Nase Novine, December 23, 1981

              " '''"" '.„,; "$"& ' 'S '' ' I' '' '"'ч '.
(Nastavak iz proSlog broja)
SOCIJALISTlCKI rascjep
Za 7. travnja (aprila) 1917. bio je
sazvan izvanredni kongres Soci-jalistifi- ke
stranke u gradu St.
Louisu sa ciljem da se raSfiisti i
zauzme stav na pitanju rata. Dan
prije, Sjedinjene Drzave su uSIe
sluzbeno u rat. Desno krilo je
trazilo da stranka podupre ratnu
politiku vlade, a Ijevica je uporno
zahtijevala da stranka zauzme
proturatni stav. Vedinom glasova
bila je usvojena kompromisna
rezolucija koja je u suStini sadrza-val- a
stanoviSte Ijevice u neSto
blazoj formulaciji.
Jedna skupina desnifiara, medu
kojima je bio i poznati pisac Upton
Sinclair, napustila je tada stranku,
dok su drugi nastavili borbom i
nakon kongresa. Hrvatska skupina
u Juznoslavenskom Savezu
prihvatila je odluke izvanrednog
kongresa, dok su Slovenci i Srbi
bili protivni pa su napustili Soci-jalisti6- ku stranku.
Usprkos usvojene rezolucije,
desnifiarsko vodstvo na 6elu s
Morrisom Hilquitom i Viktorom
Bergerom podrzavalo je ratnu poli-tiku.
Imajuci kontrolu partijskog
aparata, uspjelo im je izbaciti lijevo
krilo i nametnuti stranci istu
proratnu politiku koju skrajnja
desnica nije mogla nametnuti na
izvanrednom kongresu.
Hrvatska grupa, koja je bila dio
Lijevog krila, nasla se je tako izvan
stranke, dok su se Slovenci i jedan
dio Srba, koji su ju bili napustili,
vratili u njezine redove.
Stjepan Lojen, koji tada joS nije
bio u pokretu, pisao je o tome u
svojim "Uspomenama" vjerojatno
na temelju onoga Sto je kasnije
saznao od aktivnih ufiesnika i iz
povijesnih knjiga i brosura. On veli
u svojim "Uspomenama" da su
Slovenci, Sto je bilo opcenito
poznato, ostali u Socijalisti6koj
stanci dugi niz godina, dok se je
srpska grupa za kratko vrijeme
raspala. Jedan jos zivi suvremenik
tih zbivanja kaze da je medu
Srbima bila prevladala nacio-nalistiS- ka
struja. Prema Lojenovim
"Uspomenama", kad je kasnije
osnovana Komunisti6ka partija,
borbeni srpski radnici prikljufiili su
se hrvatskoj grupi, koja je u
cijelosti presla u njezine redove.
Prema sjecanju jednog od jos
zivih suvremenika, prvaci u tim
historijskim zbivanjima bili su vec
spomenuti Ouro Selakovic, Stjepan
Zini6, Leo Fisher, Stjepan Plese
(Mirokovi6), Krsto Mikalafiki, Ivan
Delija, Ivan GuSi6, S. Ursic i D.
Kruzic. Vjerojatno je da je. bilo i
drugih, poput, na pr. Petra Mar-geti6- a.
Nekojih od gore spo-menut- ih nestalo je s vremenom s
drustvene pozomice, bilo da su se
rano preselili u vjednost ili se zbog
nekog razloga povukli.
Stjepan Lojen, koji je oko 6etvrt
stoljeda proveo u vodstvu na-predn- og
pokreta medu ameriCkim
Hrvatima, doSao je u vezu sa
Pise:M.STARCEVlC
socijalisti6kim pokretom u okolici
Youngstowna, Ohio, gdje je po
dolasku u ovu zemlju najprije
boravio. O tome piSe u svojim
"Uspomenama". Jednog dana
odnio je cipele na popravak kod
postolara Lemica, koji je imao
radnju u istoj ulici, gdje je Lojen
zivio u Campbellu. Kad je odlazio
Lemic mu je dao primjerak
Radnifike Straze" i rekao: "To su
jedine radnidke novine na hrvat-sko- m
jeziku u Americi. Uzmi ih i
profiitaj, pa kad se vratiS po cipele,
re6i 6es mi da li se zeliS na njih
pretplatiti". Lojen nastavlja:
"Novine su pisale protiv kapi-talisti6k- ih
izrabljiva6a, a u prilog
radnika. To mi se svidelo. Pozivale
su radnike da se organiziraju u
sindikalne (unijske) organizacije i
bore za ve6e place, radno vrijeme,
bolje uvjete rada i za svoja politicka
i ljudska prava. To mi se osobito
svidelo. Osudivale su kapitalistidki
sistem i zagovarale socijalizam,
novi druStveni poredak u kojem
6ovjek пебе izrabljivati 6ovjeka. To
mi je vrlo lijepo zvufiilo ali od svega
nisam gotovo niSta razumio. Pisale
su protiv crkve i vjere, Sto se
sukobljavalo s mojim tadaSnjim
vjerskim osjedajima. Novine su,
nadalje, osudivale rat i objaSnja-val- e
da su ga izazvali kapitalisti u
medusobnoj borbi za nova trzista i
kolonije, pa su pozivale radnike u
borbu protiv rata... Zagovarale su
jedinstvo hrvatskih, srpskih i
slovenskih radnika i propagirale
socijalizam. OStro su napadale
Zottijev "Narodni List", koji je
branio Austriju, ali su kritizirale i
ostale hrvatske i srpske novine,
koje su se zalagale za pobjedu
Antante i za stvaranje Jugoslavije,
upozoravajudi kako to пебе biti
radniCka, ve6 burzoaska Jugo-slavia.
Sve je to meni bilo vrlo
maglovito i nerazumljivo.
"Kad sam se vratio po cipele,
rekao sam Lemidu da sam novine
profiitao.
"Pa, kako ti se svidaju? — upitao
me. — Hja, neki mi se Clanci
svidaju. neke ne razumijem, a neki
mi se ne svidaju.
"Lemicu se dopala moja iskrena
izjava, pa mi se nasmijeSi i stade
me nagovarati da se pretplatim na
"Radni6ku Strazu".
"Mlad si — govorio mi je tapSudi
me po ramenu — pa joS mnogo
toga ne razumijeS. Zato treba da
u6iS. A iz tih novina mozes mnogo
naufiiti.
"Nagovorio me. Dal sam mu
dolar i on me pretplati na "RadniC-k- u
Strazu" na pol godine.
"Lemic i "RadniCka straza"
bijahu prekretnica u mom zivotu.
Te su mi novine otvorile horizonte i
pokazale put kojim sam postepeno
priSao radnifikom pokretu i uSao u
krug naprednih radnika".
Lojen spominje i Feliksa Totha,
rodom iz Podravine, koji ga je
jedne nedjelje poveo na predavanje
s temom "Rat i radniCka klasa",
koje je u Youngstownu priredila
mjesna organizacija Jugo-slavensk- og
socijalistifikog saveza.
Toth je bio Clan te organizacije, a
predavaC je bio mladi Stjepan
Zini6. Lojen veli da je u tu
organizaciju pristupio viSe pod
momentalnim dojmom, Sto je
Zrnidevo predavanje ostavilo na
njemu, nego iz razumijevanja
programa Socijalisti6kog saveza.
Stoga je poceo sve viSe 6itati i
proudavati engleski jezik, da bi
mogao Sto viSe saznati o borbi
атепбке radni6ke klase, jer je
literature koju je trazio bila vrlo
oskudna na naSem jeziku".
Kako je pisao u svojim "Usdo-menama- ",
nakon беМбпод Strajka
1919., koji je bio nasilno razbijen
po kompanijama i vlastima, Lojen
je potkraj te godine doSao u
Cleveland i zaposlio se u jednoj
tvornici Westinghouse kompanije.
Tu je, kaze, doSao u dodir s nekim
naSim radnicima koji su ve6 bili
povezani s novoosnovanom Komu-nisti6ko- m
partijom i tu je na poziv
jednog Goranina, Majetica,
pristupio u mjesnu organizaciju
juznoslavenskih komunista.
PROGONI I DEPORTIRANJA
Potkraj sije6nja (januara) 1920.
izvedena su Sirom Sjedinjenih
Drzava masovna hapSenja pri-padni- ka
radnifikog pokreta,
poznatih u povijesti kao Palmer
Raids po imenu glavnog odvjetnika
ili ministra pravosuda Mitchella
Palmera. Bilo je uhapSeno oko
10,000 domorodnih i stranorodnih
radnika. Oko 3,500 stranorodnih
bilo je zadrzano za deportaciju.
Medu uhapSenima u Clevelandu
bilo je i nekoliko 6lanova organi-zacije
u koju je Lojen pristupio,
ukljudujuci vec spomenutog
Majetica, koji je uskoro bio depor-tira- n.
Lojena taj val nije zahvatio,
vjerojatno Sto kao novodoSljak u
torn mjestu nije bio poznat.
NajviSe naSih doseljenika, veli
Lojen, stradalo je u Detroitu. Poli-cij- a
je iznebuha upala u Radnidki
Dom i uhapsila 26 radnika koje je
tu zatekla. O tome je pisao i
pokojni Frank Tadey u svojim
pripovijestima "Po Russellu",
objavljenim u "Narodnom Glas-niku- ".
On je sluCajno bio na putu u
Dom, ali je posrecio Sto je policija
doSIa tamo prije njega, pa je zastao
na uglu ulice kad je pred ulazom
primijetio policijska kola. Osam od
uhapSenih bilo je deportirano,
jedan je umro u zatvoru, a jednom
je uspjelo pobjeci. Lojen spominje
poimenifino tu desetoricu. _ Duro Selakovi6, vodeda lifcnost
medu borcima protiv reformisti6kih
tendencija u Juznoslavenskom
socijalistifikom savezu, bio je
takoder zrtva tih progona i 1921. je
bio deportiran u stari kraj. On je
predvodio lijevo krilo koje je nakon
iskljucenja iz Socijalistifike stranke
preSlo u novoosnovanu Komunis-tifik- u
partiju.
Medu deportiranima naSao se
nekako i Petar Stankovic, kasnije
pokreta6 i urednik glasila seljaCkih
organizacija u Kanadi — "Hrvat-sko- g
Glasa". On se je u kraju
pridruzio Radicevom seljackom
pokretu i kasnije doSao u Kanadu
'gdje je pokrenuo list.
(Nastavit cese)
'r f ' i ' ч т, ч ' 4t 1М № TI
November, 11, 1981.NASE NOVINE --3
Dragoi poStovano uredniStvo:
Prije svega, zelim da vam uputim
puno drugarskih pozdrava i lijepih
ielja, zatim da vam iskreno, pri-jateljs- ki
i radnidki 6estitam
pedesetogodiSnjicu rodenje
"NaSih novina" — пабе nap redne
Stampe. Za ovo, reiativno i dugo i
kratko vrijeme, naSa progresivna
§ tarnpa u Americi je udinila mnogo
dobra svima koji streme ka istini, a
nas je takvih mnogo i sve nas je
viSe i viSe.
Biti te uvijek onih koji se iale na
паби Штри, napadaju je i piSu
anonimna pisma, napadaju dobro-namjer- ne
ljude do histeridnoga
' ludila. Neka oni napadaju. Mi
demo nastaviti po svojemu i nema
te sile koja 6e nam na put stati, da
ne radimo kao ljudi za ljude.
Blazeni neka su svi oni koji ne
prave razliku medu ljudima i koji
rade za opSte dobro dovjeka i
dovjedanstva.
Dakle, drage i poStovane "Nate
novine", ba$ vas zato i volim Sto
ste istinite i humane, Sto ljude
osvje$6avate i ukazujete im pravi
put, Sto medu ljudima Sirite slogu,
ljubav i znanje, Sto im pomazete.
U prilogu 6ete nadi 6ek na $80.00
za moju obnovu i za fond lista.
JoS jednom, drugarski i radnidki
pozdrav.
Vidoje Jankovid
Chicago, III.
ARiJA SAFTlC
PODUPIRE
lako je vec duboko zasla u
godine, prijateljica nase napredne
stampe koja od samog pocetka nije
propustila nijednu priliku a da na
neki na6in ne pomogne, radom,
prilozima, u6escem, nase iistove,
Marija Saftic prilozila je u "Fond
dolar za svaku godinu" $50.00.
Pored ovoga ona je takode prilozila
za "Nase novine", umesto cveca na
grobove Mate Ropca i Marjana
Dorida, na 6ijim sahranama nije
mogla prisustvovati, $20.00.
Koliko Marija Saftic jos uvek
znaci za "Nase novine"neka poslu-z- i
i ovaj podatak: Nasla je i donela
jednu novu pretplatu.
Novu pretplatu je donela na dan
proslave 50. godisnjice nase
stampe i naglasila da ona jos uvek
radi za "Nase novine" zbog seca-nj- a
na pokojnog muza koji je
nekada zauzimao najvisa rukovo-dec- a
mesta u radnidkom pokretu i
zbog bolnog secanja na pokojnog
sina Johna Saftica koji je medu
nasim mladima zauzimao najistak-nutij- e
mesto i bio najbolji 6ovek
koga se moglo sresti u zivotu.
Stari Saftici su odgajili decu koja
su sluzila za primer svima Jugoslo-venim- a
Kanadanima i sa kojom su
se ponosili i nasa Stampa i nas
pokret i Kanadani uopste. Svi
Saftici, i roditelji i deca, dcprino-sil- i
su i doprinose "Nasim novi-nam- a"
sve od sebe, bez hvalisanja,
bez isticanja, tiho, nedujno,
skromno. Zbog ovakvih familija
nikakve sile nisu mogle skrsiti i
pokoriti nasu naprednu stampu.
Oni su nas 6vrsto i nepokolebivo
podrzavali verujuci da nikada
necemo skrenuti sa pravog puta.