Nase Novine, July 14, 1982

              I % 1 ll 1 1 1 1 j„ 1 I llll Ста
U Windsorskoj bolnici "IOD HOSPITAL." je
20. aprila ove godine, posle krade, ali te§ke
bolesti, zavrSio svoj zivotni put u 51 godini
zivota naS iseljenik, drug i prijatelj, veliki
jugoslovenski rodoljub i teSki radnik, Stevo
Magi6.
Ova tuzna vijest ozalostila je jugosloven-sk- u
winsorsku koloniju, njegove mnogobroj-n- e
drugove i prijatelje iz Winsora, Detroita,
Mich, Chathama i drugih mjesta Kanade.
Stevo je bio omiljen i rado viden u svakom
druStvu. Vrata njihovog gostoljubivog i
toplog doma vazda su otvorena za sve dobre
i rodoljubive jugoslovenske iseljenike.
Smrt Steva Magida predstavlja ne samo
tezak i nenadoknadiv gubitak za njegovu
familiju, nego za sve njihove prijatelje i
drugove, kao i za klub "Zavicaj", ciji je vjerni
i odani clan bio. Sreli smo se prvi put prije
16 godina, u kudi familije poznatog jugoslo-vensko- g
rodoljuba Jova Popovida u Windso-ru- .
Nije Stevo sludajno izabrao da zivi na
stanu kod ove poznate familije Popovida.
Danas su familije Popovic-Magi- c veliki
prijatelji, kao da su u najblizem familijarnom
srodstvu, i po drugarstvu i prijateljstvu sluze
za primjer naSoj koloniji u Windsoru.
U druStvu sa Stevom, dovjek nije mogao
biti tuzan i nesrecan. On je i poslednjih dana
svoga zivota bio hrabar i optimista da de
prezivjeti i podi na posao. Ali bio je to kraj
njegove zivotne staze, koju je zapodeo u
Hrvatskom zagorju i zavrSio ovdje u Windso-ru.
Stevo je bio vrijedan radnik-udarni- k,
poSten i cestit dovjek, drug i prijatelj za
kojeg me vezivaju drugarska i prijateljska
osjecanja joS od prvih dana naSeg poznan-stv- a.
U subotu, na dan sahrane, 24. aprila, u
Anderson Funeral Home, okupila se velika
masa nasih iseljenika iz Kanade i Amerike,
kao i bliza rodbina iz Jugoslavije, da oda
posljednju poStu dobrom Stevu Magidu. Uz
posmrtne zvuke muzike, rano izjutra postav-Ijen- e
su podasne straze koje su se smjenji-val- e
svakih pet minuta. Pored dlanova
druStva"Zavidaj", podasnu strazu sadinjava-l- i
su Stevovi drugovi i prijatelji. Odar
pokojnika bio je okiden sa mnogo vijenaca i
cvijeca, medu kojima se znadajno isticala
jugoslovenska zastava.
U Funeral Home od pokojnika se na
engleskom jeziku oprostio Slobodan Davi-dovi- c,
a na Windsorskom groblju-Memori- al
Garden Cemetary — Stevov drug i prijatelj,
predsjednik JKKPK "Zavidaj", Bozo Siftar,
Prenosimo ceo govor.
Govor Boze Siftara
"Dragi Stevo!
OpraStajudi se danas od tebe, na tvom
posljednjem putu i na mjestu tvog posljed-nje- g
prebivaliSta, izvrSavam tvoju zelju, u
ime tvoga Damira i Ervina, tvojih sinova,
tvoje djece koje si najviSe volio, tvoje
supruge Mire, sestre Marice, brata Tome i
njegove supruge Marije koji su do§li iz
Jugoslavije da te vide i eto, posljednji put
pozdrave, te svih prijatelja i poznanika koji
su se okupili ovdje i onih koji nisu mogli
stici na ovo mjesto tuge i zalosti.
Stali smo na ispracaju Steve Magida,
divnog dovjeka, druga i prijatelja, muza i
roditelja, brata i spasitelja, nadasve dovjeka
koji je punih 51 godinu krodio kroz zivot sa
straSnim elanom i sposobnoSdu, sa silinom
rada kojim je stvarao i dinio, kroz svoj, ipak
kratki zivot.
Rad, urn i deset prstiju, bilo je osnovno
orude za stvaranje boljeg zivota, a snaga i
sposobnost, volja i upornost, poStenje i
iskrenost, bili su vjerni pratioci svih planova
Steve Magida.
BaS zbog toga, on je u svemu uspijevao.
Ali nije to bilo lako. To je mogao samo Stevo
i ljudi koje je priroda kao Stevu obdarila
snagom duha i volje.
Rodio se u siromaSnoj seljadkoj porodici,
kao peto i posljednje dijete oca Mirka i
majke Cecilije, iza sestre Marice, koja danas
ovdje prezivljava teSke trenutke.
Rodio se 15. novembra 1930. god. u
Varazdinu, u Jugoslaviji, bas u ono vrijeme
kad je bilo teSko nadi i imati koru kruha, a
kamoli kolad. To je vrijeme teSkih kriza
tridesetih godina ovog stoljeca koje je i
ovdje Ameriku potreslo i drmalo.
Uz brata Roka, Tomu i Ouru, raste i razvija
se mali Stevo. Sve ide teSko, Stevo, star 10
godina, ostaje bez oca. Godinu dana
kasnije, nastupa drugi svjetski rat, nastupa-j- u
sve nevolje svjeta, sva zla i grozote toga
vremena.
Braca odlaze u borbu, Stevo i sestra
Marica rade najteze i sve poslove, s majkom.
Kad se Tomo vraca iz Crne Gore i Bosne, s
najtezeg puta VII Banijske Udarne Divizije,
Stevo star 13 godina, odlazi s bratom.
Oslobada Moslavinu, Zumbarak i svoje
omiljeno Hrvatsko zagorje.
Udestvuje s oslobodiocima i oslobadaju
Zagreb.
Zavrsava rat 1945 godine. Stevo se
nastanjuje kod brata Tome koji o njemu vodi
istu brigu kao o svojoj Nadici i Ivici, koji su
mladi.
U Zagrebu Stevo podima uciti automeha-nidk- i
zanat, ali uz pomoc brata Tome prelazi
u Prvomajsku tvornicu i za tri godine izudava
alatnidarski zanat. Radi na svim maSinama.
Voli svoje zvanje.
Postaje najbolji medu najboljima, radi za
dva, za tri dovjeka. Radi uvjek i stalno. Na
poslu napreduje tako da zaraduje uvjek viSe
nego drugi, ali i radi.
Provodi i djedadki zivot, sa krpenjacom i
motorima na TreSnjevki. Postaje nerazdvo-ja- n
od Nade i Ivice. Ima puno drugova.neki
su i danas ovdje doSli iz Mississauge i
Chicaga. Zagreb ga osvaja. Voli ga.
Kad su fabrike predate na upravljanje
radnicima od 195Q. g. i placa se po udinku
rad, Stevo Magic ostvaruje zaradu vecu od
rukovodioca. Stevo se usavrSava i stalno zeli
viSe. Prelazi u poduzece "Nafta" u Zagrebu i
opet je medu prvima. Problem stana i druge
nedace u poruSenom gradu nakon obnove,
navode ga da ide u Njemadku, da joS viSe
zaradi i da lakse kupi stan ili neSto sagradi u
Zagrebu.
To i dini. Uzima pasoS, te legalno odlazi
1961. god. u bijeli svjet. NapuSta svoj
omiljeni i lijepi Zagreb.
Vrijedni i marljivi Stevo dobiva u Njemad-ko- j
svoj strudni posao. Poslodavci se u
Sweningenu otimaju za njega. Zaraduje vi5e,
usavrSava se.
Tu upoznaje svoju druzicu Miru i zeni se.
Radase Damir, prvo dijete. Radosti i veselju
nema kraja. Zadovoljan je Stevo.
Cesto odlazi iz Sweningena u Zagreb i u
svoj rodni kraj, kad god mu se ukaze prilika
posjeduje majku i rodbinu, pravi planove za
kupnju stana ili gradnju kuce. Ali, svaki put
treba sve viSe.
Donose odluku Stevo i njegova Mira i
odlaze za Kanadu. Prijatelji ih uvjeravaju da
se u Kanadi moze joS viSe zaradivati i bolje se
zivi. Tako oni smatraju da ce јоб prije rjeSiti
svoje osnovne potrebe i planove za bududi
zivot. Dolaze 1965. u Montreal i tako reci
odmah produzavaju za Windsor, gdje ostaju
stalno.
Tu se podima zivot iznova. Potpuno
iznova. Ono Sto se stvorilo potroSilo se,
stvari rasturene. Sve ispofietka, Rada se
Ervin 1966. g., drugo dijete. Nove brige, ali i
radost.
Stevo se zapo§ljava u "Paragon" i dobiva
placu najbolju koja je bila onda iako ne zna
engleski. Kupujealat i bori se lavovski. Sve
je drugacije nego u Evropi, ali posao zna.
Zali se Sto je oti§ao iz Njemadke. Prelazi u
Romeo Shop i tu bude poslovoda. Odlazi u
Chrysler i tu ostaje 10 godina. Radi Stevo i
po 14, 16 i 18 sati dnevno.
Planira zaraditi Sto vi5e, pa natrag u
Jugoslaviju, u dragi Zagreb, i djeca i Mira.
Cetiri puta posjeduje svoje u rodnom kraju.
Svaki put proizilazi da treba vi5e. I u
Jugoslaviji se puno izgraduje, napreduje,
svega puno vi5e treba. Odlazi na sahranu
brata Roka 1976. i neSto kasnije majke
Cecilije, iste godine. t to ga pogada, lomi.
Ovdje u Windsoru kupuje jednu kucu, pa
drugu, te ih on i njegova Mira i djeca
preureduju, dotjeruju, kad ih prodaju da
ne§to viSezarade, rade stalno. Imaju mnogo
prijatelja. 2ivot se razvija, radi se, stvara se i
lijepo i dobro se zivi. Stevo i Mira i njihova
djeca imaju svega. Za druStvo se brzo
spremi, ребе odojak, jagnje, roStilj, koladi,
pice, vino pravi sam i sve Sto treba ima.
Svega se nade kod ove familije, kod ovog
tihog, mirnog, ali poletnog dovjeka, Odlaze
oni kod drugih. To su nezaboravne uspo --
mene.
Stevo dovodi rodbinu u posjetu, sestru,
brata Ouru, Mirine roditelje i druge, da vide
svjeta.
Vrlo mnogo cijeni gostoprimstvo ove
zemlje i sve Sto je za njega udinjeno. Za sve
je zahvalan ali uvjek misli na povratak.
StraSno je volio svoj kraj, obidaje, sve ljude,
svoju divnu SFR Jugoslaviju.
Stevo Magid se nije nikada bavio politi- -
EH Дјјјр VBi Ид fl .Ay il"i"ffilI Hl Ч!"!"!!"1!?
1
kom niti organizacijama, ili nekim stranka-m- a.
Bratstvo i jedinstvo mu je bila osnovna
vodilja kroz cjeli zivot; mir medu ljudima,
lijepa rijed i blagostanje porodice. Vjerovao
je samo u rad i snagu dovjeka. Volio je
pomodi svakome. Zivio je divni porodidni
zivot. Za svoju porodicu i djecu sve je
zrtvovao.
Veliki je i nenadomjestiv gubitak u
porodici i ljubavi prema djeci, zeni, sestri,
bradi, ostaloj rodbini, prijateljima i znan-cim- a.
Osjedamo kako fali Stevo Magid. On je
ulijevao snagu, savjetovao i stvarao samo
radom. Sluzio je kao primjer, uvjek.
Bio je prijazan, tin, simpatidan, lijep,
duhovit, umjeren i svestran dovjek. Nadas-ve,
je bio hrabar i spretan. Kad je preSao u
GM da radi, pravi na jezeru Erie vikend kudu
- on njegov Damir, Ervin i Mira, najviSe sami.
Pomazu i prijatelji, koliko treba.
Tu pokazuje umjede i snagu svoga rada,
velidinu i Sirinu iskustva i znanja koje je
stekao kroz svoj zivot. Sto je zamislio, to je
napravio, stvarno skladno.
Stalno proSiruje krug prijatelja. Upoznaje
se sa "Zavidajem" kulturno prosvjetnim
klubom iz Windsora i ljudima u njemu.
Sa svima postaje prijazan, topao i drag.
Veseli se valjda viSe od ikoga tim zabavama,
kinu, folkloru druStvu i drugovima.
Ukljuduje se svesrdno, voli sve. Ukljuduje
djecu u folklor. Raduje se svemu. Slavi Novu
godinu s nama i mi s njime i njegovom
familijom i druStvom. NaSa velika slozna
porodica "Zavidaj", kaze Stevo: "Pripadnici
svih naroda i narodnosti naSe lijepe i.
ponosne Jugoslavije", prijatelji su tu i iz
Toronta, Chicaga, Chathama, Detroita,
veselju nema kraja.
Ali, podmukla bolest podima ved tada
nadinjati naSeg Stevu. Ved tada, a narodito
kasnije kad ide na vede poezije 6. februara
ove godine, zali se na teSke bolove u
nogama i tijelu.
Svi mislimo, a i on, da je reuma, kao i
obidno: puno rada, puno briga, dosta
neprespavanih nodi.
Stevo planira na proljede idi u svoje
Krapinske Toplice. Ali, odlazi u bolnicu.
Moralo se. Svaki dan sve teze i teze.
"IZDAJNlCKO" pisanje
LONDON — Dio britanske Stampe naSao
se u povodu falklandske (malvinske) krize
pod udarcima snaznih napada zbog nadina
na koji piSu ili javljaju o dogadajima na
juznom Atlantiku. Neki novinari dovedeni su
dak u situaciju da se moraju braniti od
tvrdnji da su "izdajnici".
Napad je podela grupa konzervativnih
poslanika s krajnjeg desnog krila stranke,
tvrdedi da se neki listovi i ponekad televizija
BBC-- a, to jest neki njeni novinari, ponaSaju
"nepatriotski". Napada je bilo i od strane
Ijevice zbog "ratnohuSkadkog" pisanja poje-dini- h
desnidarskih listova, ali to nije imalo
nikakvog naroditog utjecaja i nitko tome nije
posvedivao naroditu paznju.
Medutim, napad svojih desnidarskih pos-lanika
prihvatila je predsjednica vlade Mar-garet
Thatcher i u Parlamentu oStro kritizira-l- a
pojedina javna glasila. Prema njenim
rijedima, mnogi ljudi su zabrinuti "Sto se
nepotpuno i nedovoljno efikasno prikazuje
stvar naSih oruzanih snaga" u vezi s
falklandskom krizom.
U demu je, u stvari, problem ? U ovom
dudnom ratu oko Falklandskog otodja
dogodilo se, jer rat nije proglaSen, da
dopisnici televizije, radija i novina i dalje
gotovo normalno izvjeStavaju iz "neprijatelj-ske- "
zemlje. Telefonske i telegrafske veze
izmedu dviju zemalja i dalje, do sada,
normalno rade i britanski novinari svako-dnevn- o
izvjeStavaju iz Buenos Airesa o
tamoSnjim reagiranjima i stavovima u odno-s- u
na razvoj krize. "Ponekad se mi i oni —
primijetila je Margaret Thatcher — tretiramo
skoro na jednakoj osnovi".
Poslije te kritike, Stampa i televizija
poslate su "opreznije" u pogledu svog
izvjeStavanja iz Buenos Airesa i uopde u
opisivanju dogadaja oko Falklanda. I sve bi
se vjerojatno smirilo da se u napade nije
ubacio krajnje desnidarski i senzacionalis-tidk- i
list "Sun", koji je vlasniStvo poznatog
May 26, 1982, NASE NOVINE --9
Nastupaju lijednidka ispitivanja, lijedenje,
Poduzima se sve, ali Stevi sve gore i gore.
Posjeduju ga mnogi prijatelji i znanci u
bolnici. Familija bdi nad njim svaki dan i
nod.
Podmukla bolest ruSi to gorostasno radno
tijelo. On zna. Zna sve. Drzi se hrabro,
podnosi sve. Hrabriji je od sviju.
Dolazi sestra, brat i njegova supruga iz
Jugoslavije da ga posjete i vide. Bratski
zagrljaj, jedva dekan susret, pun veselja i
radosti.
Ali, za tri dana u najvedim mukama i
teSkim bolovima umire Stevo. Prestade
kucati veliko i snazno sree 20. aprila 1 982. g.
u 8,30 sati navede.
Ostadosno bez naSeg Steve. Ostade
Damir i Ervin bez svoga divnog tate, Mira bez
voljenog supruga, sestra i brada bez brata,
rodbina bez roda, mi bez druga i prijatelja.
Prosu se tuga medu naSim ljudima po
Windsoru: nema viSe Steve Magida, poseb-n- o
poStenog dovjeka, velikog majstora i
radnika, stalnog stvaraoca, oca, mirnog
nosioca svih aktivnosti i rada.
Ostate klub bez jednog od najkvalitetnijih
ljudi. Davao je sve, dinio je sve da samo
bude bolje. Sve je radio za sretnije sutra za
dovjeka, za mir, za socijalnu pravdu, za
radnika.
Svakoga je cjenio i poStivao, udio i
savjetovao. Bio je poStovan, cijenjen, priz-n- at
i postojan i ostade.
Nikad nije klonuo duhom niti se kolebao.
Sve Sto je stvorio stvorio je radom i
poStenjem.
Dragi Stevo zivjeti deS vjedno, u uspo-menam- a.
Ne preostaje nam drugd nego da
se joS jednom poklonimo tvom tjelu nad
otvorenim grobom i da nikad ne zaboravimo
Stevu Magida, da duvamo uspomenu na te,
plemenitog dovjeka i pomognemo tvojoj
djeci i familiji.
Neka ti je laka ova kanadska zemlja!
Podivao u miru!
Vjedna Ti hvala i slava!"
Nek' je pokoj duzi i slava Stevu Magidu, a
njegovoj dobroj i ozaloSdenoj supruzi i deci,
kao i ostaloj familiji ovdje i u otadzbini, i
ovim putem izjavljujemo naSe duboko
saudeSde. Ljubo MIJACH
Detroit
australnog novinskog magnata Ruperta
Merdoka, koji uz lonskonski "Times" posje-duje
i cijeli lanac listova u ovoj zemlji kao i u
Australiji i SAD. "Sun" je kao metu napada
izdvojio listove "Guardian", "Mirror" i poje-din- e
novinare BBC-- a i njihovo pisanje
nazvao "izdajnidkim". Pozivajudi se na
"slobodu miSljenja i govora", taj list, koji
ima veliki tiraz i koji se od prvog dana krize
zalaze za rat radi rjeSenja problema Falklan-da
upozorio je da "postoji i odgovornost
prema vlastitoj zemlji".
"Guardian" je ignorirao napad, jer njegovi
ditaoci "ionako ne ditaju neSto tako kao Sto
je 'Sun'." Direktno napadnuti novinar BBC-- a
Peter Snow je odgovorio: "NaS je posao da
izvjeStavamo o dogadajima". U ime BBC-- a
redeno je da se kod njih "stalno najstroze
provjerava Sto de se objaviti". Medutim,
"Mirror" je odgovorio velikim uvodnikom u
kojem se kaze: "Prema 'Sunu' dakle, svako
tko se usudi da posumnja u gospodu
Thatcher jest izdajnik. 'Dailly Mirror' ne
vjeruje da se patriotizam treba dokazivati
krvlju, posebno krvlju nekog drugog".
PoSto se pojavila opasnost da bi javnost,
ako bi se napadi i protunapadi medu
novinarima nastavili, a mogla izgubiti svako
povjerenje u Stampu onakvu kakva jest,
gotovo sva u rukama novinsklh magnata ili u
sludaju BBC-- a pod kontrolom vlade na
vlasti, generalni sekretar Udruzenja novinara
zatrazio je da se svaka daljnja debata prekine
i do sada iznesene optuzbe u Stampi
povuku.
U meduvremenu o onom Sto se stvarno
dogada na ratnom popriStu oko Falklan-dski- h
otoka ovdaSnja javnost saznaje samo
iz Skrtih sluzbenih saopdenja Mlnistarstva
obrane i neSto malo od dopisnika listova na
ratnoj floti, ali oni se nalaze pod strogom
obavezom da de izvjeStavati samo onako
kako to "posebna pravila" za takve prilike
nalazu.