Nase Novine, June 03, 1981

              4, ' ' '„ ' 4 ' '
X - , 8— NaSe rtovine, February 25. 1981 л l- -J J l 3 rf
Bolje da se kaze: Brojke koje
pjevaju. Jer, ovo Sto demo iznijeti,
viSe je pjesma nego suvoparan
podatak.
Ovo je istina ona nepobitna koja
stoji medu nama takoreCi okovana
dok se ne oslobodi sprega koje
stoje medu nama i dok ne kaze na
svoj naCin o tome Sta svak od nas
zitelja Thunder Baya osjeti i cemu
daje glas.
Zamislimo ovaj grad u potpunoj
tami, u tome Sta se o njemu znalo.
A zamislimo u torn mjestu na sve
stranerastrkanom, u torn mraku —
zvijezde iznad kuca koje nam
odjednom pocinju da sjaju,
-- najCistijom svijetloSCu. Zamislimo
tako grad od nekih 120 tisuca s
dviju tisuca naSih zitelja, domova,
iznad kojih se takova zvijezda
javlja.
A javlja se raStrkano. U torn i torn
Dredielu zablista jedna toCka u torn
drugom — druga. U trecem —
slijedeca. I tako redom. I cini nam
se da pored svih ovih zitelja u
gradu — ima mnogo naSih ljudi. Da
oni ustvari obasjavaju sav predio
jarkim zrakom jugoslavenstva.
Da, to je istina! Sve ulice su
pune naSeg svijetla. Iznad doma
svakog od nas.
Svijetle i druge nacije i mi im
priznajemo to svijetlo. Ali razazna-jem- o
naSe. A znate po Cemu?
Da se brojkom izrazimo — Cak i
to nije dovoljno. Da se upustimo u
nabrajanje porodica koje zive u
naSem duhu — i to nije dovoljno.
Da kazemo tko stremi ka realnoj i
nepobitnoj Cinjenici, da nas je
ovdje viSe nego 80% — to moze i
da zadovolji statistical.
Ali mi kreCemo putem koji
predstavlja istinu u svemu. U broju
i shvatanju, tj. osjecanju tko smo i
Sta smo ustvari!
PoCecemo nabrajanjem. Clanova
Jugoslavensko — kanadskog
druStva je neSto viSe od 50. Ali, kao
po nekom pravilu, ovdje su
uClanjene samo porodiCne glave.
Ako pretpostavimo da tih pedeset
porodica imaju po najmanje Cetiri
Clana, to je veC dvije stotine. Cak i
viSe. Djeca doduSe nisu Clanovi, ali
oni pripadaju druStvu kao odrasli.
(Ne znam zaSto se i njima ne da
status ravnopravnih Clanova kad
vec ucestvuju u svlm akcijama u
druStvu?) Zatim mnoge zene, naSe
aktivistkinje ovdje nisu ubrojene.
One koje rade i doprinose druStvu.
Ako tako rezoniramo, mi u
naSem jugoslavenskom druStvu
imamo preko 200 duSa.
To je ustvari avangarda naseg
jugoslavenstva u gradu. ZnaCi viSe
od 20%' od zitelja naSeg porijekla.
ZnaCi viSe od 20% naSeg prori-jekl- a
s prijateljima, simpatizerima,
od kojih Ce veC tokom godine dobar
dio biti uClanjen u naSe Jugo-slavensko
druStvo.
Ali to je nepotpuna brojka.
. Uzmimo dva slovenaCka drustva
sa po tridesetak Clanova i s
njihovim porodicama, koii se
tretiraju Jugoslavenima, koji imaju
svoju halu ili provizornu halu. To je
opet viSe nego dvadeset procenata,
isto tako s prijateljima koji su
gotovo uvijek prisutni svakoj nji-hov- oj
priredbi.
Zatim se proSetajmo u SrpsKO
druStvo. To su Jugoslaveni takoder
Takovu narav gaje i veCi dio
njihovlh obltelji se pojavljuje u
naSem javnom zivotu. Neka'njih
ima tridesetak familija. To je opet
jedan dobar procenat.
Onda HBZ, Cija vecina Clanova
stremi ka jugoslavenstvu. I to je tek
velik procenat!
A ovdje zivi i vise porodica
jugoslavenskih nacionalnosti koji
su nam odani i uvijek su prisutni na
naSim priredbama. Zimi ili Ijeti. To
je isto jedan znatan procenat.
U ovome svemu i ne treba da se
', '
tt.
upustamo u nabrajanje pojedinaca
iz tog ili onog drustva koje ne ide s
nama u korak. Ali mi imamo
podrSku od njih mnogih. Jer,
vremena su se promjenila. Jedni
izumiru, a jedni idu svojim smje-ro- m.
Putem kojim do sada nisu
iSli. Putem koji im je bio tud,
oportun — takoreci.
Znaci, naSa je vecina!
A treba to saznati. Razgovarati,
posjeCivati porodice, dizati im
moral.
Za skoro 40 godina se niSta nije
promjenilo u matiCnoj zemlji.
SuStinski. Sve se Cak tako brzo
razvija da i oni okorjeli, koji to do
malo pnje nisu htijeli da Cuju,
posjeCuju svoj rodni kraj i redovno
donose vijesti o opcem napretku.
ZnaCi donose nesto Sto se protivi
propagandi tih ili onih Casopisa,
itd.
U svemu tomu pak treba vidjeti
oCiti progres u shvatanju ljudi.
Neki to i vide, ali nakon povratka iz
kraja, da ne bi izdali "opCu stvar",
izmiSljaju nepostojeCe. To se ne
samo zapaza, ve6 i registrira.
Prema tomu, ne postoji ovdje
snaga koja bi mogla da pobije taj
skup Cinjenica koje se dozive i drze
u sebi. Tako ili onako.
Da ne duljimo, ogromna veCina
naSeg grada je na naSoj jugo-slavensk- oj
strani. Jer, osjetiti se
Covjekom koga ne sputava nika-kov- a
dogma, predrasuda, neko
nastrano ubjedenje, je i ponos i
Cast.
Dakle, viSe od 80% naseg zivlja
u Thunder Bayu je s nama.
Mozda samo neka godina Ce biti
vazna u preokretu. A mi, Jugosla-veni
nestrpljivo Cekamo to vrijeme.
Jer ono neminovno dolazij I, da
znamo, doCi Ce, jer to Sto se tvrdi i
utvrduje postaje stvarnost. Nove
generacije viSe ne zele da Cuju o
proteklom ratu, o kombinacijama
takovim ili onakovim.
A Jugoslavensko druStvo raste iz
dana u dan. Nenametljivo.
RealnoSCu... Jednim zdravim
rezoniranjem. Ovdje viSe nema
boraca u bilo kojem obliku i u
naciji. Da se ne brine o ostacima.
Jednaki smo u svemu: jeziku,
kulturi, tradiciji. I nitko nas ne
moze zaustaviti u tome. U rastu
koji gaji jednu zajedniCku stvar i
osjeCaj privrzenosti.
Da budemo naCisto u svemu
tomu; ako je pedesetak Clanova u
naSoj organizaciji, to je samo
poCetak. Divne perspektive su pred
nama. Jednog dana jedan, drugog
drugi. I tako dalje. Mi Cemo rasti
zbog istine. Ovo je naS cilj i istina:
ujediniti u druStvo sve one koji su
neodluCni, sebiCni, prkoseCi, pa
Cak i nastranosti odani. Jedan
zivalj — jedna kultura. Jedan svijet
— naS svijet!
Do sada samo 80%. A biti Ce
sav. Da se tako brojCano izrazimo.
Neminovno — naS! Pojedinci 6e se
kajati Sto nisu priSli realnom
svijetu ranije.
D. P.
80-GODISNJ-ICA
SNS
Ove godine navrSava se 80
godina od osnutka Srpskog
Narodnog Saveza. Obilje-Savan- je
80-godiSnj- ice poCet
6e u mjesecu junu.
Savez je potporna organ i-z- acija
sa oko 20.000 clanova.
Posveduje paznju sportskim
i kulturnim aktivnostima, ali
je upleten u reakcionamu
(monarhisti6ko-6etni6ku- )
politiku, sto mu mnogo
smeta.
I ш m , ш № Sfc
Dr. Ivo Sivric, urednik "NaSe
Nade" nije zadovoljan kako se u
Hrvatskoj pise o americkim i
kanadskim Hrvatima. Svoje nego-dovan- je
izrazio je u 6lanku pod
naslovom "Cudno pisanje katolic-ko- g
tiska u Hrvatskoj o Hrvatima u
Sjevernim Ameridkim Drzavama"
("NaSa Nada", 15. januara 1981.) a
odnosi se na dva clanka objavljena
u Zagrebu u "ogromnoj knjizi" pod
naslovom "Katolicka crkva i Hrvati
izvan Domovine". Naslov prvog
6lanka je "Hrvatski iseljenici u
Sjevernoj Americi" i zauzima 15
stranica, drugog "Hrvatsko duSe-brizniSt- vo
u Sjevernoj Americi". Dr.
Sivric je posebno razofiaran jer su
"izdava6i i urednici knjige sve6eni-ci- ".
On piSe:
"Zapaza se u spomenutim 6lan-cim- a
da su neki od pisaca do§li u
SAD, bacili dva tri pogleda tu i
tamo, izvadili iz 'torbaka' fotograf-sk- e
aparate, uzeli nekoliko
snimaka; ili su mozda otiSli na
groblje, vidjeli nekoliko hrvatskih
imena na nadgrobnim spomeni-cim- a,
odmah sve saznali i to6no
'izbrojili' koliko ima Hrvata u SAD.
(Ovo su nekropolozi — ргоиба-vatel- ji
groblja.) Boze nas sa6uvaj
od ovih 'letecih ибепјака i stru6nja-ka'- !
Oni me podsje6aju na neke
Amerikance, koji odu u koju stranu
zemlju, tu provedu 10 ili 15 ili
najvi§e mjesec dana, i odmah
napi§u lstru6nu' studiju bez da
poznaju jezik spomenute zemlje,
njezinu povijest i obicaje--.
"Skoro je o6ito — zapravo nam
se zeli reci — u spomenutim
6lancima da niSta hrvatsko nije
postojalo niti se Sto radilo medu
Hrvatima u SAD prije nego su ti
'teSki' stru6njaci stigli na ovaj
kontinent. Ovakova se celjad uz
malu pamet i znanje dobro probija.
Ovi su svu svoju energiju ulozili
kako ce se probiti — pod svaku
cijenu "— pa uspjevaju".
Ako pravilno razumijemo Dr.
Sivrica, glavni nedostatak
spomenutih б!апака je to Sto "ne
daju pravu sliku hrvatskih doselje-nika-",
njihovog zivota i rada.
Na pitanje kako bi trebalo pisati
historiju "pojedinih narodnosti
ovdje u Sjevernoj Americi", navodi
Sto je na tu temu rekao Stephen
Thernstrom, urednik Hrvardske
enciklopedije o ameri6kim etni-бк- јт
grupama (The Harward
Encyclopedia of American Ethnic
Groups), naime: "(Povijest)
Objasnjenje Lennonova
ubojice
© Mark David Champan. koji je op-tuze- n za ubojstvo Johna Lennona.
objasnio je u pismu sto ga je objavio
list The New York Times zasto ]e ubio poznatog muzicara. On je prepo-ruci- o
iz zatvora citaocima da procita-j- u Salingerovu knjigu Lovac u raii.
Slicno Champanu, izgleda. 16-godis- nji Sahngerov junak skrece s uma zbog.
kako on kaze, nedostatka ljubavi u svi-jetu.
Champan se potpisao ispod svoje
poruke: Mark David Champan - lo-vac
u razi.
narodnih grupa jedino ce onda biti
ukljucena u povijesne knjige (SAD)
kada te (narodne povijesti) budu
sadrzavale prikaze kako je obicni
narod te narodne grupe zivio i sto
je radio, umjesto da se pise o
osobama koje su postale glasovite.
(Na primjer) knjige moraju pisati o
poljskim celifinim radnicima, a ne
o Wandi Landowskoj, poznatoj
muzicarki. Pisanje o glasovitoj
Poljakinji stvarno nam niSta ne
kaze o Poljacima i njihovim
iskustvima, niti nam Sto kaze o
jednoj obifinoj poljskoj zeni onoga
vremena. Mnogo je lakSe i politi6ki
isplativije pisati o nekoliko glaso-viti- h
osoba nego li prikazati zivot
obiSnog puka".
Sivric sa svoje strane dodaje:
"Listajuci po nekim povijesnim
knjigama i 6lancima o Hrvatima u
SAD, nuzno se dobiva dojam kao
da su se pisci stidjeli pisati o
naSem hrvatskom obicnom radniku
i njegovu zivotu u SAD. (PiSe se o
Kundeku, koji иорбе nije radio
medu Hrvatima, Tesli, Lucasu,
MeStroi6u, Suzzallu itd.) Da
budem joS odredeniji. Je li itko
opisao ogromnu hrvatsku koloniju
u Pittsburghu, Pa. i okolini, kako
su zivjeli, kako su radili, kad su
робеМ slati svoju djecu na u6iliSta.
Je li itko pokuSao usporediti, na
primjer, Hrvate iz Zapadne
Pennsylvanije s Hrvatima Kansas
City, Kan., gdje su se Hrvati tako
brzo uklopili u атепбкј javni Zivot
ili mozda s Hrvatima u St. Louis,
Mo., ili s Hrvatima u Los Angelesu
i San Franciscu. Pisati povijest
Hrvata u SAD, a ne pisati prvotno o
obidnom hrvatskom radnidkom
puku znadi uopde ne pisati povijest
Hrvatskog Naroda u SAD" (moj
naglasak, SM).
Tako je doktore, dobro kazete...
Na mjestu je vaSa napomena da
je "potrebno da se napiSe povijest
Hrvata u Sjevernoj Americi na
engleskom jeziku", i da bi se tog
zadatka trebale primiti potpome
organ izacije.
Dobro ste na kraju rekli: "Zalos-n- o
6e biti ako niSta ne ostavimo —
solidno napisano — o nama Hrva-tima
ovdje u SAD za naSe potom-stvo..- ."
Pitanje historije ozbiljno se
петебе i pripadnicima drugih
jugoslavenskih naroda i narodnosti
u Sjed. Drzavama i Kanadi...
S. Miosic
Radio-- " Afrika 1
® U gabonskom gradu Mojabiju
proradila je najsnaznija radio-stanic- a
u Africi, nazvana Afrika 1 Stanica
raspolaze sa cetiri predajnika snage
po 500 kilovata i emitirat ce 18 sati
programa na francuskom jeziku. dok
ce dnevno oko sest sati prenositi emi-sij- e
Radio-Franc- e International. U
gradnju stanice, koja je udaljena oko
500 kilometara od Libervillea. Gabon
je ulozio oko 60 milijuna, a Francuska
oko cetiri milijuna dolara posred-stvo- m tvrtke Sofirad. koja ce osigu-rat- i
inzenjere. novinare l voditelje.
. V Л
tit ,£
' I'