtiSao je u Olog.
— Zna§ II kako se zove?
— Clni mi se Karabegovic. On je
hodia, jaSe na bedeviji (kobili).
Risto je obje boce napunio kod
Popbvi6a.
Obbjicaodmah uzjahaSe I krenu-б- е
prema Ulogu. Sad su pohitili, ne
bi Ii ,dostigli hodzu. — Kada je
Mostara, sigurno ide u Mostar, s
toga mi ne bi trebali ici dalje od
Uloga, jer 6e on sresti prosce, ako
ih m'ifdotle ne sretnemo. On ce im
re6i onoSto bi mi trebali re6i.
— All mi ne 6emo iz Uloga
natrag dbk ne budemo sigurhi! —
veli Risto.
— Svakako! Mi 6emo duvati put
da prosci ne produ mimo nas na
Borije, — veli Bajro.
Odjasili su dobar komad puta.
Nigdje ne vidjeSe hodzu, s toga
Aipita .Bajro: — Moze Ii se, Risto, s
bvoga puta krenuti za Borije?
'— Ne moze!
— Bojim se da nije on prosac, pa
da ne izblje sa druge strane na
Borije.
Oni огедобе konje da prije
stignu hodzu. Bajri je odahnulo pri
duSi, kad je sa Latkova kamena
spazio hodzu, kako jaSi "stranom"
prema Ulogu, koji je lezao u dnu
sastava Izokolnih brda. StigavSi u
Ulog oko deset sati, гагјаб1бе pred
hanom starog Hardage u "Mahali" i
konje ргегабе za jasle u Stall, pa
odo6e u kafanu da popiju kafu i da
vide toga hodfu.
Nu hodze nije bilo. UpitaSe
Hardagu. — Otiбao je gore u jednu
sobu, sada 6e do6i, — veli Hard-ag- a.
Jstom kroz jedan sat side
hodza.
— Dokle ti, hodza? — pitao ga
Bajro.
— Do Mostara. A vi?
— Mi evo dovlen... a moze biti i
dalje prema Mostaru, — odgovarao
Bajro, pa onda upita: — Jeste II vi,
efendlja, iz Mostara?
— Jesam оаб iz Mostara. A
zaSto pltate?
— Poznate Ii Vi Mustaj-beg- a
Laki6ica?
— To ml je rod.
— Rod! — klikne Bajro.
Taj upadljivl naglas "rod" ufilni
se hodzi zagonetan, s toga upita:
— Za6to pltate za Mustajbega? —
Bezokoli§anja ispri6a. Bajro hodzi:
kako su posli pred njegove prosce,
kako je Umihana, k6i aiajbegova,
prlmila prsten od Ali-be- ga Ljubovi-c- a
i kako nece da znade djevojka za
drugoga momka; s toga Mustajbe-gov- i
prosci ne bi trebali i6i na
Borije,-- jer nemaju kome ni kuda.
Kada je sve to hodza sasluSao,
гебе:
— Ako ste vi робИ u susret pros-clm- a,
onda ste krivim putem робН.
— Pa ovud ide put iz Mostara za
Borije.
— To je istina, — veli hodza —
ali...
тХХ$Р№&4$ ''j'lY w yTTV4TM Ј'Ч,.'г'Т...%.. (i: s.:,i,,..iy.1.'i;MJJ!v;i.LM'iV-l',frv- u
— §ta "ali"? — pitab brzo Bajro.
— Mustajbegovi su prosci ve6 na
Borijama!
— Ne moze biti!
— Sigurno!
Bajro i Risto se zgledase.
. — Kako 6e to biti? Mi smo робМ
pred njih da im to reknemo. U putu
nismo nikog sreli ni vidjeti do tebe.
Hodza stade nagivati: — Mu-stajbegovi
prosci dolaze iz Saraje-v- a
preko Trnova na Borije, a ne iz
Mostara preko Uloga...
Bajro i Risto se streso6e i kao
skameni6e, nu јоб ne vjerovahu
potpuno. A hodza nastavi: — U tim
proscima je sarajevski kadija Smajl
efendija, njegova zena Almasa
hanuma i njezin brat Muhamed. Ja
sam s njima jufier dojaSio do
Trnova. Tude oni ostadoбe na
konaku, kako bi danas ranije izbili
na Borije, a ja sam sino6 stigao u
Kalinovik, jer hitam u Nevesinje.
Jeste Ii me razumjeli sad?
— Ha, na noge, Ristq, tavan bio!
— povide Bajro i sko6i iz kafane.
Za njim Risto. Brzo odvezaбe konje
i u brzini zaboravi§e platiti troSak
Hardagi, koji je bio nekuda otiSao,
pa игјабјбе.
— Udri, brate Risto, пебето Ii
sti6i! —- vikao Bajro da mu1 je
pljuvadka iz usta prskala, vikao i
udarao konja kandzijom svom sna-go- m, udarao bezduino.
Окгепибе istim putem natrag.
Joliko su trdali kroz Ulog, dalje
svijet izlazio iz du6ana, gledao za
njima i pitao: Sta je toj dvojici?—
Dva bijesna konja na dvije slabe
zivotinje! --— tako ih jedan starac
nazva, ukloniv6i se jedva toj trci.
Tako su trdali uza "Strane", ali u
poloyici putaviбe konji ne mogoSe
brzo j6i, premda je kandzija udarala
nemilosrdno. иројбе obojica.
Re6i 6e Risto: — Kad ho6e neSto
da bude, mora tako iza6i! — A
Bajro 6e: — Nesreca dolazi uvijec
na'ona vrata, na koja ne bi trebala
do6i! I eto, gledaj, ko bi mogao i
pomisliti da 6e prosci Muje Mos-tarli- je
do6i iz Sarajeva preko Trnova
mjesto iz Mostara preko Uloga!
Kako to moze biti, to samo 6ejtan
znade...
— Da, da! Ваб je 6udnovato, —
veli Risto. — Iza nas je sad 6udo...
jer: ako dostignemo prosce i otklo-nim- o
tu nesre6u, с!ораббе nas
sreca, ne sretnemo Ii nesre6u,
izgubismo sre6u.
Jedva dodoбe u Kalinovik. Oba
konja u goloj pjeni, tako naglo di6u
kao da 6e crknuti.
— Hej ti, Zekane, — vikao Bajro
kafedziju sa konja i kad ga Zeko
opazio onako nervoznog, uskliknu:
— Ih, bezduSnika! Нобе konja
ubiti.
— Je Ii kogod iz Trnova робао za
Borije?
— Jest, jedna zena, jedan efen-dija
i jedan beg.
— Koliko ima, kako su proSli?
Kad bi konji dobro trdali, mogli
bi ih dostici prije kule! — odgovori
Zekan .
— Ha, alate! — drekne Bajro i
udari kandzijom, koja je odjeknula
kao рибка. Ali se konj samo
zaokrenu i stade. Isto i Ristin
dorat. Umorili se pa ne mogu.
Okreni, obrni, udri, psuj, povuci,
potegni, — sve uzalud. Sve na
jednu-mjest-u
— a vrijeme prolazi!
— Risto, drzi konje, ja cu tr6ati!
' I potede Bajro kao lud. Skinuo
culah s glave, pa trdao svom
brzinom. Ujedno je stao vikati,
koliko ga grlo nosi: — Stanlte!
Stanite! — iako nikoga nije bilo
pred njim.
A za njim gledao Risto i Zeko.
Zeko je govorio: — Koji mu belaj
dode! Kao da je pamecu бепио...
(Nastavit de se)
..'