Nase Novine, December 09, 1981

              v w
I
sv%"' 2 c?" uf. ч '(?,.' -- u Ш&, t
Л '
. -
1 '' '4_ October 28, 1981, NASE NOVINE- -S,
ш
1 Ш&Ћ I &1ПГ1 m W--, MS ш M mm i 115 1№ ШЈВ B III . к jm .IffJL""1 tm
a
ftt:
W--A
Mil 1 s V i D l 1ГЖ(1~Р11Г1 H PS ill рГВЦ' ЕД
"ffi
&£ ESfi. ИИ X? Sg %h °K
.. mi S & $ Ш S IS !,f
5
.W'
?№ iVa- - -- k'i
w- - ћ# Pfil-- J IS ft 8 Jb _ ЕИ bl
кГ ; да; !aS _кдда_ tfi rHa eшi и4.
Pise:
MATESIAUS
VANCOUVER, B.C.
Navrsava se 50 godina od kada je
pokrentua'nasa napredna stampa.
izlazila je pod raznim imenima i
pod nevjerojatnim okolnostima.
imali smo nekad i tri lista— hrvat-ski(t- ri
puta tjedno),srpski i slo-vens- ki
(jedanput tjedno) sa preko
8.000 citalaca. A u cijeloj Kanadi
bilo je 25 — 30 tisuca.
Nasa stampa je uvijek dosljedno
stajala na radnickim i internacio-nalisticki- m
principima. Ucila je
radni narod da stvara i postiva
slogu, bratstvo i jedinstvo, i kako
da se postigne bolji zivot u Kanadi,
i da se ocuva mir u svijetu.
Zelja mi je da iznesem nekoiiko
primjera su ucinili citaoci lista
u Vancouveru. Njihove djelo ostati
ce zabiljezeno u historiji.
Godine 1931. boravio sam u
Nelsonu, B.C.; tu je onda zivjelo
tridesetak nasih ljudi, samih
mladica. Rano u proljecii te godine
dode nam u posjet drug Milos
Grubic iz Vancouvera. Odrzali smo
sastanak. Grubic nam isprica da je
drug Tomo Cacic otisao u Toronto i
da se radi da se pokrene radnicki
list na nasem jeziku. Mi smo to
odusevljeno pozdravili. I prije nego
je izaslo prvo izdanje "Borbe"
nasao sam 19 pretplatnika.
Godine 1932. citaoci "Borbe"
poceli su da potajno organiziraju
ribarsku uniju u B.C. Danas
ribarska unija obuhvaca citavu
provinciju Britansku Koiumbiju.
Unija je priznata i obuhvaca
desetak hiljada radnika i radnica.
Te godine izbio je strajk rudara u
Anyox-u- . Nasi ljudi, citaoci
"Borbe" bili su vode unije i strajka.
Godine 1939., u vrijeme Hitle-rovo- g
i Musolinijevog razbojstva u
Spaniji, sedam citaoca naseg lista
u Vancouveru otisli su u Spaniju da
se bore protiv fasizma. Jedan od
njih je jos u zivotnu u Vancouveru.
Vancouver je dao nekoiiko
urednika lista (Tomo Cacic, Edo
Jardas, Milos Grubic, Stjepan
Miosic).
U vrijeme rata petorica nasih
citalaca stupili su u kanadsku
vojsku. Jos je samo jedan od
njih.
Godine 1942. sedam citalaca iz
Vancouvera javilo se da podu u
Jugoslaviju i pomognu oslobodi-lack- u
borbu njezinih naroda. Njih
su za taj zadatak izvjezbali bri-tans- ki
oficiri u Oshawi. Dvojica su
jos zivi u Vancouveru.
З&БЗ
ZSBCS3SS
Ill, III irrui~l~irid)l I 1ЦЦГПЧ1 1ПЦ.Ц1 J WfiHpi43]mwprm
- , --..% "C ' '' ";, '- - , ; 4- - "" '
"- - s ' - , ,
'- - --,- -' :'
? - ,
' ч .,"1-- . - ;
- ;- -'
„J , 'Л-- ; '?
лГ''
, ,; Г;
J J y
:-.?- ?i
". S.vjm i'..i&,. .Svi
Љ '_ .i
w
;&?££?&&
Mate Siaus
Citaoci u Vancouveru stvarali su
organizacije. Izgradili su jedna
dom, drugog kupili. Poslije su opet
imali zajednicki dom.
Oni su uvijek bili medu prvima na
sirenju nase stampe, najprije
"Borbe", zatim "Slobpdne misli" i
"Pravde", pa "Novosti", "Srpskog
Glasnika" i "Edinosti", zatim
"Jedinstva" i naposljetku "Nasih
novina".
Citaoci u Vancouveru bili su prvi
medu prvima u sabiranju pomoci
narodima Jugoslavije u vrijeme
rata prvih poslijeratnih godina.
Godine 1947. i 1948. u Jugo-slaviju
se odavle povratilo nekoiiko
stotina clanova organizacije i
citaoca stampe.
Pomaqaniem su nastavili i
kasnije, osobito prilikom velikih
potresa (u Makedoniji, Makarskom
Primorju, Crnoj Gori, itd.)
Mnogo su uradili. I jos rade. Ovo
su samo povrsni podaci. Mogla bi
se o tome napisati velika knjiga.
Ljudi su radili za dobro svoje, za
narod koga su potekli, narod ciji
su dio postali, kao i radni narod
opcenito.
Prigodom 50-godisn- jice trebamo
odati priznanje i pozdraviti nase
drugove i drugarice u Sjed. Drza-vam- a,
nase ucitelje, s kojima se
ponosimo.
Zivjele "Nase novine", list
naprednih doseljenika iz Jugo-slavije
u Kanadi i Sjed. Driavama!
POZDRAV IZ RIMA
DRAGI PRIJATELJI:
NE ZNAM HOCE LI Ml BITI MOGUCE DA DODEM
NA PROSLAVU 50-GODlSNJ- ICE PA VAM STOGA
UPUCUJEM ISKRENECESTITKE U 2ELJI DA SE NASA
бТАМРА бТО USPJE§NIJE SlRI I SVE VISE KUL-TURN- O
UZDI2E.
VA§ PRIJATELJ josIP STANlC STANIOS
RIM ITALIJA
HBSSfiE
ш
л1
,ла-к- а_ Jk
nas
sta
ziv
Or
i
od
QZSSSE
шиитиижирими ЦЋШУЛ
Sirom Kanade postoje mnogo-broj- ni
penzionerski klubovi i
udruzenja 6ija je svrha promicanje
druStvenih aktivnosti starijih ljudi
na osnovi programa kojeg sa'mi
izaberu. Tu mogu biti predavanja,
ru6ni radovi, ukljuCiv 'rezbariju,
crtanje, slikanje, pletenje, Sivanje,
zatim kuglanje, igranje karata i
binga, gledanje filmova, grupna
putovanja i sve tako redom da im
Ijepse prolazi vrijeme.
AN ne radi se samo o razonodi.
Na mnogim sjednicama govori se i
o teskim ekonomskim prilikama u
kojem su se nasli penzioneri sa
svojim niskim dohodkom. Nastala
je strasno velika skupo6a, inflacija
se, po prvi put u historiji, popela
do 13 posto, kad se plati stanarina
nastane .briga kako pokriti druge
mjese6ne potroSke, pa se mora na
тподобети stradati i kupovati
ono sto je najeftinije. Sastavljaju
se rezolucije i Salju na svoje
srediSnje provincijalne odbore sa
preporukom da ih dostave vlas-tim- a.
Federalne i provincijalne
vlasti su vec dobro obavjestene o'
siromastvu i zabrinutosti starijih
gradana.
Pri osnivanju svojih lokalnih
druStava penzioneri traze finan-cijaln- u ротоб od New Horizons za
provodenje svojih aktivnosti.
New Horizons je drzavna insti-tuci- ja
kod Health and Welfare
odjeljenja o Ottawi . Financijalna
ротоб se dobije i traje sve dok
dotiCno druStvo "strane na vlastite
noge", osim ako se postavi zahtjev
za neki novi projekat i neke vece
aktivnosti. U ostalom, klubovi
sami sebe uzdrzavaju od Clanarine
ili nekih drugih prihoda.
Medu penzionerskim klubovima i
druStvima ima znatan broj njih i
medu raznim nacionalnim (etnic-kim- )
grupama, pa se tu nalaze i dva
jugoslavensko-kanadsk- a kluba,
jedan u Torontu, drugi u Van-couveru.
KLUBOVI U ONTARIO
Posljednjih godina penzionerski
klubovi i udruzenja pomnozili su se
i razvili do stepena, gdje se danas
na njih gleda kao na pojavu jednog
novog kanadskog pokreta. To pot-vrdu- je
i njihova organizacibna
struktura. U svim provincijama
postoje izabrani srediSnji odbori
kod kojih su registrirani i pri-sajedinj- eni
klubovi dotifine provin-cij- e.
Oni ne pla6aju odredenu
6lanarinu, ve6 davaju samo dobro-volj- ni
doprinos za upravne troS-kov- e.
Postoji i nacionalno tijelo
pod imenom National Pensioners
and §enior Citizens Federation.
Koliko je brojno stanje klubova i
6lanstva u pojedinoj provinciji
teSko je re6i, jer nemamo poda-tak- a.
Znamo za Ontario. Prema
najnovijem izvjeStaju u ovoj pro-vinciji
danas posluju 1.072 pen-zioners- ka kluba sa preko 250.000
Clanova. Klubovi su registrirani
kod provincijalne srediSnjice —
United Senior Citizens of Ontario.
Izdaje se i mjesecni buletin pod
nazivom "The Voice". Dobiva se i
stanovita financijalna podrSka od
New Horizons Program.
Sredinom proSlog augusta u
gradu Kingstonu odrzana je
Dvadesettre6a konvencija United
Senior Citizens of Ontario. Tu se
naslo na okupu oko 500 delegata i
posmatraCa. Medu brojnim
rezolucijama o ekonomskim i
dru§tvenim problemima usvojena
je i jedna rezolucija za zabranu
atomskog oruzja, za орбе razo-ruzanj- e,
za mir i sigurnost u
svijetu.
Konvenciju je pozdravio Frank
Drea, ontarijski ministar za Com-munity
and Social Services.
Obecao je da ce se od sada viSe
puta nego prije sastajati sa pred-stavnici- ma
penzionera i sasluSati
njihova miSljenja. Od sada cemo
posvetiti vecu paznju i biti flek-sibiln- iji
prema potrebama starijih
gradana — rekao je Drea i nadodao
da su penzioneri vazna grupa ljudi
6iji se glas mora uzeti u obzir.
Konvencija u Kingstonu je u
svemu odobrila aktivnosti i dala
punomoc rukovodstvu United
Senior Citizens of Ontario da i
dalje nastavi Siljanjem delegata na
sastanke sa predstavnicima pro-vincijal- nih
i federalnih vlasti sa
zahtjevima za nove i progresivnije
zakonske reforme u prilog pove-can- ja
penzionerskog dohodka. Tu
se uklju6uju i stambena, bolnifika,
Iije6nicka i druga pitanja Sto
interesiraju penzionere. Ruko-vodstv- o
treba u svojim naporima
kod vlasti dobiti snazniju potporu
prisajedinjenih klubova i drugih
penzionerskih druStava — гебепо
je na konvenciji.
Redovito istupanje sa zahtjevima
pred gradske, provincijalne i
federalne vlasti uzima se kao
najpogodniji i najefikasniji пабт
borbe koju mogu da vode pen-zioneri.
Oni se u svemu solidariSu
sa naporima kanadskog unijskog
pokreta. Mnogi od njih i sami su
bili Clanovi u industriji u kojoj su
radili.
Neki dan je Monique Begin,
ministar Health and Welfare u
Ottawi priznala kako mnogi pen-zioneri,
pogotovo udovice zivu na
rubu "poverty line". Ako bi se
njima povisila mirovina, to bi, po
njezinom miSljenju stojalo fede-raln- u
vladu daljnjih 730 milijuna
dolara. Priznanje ostaje samo
priznanje, a za penzionere znadi
potreba da joS snaznije podignu
svoj glas.
Ono Sto penzioneri traie nije
milostinja, nego pravo kojeg su
stekli u toku svog zivota. Svi oni —
muSkarci i zene — mahom su ljudi
iz one generacije koja je prozivjela
gladne Tridesete godine. Stradali
su i g radili Kanadu u tvornicama,
farmama, rudnicima i drugdje dok
su stvorili ono Sto postoji danas.
Stvorili su kompjutore i drugu
modemu tehniku i industriji.
Sudjelovali su u Strajkovima i
demonstracijama sa zahtjevima za
zdravstveno i besposleni6ko
osiguranje, za godiSnji odmor sa
placom, i za pristojnu penziju.
S.B. Goranin