Nase Novine, February 25, 1981

              !
(Nastavak iz proSlog broja)
Nije tako bilo svuda. Bilo je
casnih iznimaka. U nekim savez-ni- m
drzavama, kao na primjer
Pennsylvania, Ohio i California,
progresivni Srbi imali su dosta
snazno uporiste u pojedinim odsje-cim- a
Srpskog narodnog saveza i
njihov glas se je 6uo na konvenci-jam- a.
Ipak, ostaje 6injenica da ih je
znatan broj stajao po strani. I to je
jedan od razloga Sto reakcija
sveudilj caruje u Savezu. U poslje-ratni- m
godinama bila je joS poja-can- a
po izbjeglim detnickim vojvo-dam- a
i njihovim prirepcima.
To su posljedice djecje bolesti
Ijevi6arenja i pogreSnog shvacanja
nacionalnog pitanja. Bilo je te
bolesti i medu hrvatskim progre-sivcim- a
sve do reorganizacije, ali je
dobrim dijelom bila prevladana i
glavne snage bile su jos ranije
skoncentrisane u potpornim orga-nizacijam- a.
Oslobodivsi se Ijevicarenja i
, integralisticko-jugoslavenski- h ten-denci- ja,
progresivne snage medu
Hrvatima uspjele su suzbiti ustaS-ko-fasistic- ka
nastojanja da se
usance u naSoj najvecoj bratskoj
organ izaciji — Hrvatskoj bratskoj
zajednici. Svi dosadaSnji jurisi za
osvajanjem Zajednice bili "su do
sada razbijeni zahvaljujuci jacanju
koalicije demokratskih snaga u
njezinim redovima, u бети su
progresivci i naSa napredna Stam-p- a
igrali vaznu ulogu.
STETONOSNOST unitarizma
Naopako shvadanje nacionalnog
pitanja imalo je za posledicu
suzavanje djelatnosti i upliva na-S- eg
naprednog radnifckog pokreta
do reorganizacije 1934. Mora se
ipak priznati da nisu sve naSe
snage ni tada ni kasnije u predve-cerj- e
i za vrijeme Drugog svjetskog
rata, bile sasma na 6istu s tim
pitanjem. Neki su pojedinci i dalje
drzali da reorganiziranje pokreta
zna6i "skretanje u nacionalizam".
I potkraj Drugog svjetskog rata
kad se je radilo na sakupljanju
pomoci za naS narod u starom
kraju, pojavljivale su se integralis-tick- e
tendencije da se sav taj rad
svede u jugoslovenski okvir. To se
je ispoljavalo posebno medu srp-ski- m
progresivcima koji su bili
izolirani od glavne mase srpskih
doseljenika i nisu bili zadlanjeni u
nikojoj srpskoj masovnoj organi-zacij- i,
niti su pokuSavali dadodu u
dodir s tim masama.
Kad je nakon Kongresa ameri6-ki- h
Hrvata odrzanog po6etkom
1943. bilo uspostavljeno Hrvatsko
narodno vijece sa ciljem da se
okupe svi ameridki Hrvati u radu
za ротоб u starom kraju i novim
narodnim vlastima, nekim izolira-ni- m
progresivnim Srbima, barem
tamo gdje je pisac ovih redaka
zivio, bilo je krivo kad je Vijece u
sporazumu s glavnom upravom
Hrvatske bratske zajednice pokre-nul- o
kampanju za sakupljanje dop-rinos- a.
Oni nisu shvadali da je za
prikupljanje izdaSnije pomoci me-du
naSim doseljenicima nuzno da
im se pride na najprivladniji пабт.
Vodstvo naSeg pokreta je to shva-6al- o
i radilo sa ciljem da se
postigne jedinstvo americkih Hrva-ta
ne samo za prikupljanje pomodi
za naS nastradali narod u starom
i vv f-- I-- ? r " if (. ,. f .v ;.Г""ТЈ
- I
December 16,1981, NASE NOVINE --9
Ш11Ј1Г06 Ш
PiserM.STARCEVIC
kraju, vec i za pobjedu anti-faSis-tic- kih
snaga diljem svijeta nad
silama naci-faSisti6- ke osovine.
Nitko ne moze poreci da su pod
okriljem Vijeca i u suradnji s
upravom Hrvatske bratske zajedni-ce
postignuti vidni rezultati u
prikupljanju odjece, obuce i nov-can- ih
sredstava, medicine, pa cak i
zdravstvenih ambulanta. A Sto je
jos vaznije, ustaSke skupine bile su
izolirane i zatjerane u miSje rupe.
To se svakako ne bi bilo uspjelo
postici da se je radilo iskljucivo na
jugoslovenskoj bazi.
Leo Fisher je znao u posljerat-ni- m
godinama cesto puta upozoriti
da povlacenje naprednih snaga u
uske krugove istomisljenika ostav-Ij- a
prazninu na drustvenom polju,
koju ce natrazne snage prije ili
kasnije popuniti. Za suzbijanje
ustaStva medu ameridkim Hrvati-ma
bilo je nuzno da im napredne i
demokratske snage ne ustupaju
monopol na hrvatstvu. Ovo pravilo
vrijedi i za Srbe. Borba protiv
ustaStva i cemistva i svega sto to
znaci, ne moze se uspjesno voditi
pod barjakom jugoslavenstva. Sve
sto se na taj nacin radi znaci manje
vise tjeranje vode na ustaSki ili
cetnicki mlin. PrepuStati monopol
tim natraznim snagama nije ni
progresivno ni pametno. To ne
doprinaSa jacanju bratstva i jedin-stv- a
medu naSim narodima, ve6
pomaze tim narodnim neprijatelji-m- a
da zavadaju i truju mase naSih
doseljenika.
Natrazne snage medu ameriCkim
i kanadskim Hrvatima i Srbima,
koje predstavljaju ustaSki i 6etni6ki
nastrojeni elementi, iskoriSduju
Sasno ime hrvatskog i srpskog
naroda za svoje nefcasne svrhe i
sramote nas pred атепбкот i
kanadskom javnosti sa sojim
prljavim djelima. Progresivni Hrvati '
i Srbi u ovim zemljama, bilo da su
stariji ili noviji doSljaci, ne mogu
se nadati uspjehu u svojim nasto-janjim- a
da suzbiju to zlo medu
naSim doseljenicima, ako nastupa-j- u
kao Jugosloveni. UstaSke ele-men- te moze se suzbijati barem s
nekim uspjehom jedino ako prog- resivni j demokratski orijentirani
Hrvati ustanu kao takvi i prikazu
ustaSke zlocince kao izdajnike i zlotvore hrvatskog naroda. Isto
pravilo vrijedi i za progresivne i
demokratski naklonjene Srbe u
suzbijanju srpskih Sovinisttfkih
elemenata. To je ono Sto nam je
Nikola Kovafievic nastojao utuviti u
glavu joS 1934.
DOPRINOS NASE STAMPE U
BORBI ZA ORGANIZIRANJE CIO
POKRETA
Kako je ve6 spomenuto, naSa je
Stampa od samog pofietka zagova-ral- a interese radniStva i svoje
6itatelje upucivala da zajedno s
ostalim radnicima suraduju za
organ iziranje i priznanje unija (sin-dikat- a)
u industrijama gdje jos" ne
postoje i da pristupaju u one koje
su ve6 uspostavljene i priznate po
poslodavcima, ili se pak bore za
priznanje.
DugogodiSnja borba naprednih
snaga u атепбкот radni6kom
pokretu копабпо je donijela ploda
kad je kao posljedica velike eko-noms- ke
krize doSlo do poraza
Republikanske stranke, koja je kao
predstavnik krupnih industrijalista
i financijera Stitila njihove interese
i pomagala im suzbijati organizira-nj- e
radnika u masovnim industri-jama.
Kongres je silom okolnosti
bio prinuden usvojiti zakon koji je
radnicima formalno dao pravo da
se organiziraju u unije kakve zele i
da mogu kolektivno pregovarati s
poslodavcima za izvojStenje svojih
zahtjeva. Roosevelt se je s time
suglasio. Vrijeme je trazilo prom-jen- u,
a on je kao realisti6niji i
dalekovidniji burzujski politi6ar
shvatio da vladajuca kapitalisti6ka
klasa mora pristati na stanovite
ustupke radnistvu.
Okorjeli financijski i industrijski
magnati kojima je bilo teSko
priviknuti se na te ustupke radniS-tv- u,
nisu bili voljni pomiriti se s tim
zakonom. Kad vec nisu uspjeli
sprijeciti njegovo usvojenje, oni
odluciSe onemoguciti njegovu pri-mje- nu.
Roosevelta su iz slijepe
mrznje osudivali kao izdajnika.
Nazivali su ga cak i "komunistom".
On ih je zalio zbog njihove gluposti
i prevelike sebi6nosti, i titulirao ih
kao "ekonomske rojaliste". Njego-v- a
udova Eleonora pisala je poslije
njegove smrti o toj mrznji na njega
u jednom dijelu vladajude klase.
Kazala je da je sve Sto je on
poduzimao i za vrijeme svoje
vladavine u6inio, bilo namijenjeno
za spaSenje kapitalistidkog siste-m- a
od rasula i revolucije. Zaslijep-Ije- ni
ekonomski rojalisti nisu to
shvacali pa su mu bacali klipove
pod noge.
U nastojanju da опетодибе
primjenjivanje usvojenog zakona i
sprijefie organiziranje istinskih rad-nifik- ih
unija u svojim tvornicama,.
krupne korporacije u 6eli6noj,
automobilskoj, elektrifinoj i drugim
masovnim industrijama bile su
iznajmile tisuce profesionalnih Spi-ju- na
i Strajkolomaca da radnike
zastraSe i odvrate od pristupanja u
nove unije koje se po6eSe pojavlji-va- ti
Sirom zemlje, i razbijanje
Strajkova koji po6eSe izbijati u do
tada neunijskim tvrdavama indus-trijsk- ih
trustova. A lokalne i diiav-n- e
vlasti bile su gotovo svuda
potkupljene i obavezne kompani-jam- a
a tako i novinstvo. Natrazni
duhovnici bili su takoder upregnuti
da radnicima prijete "bozjom kaz-no- m"
i odvracaju ih od radnidkih
unija. Ipak, nisu svi duhovnici bili
prodali duSe vragu. Bilo je medu
njima i savjesnih pojedinaca koji
su pomagali mladom unijskom
pokretu poznatom pod kraticama
CIO, koje su najprije oznafiivale
Odborza industrijsku organizaciju,
a kasnije se pretvoriSe u Kongres
industrijskih organizacija.
NaS napredni radnifiki pokret i
njegovo glasilo aktivno sudjelova-S- e
u torn velikom pothvatu za
organiziranje radniStva i masovnim
industrijama. Godine 1935. bio je
promijenjen naziv naSeg lista
"Radnik" u "Glad radnika", a
godinu dana kasnije u "Radnicki
glasnik". Pretplatnici lista i mjesni
odbornici naSih postojedih klubova
i biroa dali su znatan doprinos u
organiziranju radnika narocito u
celi6noj, rudarskoj, automobilskoj,
pomorskoj i drugim industrijama u
kojima je bio uposlen veci broj
naSih doseljenika.
(Nastavak u iducem broju)
BEC (PTI) - Supersile vec danas
raspolafti s vise nuklearnih bojevih glava
nego Sto ima mogucih ciljeva. Syjetski
stokovi toga nuklearnog oruzja dostizu
50 tisuca s ukupnim kapacitetom od 15
milijuna kilotona. To su podaci koje je
iznio Anders Ferm, sekretar Medunaro-dn- e
komisije za razoruianje i pitanje
sigurnosti koja je osnovana pro§le godine
sa sjediStem u Be£u.
Na 5elu te komisije nalazi se biv§i
Svedski premijer Ulof Palme. Prema-rijeci- ma
Andersa Ferma oko 50 milijuna
ljudi u svijetu angazirano je u vojnim
aktivnostima. Od- - toga je pet milijuna
zaposleno u industriji oruzja, na 6ijem
usavrsavanju radi pola milijuna ибепјака i
inzenjera. Od trgovine oruzjem supersile
ostvaruju godiSnji prihod od 35 milijardi
dolara. Ako se tako nastavi, svijet 6e u
narednoj dekadi dobiti yjerojatno j0§
desetak nuklearnih sila, Sto ne moze biti
ohiabrujude za mir.
Prema podacima te komisije u poslje-dnji- h
35 godina bilo je oko 120 lokalnih
ratova koji su odnijefi deset milijuna
zivota, i to sve u zemljama tzv. tredeg
svijeta.
PAPAU
MOSKVU?
RIM (Tanjug) — Vatikan sluzbe-n- o
ignorira vijesti o mogucem
putovanju papelvana Pavla Drugog
u Moskvu na proljece iduce godi-ne,
ali ovdaSnja Stampa insistira na
tome, videci u mogucnosti takvog
puta dogadaj od velikog znacaja.
Vijest je, kako to kurzivom danas
ponavlja organ KPI "Unita", stigla
u Rim iz Amsterdama, gdje se
odrzava "interesantna konferenci-j- a
o miru pod patronatom Svjet-skog
savjeta crkava. Tamo je, kako
se dodaje, Aleksej Arbatov iz
sovjetskog Institute za medunarod-n- e
odnose izjavio da "nema prim-jedb- u"
na eventualno Papino sud-jelovan- je
na svjetskoj konferenciji
o miru koja u Moskvi treba da se
odrzi u proljede iduce godine na
inicijativu moskovskog patrijarha-ta- ,
uz sudjelovanje crkvenih pogla-var- a
iz cijelog svijeta. "Unita" u
ovaj okvir stavlja mogudnost susre-t- a
izmedu moskovskog patrijarha
Pimena i pape Ivana Pavla Drugog.
Toliko o samoj vijesti. "Unita",
medutim, izvl'aci zakljuiak da je
Vatikan proteklih tjedana na razli6i-ti- m
nivoima provjeravao kakvo bi
bilo reagiranje moskovskog patri-jarha
i sovjetske vlade na moguc-no- st
Papinog putovanja. Prema
ovom listu, teSko je u nedostatku
sluzbenih vijesti zakljufiivati da li
za takav susret "od povijesnog
znafiaja',' priliku pruza spomenuta
konferencija u Moskvi ili neki
kasniji datum. Dodaje se, medu-tim,
kao "sigurno" da na realizaciji
ovog plana rade i vatikanski Sekre-tarij-at
za jedinstvo krScana i dip-lomac- ija Svete Stolice.
ODSERVIJEINATRAG
PREMA STAROJ POSTOJBINI
Istorifiari su ustanovili da su prvi
Srbi, sa joS nekim slovenskim
plemenima, doprli do Soluna po-fietk- om
7. veka i u njegovoj se
okolini nastahili za vreme vizantij-sko- g
cara Iraklija (610—641). Car je'
Srbima odobrio naseljavanje i ovaj
deo solunske oblasti je nazvan po
njima Servija.
Na ovoj teritoriji, medutim, Srbi
nisu dugo ostali. Krenuli su nat-ra- g,
prema staroj postojbini, ali su
se zadrzali na Dunavu. Odatle su
posle nastavill sa daljim pomera-njim- a,
zavrSivSi na teritoriji na
kojoj su osnovali prvu drzavu.