Nase Novine, October 11, 1978

              (ШЏ 0
Ш Шш, ® "
Nastade medu druzinom malo
veselje, koje nije puno trajalo jer je
zima svakog uhvatila u svoje ralje.
Medu bvima nije bilo ni Smajl efen-dij- e
ni njegovih hanuma.
— Gdje je Smajl efendija? —
pitao Mustaj-be- g promuklim gr-lo- m.
Niko se nije javio. Ni da ga je
vidio.
— A gdje su drugi? opet бе
Mustaj beg.
Niko nije o drugima niSta znao.
— S koje ste strane doSli ovdje? ~ Evo s ove! — veli BiS6evl6" i
pokazuje rukom na isto6nu stranu,
ali ga Serdarevid popravi. — Jok,
brate, — veli mu ovaj, — ml smo
doSIr bas s protivne strane... Evo
odovud...
— Nije..! kaze BiS6evic.
— J est h opet 6e Serdarevl6, —
eno stopa kuda smo izblli... VidiS li
ih?
Ona dva. brata -- Popovca opet
gaptahu: — Uh, Mujo, zalosna nam
. majkal Mi smo svi zaSli s puta...
— Kako to, Hasane?
— Kakoj Eto, mi drzimo da ide-m- o
pravim putem... kad eto oni
drugi dovlen doSli prije nas! Sad ko
ide pravim putem, mi.ili onl?
— 'Hm... otpuhivao Hasan.
— I joS neSto! — opet 6e Mujo.
— Eno, jesi II био: "oni" ne znaju
nl s koje su strane doSli!
— Brate Hasane, bi6e od nas
svaSta. I ja vidim da smo zaS)i. Sad
6e i mrak, a mi usred Morina!
Tu kod Svatovskog groblja odr--
zaSe mali zdogovor: da li ce I6i ill
бе 6ekati druge. Mustaj beg je bio
za%to, da se ceka, osobito zbog
Smajl efendije i njegovih pratlllca.
-r- - ti veliS, Mustaj b6ze, da
бекато na ovom kijametu... A zar
ne moze biti, da su drugi ve6 proSli
mi mo nas? govorio Ciber.
— Kako 6e pro6i?
— Evo ovako kao i ovl sto su
prije nas stigli. Bog zna, kuda su
oni prolofili!
— Tako je! javi se viSe glasova.
— Hajdemo! Hajdemol zavlkaSe
mnogi — Mecava jednako na nas
juriSa... Ona nede da бека.
Uvfdlo Mustaj-be- g da ne moze
ротоб! svome rod! Smajl efendijl,
ni svojoj bratidini Almas hanumi nl
Munti, osjetlo je!da ga druiina ne
bl ni sluSala, ako bi trazio od nje,
da tu бека — za to on sa velikim
bolom u duSi pristade da se putuje
dalje. ----
— Hajdemo! veli hrapavo I kroz
р!аб, jer je bio osvjedo6en da vise
nikad ne6evidjeti kadijuni njegove
pratillce, a ni mnoge druge, koji
budu zaostall. U to su bill uvjereni i
drugi, ali se moral I pokorlti eleme-ntarn- oj sill. Svakome doSle vile k
o6lma, pa tu viSe pfestaje volja za
ротрб drugome, kad je u pltanju
vlastiti zivot. Какобе spasavati
druge, kad se medu njih ve6 usellla
nevidljivasmrt..?'
XXXIV.
Pogibija...
Kada je Mustaj-be- g rekao "haj-demo"
svi su posji ali brzo zasta-dose.- ..
Izbilo je drugo jedno pita-nj- e,
koje je vazno i sudbonosno, a
to je: kuda, na koju stranu treba
po£i, jer se put nije nikako ni ras-poznav- ao.
Mustaj-be- g je predlagao
da se ide u pravcu, za koji je on
diiao da je pravi put. S njim je bila
ve6lna. All BiS6evi6 i Serdarevi6
ne£e"tuda, onl s desetak druga,
ve6lnom seljaka, traze da se udari
drugim smjerom. Izbila je daklen
podvojenost. Svakl je ostao pri
svom miSljenju. S toga je Mustaj
beg poSao viSe desno, prema
Crvnju, a BiS6evl6 I njegovl viSe
lijevo, prema PaSinim llvadama.
Daklen svatovl se baS kod Svatov-skog
groblja pocijepali i rastavili.
Naravno da je s Mustaj-bego- m
iSIa Umihana s djeverima.
- Idu6i neko pdla sata pade jedan
s konja u snijeg i ne mi£e se.
— Ko je? Ko je? zavlkaSe neki.
Mustaj-be- g sjaSe s konja, all, jer
su mu noge bile zamrzle, nije se
mogao uzgor odrzati no i on pade u
snijeg. PohitiSe jtiU u ротоб
brati6i. Hamid-be- g takoder pade,
ama se nekako pod lie pa pode
prema Mustaj-beg- u. Nije imao
snage da когаба. Sulejman-be- g i.
joS neki jedva jedvice stigoSe do
Mustaj-beg- a i Hamid-beg- a, i jedva
ih opet popeSe na konje. Isto
u6inise i s Ugljenom, nu se ni on
nije mogao odrzati. Trebalo bi da
ga s jedne i druge strane prati pb
jedan drug, ali — ko 6e ga pjeSke
pratitl?
— Pa Sta бето s njim? pltao
Sulejman beg.
— Ostaviti ga! rekoSe neki.
— Neka mu Allah pomogne, a mi
ne mozemo! — veil jedan Podvele-za- c.
Svakoga uhvatio smrtnl strah i
svakl potjerao konja. Konji ne
mogu dabrzo idu, jer im snijeg
dopirao preko koljena. A vjetar se
naduo i pomamio, pa ho6e da ljude
obori s konja. Crna slutnja stisla
svakog za srce, ali se duh joS nada
izlazu i sretnom Izmaku iz ove
pogibije. U toj nadi dozlvjeSe jedan
radostan susret. Kako su jahali i
gledali naprijed, обибе za sobom
dvlje-t- ri рибке... Okrenu§e se, kad
vldjeSe jednu posebnu grupu, koja
je jezdila za njima. Ovu je grupu
predvodio Sallhaga Dzudza.
SastaviSe se...
— Odaklen vl ljudi? pitao Ih
Veli6 glasom, koji se jedva био.
— Odaklen? Hm..! Ml' i ne
znamo, ve6 evo Idemo... govorio
Dzudza.
— Ima II kod vas pometenika?
pitao Sulejman beg, a DZudza
odvrati: — Cetvorlca su pala i ml
evo bjezlmo kao i.vl! - - U koliko sfe sati bill kod
Svatovskog groblja? pltao Popovac
Voljevicu iz Dzudzine grupe.
(LJUBAVNI ROMAN IZ 18 VIJEKA)
— Ml to groblje nismo jos
vidjeli?
— Sta? iznenadeno 6e stariji
Popovac, pa od muke zastane i
jaukne.
— Mi tek sad idemo k tome
groblju... kale Voljevica.
— 'Suti, Omeraga, ako si nam
brat...! v!6e Popovac Hasan i
окгебе se bratu: — Jesi II био, Sta
veli? Kaze Omeraga: da mi tek sad
idemo k Svatovskom groblju, a mi
ga ve6 proSII ima gotovo sat!
Mujo Popovac гебе Voljevici: —
Omeraga, brate, ti si set. Ne6e biti
tako ko Sto veli§, jer mi se odm!6e-m- o
od Svatovskog groblja...
— Jok, brate, prihva6a Voljevica,
— vi ste set, jer mi idemo ka gro-blju...
Nastade zbrka u svoj druzini, ali
svako ide pravcem, kojlm Mustaj-be- g
jezdi na svojoj bedeviji. Oni
Idu... idu... idu...
A studen jednako steze ruke,
lice, 6itavo tijelo. Uhvatila za об!.
USi kano da i ne postoje na glavi.
Vjetar je malo popustio, ali se noc
ve6 predstavila svojim crnim ve-lo- m. Pao je prvi sumrak, kad izbiSe
pred — Svatovsko groblje!?
zavlkaSe mnogi I protrnuSe od
uzasa. Culi se uzvici i zalbe:
— Daklen zalutali!
— Potpuno zatrtali! 0, jadna
naSa djeca!
— Sve je vi§e gotovo...!
Mustaj-be- g je drijemao. Osvojila
ga studen. Trebalo je nekoliko
ljudi, dok su ga osvijestili i dok su
mu kazali, da su opet kod Svatov-skog
groblja.
— Kako to? pltao on jedva
бијп!т glasom. Sulejman-be- g mu
rastuma£i, da su iSli krivim putem
tako, da su u velikoj daljini, i
krivulji, obilazili oko Svatovskog
groblja te opet doSli preda nj.
— Sta 6emo sad? pita Veli6
drhte6i sav I окгебиб! se druzini.
— Sta 6emo, Mustaj-beze- ? pltao
i Ciber, bajraktar.
Mustaj-be- g je jedno vrijeme
buljio nekud u daljinu i mimo
druzlnu, kano da nije razumio pita-nj- e,
a onda je робео rukama
odbljati od sebe kao da veli "bje-zit- e
kuda znatel" Usta vise nije
mogao otvoriti, ve6 je rukom dao
znak da ga skinu sa bedevije. Vidio
je da ce pasti.
August 23, .1 978 ЦДД
y Sulejman-be- g i dva Popovca
jedva sjahase, ali su polako ISli.
Noge promrzle a snijeg do koljena.
Dok su oni iSli k Mustaj-beg- u, pao
je s konja Hamid-be- g u snijeg.
Nekoliko ljudi hoce da sjaSe, ali se
polako mi6u. U to se габи glas
bajraktara Cibera:
— Вгабо! — veli. — Vidite, u бети smo! Bjezite iz usta smrti!
I on prvi okrenu konja. Pode...
— Kuda? kuda? pitali ga.
— Kud bilo! Samo da ne gledam
te...!
OkrenuSe neki konje i podoSe
dalje niti se ne osvr6u6i na pomete-nik- e,
koji su pali i na one koji se
jedva drzali na konjima. Ko moze,
ko ima snage, neka taj i bjezi... Ko
ostaje, neka mu je Allah u pomo6i.
Dva brata Popovca jedva sjedoSe
na konje: — Mujo, mi 6emo Zaje-dno,
bratski...
— Нобето, Hasane!
I oni su okrenuli za Ciberom.
Dru2ina se vec raspolovila. Jed-n- a
otiSIa a druga se obzirala, kuda
da krene. Neki, ponovno, govorili
da treba I6i drugim pravcem. Tako
se dogodio rascjep i medu ovima.
Kroz malo vremena sve se raStrkalo
i razbjezalo, samo ostao Mustaj-be- g,
Umihana s Milutinom, njezina
dva djevera i petorica od svatova.
Svi su ovi, osim Umihane, sjahali i
vrzli se oko Mustaj-beg- a.
Kud god gledali, vidjeli samo
snijeg i snijefne pahuljice. Svuda
samo bjelina. Nigdje ve6eg vidika,
nigdje znaka za put, nigdje tra6ka
nade u spas. Njih iznemogle
obavio joS i sumrak.
Milutin zapita Umihanu: — Sta
бето?
Umihana dotjera dorata do Mus-taj
bega, koji je bio sav modar kao
6oha modra. Oko usana blijed
krug. Tek je o6ima zurio. Tuzno je
izgledao njezin zaru6nik, njezin
nesudeni muz, doma6in i gospo-da- r. Glasom, koji je treperio od
bola i straha, Umihana zapita: — Sta 6u ja sada Mustaj-beze- ?
On ju je tuzno pogledao...
Pogled mu po6ivao na Umihani,
koju je bio eto poveo svome dvoru,
da s njom zivi u slasti i radosti. To
je bilo zadnje gledanje njegovo.
Ondaodmahne rukom u znak: neka
i ona bjezi kuda ho6e i kako moze.
DavSi taj znak, zatvorio je o6i,
legao u snijeg i робео se skupljati i
guriti.
Tada гебе Sulejman-beg- : — Ti
si, djevojko, hude sre6e!
Umihana se okosi zbog te uvre-d- e:
— Odaklen vi znate moju
sre6u?
— Pa evo je vidimo!... .
— To je "vaSa" sre6a a ne moja!
Vi stete ljude poveli sobom, njiho-v- a
je smrt o vaSem vratu, a moja
sre6a nije mene ostavila... Ona me
бека...! IzgovqrivSi ovo, prlhvati
dorata za uzde' i potjera naprijed
rekavSi mu: — Hajdemo dorate!
(Nastavlt 6e se)
I m.lic.b-41- 04 ' Phone. off# 423-332- 1 I
I Res. 423-181- 7 I
Ш L y[ ROOFING SERVICE I
J "Ж pLj SH1NGL1-- S & FLAT ROOFS ' J
I f Г1М EAVESTROUGHING I
J 55 COSBURN AVE. SUITE 101, TORONTO, ONT. M4K 2E9 I