Nase Novine, February 07, 1985

              ~~~~" ?JL. м -- vvjt ч'1..'г''л.1?а.'ча. ocvj.
.-- rfJHr 4# РЖГС&!ИЕ
_,4ЗДС№ .' , % .'
Detcncc )e rodcno u Yojodim tride-se- t
pn-e- . a pesnik u n)emu ko zna gdc
1 kad Znot je tekao u bedi 1 sjaju.
onda 1 tamo u scljackom domu gde je
zanatstvo potisknalo zemljoradnju
Daniel u rat — dete Iz rata mladic
skojeac Hoce da gradi. da raste u
proleterskom podizanju rodne grude
Ne moze da se opredeh izmedu slovac-ko- g
l srpskohrvatskog Vrlo vazno —
pise l na jednom 1 na drugom jeziku
Slovak je poceo s pncama, a u srpskoh-n'atsko- m
je zapeao, da bi oba jezika
dostigla boeatstvo 1 vrhunski lzraz.
To su price o seljacima, njihovim
spletkama Pesme sa lzgradnje pruga.
oTitu Ljubav premadomovim. Rume-no- j
dmganci 1 — majci Oprobao je
let u svim vrstama 1 oblicima knjtzev-nost- i.
U nekima uspeo, u nekim — ne.
Izgubljene su pesme, price, pripovet-ke- ,
poeme. romani, reponaze, ese)i,
knjizevne kntike po vojvodanskim ca-sopisi- ma.
antologijama. zbirkama, a
mozda 1 nbljim pijacama. Za mene je
on pesnik i samo pesnik 1 da je napisao
samo jednu jedinu tvoreunu.
Lako je rodenom pesniku bm pesnik
kada je iskoristio prihku da pesnik po-sta- ne
u pesnicko vreme Poceo je kada
su legende koracale uhcama. nekakve
slovacke Babinke, tako omiljeni Ujevic
l tako pnznat Antic. S kojima se sretao.
Ako se je islo po selima da se citaju
pesme Desanke Maksimovic, Copica,
Kulenovica i citave plejade velikana,
to se je radilo ne zato sto se je moralo,
nego zato sto je bio pesnik 1 zato sto
je to pored кагала bilo deo boemstva.
Imalo se je potrebe za pisanjem, ah 1
ko zna koliko mladicki Judih stvan tada
i kada se je postalo muzem 1 ocem dvoje
dece
Prvih tndeset godina su dali mnogo
zajednickih zbirki, mnogo pesama, ali
] neuspeo brak
A — onda je upoznao more1
Kada je vec proslo toliko godina rav-nic- e
vojvodanske 1 blata; stvaranja pod
bogatim nasmejanim nebom punim
kisa od meda i vina, otisao je u kamen
da sazn pesnik u njemu i da srpskoh-rvats- ki
propeva o krsu i mom u svim
raspolozenjima. Da bude Njegosu drag
po stihu.
Otkidao se i otimao bedi. Prestajao
pisanje i bacao pero po ko zna koliko
puta Tako je postajao zapazen ucitelj
i u svojoj razbuktalosti i reformator u
prosveti. Njegovi nastavni planovi i
programi su se usvajali sirom zemlje.
Ali, upoznala ga je nova ljubav. I —
gle, pesma je s njom postala krv u i-l-ama,
upijena u svaku celiju s namerom
da iz strasti preraste u otrov sto svaki
dan ubija.
Ta ljubav i to more, pod nebom Crne
Gore u to doba, kada je bio u rasponu
svoje snage, pod pokrovenjem uvek
gladnog krsa i slanih vetrova punih mc-sec- a,
mirisa morske trulezi i suStanja
palmi; s blagoslovom isusenih recnih
konta. okicenih ukvom i cctinanma 1
nii]a isusenih na socnoj travi, dali su
pesme koe se a usudujem da ovem
— bisennu
Noma ih mnogo, ah ja ih ovem. Savrsene pesme, jer su nastale
l ednog daha 1 istakanja i kao takve
se piju naiskap Njihova aroma ostaje
u grlu adugo, lepota nadima grudi, a
ako una nesto sto smeta, mora da je
jeik. mora da se Slovace-caraparc- e
meskoli u nemu
A kada je ibledeo anos prve ljuba-м- .
kada se je uponala svaka bogaza
l supljina voljenog kamena 1 prestala
mad ija neponatog, nastalo je Prcobru-enj- c
"Postao je bog 1 davo u svojoj
moci"
1 ako u rasponu fizicke 1 psihicke
moci mje mogao nista da izmeni, jer
st arnost je sibala neplacnim racunima,
resenja nie bilo. Nije pnpadao vise
rodnom Kisacu, jer je sve korene iz
njega iscupao Slovak ne pripada vise
Vojodini. mji Slovackoj, Crnoj Gori
ponajmanje.
Be svoga na svome, bez korena 1
podrske, postao je stranac.
Samoca 1 plac ne prestaju u njemu
da pevaju.
Ah. kro Nase novine ce poceti da
oticu njegova ljubav za prirodu, zemlju
staru i novu, za coveka. Sve bojazni i
drhtaji usamljenosti, jccaji, napusteno-st- i
l nostalgija za ostavljenim. Ljudi
okupljeni oko Nasih novina, nasi veh-ka- ni
u l.seljenistvu, podsticu i inspiri.su.
On njima kaze:
"Da sum kno svemomici bog,
vulio bib ljudc vise od njcgn...
Vise.
vise,
vise.
neizmcrno vise od njegal"
Maljkovic i De Tonya ga odusevlja-vaj- u
Lelina rec budi oca u njemu, i
svaki pokusaj da stvara, vredan je nje-go- ve
paznje 1 podstreka.
Kao da je novo podneblje pokolebalo
verovanja, kao da se promenio u shva-canj- u
neba, on kaze: "Moja su se shva-tanj- a
o nebu i paklu, osusila na ivici
sunca l tame..."
U daljem, Nase novine su pretrpele
najezdu njegovih decijih pesama i idila
da mu kazu da idilicar 1 decji pesnik
nije!
Tako su se stampale njegove pesme.
Prigodne, u kojima se oseca volja da
se nesto ovekoveci i proslavi, ali ne i
snaga, jer on nije i niti je bio nadnicar
placen po stihu.
A novine objavljuju njegove reporta-ge,
eseje, zapazanja, crtice i price, ili
— filoofska nadmudrivanja. Ako su
sve te stvan objavljene ovde, to mora
da ima neke vaznosti i neku svrhu, koju
ja niti velicam, niti osporavam, ali ni
ne pokusavam da razumem. To je meni
strano u njemu i daleko. Jer, ja ne ve-ruje- m
u pesme s ukusom politicke an-gazovano- sti!
Mozda ce me on sam ili
njegovi drugovi osporiti u tome. Ncka.
Neka i s tog aspekta o njemu nesto
napisu. To je njihova stvar, a ne moja
koja gledam pesnika s druge strane.
Prevrci strane Nasih novina od pe-sme
do pesme: stvara se. Od ljudi, de-ce,
kaplje kisa sa jesenjeg lisca. Od
velikih i malih istina — vrvi sve! Izlet
u dosadu. Potreba da se papir nasara.
Nema stvaranja bez bola sto do ludila
vodi.
A onda!
§
§
§
Ilet u ncsavrscnu igubljenu ljubav;
, . -- if j % lgubljeno more, lzguoijen raj ispou
bakina pogleda, digne novi hurikan, i
otrov se cedi i krvi, da da nogu sa- - x
Msenu pesmu, an i uauz njmiuu njt-i- ,
ostavliaiuci duboku brazdu u dusi
i!r
Uskoro ce ostati od njega samo du-bo- ka brada na ocevo] njivi 1 nekohko
"savrememh pesama". a on jedno-stavn- o
kaze
' 'Ja zato ne mgou da budein kriv.
jer sam i sam postao hibud... "
Smiljana PETROVIC §4
rVi'---V'-'-''--'V- l-
% ALE
§ — Pcsnikinji Roalip Divjakovic
§ Govonm i cutim .
Razumem korakc '
u rdnim jutnma—
jedno ccito hitanje
ka spom
izmedu cmlje 1 neba
Jedan znht
ka sjaju l ntmu
I tu je moj zi vot
sa svima poseian
§ koji se vole na nacm
§ semen a i tla,
prelhodnog vesclja i slave
u bivsem miru
pesmoni taknut,
u zene porinut,
na celo prostrt,
za nokte zadenut.
§ I jazje tu pi is u tan,
§ ali savladljiv u meni.
kao da ga nece biti
sledeceg dana u zacctku,
§ vec zanos i sreca
u skromnom sreu sto buja.
§ jer ka vrhu zelja lpak
koren treba da se hrani,
da se prepozna
na klizavoj stazi jave.
Da se tako drugovi slave
usred dana 1 tame.
Da prode potop, Vidis,
ddaaleskeeobi aslaemsep.oje Tu se u
Obale tvoje i moje. . .
' kad
Daniel PIXIADES Vidis,
poznavati
na naein
A pjeva
ka
Tako ZELJA tako
tako
Ja nisain zveda, bez
ni meseeev sjaj. koji
Zelja sam samo I nemoc
u kapi rose, kao da
§ kad nabuja reka, kao da
§
kad zarudi maj. koji jc
§ Krcccm se tokom, kao da
§
kao svi moji ljudi: 1 bijemo
suncevim zrakom has na
koji nas budi u nasem
u koraku svakom
Tu
O, dani, dani. dani — Tu sc
biserjem neba obasjani! Samo
To je nas sve. U
mUisslmi c.nsaksuozdevmodljee i vodc, Zar to
koji u pticji let.
Nosi nas pesma, dRaijeci sto u sreu vri,
da bud u java U ovoj
svi nasi sni! U tami
bez
Daniel PIXIADES
"Uredio: JPer© Kovacevic
INTIMNO S DANIEL.OM
Р1Ж1АШЕ:Б
Pratim te godinama. Da nisi odvec
ick.d0 0 nagjm pjCSnicima u osvrtima?
— Ne! Ja gledam vrijednost s osobitog
aspekta. Naseg lseljenickog. Tako semoj
Kritenj raziiKUje ou onog u Kraju. . . l amo
od nas traze da budemo veliki iodoljubivi
pjesmci.
— S kakvom vrijednoscu?
— S vrijednoscu pjesnika koji lgara
l jednostavnosti.
— A sta je zapravo vnjednost pjesni-stva- ')
— Pjesnik je uvijek patriotsko bice
Bar u nasim jugoslavcnskim uvjetima
— U shv.a.t.a.n.iu..da mi ne mozem.o..ne-- ,i kog prevazici, ih da se ravnamo s jednim
pjesnikom u zemlji. Tamo su, recimo,
da mi se oprosti, zaboravili za patrioti-za- m
i javljaju se u vremenu bogzna kom.
— A mi?
— Mi se tako javljamo da ih podsje-tim- o
na rodoljublje. Zar to nije divno?
Mi cak pisemo bimneo stremljenju nase
zemlje koje se tamo i ne tretiraju za nesto
ozbiljno.
— Da li kod nas ima izrazitih talenata
da se moze reci da su na razini ondasnjih
pjesnika 1 pisaca?
— Ima! To ja moralno tvrdim.Zar Je-le- nu
Saula ne bi mogli objaviti 1 reprezen-tativni- ji
casopisi? A i vise nasih pjesnika?
— Zar ti ne bi htio tako: "S neba, pa
u rebra?"
— Ne! Vrijednost se vidi i osjeti. I
ovdje i tamo. Ali to je dugi proces...
— Zar tako ne stvaras dilemu medu
nasim citaocima?
— Ja dajem ono sto nama vrijedi. Jer,
mi smo osobit svijet. U svemu sto doziv-ljavam- o.
Mi ne mozemo da budemo oni.
Mi smo cisti u ispoljavanju lijepog prema
Domovini. Mi znaino vise sta ona znaci,
a oni se tamo nagadaju.
VkVVVVVVVVVHVVVVMV'fcA-VVV&VV- V
PODNEVA SAZNANJA
tu treba sjeci nistavni predpjcv tuzil
diramo u nepoimanju vjctra zanoccnog
gtanama bivseg mira i snovidenja kratkom
culna gnijezda gore u zracima podneva...
tu treba znati veliku moc zelja,
smjer kretanja neba koje nas voli
koji nitko ne pokusava da obujmi rukama.
sc u zori dok zraci putuju kao koplja
zadnjoj tocki nadanja usamljena covjeka.
se trazi srz rijeci i njihova pripadnost.
sc trazi svijest u cinu polarnog treperenja,
se trazi imc nocima u kojima carujemo
slave i zamaha da smo vrijedni dana
nam dolaze kao potop, kao krik i muk.
jc nasa zaboravljcna i strepnja i trn,
smo potekli iz mocvara, a ne u sjaju htijenja,
smo zidani na klasican nacin Rima
gorio bezbroj puta u ncpojmljivom dobiy,
smo se odrekli sveg pogorjelog u zadnjem vihru.
se i rastrzamo i radujemo krvnim slivovima,
nacin predaka koji su rekli zadnju rijec
postojanju, u zadnjem dahu bolne jave.
ipak predstoji bog kojegjos ne znamo!
ipak kreee armija mrava za podstrek rodenja.
da se zna koliko vrijedi covjek u ovo doba.
smijehu sc oteo uzvik bola.
nije davolji posao u divnom danu
nam predstoji. . .
su bujica obilja kojcg sc odriccmo
budemo sami kad smo potrebni jedni dnigima.
noci koja ima konac.
gdjc smo bili svi prisulni.
obzira da li ccmo ostati mali!
Daniel PIXIADES
— Koga od pjesnika najvise volis?
--Sv- eodreda! Svisuzapriznanje...
A o sebi sta mislis?
Ja sam u vrijednosti u kojoj se )av- -
ljamo. Ni velik, ni mali...
— Tvoja zelja?
Da se svi pjesnici slazu i da pjc- -
smom dokazuju pravo stanje stvari. Kod
nas l u svijetu. Da stitimo nastojanje rad-no- g
covjeka.
-- - Da li vidis svoj doprinos u pobijedi
sociahzma?
— - Uvijek! U svako doba!
— Tvoja Domovina?
— Moja Domovina su "Nase nov-ine"'
— Sta da se istakne od tebe?
— Ranije objavljena pjesma:
FRIJATELJ
Prvi sam prosao kroz cilj
u lie i vrcmena.
Prvi sam dodiniuo svjetlecu traku;
dva prostora,
dva svijeta
i dvije suprotnosti!
Ja sam prvi na svim meridijanima
u trci za buduce vidike
pored tako teskog bremena iprolaznosti
sadasnje naravi covjeka,
sadasnje ukocenosti
i suvrcmenog bunila.
Jerja sam ipak bog teznji i sna
svih onih koji su bili u oko vima jave
koja je stitila jace na putu svoje moci.
I ratnik sam, da znate!
I andeo,
i smrt,
ali i davo
za sve one koji ne vjeruju
u sjutrasnje svanuce...
Pero KOVACEVIC
PUTOKAZ KA ZVEZDI
— Prijatelju Pesi —
Ruze su procvale u svitu...
Uzanosnom talasanju brazda, na livadi — zitu,
na preriji s kojom smo poistoveccni
u danima najezde sveta ka hlebu,
u vremenu nicanja gladi, u javi,
u sumraku kojem treba cud znati —
sv ih hranio tako zeljne jedine boje —
koja sc slavi kao rodena mati.
U zaletu ka neznanim iskrama na nebu,
s kojnn se druguje i deli,
razgovor vodi i bije po iskonskim zalima
naseljcnim u krvnim kapi ma,
u vodama divljim, u sumama bez kraja
na vetru prostranom, uvek zivom,
bez obecanog raja —
ti si stao da ucis pcelinji let.
U pometnji trava i mrava, vecito sapct,
u treptaju stccenog vida, u senima
s kojima sc mora ici bez zastoja
i da se tako nociva i budi,
samo da zvezda jedna; moja i tvoja,
zvezda nasa,
u pustinji ljudskoj — zarudi. . .
Ruze su procvale u svitu...
i ko ce suzbiti bujicu nadc silovitu
u talasanju brazda na livadi — tu?
Tvojim zrtvama stccen glas?!
Da sc od mraka ka svetlu
prckoraci jaz. . .
Da se ide i leti ka trenima svetim.
Da se zivi i na ovoj njivi!
Vecno. . . Daniel PIXIADES
JECAJI I VRIJEME
Stada su na pasi
rekosc ljudi u dvorima praznim.
U zenitu se ceka
na ispovijesti i priznanja
jer su kise podneva
od suludog oka sjajnijc
Od oka sto gleda
dubokc kotline
svog zacctka.
I snovidcnja liticom klizi
od tama u vrhu
sjenke rasipa.
Cudis sc pastiru moj
vjekovnom zvonu
sto .sj zidina stanh
u slcpoocnicc bije.
To sc u korijen zvuk slijeva
u nokte brsljanom obrasle
u korak neznanih daljina
u strcm o pojas predaka zadjenut
kao smokva o granu slomljenu.
U nedogledu cekanja
sto suncc u trenu prerasta.
A Java je tu!
Stize lakoma 1 smrvljena u prah
Stize na dokon pasnjak
i ustreptalu rosu.
Da li je svijet mio
kad obrazom sc siri smijeh.
Treba ga naci negdje
u zabacenu sreu.
U trici ljubavi i jecanja.
Daniel PIXIADES
VIDENJE ZBILJE
Pjesniku Vladimiru de Tonyi —
U bjelim nocima lebdim
poput galcba u valu.
Iskopao sam svi tea
iz zemlje praotaca;
utjehu svima
i trazi m sebe u gnijezdu
ostavljenom proricanju.
A zivo sam kazivanje,
zivi titraj na ulicama.
I tugujem i mirim sc s olujonr,
odapinjem strijele
u bezdane slutnje
u raskosi videne samo u prolazu.
I beskrajno volim jedan svijet
koji ce doci.
koji znam.
Jerja sam dolazeci tren
u venama cikaskih aleja,
tako razumljiv i tako odan
i tako predan koncu zala,
nadasve pokrenut — zustar,
nadasve rumen u htijenju.
A bdim korakom
u nocima sto zastiru moja okna
u predgradima
gdje se voli i mrzi,
podnosi i podstrek dajc.
Vidis me tako usplamsalog
kao da sam vijest,
kao da sam slovo
na pocetku buducih abeceda.
A vidis me sada u pjevu ptica
naslucenih u krvi.
Kroz mene prohujase
svi potopi i najezde zudnji,
ljudski ponori
i hcrojstva videnja
u cijem sam toku.
I nisam sumanut da trazim,
da prevrccm povjesti
i ako sam u raskoraku
jave i svjctla — evrst!
Tako hodam
da strcpe svi koji me prate
ka tocki
sto u zvijczdu prerasta: ka covekLi
Daniel PIXIADES
U KORAK ZADNJEM
Usutkaridan u slavuju.
Jutro gnize po travi. Spava suvi korov.
Oblaci na domaku rukc. Da li je to nebo blizu?
U zadnjim brigama umirc pastir.
Stado ostadc bez pasnjaka i bez frulc.
Svijet je roj mrava na obali rijeke:
Kuda?
Kuda?
Kuda?
Svjetlo u magli. Mrak u svjetlu. Sjaj rane.
Gasese podneva. Bezpovratkasmo. Nekaopticc.
1 misli su tmastc.' I zadnje namjere sna.
Kao da rijeke teku unazad ka pocetku.
Stali su vali voljenog mora. Obala u placu.
A nijesmo sami u javi, kazem, Netko jc tu!
Gdje?
Gdjc?
Gdjc?
Grobovi se bude u smijehu grijesnika.
Gle, oni jos zive izmedu kaplji nase krvi.
Mrazevi su krenuli ka sreu zemlje. Srz drhti.
Bjelina zimc ispod zvijez.de koja pada. Bljcsak.
Zivi u bcscijenjekupuju nebodere, spomeniciprohodah.
Cclik i kamen gubc oblik, jer su u nama.
Bez blagoslova Boga. Njegove i nase rijeci:
Zasto?
Zasto?
Zasto?
Starimo usred pustinje. Zadnjom mislju ka snu.
A neko nas ceka rasirenih ruku,
kao da smo oduvijek Njegovi.
Daniel PIXIADES
PRERIJA
Na suhu travu leglo sunce da se zna zivot!
Tu na vlatima zbilje caruje bljesak,
bljesak sto u njemu svi blago istu.
na ognjistu. na ognjistu...
Tu gdje oru krici prerijskog vuka zadnju brazdu,
tu gdje zime vladaju, gdje su i Ijeta smijeh
bez videnja srece, bez naravi cudenja — grijeh,
da ce zadnji bog biti odan rastu i prerastu
sveg dozivljenog, tu u tijesnom dodiru trava,
kao da je to smijesak svacije zemlje
svacije zelje, a ne strava.
I kao da stradamo svi na pucini te trave i zita
sto se otimlje u gledanju glasa i muka
u istini da se uz suhe grane ceka ruka
na sjaj u kapi krvi nase i tude.
Gle, zovu me daljine kao da sam rob ovdje
svude,
jer smjeram snom zemlje i otaca tamo
ka zvijezdi jednoj, ka zvijezdi samo!
ka sjemenu sto je suncem posijano.
Tu, odakle se ide smjerom vida,
da se rana osjeti i vida
u slijedece dane, ipak uzorane.
Tu usred svjetla i tame;
da se ide rame uz rame!
Na inoj njivi!
Daniel PIXIADES
ZRTVE PROTESTNOG DANA
U CILEU
SANTJAGO DE CILE — Tri osobe
su ubijene, oko 100 ranjeno, a 800
uhvaceno u dvodnevnim protestima u
Santjago de Cileu protiv diktature ge-nerate
Augusta Pinochea, zvanicno je
saopsteno. Sve zrtve su iz radnickih
cetvrti Santjaga, koja su nedavno bila
pozornica novih krvavih obracuna
snaga bezbednosti i protivnika vojnog
rezima. Prema izjavama ocevidaca,
jedna devojka pala je smrtno pogodena
u leda, dok je na jednog 21-godisn-jeg
mladica vojnik pucao u glavu rok je
sedeo u svom domu u radnickom pred-grad- u
San Romano. Treci ubijeni de-monstr-ant
pao je u obracunu policije
sa radnicima na severu Santjaga.
Dvodnevne proteste koji u talasima
uzdrmavaju 6ileansku huntu, organizo-van- e
su opozicione politicke partije i
sindikalne grupacije, zahtevajuci po-vrat- ak
demokratiji i oslobadanje sest
zatocenih radnickih voda.
JEVTUSENKO
U BEOGRADU
Cuveni sovjetski pjesnik, koji
se uspjesno okusao i kao filmski
redatelj, razgovarao sa suradni-ko-m
Tanjuga o svojim knjizev-ni- m
i filmskim planovima
BEOGRAD — Poznati sovjetski
pjesnik Jevgenij Jevtusenko boravio je
u Beogradu i zadrzao se neko vrijeme
u neformalnom razgovoru s kolegama
piscima i svojim jugoslavenskim prija-teljim- a
u Udruzenju knjizevnika Srbije.
U nasoj zemlji Jevtusenko se nasao po-sli- je
posjeta Amsterdamu, gdje je bila
premijera njegova najnovijeg filma
"Djecji vrtic", a na proputovanju iz
Turske, gdje su upravo izasle iz stampe
dvije njegove knjige.
Cinjenica da se uspjesno okusao i
kao filmski reziser bio je povod da se
u razgovoru sa suradnikom Tanjuga
spomenu i njegovi planovi za nove fil-mo-ve.
"Djecji vrtic", moj posljednji film,
rekao je Jevtusenko, otkupljen je u 34
zemlje. Premijerno je izveden u Bue-nos
Airesu, a u februaru ce biti prikazan
i u New Yorku. Poslije ovog filma,
koji je snimljen u Sovjetskom Savezu,
namjeravam snimiti i jedan film u Ita-lij- i.
Zvao bi se "Kraj musketira" i bio
neka vrsta nastavka Dumasovih roma-n- a.
Govorio bi o onome o cemu se jos
na filmu nije govorilo, starosti i smrti,
musketira, o tome sto se dogada na
kraju s ljudima koji su svoj zivot posve-til- i
sluzenju nicemu, koji su bez razloga
ubili toliko ljudi. Volio bih da u njemu
ostarjele musketire igraju Jack Nickol-so- n,
Peter Ustinov, Inokrentij Smoktu-novsk- i,
Vittorio Gassman i Klaus Ma-ria
Brandauer.
Jevtusenko je potom objasnio da nje-govi
filmski planovi ne znace zanema-rivanj- e
osnovnog, knjizevnog posla. U
casopisu "Novi svet" on je nedavno
objavio poemu "Fuku", sto na domo-rodacko- m
jeziku u Santo Domingu,
koji je nedavno posjetio, znaci "tabu".
Ova poema, u kojoj pojedina poglavlja
predstavljaju i prozni lirski zapisi, us-taj- e,
kako je objasnio Jevtusenko, pro-tiv
svake tiranije ljudi. Poruka poeme
bila bi da se od pojedinih povijesnih
licnosti ne prave junaci kakvioni nisu,
jer su nanijeli mnogo zla. Casopis u
kojemu je ova poema objavljena vec
odavno je rasprodan, a podaci sovjet-ski- h
biblioteka govore da je djelo pro-cita- lo
blizu 20 milijuna ljudi. "To se
i samom meni cini nevjerojatnim", ko-menti- rao
je Jevtusenko.
On je takoder rekao da u njegove
knjizevne planove spada i pisanje ci-klu- sa
od 12 romana, pod zajednickim
nazivom "Mac veterana". Bavio bi se
naoko prozaicnim temom — "nogo-metni- m
veteranima", ali bi obradivao
kudikamo dublji problem odnosa mla-dos- ti
i starosti.
NAKON POBJEDE ALFONSINA
NA IZBORIMA U ARGENTINI
TOTAJLAN PORAZ
PERONIZMA
BUENOS AIRES, (Tanjug) — Poli-tick- a
mapa Argentine iz korijena je iz-mijenj-ena
nakon upravo zavrsenih par-lamentar- nih
izbora koji su ne toliko
potvrdili vladavinu Alfonsinovih radi-kal- a,
koliko su obiljezili totalni poraz
peronizma.
Radikalna partija dobila je vecinu u
dvadeset od 23 argentinske pokrajine,
dok su peronistima ostale samo dvije
— cak deset manje nego u prethodnim
izborima. Izbori istodobno su pokazali
da Argentincima ne odgovaraju ni kraj-nj- e
desno, niti krajnje lijevo krilo poli-tick- ih
snaga koje su dozivjele potpuni
poraz.