Nase Novine, November 22, 1978

              I. ' n i
ii
ј!јштУ1итиуШј!т,ттттгЈР1татг
ЛШЧШ №№Ш.ШШЖ
Drag mo Zare;
Proditao sam tvoje pisamce, objavljeno u
"Na§im novinama" u izdanju od 29. jula. PiSem
ti i pozdrayljam te sa velikim zakaSnjenjem, jer i
sa velikim zakaSnjenjem primam i "NaSe
novine". Ne znam da Ii su po§te i poStari
potpunq poludjeli, Hi .su postali "samo''
kandidati za ludu kudu. Koliko se sje6am, prije
40 godina poSte su brze i urednije post ovale
nego §to sada posluju. AH, nisam ja pozvan da
ispravljam "Krivu Drinu", niti da' poravnavam
brda iznad grada Pittsburgha. Ostavljam to
onima koji su od mene mladi i ja6i, pozvaniji i
odgovorniji.
. Tvoje je pisamce malo po obimu, all jako
lijepo i bogato (skoro dirljivo) po sadrzaju.
Nakon s7o si rekao 6itaocima "NaSih novina":
kada si робео ditati i podupirati radnidke novine
i da si "Odavno saznao da 6ez radnidke Stampe i
literature nema znanja, bez znanja nema borbe,
a bez borbe nema slobode", ti nastavljaS:
"Slazem se sa Petrom Paidem iz Gary,
-- Indiana, u pogledu spomenika blazenopodiv-Se- m
Leo Fikeru".
U koliko sam mogao zapaziti, ti si prvi
srpski i crnogorski, slovenski i hrvatski vojvoda
u Americi i Kanadi, koji si druga Fisera nazvao
blazenopodivSim... Zare, stotinu puta bravo!
Kad usta§ki i detnidki zlikovci mogu nazivati
syoje zlikovce Antu i Drazu, biv&e kraljeve,
kraljice i njihove potomke "blazenopodiv§im",
onda i mi, sinovi i kderi radnidke klase, sinovi i
kderi naprednih i progresivnih snaga u svijetu,
ne samo da mozemo, nego i trebamo da naziva-m- o
"blazenopodivSim" ne samo pokojnog
druga FiSera, nego i ostale bivSe vode naSeg
rjadnidkog pokreta u Americi i Kanadi, koji se
viSe-h- e nalaze medu zivima.
Ti po jo§ jednom pitanju stojiS na delu
nasih naprednih i progresivnih iseljenika u
Americi i Kanadi. PoSto se to davno zbilo, da ne
razbijaS glavu na kojepitanfe mislim, odmah:6u
ti redi:
Ppznato je da su se izmedu 30-ti- h i 40-ti- h
godina vodile zestoke borbe izmedu naSeg
slovenskqg, srpskog i hrvatskog radnidkog
pokreta i njihqvih novina u Americi i Kanadi, s
jedne, i reakcionarnih i faSistidkih pokreta i
njihqvih novina u pomenutim. zemljama, s
druge strane. Na strani posljednjih bio je i tvoj
brat Simo. U ono vrijeme Simo je za nas bio tim
opasnfji, §tq je bio glavni predsjednik Srpskog
narodnog saveza, najvede organizacije iseljeni-Srb- a
i Srpkihja u Sjedinjenim Drzavama i
Kanadi. Branedi radnidki pokret i njegove ideje,
smjernice i ciljeve, ti si ustao otvoreno i javno
protiv svdga rodenoga brata Sime. A tako su
mbgli i mogu postupiti samo ljudi tvoga kova i
kalibra, ljudi, kojima su milije ideje radnidkog
pokreta od rodenog oca i majke, od rodenog
brata i sestre, od vlastitog iivota. Zato sam te
uvijek jako volio i zato te Jos' i sada volim.
. I ja se "jako dudim" §to si dodekao duboku
starost. Ako se moliS dragome bogu, onda su
to njegove "zasluge"; a ako se moliS "dragome"
yragu, onda su to opet.njegove "zasluge". Prije
ovog tvog pisamca, mislio sam da su tl "kucnuli
lopatom vi§e glave" prije. dvadesetak godina Hi
jo§ v1$e. Jer, skoro prije pola stoijeda izgledao
si "joftezi" od50 kila, a vrat si imao "joS deblji"
od vrata najdebljeg purana; a dvije glavne file
vrata, "prikovane" uz mali mozak, izgledale su
kao dvije jedriake i jednako zaSHjene olovke,
ктаппшнанаанппшотим
м
a
Ki
Ki'
Ki a
KM
Ki
ci
Ki
Ki
КЛ a
Ki
TRAVEL SERVICE
562 KING STREET, EAST
P.O. BOX 2216
KITCHENER, ONTARIO
CANADA
Complete Travel .Service
CHARTERS - GROUPS - INDIVIDUALS
' . Phone (519) 743-026- 9
- (519) 743-026- 0
VASA ARDELEAN After Hours (519) 886-268- 5
Зиипоивввннпа&нвпивввииеаимввп
mm m 1# I® ® w
Eto zaSto sam mislio da te je nestalo s ovoga
svijeta ved davno prije.
Mislim da de§ se sjetiti onog davnog
junskog jutra, sada starijeg od 40 godina, kada
si mi rekao: "E moj druze Andrija, jutros 4am ti
pao kao pravi Srbin". Promatrajudi tvoje "atlet-ski-"
gradeno tijelo, rekao sam ti: "Nije zlo u
tome §to si pao ("kao pravi Srbin"), nego de biti
zlo u tome ako se "ulupila" ona "komadina"
zemlje na koju si pao". "Da, da", — potvrdio si
ti, dizudi svoje "ruderine" nebu pod oblake.
Jako je velika sreda §to u onom "padu
Srbinovom" nisi potrgao vrat. Da se tako
dogodilo, pored ostalog, "Na§e novine" bi do
sada imale 40 godiSnjih pretplata manje; a
koliko bi dobile manje u novdani fond, ostav-ljam
tebida izradunaS. Bllo kako bilo, jako mi je
drago §to si jo$ ziv, jer "Bolji je iiv konj od
mrtvoga popa", kaze na§ narod. Volio bih da
doguraS do 100 godina, a poslije toga neka
krepa Carter, najnesposobniji predsjednik u
historiji te velike i bogate ameridke nacije.
.Jako mi je zao Sto se tvojoj i na&oj
drugarici Milici skratio vid (ka2e& 80 posto). AH
ako drugarici Milici uspije da se "dokotrlja" do
groba bar sa takvim vidom kakvoga sada ima,
onda de to biti velika sreda u joS vedoj nesredi.
Ti zna$ da na ova dva svijeta — socijalistidkom i
kapitalistidkom — postoji ogromna armija
potpuno siijepih ljudskih bida. Ako je tako, a
jest tako, onda su ona jo§ nesretnlja od tvoje i
na$e drugarice Milice. Clanom te ogromne
armije siijepih ljudskih bida, nedavno je postao
i Ivan DUdak, jedan od najboljih mbjih drugova i
prijatelja jo§ iz mladih dana. Nedavno. smo
razgovarali (preko telefona). Prije nego Sto ti
kazem kako je podeo i kako se zavrSio razgovor
izmedu Dudaka i mene, smatram za potrebno
da ti ga predstavim §to je krade mogude. 6uj,
Zare:
- Dudakje prvi puigldaoSundeve zrake
1902. godine. Rodio s&u Jednom od sela neda- -'
leko Ozlja, postojbine Zrinjskih i Frankopana. U
najboljem cvijetu svoje mladosti, kad su djevoj-kam- a
Ozlja i obljiinjih sela "pucali" vratovi
okredudi se da vide mladog, zdravog i HJepog
Dudaka, on je bio prisiljen da napusti postoj-bin-u
Zrinjskih i Frankopana, da napusti svoje
rodno selo i u njemu sve §to mu je bilo najmili-j- e,
pa da krene na put za Kanadu, njemu do tada
nepoznatu i daleku zemlju. U Kanadi je proveo
ne§to manje od 20 godina, a od toga vedi broj
tih godina u gradovima Windsoru i Sarniji. Kad
bi mene netko upitao: na kojem je borbenom
polju Dudak ostavio svoje najbolje, najsnainije
inajveselije godine iivota, ja bih bez prqmiSlja-nj- a
odgovorio; da ih je. ostavio na borbenom
polju kanadskog radnidkog i komunistidkog
pokreta — za bolji, sretniji i veseliji zivot kanad-sk- e
radnidke klase i kanadskog naroda kao cje-lin- e.
Jo& bi se, moj Zare, mnogo, mnogo $to-§t- a
dobroga moglo redi o drugu Ivanu Dudaku,
all to nije svrha ovoga dlanka. Ipak du ti jo§
ukratko redi;. Na ovome dosta guravom svijetu
ima jo§ dosta poStenih ljudi. AH mislim da se
Susret sa §tampom
(Nastavak sa st 3)
za sport
KI
KI
ki
K
KI
KI
KI
KI
KI
Ki
Ki
KI
KI
KI
£1
KI
KI
K4
K4
KI
KI
sve viSe i vl5e.
Dodosmo tako do sadaSnje
dve strane (iskreno, mislim
prijatelj. Po6esmo da izme--njuje- mo
miSljenja, po6esm'o
da o listu, pa se
neke moje ideje i 6stvari§e.
Ustvari, nlsu bile
moje nego dolazak
iednoq stalnijeg saradnika
ne bi moglo nadi poStenijih od vi$e nego poSte-no- g
Dudak Ivana.
1947. godine, s prvom grupom kanadskih
povratnika, Dudak je krenuo za na§im iseljeni-cim- a
u uvijek mio i drag! Start kraj, da pomogne
u izgradnji ratom opustoSene i spaljene zemlje.
Zaposlio se u tvornici "Bade Kondar" u Zagre-b-u,
jednoj od najvedih tvornica ne samo u Za-gre- bu
i u Hrvatskoj, nego u ditavoj Jugoslavii.
U pomenutoj tvornici je radio sve do odlaska u
mirovinu. Sada zivi u Zagrebu ne tako jako
daleko od kude u kojojja stanujem. PoSto sam
ti malo prije obedao da du ti redi kako je podeo i
kako se zavr§io razgovor izmedu Dudaka i
mene, prelazim na to pitanje. 6uj, Zare: Razgo-vor
je podeo i zavrSio se ovako:
— Halo?... Tko je tamo?... Da Ii si to ti
Andrija?
——
Ovdje Dudak. Javljam ti da sam u
posljednjih nekoliko dana potpuno oslijepio.
Sada vi§e ne vidim ni Sunca ni Mjeseca, sada
vi§e ne vidim one koji su mi bill i koji su mi sada
najmiliji, ukljudiv i tebe; sada viSe ne vidim §to
ispred sebe na stolu imam za dorudak, rudak i
vederu; sada su mi jednaki dani i nodi.
Tako mi jejavio Dudak. Svaka njegova rijed
udarala me je kao elektridna struja i skoro me
potpuno oSamutila. A kad sam se malo pribrao,
upitao sam ga da Ii sljepode ima jo§ i
bolove u odima? Odgovorio je da nema. "Onda
je to velika sreda u nesredi koja te je zadesila".
"Da, da", potvrdio je Dudak glasom punim tuge
i zalosti.
Cim sam zatvorio telefon uvalio sam se u
nekakvu staru i ved skoro potpuno .dotrajalu
fotelju, poput stare i dotrajale dame, kao Sfo je
sada biv§i "andeo" Greta Garbo. Svaki pokret i
pomicanje u fotelji, ona je propratila
i "pladom". Skripala" je kao todak na
starim i rasu&enim 'seljadkim kolima, dugo,
dugo ne podmazivanim; a "plakala" je kao Sto je
"plakao" onaj Ciganin na pokopu svoga pobra-tim- a
Ciganina Mike ("Kad te gledam tako zuta i
kruta, ide mi se da odem ...).
Sjededi, razmiSljao sam o maloprijaSnjem
razgovoru sa Dudakom. Obuzela me je nekakva
velika tuga i zalost, u srcu sam osjetio nekakvo
stezanje, a u vratu guSenje. A onda, iznenada,
kao grom iz vedra neba, Zalost i tuga pretvorili
su se u ljutnju i gnjev, a stezanje u srcu i gu$e-nj- e
u vratu, u gadenje i odvratnost na Zivot i sve
Sto on predstavlja.
Jo§ samo, jedna molba, Ako ti starost nije
potpuno ispraznila glavu i "ofarbala" unutraS-nj- u stranu glave, ja bih jako volio da napi§e§
jedan dlanak o onome Srbin u Sto je davno prije,
nekoliko dana trazio svuda po Pittsburghu Josu
Rajnovida — da ga ubije.
PoSto ovaj moj "pozdrav tebi" ispade
mnogo, mnogo dulji nego §to sam u podetku
mislio, moram zavrSiti.
Tebe Zare i drugaricu Milieu mnogo,
mnogo pozdravlja, poStuje i voli — Andrija.
Andrija Josipovic
prikaz sa neke slikarske iz
lozbe. Saradnja beSe u pu-no- m jeku.
Prodose godine. Divne go-dine
saradnje sa divnim Iju-dim- a. Miosic posta penzio-ner- .
ali ie io§ uvek u redakci- -
toga
za ovih 11
List kao
kad
desi se
bro- -
ih
da vec na prolece п гч1е mozeon bez Koliko je sve
da joS jednu Vi§e od 6etiri deceniiev Sa-- Koliko je list lepSi,
ako radnja sa glavnim A bice, u to
Sa Stimcem istakao njim sam uveren, joS bolji. Jer,
(uskoro je umro, a bio je (tu tamo po imamo sve viSe mladih sa- -
jedan od onlh divnih пеа vi- - radnika, onih koji ce listu
koji se ne pos- - §erriu dode kao normalna daN
taaon za mesec-av- a ob ava u vrame kaHa rp list
to samo
ideje, je
Jesam.
pored
novim,- -
zavrsava). Tu je, hvala bogu,
Katarlna Kostic, pa viSe ne
moram da piSem o slikama i
drugim kojima
malo znam. Sve je viSe sa-radni- ka sa strane, list je
davno prestaoda bude delo
omogu6io da ostvari ono uglavnom Jeftnog coveka. Tu
sro su u reaaKciji i ramje je "Cika Danko" sa. divno
2eleli — all nije bilo ljudh .stranom na--Napi- sah (prvi put 0 zivotu;
Mnogo je proSlo kroz
redakciju godina.
se menjao — dete
raste. Promene nisam
zapazao. AM, mi da
ponekad prejistam stare
jeve- -i nenotice uporedim
pokuSam nieposle sa danaSniim.
"ukradem" stra-- druk6ije.
nu — moze). raznovrsniji.
Miosicem i urednikom i sa _ jzvanredna i ljudi novinarska prepirka
zaboravljaju) savremeniji pe6at.
aoDar
diskutujemo
"§kripa-njem- "
dogadajimao
se
prlpremljenom
тећјепот najmladima.
Ovo je mojih 11 godina sa
listom. A Sta bi tek rekli oni
koji su sa njim 47 godina?
Mozda ce ih ovih mojih
nekoliko redaka podstaknuti
da se i sami jave. Znam, ovo
Sto sam ja rekao bide mno-go,
mnogo siromaSno u
odnosu na, njihove pride.
tn
Aleksandar PETROVlC
жшч? sv ' $д:аW'f
-