Nase Novine, April 19, 1978

              '- .-. fjUSQin TsQQOb ' ' ;;л " ' ''-- ';.' '- --- -- — ' ;"' ч-r- - ,„s , I. .., ,. љуг -- У ''„;', '.у.ч :'--
-
д ;;1' ''',;'- - - ''""' ' '", '"- - "
, v. --
- ' '
.
'' у ' .' г
; . ?
li ? №. , -- ; -- . . - .V: - .'" v ?
1
I ' : 0 Ш е Л ва - ; " ' '"
; . f ЖВ EHUKA АШГ er
т
№'Г
W --5Ј
4V
г
!- -
T'ni- -
НР' 1Ж' ад№г хаи р" ? чк р- - xss' ! чг чји&ј мнв с,
'-
-—. :-
-;
: :
"
u f '"" '" "" диддм™т!И'Ч11гттиацД4ИШ..Ј:1ш:..и11..ЈЈ.виишв I 'i
г
'- -
'- -
.
v
ч !
'
— Oh, како sam sretna, $to te
opet vidlm'kraj sebe, Ali-be2- e! ~
govorila Umlhana svojim umllja-ti- m glasom, pa od radostl trlasvoje
bijele mirlSljave ruke i gledala krdz
demire u mrak, da Sto bolje vidi
syogamomka. lmamosre6u oboje!
Kao da'si znao da ml qca nema kbd
кибе.
. .— Ko-slu- §a glas svoga srca,
toga ob(6no i згеба pomaze! Pro§-- h
sam no6 sarijao da ml табеб
rjagl'ukom, pa sam Jiitfbs, 61 m sam.
ustao, rekap: — Idem! Moram da
idem! I eyo sam tu pod' ovim
mrskim prozorom...
— ZaSto "mrskim", Ali-bez- e?
,.V — Zato Sto nas rastavlja...
i-
- — A ja sam mu zahvalna!
;;-- Za§to?
;: — Da nije prozora,; bio b medu
nama 6ltav zidl A ovako se mbze-m-o
koliko toliko vidjeti i 6uti.
— Tako ]e, all bl bolje bllo, kad
ne bl bllo obrane! — RekavSI to,
All-be- g stade drmatl gvozdenlm
sipkama.
r-- 'Oka'ni se'gvoida kad na Ijubav
mlsllS! — yell mil Umlhana I ponu-d- i
ga da sjedne.na stolicu.
— Pa Sta.lma tamo novo, All--bez- e?
— Ima to: da ]e amo sve gotovo.
Cim sam dbSao sa Borija, odmah
sam materl sve IsprlCab.
— Pa? ~ brzo 6e Umlhana.
— Jedva te бека. Blagosivlje I
mene I tebe., A tvoja?
— Moja majka takoder prlstaje.
Ona te hvall I spbmlnje уЈбе puta
preda mnom. Vldlmvda si joj mlo.
— A otac? Sta veil? Jeste II Sto
govorlle?
— Mpja mu'je mat! blla po6ela
govorltl јоб ргекјибег...
— §ta e govorila? Je li o meni?
— Nije baS o tebi odmah, jer
kazlvala sam ti kako je od dosta
liut. pogotovo u ovoj heftl. Doblo
nekakvo pismo iz Sarajeva, pa sve
o njemu nesto razmisija. un je to
bismo noslo I na Rataj, kadie.ono
bila kod Was moba. Меб1о setiskuK-hal- o
tamo u Sarajeyu Д-- и travnku
kod vezira, pa on o tomvpdi veliku
brlgu, s toga.je jutros i'btlSab: u
"Sarajevro.': '.V"-'- :
" ''
,
— Ata je Fatimahanuma govo- - Vlla?'''"'"' „'''"
— Ona mu jeirekla: kakosam ja
Ше velika djevojkaVkako Bi treba- -
lb povesti уЈбе brige-'qmenl.- f !
.
? — A Sta jeon nato odgbvorlo?
V T- - ;bn je riekao: "Sve jb takof
zeno. valaBogu, pa je uzrasla do
toga da' je moierrio usre6ltll..;all,
ostavl to sada, zeno„ jer imam
dfueih brlga, kojesu httneV. Tako
je taj dan svrSenrazgovprv Jutros,
fopet Je moja matl. bila р.рбеЈа raz--
fg'ovbr,,0merii ,
I 'htjeja.jda'baS tebe
sDomene. .
;.' ikad' ;u„avlljLse. pobqle
kraver teionvpotraidplje u.. pprnpc,
slugama I jedva Ih rastavl. Pa kako
, (LJUBAVNI ROMAN IZ 18 VIJEKA) , 1"Г"1'''''п"""11"
je tada siSao s kule, viSe se nije nl
povra5ao, vec je sa Bajrom poja-ha- o
putalja I otiSao. Samp je pri
polasku pitao majku: Statreba njoj
i.meni u Sarajevu.
— Eh, i te nesretne krave! uskli-kn- e
All-be- g. Nisu se mogle pobo-st- i
jii prlje ni poslije... Ve6 baS
jutros!
— E svisle one, da Bog da! ruiila
In Umlhana, pa.nastavlla: — Ja se
uzdam u naSu srecu i u.Boga, da ce
sve izacl, kako mi zelimo.
— Нобе, ako Bog da! — ponav-Ija- o
i Ali-be- g. ,
— МоИбето ga i mi I naSe
majke!
A ka2e Ali-b- eg — јаби — — ovog
ramazana, Sto dolazi, dati kantu
zejtina za kandilje na munari
glavne dzamije u Nevesfnjui
— I ja 6u sfrotama pbdljelitl
tovar zlta, veil Umlhana.
— Otvori! za6u se tanak zens!
glas. Umlhana sko6i kvratima . otvori in. Mala Zehra unese opet
onaj tabak sa dakonijama, pa ga
polozi do prozora na secijih Kraj
nje stajala Umlhana u obifinim
svojim kudnim haljinama, a sa
hodnika dolazilo mistiCno svjetlo
od svijede u tudanom svijednjaku.
Zrake svijetla obuhvatile. sav struk
Umihanin, (pa u svojim bijelim
haljinama izgledala kao vila, ama
bez krila.. Ona se sagne I prenese
tabak sa sedlje na prozor. Tada
Ali-be- g opazi, da su joj erne
raSceSljane.kose pale po ramenima
u dva velika, duga gusta snopa i
tako bjelinu njezinog ovalnog Ilea
pojaCale da je on dubokb, duboko
uzdahnuo. On je zelio, da je Sto
duljegleda, ali mala Zehra, IziSavSi
iz sobe, zatvori vrata za sobom.
— N'eka su otvorena! — veil I
moli Ali-be- g.
— Bolje da su zatvorena — pri-тјеб- ије
Umlhana, jer ce se inafie
tamo u hodnlk 6utl syaka rlje6.
— Dob.ro! opet бе Alj.-be- g. —
Neka su vrata zatvorena all, onda,
unesi svijednjak u so.bu!
— Ne. mpgu, All-be2- e, nisam
obudena...
— Tebe je Bog obdario Ijepb-to- m;
za odijelp manje vISe.
Nu ona nije htjela da unese svije-бпја- к.
Radi toga All-b- eg nije htlp
da pije Surup, s kojlm, gaje toliko
puta ppnudila. Najposlije on joj
гебе, daje pao s konja i ruku ozlije-di- o
I da treba svijetlo da zamota
ranu. Toje upalilo. Umlhana je u
ruci donijela sylje6njak i metnulau
prbzpr. Tako je All-be- g dobio prl-- ,
liku da je izravno prorhatra. Op je,
ko dzoja, zavljap ranu na ruci, a u
' styarl je gledao njezino bijelo lice
sa: pravilnl'm icrtama izarnamnim,
rupicama, koje se primjecujir prl
,najmar)jem;osmljehu. . „'
Ali-be- g iz dna duSe; gledajuci
vatreno u UminanU.
— Sta ti je? — pitala ga ona s
osmjehom.
— Bolestan sam — teSko boles-ta- n
I. ;
— ,Sta te bolj, sree moje?
— Sve! — jeknu All-be- g i pridrza
se za demire, pritisnuvSi glavu na
hladnogvbzde i stisnuvSi malo o6i,
kako to Covjek 6 i n i , kad iz mraka
naglp dode na jako svijetlo
— Popij Surup, pa 6e sve ргоб}
— veil. Umlhana i smije se proma-traju- ci
pri syijetlu iz blizine svoga
momka. Sad ga je dpbrp vidjela,
sad ga je пагобЦо promatrala i
duSbm J sreem i 6arnim svojim
o6ima. jako je rumen! Kakav je
lijep, svjei i mlad! Oh, kako je to
iijepp vidjeti, kad momak od
ljubayne Vatre jspuSta glavu na
demire, pa se baca u ljubavno
zadpyoljstvo I bmamljivanje toliko,
da ga f iziCka snaga ostavlja. . .
— Sto ne pijeS, dragi moj?
Mozda he smijeS? Mofda se, kao I
prije, bojiS? Je li? — zamamljivo,
nekako yragoijasto pitala ga Um-lhana,
livo.se pomicala od radosti i
od razbuktale vatre, Sto je strujila
cijelim.njezinim tijelom. Obrazi joj
se zapalili, o6i se stvorile u crni
zar, a grudi bre6ale.
Ali-be- g raSirl o6i, Suti i gleda...
gleda, pa ih opet sklopi, drzeci se
jednako za demire.
- — Popij Sirup!
— Popi6u.. — veli on tihim gla-som,
ne otvarajudi odiju.
— Sta'ti je, za Boga?
Ali-be- g робе svaku rijec naglaSI-vat- i:
— Ноби, Umo, da tvoj divni
Ilk usije£em u svoju pamet toliko,
da ga uvijek imam pred об!та!
RekavSI to, uze баби sa tabaka i
popije Surup, zatim spusti баби
natrag i гебе: — Ваб je sladak!...
Ali si ti, lijepa Umo, stotlnu puta
slada!
— VaraSse, Ali-bez- e, primje6uje
ona i baca se u misli: kao da je
neka tajna i jaka sila prenese iz te
sobe u jedan veliki ruzi6njak, u
kome ona sjedl s AJI-bego- m; sjede
sami, j'edno, kraj drugog... Niko ih
ne gleda, niSta im ne smeta, a oni
se miJuju!
— Sta si radlla, kada mene nije
bllo?
, — Sve o tebl mislila i vezla...
--Ц A ja sam kod кибе hodao kao
bez glave. Uvijek ml tvoj stas i tvoj
Ilk lebdio pred об!та. Svake no,6i o
tebi sanjam, tebe gledam, s tobom
se razgovaram, s tobom Setam po
svojbj kuli.
—! h, ih! dobacl mu ona — a on
nastavljao:'
— .y. dovpdip te u svoju sobu.,.
--n Uh, uh! opet (5e ona. ~ ?.. i tu te .milpvao, ljubip I
grlip sve do zore rane!
, ;;(bci ovlh rijecl Umlhana se
dcJmaknu bd prozora, pa se роУибе
ргШбпр za zid. Nije niStagovoriJa.
Ipak'je Ali-be- g био] kako опагјабе i
brze diSe. Stidljivo se zaklanjala,
nikad nije би!а takih rijecl.
itnja njezina je trajala dvije-t- ri
minute, nije odgovarala na dva tri
pitanja.
— Da te nijesam uvrijedio?
— Ne! Nisi me uvrijedio, ali si
me pomeo u mislima, jer ti tako
govoriS da sva strepim. Tvoj govor
je sad mehak, sad tvrd, sad blis-ta- v,
sad mrk, sad primamljiv, sad
odbojan. Rije6i tvoje sad med sad
jed, sad hurma sad бетег, sad
Seboj sad dra6a. Drago mi te
sluSati, ali I teSko. Pomisli,. Ali--bez- e,
da to бије moja majka...
— Neka бије!
— A otac?
— Neka i on бије! Najposlije:
oni 6e sve to 6uti i dozvoliti, ako
Bog da! Ja sam sve spremio da
budemo svoji, i samo - nekoliko
dana razmaka, pa 6e se moji snovi
ostvariti: doveS6u te na doratu
svom, uveS6u te rukom svojom u
svoj mill dom. Jesi li би1а, mila
Umo?
— Daj, Boze! — uzdahnu ona.
— A sad, биј, Umo! ProSli put,
kada smo bili zajedno, darovala si
mi vezen jagluk, kojl je tako divno
izraden, da ga IjepSeg nijevyidjela
ni moja stara majka. Za uzdarjesad
sam i ja tebi donio jednu stvar,
koja se daje djevojei.
Ali-b- eg izvadi iz dzemadaha mali
smotuljak, umotan u onaj jagluk
njezin.Kada ga je odmotao, on
rukom odize taj predmet za jednu
uzicu, da ga vidi UmihariaNa
svijetlu od svijede zasja se'rjedna
mala kesica, veli6ine pola dlana,
sva od sjajnih piruza sa zlatnim
resicama na sastayima Sva, sa
vedom zlatnom pucom pri dnu
kesice, a pri vrhu tu je kesicu stezi-va- la
uzica od zelene svile, 6iji su
krajevi- - zavrSeni takoder zlatnom
pucom. Kesica je bila od crvene
kadife, na kojpj su oni piruzi raznih
boja priSiveni u kruznim ornamen-tim- a.
Lijepa izrada i divan izgled
ovog dara izmamiii su u Umihane
usklik radosti, pa kad ga je Ali-be- g
okrenuo prema svijetlu nekoliko
puta i рокибјо, ona ga je primila
bez ikojeg neckanja.
— Hvala, hvala, dragi Ali-bez- e!
— zahvaljivala Umihana i klicala:
— Ih, Sto je divna! OVakpg dara
nisam dosad vidjela! — Govore6i
to, stade s njome okretati i mahati.
Ali-be- g joj dobaci: — Polako, da
ne ispadne neSto iz kesice!
— Sta? Zar ima neSto u njoj?
— Ima! Uzmi!
Ona brzo raSiri kesicu i svojim
finim prstima izvadi.... zlatan prs-te- n
s tri almasa! iz grudi joj se izvi
usklik iznenadenja i sva nekako
protrnu. Strese se ... i onda pru2l
ruku prema Ali-be- gu drze6i prsten.
— Sta je?
— Kako Sta je, Ali-bez- e! govorila.
ona i strepila. — Ja ovo ne smijem
primiti! Ja nisam pitala roditelje,
osobito pea. Nikako ja he mogu
ovo uzeti, premdate volim kao o6
svoje. Kad bi био otac da sam
prsten uzela, a da ga nisam pitala,
on bi se mene odrekao ... on bi me
prokleo ... ubip bi me. Najposlije,
Ali-bez- e, ovo ovako ne ide.' Kada se
daje prsten djevojei, to zna sva
rodbina njezina i "njegova", a
ovako....
(Nastavit 6e se)