000232 |
Previous | 15 of 19 | Next |
|
small (250x250 max)
medium (500x500 max)
Large
Extra Large
large ( > 500x500)
Full Resolution
|
This page
All
|
tl 4 I 111 u It I fl . 1 ? J J! ! 5 II . I. aU4w}2iiA¥S: №Wj m15-.- V1 ILJ s : fl fll i 14. H I 4"i .3 I i "t'J.i„' n..irf'.i ',' t№ HusenDoao: ,, 10 " " . Jfj BS 'jUi Hajdar alajbeg prede 6evrmom svoje беЈо da otare znoj, te uzdah-n- u duboko kao da zeli iz sebe ispustiti sayjad i muku. Otpuhnu nekoliko dimova pa stade istreslva-t-i duhan na bakrenu tablu. — Ti pitaS, zeno, jesu li one Sto dobile? Davno su rekli ljudi: Sejtani pomaiu zenama. Tako je i ovdje bilo. Marija Terezija je oduzela " riekakovu Bukovu ' zemlju Sto je nekad pripadala Turskoj, a Katari-n- a (tu se on zakaSlje)... a Katarina, koja je od nje stoput gora, osvojila je' sav butum Krim, pa s vojskom stjerala sultana do Dunava. — Ih, ih! cijedila kroz zube Fati-m- a hanuma. — Sta viSe... nastavljao alajbeg, — ona je pokvarila i sultanovu Cesmu. M — Eh, to je..! To je..! гебе Fati-m- a hanuma odmahnuvSi objema rukama u vis kao da veil — da je ta SJeta najveba I najgora, koja moze jednog vladara da snade. Hajdar alajbeg je opazio iz kretnja svoje zene da ona ne razumije Sta je Cesma, veb da mlsli na neSto sasvlm deseto, stoga je zapita: — A znaS II tl Sta je to Cesma? Fatlml hanuml stadoSe obi. — Bona ne bila: Cesma, tako se zove jedan liman (zaljev) na jednoj adi u moru. — Pa kako be ona pokvarltl liman? — Ona je poslala svoje lade s topovima, pa je iz topova pucano na turske lade i na kube, Sto su stajale oko mora; eto tako je Katarina pokvarila Cesmu. Premda je bilo kasno doba, u koje se — ina6e — prije veb spavalo, Fatima hanuma je stavila joS jedno pitanje, poSto je vidjela da se alajbeg raspolozJo za razgo-vo- r. Bio jenekako.zivljl, об! sjajni-j- e od suza, koje je dobio u smijehu. — Je li, domabine? Kad je sultan u toliku Skripcu, pa gdje mu je vojska?- - Gdje paSe i veziri? — Ah, Fato! dobrohotno be alajbeg — 'kakve paSe I veziri, kad su murtati (izdajice)! — RekavSI to pbbe se podizati i- - spremati na pocinak i s noga' nastavi: — Rusi su opkolili velikog vezira pa ga uhvatiii u Simli i zarobili. — Neka vala kad se smuca pod Simlama I tudim kucama! upade u rijeb Fatima hanuma. On joj opet rastumabl, da je Simla jedan grad u Bugarluku. Iza toga pride blize zeni, spustf svoju ruku na njezina ramena, pa гебе mekano, njezno: — Hajde, Fato, ,prostiri duSeke da spavamo. Vrljer me je proSJo... Za vederas neka je dosta razgovora I vijesti iz Saraje- - va, a sutra bu ti kazatl joS neSto novo.:..- - NeSto, Sto ce ti bit! vrlo, vrlo drago... (LJUBAVNI ROMAN IZ18 VUEKA) ИВИНИМДИТ! , I IJ. I.L., I... , ...lл—шн — Kali misad, veil ona. — Ne6u sad, jer cijelu no6 ne bi spavala od dragosti. Tako se zavrSila ova vecer. Oboje su legli, all je dugo i dugo u nob Fatima hanuma bila ' budna, pa neprestano sebe pitala: Sta II ce mi on to sutra kazati? Sutradan porano ustala Fatima hanuma, obukla se, izaSIa na divan i tu se umila. Zatim se vratila u sobu svoga muza, koji je spavao, pa se tu lijepo po6eSljala i dulja-go- m umlrisala, a onda preko glave prebacila I svezala stambolsku Samiju, na kojoj su po krajevima bile otisnute ruze i lovorovo liS6e. Kada se Hajdar alajbeg probudlo i obi otvorio, ve6 je vldio svoju zenu, kako se vrze oko pell, da vatru nalozi, jer su jutra postala hladna. On ustade sa duSeka, u banjici se umije, pa se zatim obufie. Dotle je Fatima hanuma smotala duSeke i jorgane i sklonila u kraj, dok sluSkinja ne dode da sobu spremi. SvrSivSi jutarnjl prvi posao, obo-je sjednu da kafu piju. Hajdar alaj-beg je sjedio na istom onom mjestu, gdje I sino6 I gdje obi6no sjedaSe, dok mu je zena promljenl-l- a sinobnje mjesto, te sjela prema njemu na seciju. Medu njima postavljena je ona crvena bakrena mangala sa kafenim ibrlkom i findzanima Fatima hanuma donije-l- a mu 6ibuk i duhankesu. Kroz nekolike minute vec se vid-je- li dimovl po zraku I 6ulo se srka-nj- e kafe. Jutarnji 6eif. — Sta ono ti siho6 men! гебе? upita Fatima hanuma. — Sta sam rekao? pita alajbeg kao da se ne mole sjetitl. ' — Rekao si mi, da ceSjpi jutros red jednu vrlo vainu I lijepu vijest iz Sarajeva. . - — Re6i 6u ti, all je joS rano. Umjhana joS nlje ustala. Pribekaj dok i ona dode. Cim on spomenu Umihanu, neS-to lecnu Fatima hanumu u srce: Stade joj krv u lice udarati, disanje posta ubrzano; ona postade ner-voz- na i nestrpljiva. , — To se, biva, tibe naSe Umiha-n- e, opet 6e ona: — Т1бе se I nje i nas --7 nadopuni alajbeg. : - Sad postade Fatima hanuma joS vISe nestrpljiva. Ruka, kojom je lijevalakafu i findzan, stade drhtati oko njezinih usana, opazi se kao prst Siroka blijeda pruga, usta joj zadrhtaSe, gias je izdade. Jedva progovori: — Kazlvaj! — РНбекај! opet be alajbeg. . — Ja, ne mogu viSe 6ekatl! Kazivaj..! — Polako, zeno! --7 govorio alajbeg i o6ima pratio promjene na lieu njezinu. 1 — Ivla Sta je s Umom haSom? gotovo viknu Fatima hanuma. Opa-zio alajbeg da mu je zena vrlo nestrpljiva, pa ne htjede viSe oteza-t-i s odgovorom. — NaSao sam joj srebu! — гебе on. — Sta a a? povlbe ona. Od iznenadenja ustade na noge i. to tako da je stajala na seciji , pa joj je glava dopirala do stropa. Preko njezina Ilea Sibali mlazovi krvi. Rukama, koje su se tresle, prihvatl-l- a se za grudi, nos joj sav pozutio i pri dnu se uSiljio. Pita, gotovo kreSti glasom, kakav Hajdar alaj-beg do sada, kroz trideset godlna braka, joS nikad nije био: — Za koga? Za koga? — Za Mustajbega LakiSiba iz Mostara. Kada je , alajbeg govorio ovu recenicu, gledao je ravno u lice, svojdj zeni, koja se u polovini izgubi. Potrese se sebija i ona lupnu o pod: Fatima hanuma pala je u nesvijest i lezala 'na zelenoj haliji. Pala je tako naglo, kao kad svijeba padne. Alajbeg skoci sa svog mjesta, ргИгба k njoj i робе je namjeStati i buditi, jer je ona i dalje bila bez svijesti, on uze ibrik vode i mara-m- u, pa je poce vodom posipati I mokrim peSkirom otirati. Opet nlje pomoglo, stoga alajbeg otvori sobna vrata pa pozva jakim gla-som: — Umo, brzo amo, ponesi limun i duljag. Sajo, brzo, sirbe amo! — Strca se sva kuba. Vrisak i plab odjeknu kroz prostorije kule, koje su do malo prije bile tako tihe. — Sta mi bi materi, dragi babo? uzdisala Umihana i plakala, te trla ruzibno ulje pred majbinim licem. — Ne znam, kberi... Odjednom eto pade... govorio i ponavljao viSe puta alajbeg, radebi i on oko pomobi bolesnici, koja je imala zaklopljene obi, икобепо tijelo i teSko disala. — Eto, opet be alajbeg, razgo-varam- o neSto, a ona kao svijeba na seciju, pa se skotrlja na pod! Nisam pravo ni vidio, tako je sve to brzo bilo. Kroz neko 6etvrt sata povratila se svijest Fatimi hanumi, all joj je tijelo bilo tako nemobno, da se nije mogla prevrnuti s leda na stranu, niti je mogla rukama i nogama micati. Kad'je o6i otvorila, svi se obradovaSe. Njezin pogled bijaSe tup, i oko joj je polako kretalo po druZini, dok se nije zadrzalo na Umihani. Ova je drzala u ruci blstu maramu i trala materi usta, govo-reb- i: — Sta je, moja majko, sta ti bi? — Budi kod mene! гебе joj mati, a rijebi su joj bile gotovo nerazum-Ijjv- e, jer su izgovorene kfoz usta, koja se nisu mogla otvoriti i jezikom, koji nije dobio gipkost. Fatima hanuma se malo po malo oporavljala. Kroz neko pola sata ili neSto malo viSe ona je dobila toliko snage da je mogla govoriti i misliti. Tada naredi: — Ponesite me u moju sobu! Htjeli su je prenijeti na bilimu, all ona nije pristala, no se pobela pridizati uz pomob prisut-ni- h. — Povedite me! govoraSe bolnim glasom I hvataSe se Umihane, koja se postavila pred nju i rukama obuhvatila majku ispod ramena, dok je sluSkinja Saja pridizala bolesnicu s leda. Tako se Fatima hanuma teSkom mukom pridigla. Hajdar alajbeg je otvorio sobna vrata, kroz koja je izaSIa grupa celjadi. Mala Zehrija je opet otvori-la druga vrata, pa u toj sobi polozi-S- e Fatima hanumu na Sirokoj mekanoj sebiji, tako da je lezala na desnoj strani na jastuku. Umihana je neprestano radila oko svoje majke. NajviSe bi ona turala hladan oblog majci u njedra nad srce, dok je Saja drugim peSkirom, итобе-ni- m u jabukovo sirbe, trla noge svoje gospodarice. Kad -- joj je bilo ргШбпо dobro, Hajdar alajbeg se povube u svoju sobu, sjede na svoje mjesto, nabije svoj dugi jasminov bibuk duhandm i pri pal i ziSkom. Sav zamiSljen, sa cestim naborima na celu, on je teglio'dimove u se, pa ih onda ispuStao u zrak, koji je mirisao ruzom i sirbetom. TeSke su ga misli obuzimale, nije znao rijeSiti zagonetku, Sto se ispoljila pred njegovim obima u toj sobi. — Sta joj bi zaboga? pitao sam sebe puno puta i nikako nije mogao nabi odgovora. Humkajubi kroz nos, nabirubi joS viSe nabo-ran- o belo i zastavijajubi obi na raznom posoblju, on je govorio: —. Sta se to dogada u mojoj kubi? Ovako, dosad, nikad nije bilo..! Nikad ona nije padala u nesvijest. Mjesto da se kao majka raduje, Sto sam kberi naSao dobra, pametna, ugledna i zgodna momka, jednog bega i koljenovica, iz jednog velikog mjesta, eto ona pada u nesvijest, bim spomenuh Mustaj-bega LakiSlba iz Mostara. Tako je on mislio i premiSljao, puSio i lulu istresivao, belo mrgo-di- o i otpuhivao bitava dva sata sjedebi na svojoj Silti i kad god bi htio lulu istresti malo bi zastao i promrljao: — Nekakav je Sejtan doSao u moju kubu, pa hobe da izvede svoj posao..! Hm... hm..! XI. Majcine muke i djevojacki jadi. Fatima hanuma sve se viSe oporavljala u svojoj sobi. Sa opo-ravko- m ona sve viSe promatrala svoju Umihanu, pobela Je grliti i kroz suze uzdisati: Moja Umo! Moja Umo! Umihana je mislila da to majka bini za to, Sto je ona dobro pazi i posluzuje. Kada se Fatima hanuma dobro oporavila, rekla je Umihani — Kberi, idi ti sada u mutvak, pa s brini oko гибка.. Pregledaj tamo, je li stara nana sve uredila kako treba. Ima joS sat do rubka. Meni je sada dobro, i time mozeS ostaviti samu. — A Sta beS ti, majko, jesti? — Donesi mi malo borbice i niSta viSe. (Nastavit ce se)
Object Description
Rating | |
Title | Nase Novine, January 11, 1978 |
Language | sr; hr |
Subject | Yugoslavia -- Newspapers; Newspapers -- Yugoslavia; Yugoslavian Canadians Newspapers |
Date | 1978-03-22 |
Type | application/pdf |
Format | text |
Rights | Licenced under section 77(1) of the Copyright Act. For detailed information visit: http://www.connectingcanadians.org/en/content/copyright |
Identifier | nanod2000061 |
Description
Title | 000232 |
OCR text | tl 4 I 111 u It I fl . 1 ? J J! ! 5 II . I. aU4w}2iiA¥S: №Wj m15-.- V1 ILJ s : fl fll i 14. H I 4"i .3 I i "t'J.i„' n..irf'.i ',' t№ HusenDoao: ,, 10 " " . Jfj BS 'jUi Hajdar alajbeg prede 6evrmom svoje беЈо da otare znoj, te uzdah-n- u duboko kao da zeli iz sebe ispustiti sayjad i muku. Otpuhnu nekoliko dimova pa stade istreslva-t-i duhan na bakrenu tablu. — Ti pitaS, zeno, jesu li one Sto dobile? Davno su rekli ljudi: Sejtani pomaiu zenama. Tako je i ovdje bilo. Marija Terezija je oduzela " riekakovu Bukovu ' zemlju Sto je nekad pripadala Turskoj, a Katari-n- a (tu se on zakaSlje)... a Katarina, koja je od nje stoput gora, osvojila je' sav butum Krim, pa s vojskom stjerala sultana do Dunava. — Ih, ih! cijedila kroz zube Fati-m- a hanuma. — Sta viSe... nastavljao alajbeg, — ona je pokvarila i sultanovu Cesmu. M — Eh, to je..! To je..! гебе Fati-m- a hanuma odmahnuvSi objema rukama u vis kao da veil — da je ta SJeta najveba I najgora, koja moze jednog vladara da snade. Hajdar alajbeg je opazio iz kretnja svoje zene da ona ne razumije Sta je Cesma, veb da mlsli na neSto sasvlm deseto, stoga je zapita: — A znaS II tl Sta je to Cesma? Fatlml hanuml stadoSe obi. — Bona ne bila: Cesma, tako se zove jedan liman (zaljev) na jednoj adi u moru. — Pa kako be ona pokvarltl liman? — Ona je poslala svoje lade s topovima, pa je iz topova pucano na turske lade i na kube, Sto su stajale oko mora; eto tako je Katarina pokvarila Cesmu. Premda je bilo kasno doba, u koje se — ina6e — prije veb spavalo, Fatima hanuma je stavila joS jedno pitanje, poSto je vidjela da se alajbeg raspolozJo za razgo-vo- r. Bio jenekako.zivljl, об! sjajni-j- e od suza, koje je dobio u smijehu. — Je li, domabine? Kad je sultan u toliku Skripcu, pa gdje mu je vojska?- - Gdje paSe i veziri? — Ah, Fato! dobrohotno be alajbeg — 'kakve paSe I veziri, kad su murtati (izdajice)! — RekavSI to pbbe se podizati i- - spremati na pocinak i s noga' nastavi: — Rusi su opkolili velikog vezira pa ga uhvatiii u Simli i zarobili. — Neka vala kad se smuca pod Simlama I tudim kucama! upade u rijeb Fatima hanuma. On joj opet rastumabl, da je Simla jedan grad u Bugarluku. Iza toga pride blize zeni, spustf svoju ruku na njezina ramena, pa гебе mekano, njezno: — Hajde, Fato, ,prostiri duSeke da spavamo. Vrljer me je proSJo... Za vederas neka je dosta razgovora I vijesti iz Saraje- - va, a sutra bu ti kazatl joS neSto novo.:..- - NeSto, Sto ce ti bit! vrlo, vrlo drago... (LJUBAVNI ROMAN IZ18 VUEKA) ИВИНИМДИТ! , I IJ. I.L., I... , ...lл—шн — Kali misad, veil ona. — Ne6u sad, jer cijelu no6 ne bi spavala od dragosti. Tako se zavrSila ova vecer. Oboje su legli, all je dugo i dugo u nob Fatima hanuma bila ' budna, pa neprestano sebe pitala: Sta II ce mi on to sutra kazati? Sutradan porano ustala Fatima hanuma, obukla se, izaSIa na divan i tu se umila. Zatim se vratila u sobu svoga muza, koji je spavao, pa se tu lijepo po6eSljala i dulja-go- m umlrisala, a onda preko glave prebacila I svezala stambolsku Samiju, na kojoj su po krajevima bile otisnute ruze i lovorovo liS6e. Kada se Hajdar alajbeg probudlo i obi otvorio, ve6 je vldio svoju zenu, kako se vrze oko pell, da vatru nalozi, jer su jutra postala hladna. On ustade sa duSeka, u banjici se umije, pa se zatim obufie. Dotle je Fatima hanuma smotala duSeke i jorgane i sklonila u kraj, dok sluSkinja ne dode da sobu spremi. SvrSivSi jutarnjl prvi posao, obo-je sjednu da kafu piju. Hajdar alaj-beg je sjedio na istom onom mjestu, gdje I sino6 I gdje obi6no sjedaSe, dok mu je zena promljenl-l- a sinobnje mjesto, te sjela prema njemu na seciju. Medu njima postavljena je ona crvena bakrena mangala sa kafenim ibrlkom i findzanima Fatima hanuma donije-l- a mu 6ibuk i duhankesu. Kroz nekolike minute vec se vid-je- li dimovl po zraku I 6ulo se srka-nj- e kafe. Jutarnji 6eif. — Sta ono ti siho6 men! гебе? upita Fatima hanuma. — Sta sam rekao? pita alajbeg kao da se ne mole sjetitl. ' — Rekao si mi, da ceSjpi jutros red jednu vrlo vainu I lijepu vijest iz Sarajeva. . - — Re6i 6u ti, all je joS rano. Umjhana joS nlje ustala. Pribekaj dok i ona dode. Cim on spomenu Umihanu, neS-to lecnu Fatima hanumu u srce: Stade joj krv u lice udarati, disanje posta ubrzano; ona postade ner-voz- na i nestrpljiva. , — To se, biva, tibe naSe Umiha-n- e, opet 6e ona: — Т1бе se I nje i nas --7 nadopuni alajbeg. : - Sad postade Fatima hanuma joS vISe nestrpljiva. Ruka, kojom je lijevalakafu i findzan, stade drhtati oko njezinih usana, opazi se kao prst Siroka blijeda pruga, usta joj zadrhtaSe, gias je izdade. Jedva progovori: — Kazlvaj! — РНбекај! opet be alajbeg. . — Ja, ne mogu viSe 6ekatl! Kazivaj..! — Polako, zeno! --7 govorio alajbeg i o6ima pratio promjene na lieu njezinu. 1 — Ivla Sta je s Umom haSom? gotovo viknu Fatima hanuma. Opa-zio alajbeg da mu je zena vrlo nestrpljiva, pa ne htjede viSe oteza-t-i s odgovorom. — NaSao sam joj srebu! — гебе on. — Sta a a? povlbe ona. Od iznenadenja ustade na noge i. to tako da je stajala na seciji , pa joj je glava dopirala do stropa. Preko njezina Ilea Sibali mlazovi krvi. Rukama, koje su se tresle, prihvatl-l- a se za grudi, nos joj sav pozutio i pri dnu se uSiljio. Pita, gotovo kreSti glasom, kakav Hajdar alaj-beg do sada, kroz trideset godlna braka, joS nikad nije био: — Za koga? Za koga? — Za Mustajbega LakiSiba iz Mostara. Kada je , alajbeg govorio ovu recenicu, gledao je ravno u lice, svojdj zeni, koja se u polovini izgubi. Potrese se sebija i ona lupnu o pod: Fatima hanuma pala je u nesvijest i lezala 'na zelenoj haliji. Pala je tako naglo, kao kad svijeba padne. Alajbeg skoci sa svog mjesta, ргИгба k njoj i робе je namjeStati i buditi, jer je ona i dalje bila bez svijesti, on uze ibrik vode i mara-m- u, pa je poce vodom posipati I mokrim peSkirom otirati. Opet nlje pomoglo, stoga alajbeg otvori sobna vrata pa pozva jakim gla-som: — Umo, brzo amo, ponesi limun i duljag. Sajo, brzo, sirbe amo! — Strca se sva kuba. Vrisak i plab odjeknu kroz prostorije kule, koje su do malo prije bile tako tihe. — Sta mi bi materi, dragi babo? uzdisala Umihana i plakala, te trla ruzibno ulje pred majbinim licem. — Ne znam, kberi... Odjednom eto pade... govorio i ponavljao viSe puta alajbeg, radebi i on oko pomobi bolesnici, koja je imala zaklopljene obi, икобепо tijelo i teSko disala. — Eto, opet be alajbeg, razgo-varam- o neSto, a ona kao svijeba na seciju, pa se skotrlja na pod! Nisam pravo ni vidio, tako je sve to brzo bilo. Kroz neko 6etvrt sata povratila se svijest Fatimi hanumi, all joj je tijelo bilo tako nemobno, da se nije mogla prevrnuti s leda na stranu, niti je mogla rukama i nogama micati. Kad'je o6i otvorila, svi se obradovaSe. Njezin pogled bijaSe tup, i oko joj je polako kretalo po druZini, dok se nije zadrzalo na Umihani. Ova je drzala u ruci blstu maramu i trala materi usta, govo-reb- i: — Sta je, moja majko, sta ti bi? — Budi kod mene! гебе joj mati, a rijebi su joj bile gotovo nerazum-Ijjv- e, jer su izgovorene kfoz usta, koja se nisu mogla otvoriti i jezikom, koji nije dobio gipkost. Fatima hanuma se malo po malo oporavljala. Kroz neko pola sata ili neSto malo viSe ona je dobila toliko snage da je mogla govoriti i misliti. Tada naredi: — Ponesite me u moju sobu! Htjeli su je prenijeti na bilimu, all ona nije pristala, no se pobela pridizati uz pomob prisut-ni- h. — Povedite me! govoraSe bolnim glasom I hvataSe se Umihane, koja se postavila pred nju i rukama obuhvatila majku ispod ramena, dok je sluSkinja Saja pridizala bolesnicu s leda. Tako se Fatima hanuma teSkom mukom pridigla. Hajdar alajbeg je otvorio sobna vrata, kroz koja je izaSIa grupa celjadi. Mala Zehrija je opet otvori-la druga vrata, pa u toj sobi polozi-S- e Fatima hanumu na Sirokoj mekanoj sebiji, tako da je lezala na desnoj strani na jastuku. Umihana je neprestano radila oko svoje majke. NajviSe bi ona turala hladan oblog majci u njedra nad srce, dok je Saja drugim peSkirom, итобе-ni- m u jabukovo sirbe, trla noge svoje gospodarice. Kad -- joj je bilo ргШбпо dobro, Hajdar alajbeg se povube u svoju sobu, sjede na svoje mjesto, nabije svoj dugi jasminov bibuk duhandm i pri pal i ziSkom. Sav zamiSljen, sa cestim naborima na celu, on je teglio'dimove u se, pa ih onda ispuStao u zrak, koji je mirisao ruzom i sirbetom. TeSke su ga misli obuzimale, nije znao rijeSiti zagonetku, Sto se ispoljila pred njegovim obima u toj sobi. — Sta joj bi zaboga? pitao sam sebe puno puta i nikako nije mogao nabi odgovora. Humkajubi kroz nos, nabirubi joS viSe nabo-ran- o belo i zastavijajubi obi na raznom posoblju, on je govorio: —. Sta se to dogada u mojoj kubi? Ovako, dosad, nikad nije bilo..! Nikad ona nije padala u nesvijest. Mjesto da se kao majka raduje, Sto sam kberi naSao dobra, pametna, ugledna i zgodna momka, jednog bega i koljenovica, iz jednog velikog mjesta, eto ona pada u nesvijest, bim spomenuh Mustaj-bega LakiSlba iz Mostara. Tako je on mislio i premiSljao, puSio i lulu istresivao, belo mrgo-di- o i otpuhivao bitava dva sata sjedebi na svojoj Silti i kad god bi htio lulu istresti malo bi zastao i promrljao: — Nekakav je Sejtan doSao u moju kubu, pa hobe da izvede svoj posao..! Hm... hm..! XI. Majcine muke i djevojacki jadi. Fatima hanuma sve se viSe oporavljala u svojoj sobi. Sa opo-ravko- m ona sve viSe promatrala svoju Umihanu, pobela Je grliti i kroz suze uzdisati: Moja Umo! Moja Umo! Umihana je mislila da to majka bini za to, Sto je ona dobro pazi i posluzuje. Kada se Fatima hanuma dobro oporavila, rekla je Umihani — Kberi, idi ti sada u mutvak, pa s brini oko гибка.. Pregledaj tamo, je li stara nana sve uredila kako treba. Ima joS sat do rubka. Meni je sada dobro, i time mozeS ostaviti samu. — A Sta beS ti, majko, jesti? — Donesi mi malo borbice i niSta viSe. (Nastavit ce se) |
Tags
Comments
Post a Comment for 000232