Nase Novine, November 22, 1978

              lojih deset 6asova daleko od
Jasnova bijeli se na visokom
brijegu, nad samim morem, mala
kapelica sv. Marije. Okolo crkvice
izrlicala jegusta i niska travica. Tu
nema ni grma, ni stabla, samo
izmedu kamenja viri kuS sa svojim
svijetlopepeljastim .IIS6em. Poda-lek- o od crkvice zelene su tamne
smreke. Na isto6noj strani, iza
kapelice, silne se vrleti кобе nad
malom i strmom Sumicom koja
seze sve do mora. U Sumici amo
tamo ima velikih kupova kamenja i
mnoStvo gruha. NagneS li se opre-zno.n- ad stijene, koje su na samom
rubu klisura, vidjet 6eS dolje u
malenoj drag! dvije ill tri lade koje i
po tri puta na tjedan plove na
Rijeku, a ljudi, kad ih ozgora
gledaS, 6ine ti se s onolike visine
kao malena djeca.
Bilo je godine 186', negdje u
rujnu mjesecu. Prekrasan osvanuo
dan, nebo je bilo vedro i cisto,
samo na juznom obzorju pomalja-h-u
se sitni oblaci6i koji su se laga-n- o
micali mirnim zrakom I malo
шшшшшшшшшшш
Је1ђш bosiljaH
pomalovsakupljali na tjemenu Oso-ra'd- a
se odmore i sastave u ve6i
sivhoblakV'
Iza crkvice sv. Marije sjedjela je
u hladu na oniskom kamenu mlada
djevojka od kojih sedamnaest go-di- na
i zurno plela modru багари.
Okolo nje griskale su njezine ovce
nisku travicu. Bila je odjevena u
mqdro Ijetnje platneno odijelo, Sto
se na Rijeci kupuje, kamo dolazi iz
moravskih tvornica. Crveni rubac
snimila je s lijepe glavice, te ga
nehajno baciia preko ramena. Tako
je nehotice otkrila svoju sjajnu
crnu kosu, savijenu nad zatiljkom u
debelim pletenicama. Kroz kosu
nataknula je srebrhu mleta6ku iglu.
Djevojka sjedl okrenuta prema
moru, neSto prekrizenih nogu.
Valjda je zbog vru6ine svukla svoju
laku obu6u i tako iziozila svoje
bose nozice lagodnomu dahu zra-k- a.
Ona je po vISe puta na dan
oprala nozice, kako je to obi6aj u
djevojaka hjezinoga mjesta. Nozice
su joj bile bijele, naravno I slobod-n- o
izrasli prsti, a pete okrugle,
ruzi6aste i prozime kao u maloga
djeteta. Njezine su nozice bile
drazesne, jer zdrave, a ne kao
zgrdena noga, 'ne kao stisnuti,
zuljevima pokriveni I kao jedan
drugomu prirasli prstl kojeotmjene
gradske paunice, 6ija cipelica mo-ze
zadiviti seoskoga 6izmara, a
noga biti zanimljiva samo za one
Л-1,-
.' Г оМ, _ ...
" VMy
ljude, koji se bave rezanjem zuljeva
i kurjih oka, ali nipoSto nama, kad
bismo slu6ajno upali u nezgodu,
da u naravi vidimo takvu gospod-sk- u
nogu.
NaSa mladahna pastirica, draze-sn- a
Jelka, zasukala je visoko ruka-v- e
svoje bljele koSulje, tako da su
joj se vldjele oble ruke koje su
prema laktu blvale sve bjelije. Jelka
je zdrava, 6ila I prekrasna djevlca.
Oko, koje pojmi i razumije uzviSe-ni- h
i oplemenjujucu Ijepotu oblika,
mora da .se ugodno zagleda u
kras'nu djevojku, prisiljeno je da se
zaustavi na svakoj crti savrSena joj
sklada, ne moze a da ne stane
slatko presene6eno na njenom
labudem i punanom vratu, pod
kojim je neSto nehajno svezana
vrpca snjezne koSulje koja se na
djevidanskim grudima tako cedno
na mahove uzdize, kriju6i neSto
nepoznato, neSto otajstveno i neS-to
toliko drazesno, pred dime bi
bez dvojbe i najneduznija djevica,
ne znajuci sama zaSto, radosno
pocrvenela.
Tko da proriikne u najve6e
dubljine naSega 6uvstva i u najta-nje- (
osje6aje пабеда sfca? ZaSto
nam u srcu krv tako naglo uzavri,
zaSto se ta krv tako naglo u zilice
potiskuje, kad nam oko neSto milo
I ugodno ppazi? ZaSto nam opet ta
ista krv u srcu stane, kad ugledamo
neSto stra§no, neSto grozno i uzas-no- ?
ZaSto blijedimo, zaSto nam
rumen izbija na lieu?
Nevina i bezazlena Jelkina duSa
sva je pllvala u njezinu crnom, veli-ko- m
i dubokom oku iz kojega je
tiho sijevao 6ist i nepokvareni
naravni razum. Pod njezno svede-ni- m
6elom, pod crnim i gustim
obrvama lagano I tajnovito micale
-- su se njezine do neba mile ofii, pro-matraj- u6l
sinje more, sjenovite
otoke,'vesele brodove i plavetno'
nebo. Njezlna su lica bila punana i
rumena, prema celu i vratu postaja-l- a
su sve bjelja, poput mramora
koji je dulje vremena bio izlozen na
jakome suncu. To je ona neoplsiva
mast, ona fina smjesa Zivotvornih
trakova juznoga sunca, pomijeSa-ni- h
sa zdravom primorskom krvi.
Ipak se na Jelkinu divnom lieu
opaiala tek zamjetljiva sjeta i
nujnost, vidjelo se,, da joj na rume-ni- m
usnama plije neki zalobni
osmijeh. Mozda nije ni sama znala
da za necim zali i cezne. U Jasnovu
govorilo se, da Jelki na daleko
лета ravne. Ona je svojom Ijepo--
1 m.lic.b-410- 4' Phone: Off. 43-332- 1 I
1 Res. 423-181- 7 I
i Ш Ly] ROOFING SERVICE j
( ГР1 ВТ SHINGUZS & FLAT ROOFS I
{ f I ffij riAl'ESTROUGHING I
( 55 COSBURN AVE. SUITE 101 TORONTO, ONT. M4K 2E9 . )
torn sve zasjenlla, radlnoScu sve
natkrilila, pamethim razgovorom
svima prednja6ila, ona je bila ures
jasnova6ke zupe.
Sva IstoCna Istarska bbala hla-do- m
je zastrta. Sunce se ve6 posve
nisko nad Sisol nagnulo, te upire
svoje krvave trake u Sumovite
vrhove otoka Cresa, u gole vrleti
starca Velebita i u druge burom
obrijane bregove koji zaokruzuju
Kvarner s isto6ne strane. I polovica
Rijeke јоб se na suncu sjaji, a neka
stakla na prozorlma velikih ku6a,
nanizanih na obali, kadSto bljesnu
kao zivi plamen. Izmedu Cresa i
Istre u "Velim Vratima" more je
.tiho i modruljasto blijedo. Na
njemu se tek opazaju mrtvi valicl
koji su se lagano dovaljall iz juzni-ji- h
strana, gdje je po podne pirio
lagodan vjetri6 koji se redovito
javlja za toplijih dana. To Ijetno
povjetarce nije moglo zategnuti
kroz "Vela Vrata", pa se prehitilo,
kako mornari kazu, u rijecki zaljev,
gdje jo§ i sada duva u jedra nekih
manjlh lada koje krizaju te se
I ШгЉ ШЗ --J I
nadaju, da 6e prije mo6i doploviti u
г)е6ки luku. Lade, koje su zaostale
podalje u tiSini, nastoje da si
,'veselom p.omognu, jer mornari,
poznavaju6i more, znadu da u no6i
moze baciti hladan vjetar koji se
spuSta sa bregova nad Kastvom, a
narod ga "tramontane" zove. Zato
se mornari £rih vat iee vesala da im
brodice Sto prije dopuze u rijecki
zaljev, a no6nim povoljnim vjetrom
Sto prije stignu na Rijeku.
Oko kapelice sv. Marije vladala
je najveca tiSina. Jelka je poloiila
. pletlvo u krilo, ramena zaogrn'ula
tanahnim vunenim rupcem, navu-kl- a
clpelice, a tad naslonila glavu
" na dlan desne ruke, lakat podbofil-l- a
o koljeno( i mirno stala proma-tra- ti
daleku pucinu. Cas po cas
spuStao se suton. Posljednji traci
zalaze6ega sunca ve6 su gasnuli.
Blagi veCernji vjetri6 miljio je po
uvalama u more, mail i plahi srhovi
pojavili se na povrSini koja se
mjestlmice zacrnjela, razvili se
sitni vali6i, no malo podalje od
obale vjetric izdahnuo, a valid) su
iSceznuli. Na vi§e mjesta potam-njel- o
je more, a sve te tamne Ijage
na blijedoj povrSini — to je smu6e-n- a
voda od malih ribica koje bjeze
prestraSene pred ve6im ribama, pa
se od straha zali]e6u nad povrSinu
morsku. Jato gladnih galebova,
kad bpazi mjesto, natovareno ma-li- m
ribicama, naglim lijetom spusti
" se-onam- dda lh,-rone- 6i u more,
hvata i guta. Kad se opet more
umiri, бије se joS samo elk gale-bova
koji zadovoljno plivaju, vreba-ju- 6i
uvijek gladnl na svoj plijen.
O, kako su divna ta predve6erja!
„Mirlsneizmjernlh, otajstvenih i
rdrijemaju6lh voda uzvinuo se, ras--
plinuo I pomljeSao s bjelkastim,
n'e5to poslnjelim, no ipak JoS pro- -
"zlrnim zrakom, prokadenim vonjem
svljetlog maragriza i tamnlh smre-k- a.
Tajanstveni lahor sanljivo struji
i glad I nam lica svojim mekanlm
; hladorh. Prsi;...hamjj8e raskoSnb
nadimaju, npzdrve pbhotno §ire, a
tajne 6eznje s'natfivb provlace sr--
cem, kad diSemo taj 2iyi slani zrak
koji nas okruzuje i vabi na neSto
slatka, na neSto zavodljiva. Na
moru je biia oseka, voda je pala za
cijelu stopu, pa 'se bbalbm vukla
o§tra crta onoga tamnoga ruba koji
se crni podalom i nad onim ruzi-6asto-zu6kas- tim morskim skoru-po- m
koji se je fivrsto prjljubio uza
stijene, uz razinu morsku.
Bog zna, Sto se taknulo Jelkine
duSe, te je onakva obuhvatila
turobnost. Zagledala se u more i
pod glas, kao nehotice ganutljivo
zapjevala: "Plovi, brode Siroko ti
more" ... i naglo zamuknula.
Sjetila se svoga pokojnoga oca koji
seje negdje blizu Engleske utopio,
pa joj se erne i tajnovite o6i orosile.
suzama. Ona je uronila u sjetne
misli iz kojih je trgnuo zvuk zvona
koja su u Jasnovu zvonila i navijeS-tal- a
crnu misu. Kad je opazila, da
nastaje no6, htjede ustati, ali je
netko otraga obuhvati za glavicu,
pokri joj o6i i tako 6ekaSe Sutedi,
da Jelka pogodi, tko li ju je iznena-di- o. Jelka se trgne, naglo ustane, i
kad opazi pred sobom krasna
mladida, nasmjehne mu se milo i
zalobno, pogleda ga svojim milim
ofiima i гебе:
— Ti si, Ivol Malo da me nisi
prestraSio!
— To sam baS htio — nasmijeSi
se Ivo. — Jest, htio sam te prestra-Sit- i,
ali ti se valjda neceS za to na
me srditi. A gle, joS ti nisam ni
dobar vefcer zazelio! Dobar vefier,
Jelkol — srda6no izre6e Ivo.
. — Bog daj, Ivo. A otkuda dola-ziS- ?
Tko ti je rekao, kako si doznao,
da sam ovdje?—tiho je pitala Jel-ka.
— Ala si fiudna, Jelkol Tko mi je
rekaol — fivahno 6e Ivo. Tamo na
brijegu sjekao sam drva, opazio
sam te ovdje, pa sam doSao amo
onom malom stazicom. Ako mi je
neSto dalje do kuce, barem cemo
komad puta zajedno. A jesu li ti se
ovce Stogod napasle? Ovdje je
trava mala, a paSa slaba — govorio
mladi6.
— Za moje ovce dosta; nije ih
hiljap'a — pogleda Jelka mladica i
odmah obori o6i.
— Jesi li vidjela, krea li Matova
lada vino? — upita Ivo.
— Uspela sam se na stijene da
vidim, no na laai nema nikoga —
odvrati nujno Jelka.
— Mato 6e sigurno kreati pred
zoru. Vino se lako na suncu
pokvari, a i vama djevojkamaJakSe
je nositi iz pivnice k moru za hlada,
prije izlaza sunca — govorio je
mladic.
Malo zatim krenula je Jelka
prema gradidu razgovaraju6i putem
s lijepim momarom. Kad su zaz-von-ila
zvona u pozdrav Gospi,
umuknu, Ivo snimi kapu, oboje se
prekrize da izmole obidnu m'olitvu.
Nakon nekoliko£asaka Jelka preki-n- e
Sutnju I stidljivo izusti:
-- , Ivo, tko 6e tvoje stvari sutra
na ladu odnijeti?
.,. — Ta tko drug!, negoll ti, Jelko?
— zafiudl se Ivo.
r- - To je i pravol — odvrati Jelka I
porumeni. -- - Da tl koja druga
odnese, sve bi mi se djevojke ruga-l-e.
— MalozaSuti, pa nakon stanke
nastavi: — Kada misliS, da 6ete iz
Rijeke otplovlti? '
— Ne znam joSte, no mislim za
tri ill detiri dana. Kapetan mi je
poru6io, da dodem Sto prije na
Rijeku, jer da je brod pripravan za
ddlazak. Kako znadeS, idemo za
Boston; ako nam Bog dade povolj-n- o
vrijeme, dobit ceS list od mene
prije negoll produ tri mjeseca —
utjeSi mladi6 Jelku.
(Nastavit ce se)
'V.
w
- -
л
' ;l