000230 |
Previous | 6 of 12 | Next |
|
small (250x250 max)
medium (500x500 max)
Large
Extra Large
large ( > 500x500)
Full Resolution
|
This page
All
|
u'' :)-- f' 'iu л ' ' " ' " ' 'ft' ' . ' ч '"' "t j; v1 '.-- .- - 4'?,?ff I. t V l. ( v ! ч': J .ел' Lilt i ' " 6-- NASE NOVINE, April 27,1983. April 27,1983, NASE NOVINE --7 DVIJE DECENIJE OD HISTORIJSKE ENCIKLIKE 1. mai - iolidarnost PRVOMAJSKE "PACEM IN TERRIS" јШШшк. 99 чш И ipp еш I м (Nastavak sa st. 1) Kao reakcija na okrutne represalije vlade, organizovane su 1932. godine do tada najvede prvomajske demon-stracij- e u Kanadi, u kojima je udestvovalo viSe od 100.000 radnih ljudi. Najmaso vn ije demons tracije su bile u Hamiltonu. Preko 20.000 radnika zaposlenih i nezaposlenih protestovalo je protiv nezaposle-nost- i, malih plata, postavljajudi zahtevza nezaposlenidko osiguranje i druge odgovarajude nadoknade za nezaposlenost. Policija je zatvorila 18 radnika. Posle demonstracija u Hamiltonu Sekcija 98 Kriminalnog zakona Jos' je striktnije sprovodena i prvomaj-ske demonstracije su bile zabranje-n- e u Kanadi sve do posle Drugog svetskog rata. Mirnija vremena su doSIa 1936. kada je predsednik vlade postao liberalni kandidat W. L.M.King. Bilo je oslobodeno daljih progona na Jos' dok sam bio mali, jednog jutra ustao sam iz kreveta i primjetio da je soba nakidena granama zele-no- g li§ca. Kada sam izasao u dvoriSte i pogledao u polje, vidio sam zeljeznicu, koja je takoder bila nakidena granama zelenog liS6a. Kada sam pogledao na put, vidio sam muSkarce sa zelenim MS6em za SeSirom. Cudio sam se i pomiSljao u sebi Sta je ovo danas. Upitao sam majku. Ona je odgovorila: "Sinko, ovo je naS svetac". Kada sam doSao u Kanadu, imao sam priliku da bolje upoznam kako je nastao Prvi maj. Vjerujem da danas imade i onih koji su u ovoj zemlji rodeni, a ne znadu da je ovaj praznik stvoren na Sjevero-ameri6ko- m kontinentu, u borbi radni6ke klase za krace radno vrijeme. U svim socijalisti6kim zemljama Prvi maj je praznik, blagdan. Radnici napuStaju svoja radna mjesta i marSiraju ulicama, uz pratnju muzi-k- e i pjesme. Slavi se i u kapitalistid-ki- m zemljama, ali nije praznik, a ponekad ima i neprilika. Odmah poslije rata, citao sam u PRVOMAJSKI POZDRAVI U prilogu ovog pisma izvolite primiti $25.00, u fond "Na§ih novi-na- " a u spomen onih koji poloiiSe svoje livote u borbi za 8-sa- tni radni dan, i medunarodni radnidki praznik Prvi maj, dije plodove mi danas ulivamo. Sretan i veseo Prvi maj ieli vam Kovacevlch Ostoja Vancouver B.C. Oltaocima "NaSih novina" Saljem pozdrav za medunarodni radnidki praznik Prvi maj. Svi radnici treba da se ujedine u borbi za bolji iivot i protiv ratnih huSkada koji svijet guraju u nuklear- - ni rat LJ.VukmanovId San Gabriel, Cal. stotine hiljada radnika, farmera, nezaposlenih i drugih progresivnih snaga koji su se suprostavljali antidemokratskom Bennettovom za-kon- u. Prvomajske demonstracije su dobi-jal- e sve vi§e znadaja kako u Kanadi, tako u celom svetu.One imaju ogromnu ulogu ne samo u manifes-tovanj- u borbe za solidarnost i prava radnika, ved i u angazovanju za oduvanje mira u svetu. U ovo na§e neizvesno vreme, kada opasnost od nuklearnog rata preti um'Stenju do-vedanst- va, milioni ljudi Sirom sveta Prvog maja izrazavaju svoj protest, upozoravajudi reakcionarne vlade da ne dovode sudbinu dovedanstva u pitanje radi ostvarenja svojih nehu-mani- h ciljeva. Pod amblemom mira i solidarnosti radnidke klase, Prvi maj iz godine u god in u Siri horizon te ka humanizaciji druStva. Katarina Kostid ameriCkom 6asopisu da Rusija nije kriva Sto se §iri socijalizam. A to je historijski proces. Volio to netko ili ne volio, socijalizam dolazi i nema sile koja moze da ga zaustavi. Vjerujem da ce se jednog dana Prvi maj slobodno slaviti po cijelom svijetu. Prvi maj je nastao u Sjedinjenim Drzavama, u borbi za skracivanje radnog vremena na 8 sati dnevno. Velike borbe su za to vodene. Prolijevala se i krv. U Chicagu su objeSena Cetiri radni6ka prvaka: Parsons, Spiers, Fisher i Engel (Slava im!) ProSlo je 1 00 godina od onih dana i Prvi Maj se danas slavi u mnogim zemljama, a u budu6e 6e se slaviti joS i viSe. 0. Kovacevic Vancouver, B.C. (Napomena uredniStva: Ovaj cla-na- k je jako skraden; izostavljeni su hisgorijski podaci koje je pisac naveo, a to je ucinjeno da se izbjegne duplikacija, jer su isti podaci navedeni u clanku "Prvi maj — solidarnost radnifcke klase".) NOVI FILM COSTE GAVRASA AMAN — Poznati fllmski reilser дгбкод porijekla Costa Gavras snimlo je nedavno, uglavnom u okuplranomu Jeruzalemu, pot-res- nu filmsku pr!6u o Palestincu, Izbjeglom 1948. godine, koji se poku§ava vratitl u svoj rodni grad. U tomu mu pomaze mlada Izraelska odvjetnica Hana (glumi je ameriftka glumica Gill Glaybourgh). lako autori filma, iz razumljivih razloga, ne iele otkriti pojedinosti prije premijere ovog neobi6nog filma, nema sumnje da ce i same scene iz palestinskih logora i gradova okupirane Zapadne obale svjetskoj javnostl pruziti sliku znatno druk6lju od one koju, posredstvom izraelske driavne televizlje, vide na svojim ekranima tv-gleda- oci slrom svijeta. BEZ POSLA Ne§to se ipak uradilo: sada imamo svjetske cijene. JoS nam jedino nedostaje svjetska pro-duktivn- ost i svjetske zarade... HBfflWSffW Nose me na krilima prvomajske parade Splet venaca Splet pesama! Mladost se ceo dan ne zaustavija Mladost ceo dan prolazi ulicama... Beie su bluze sundano nasmejane — Na sve strane Otkinute leze Jorgovana mirisne grane. Golubovi su put neba zaleprSali Na trgu moga malog grada Gde prolazi parada — Prvomajska parada. . . 0 da hode zivot Godine sve da mi zakiti Sa ovoliko smeha Sa ovoliko iskara! 0, da hode sunce U svoje zlatne boje da me obude Da mi udahne deo Od ovoga zara — Sama bih sebe paradom nazvala. Jelena Saula jsssimmwM'mrmwmrj'Mw.mxmsfi'mtn NIKARAGVANSKO-HONDURAS-K- A GRANICA (od dopisnika Tanju-ga- ) — Preno6ill smo u Jalapi, jedinom ve6em naselju u blizini granice prema Hondurasu. Bio je to zapravo predah na improvizlranim posteljama u kutici Sto podsjeda na hanove iz Andridevih romana. NaSi pratioci, vojnici, s poru6nikom Tala-vero-m, bili su na strazi, zajedno s naoruzanim civilima. Jert nalazimo se u zoni vojnih operacjja izmedu dobro naoruzanih kontrarevolucio-narni- h somozistiCkih bandi i pripad-nik- a sandinistidke vojske, odnosno naroda. RijeC je o pograni6nom pojasu Sto ga je antisandinisti6ki radio proglasio "oslobodenim" od strane samozista. Vidjeli smo svjeze tragove borbi u Limonu, selu najblizem granici, gdje su devetorica sandinistifikih vojnika s jednim mitraljezcem, zajedno s pripadnicima civilne milicije, tj. naoruzanim seljacima, natjerali ban-d- u u bijeg. Na jedva prohodnom planinskom putu prema Quilali ponovo susrece-m- o "Toyotu" kapetana Oscara Cor-tez- a, Sefa vojnih operacija u torn grani6nom pojasu. Radio-vezo- m pri-ma izvjeStaje o stanju u torn predjelu. Kaze nam da je u susjed-ni- m brdima upravo u toku novi "susret" sa snagama bivSeg somo-zisti6k- og oficira i zatim komandanta za obuku kontrarevolucionara u Hondurasu, Benita Brava. Na karti u jednoj od vojniCkih baza u blizini u koju zajedno stizemo, skupina vojnika pod punom ratnom spremom. Najveci dio njih su rezer-vist- i. Manuel Martino ima 15 godina i tri godine vojniCkog iskustva. Juan Antonio Garcija je njegov vrgnjak, ali s neSto manje borbenog iskus-tva. — Bojite li se? — pitamo dje6ake. Ne — kazu oni spremno — boje se oni "en contra" (to je ovdje izraz za kontrarevolucionare). Oni napad-n- u, pa poslije bjeze. Cetrnaestog marta navrSilo se 100 godina od smrti Karla Marksa. Poiast mu je odana po cijelom svijetu. fcriffliffiffinTriPrn.nnvir-i-niffi- M Dok pijemo kavu pripremljenu na brzinu u jednoj vojnidkoj porcljl, pitamo kapetana Cortesa koliko on ima godina. Dvadeset tri, kaze, i sedam godina vojnidkog iskustva. Kao SesnaestogodiSnji dje6ak pri-dru- zio se sandinistima i vec se borio protiv somozista. ("Jednom smo ih istjerali odavde, kaze on, sad oni nastoje pobjeci, ali im пебето dati"). Obitelj kapetana Cortesa je u Managvi, odakle je kao komandant jedne vojne zone "privremeno" pre-komandi- ran na front. Mi ran je i 6vrst, ali dodaje sjetno: — Cetvero-mjese6n- og sina Oscara Ulisea vidio sam samo na slikama. Kapetan Cortez komandira jednim od najizbadenijih rovova domovine. Dok razgovaramo, ne skida fiSeklije ni automat. Vojnici mu stalno donose nove izvjeStaje. On nam u meduvremenu objaSnjava da u nje-gov- oj zoni operiraju dvije grupe "gardista". Jednu predvodi vec spo-men- uti Benito Bravo, drugu takoder somozist "El suicida" (Samoubo-jica- ). — Nije mogao na6i adekvatniji naziv, kazejednakolegica iz Brazila, aludiraju6i na svog naroda. Komandant njih tjedana to da se bori protiv dodaje: — Posljed-somozis- ti su imali goleme aubitke. oa sada stalno krstare"okolnim brdima. Izbjegavaju frontal ne borbe i uglavnom napada-j- u pojedina sela. Procjenjujemo da im je borbena sposobnost umanjena za trecinu, iako su i dalje dobro naoruzani. Drugim rijefiima, nemaju izgleda za uspjeh, jer su izolirani i gladni, ali mi se mobiliziramo za slu6aj Sire invazije. Od sredine februara imali smo §est upada honduraSke avijacije na na§e tlo gdje se svojedobno borio i na§ nacionalni heroj Sandino. Dok nastavljamo put prema Santa Clari, susre6emo naoruzane vojnike i seljake. ObjaSnjavaju nam da se Slika pokazuje spomen mlting u gradu Karl Marx Stadt, NjemaSka Demokratska Republika. smjenjuju na strazi i na poljima duhana, rize i kave. Mnogo je medu njima i zena i djevojaka, cijeli pograniini pojas je na nogama. Za dva dana preSti smo oko 700 kilometara u pogranifinom pojasu Ocotal, Japala, Quilali, Santa Clara — to je upravo podru6je koje je kontrarevolucionami radio, nepos-redn- o pred naS dolazak, bio progla-sio "oslobodenim". Susretali smo medutim samo sandinisti6ke vojni-k- e, regularne trupe i rezerviste te naoruzani narod. Somozisti nisu zauzeli nfjedno naselje. Mladen Arnautovi6 Ptica sve manje PARIZ — U najnovijemu broju meduna-rodno- g 6asoplsa "Svijet dlvljine" objavljeno je nekoliko zaista zabrinjavajudlh podataka o stanju pt!6jih vrsta kojima su, Sirenjem naselja i industrije, bitno smanjeni uvjeti opstanka. Tako se, do granica uniStenja, smanjio broj jedinki бак 280 vrsta ptica. Nekih, poput Spanjolskoga carskoga orla, nema vi§e ni onoliko koliko Je dovoljno za reprodukciju bez degeneracije potomstva. Primjerice, na Madagaskaru postoji јоб samo desetak parova tamoSnjega morskoga orla, a novozelandske побпе papige ima јоб samo 6etrdesetak jedinki. Budemo II uskoro moral) ugrozene vrste pripisati ved poduga6-k- u popisu izumrlih u naSemu stolje6u, bit be to jo5 jedan tuzan dokaz 6ovjekove nebrlge za svijetu u kojemu zlvi. By AILEEN CAMPBELL In a nuclear war there will be no escape for any one, no protection, says Rev. Ray Tingley, who terras the End The Arms Race campaign "the great-est crusade of our time." A founder and chairman of the peace ministry of Fairview Baptist Church, headquarters for the plan-ning of the April 23 Walk for Peace in Vancouver, Tingley labels talk of surviving nuclear war as "stupid, stupid." 'The attempts to convince people they can be spared are foolish and unrealistic," he said in an interview Thursday. "Fallout and devastation of a nuclear blast at the American Trident base at Bangor, Wash., 100 miles away, isn't miraculously going to by-pa- ss Vancou-ver Qrjatherarjtsjpf B.C. "There is no comparison with what has gone be-fore, no comparison with 1945 and Hiroshima. There are enough nuclear arms now to destroy the world 20 times over. There is no protection." Growing talk of how "the prepared or lucky citi-zen" can survive a nuclear blast indicates a fright-ening trend to acceptance of nuclear war as a likely option, he added. Warnings of "another Munich" simply are not relevant, Tingley continued. There were no nuclear bombs when British Prime Minister Chamberlain returned from Munich in 1938, thinking he had won "peace in our time" by a policy of appeasement, thereby leaving Britain unprepared for war in 1939. Tingley lauded the city of Vancouver for a bro-chure it will send to all householders, inviting them H'.'gfj RIM — Na 11. aprila 1963. papa Ivan XXIII objavio je encikliku "Pa-ce m in tern's". Podsjedajudi danas na taj dogadaj, u ovdaSnjoj politid-ko- j javnosti se podvladi da je to bio jedan od najvaznijih, ako ne i najvazniji dokument koji je papa Ronkali donio za vrijeme svog kratkog, (svega pet godina) ali intenzivnog pontifikata. Bio je to prvi papski dokument u kome se poglavar Katolidke crkve i formalno obrata ne samo sve6en-stv- u i vjernicima nego i on ima koji to nisu, ateistima, svim ljudi ma dobre volje. Njegov primjer slijedili su poslije toga pape Pavao VI i Ivan Pavao II. U torn dokumentu izraleno je do tada najotvorenije i najangalo-vanij- e opredjeljenje Katolidke crkve u suvremenoj epohi za mir u svijetu. Svega pet mjeseci prije toga svijet je zbog kubanske krize bio na ivici rata. Dramatidni apel koji je 25. oktobra 1962. papa Ivan XXIII uputio preko radija svim ljudima koji su odgovorni za mir i koji mogu da saduvaju mir, naiSao je na Sirok odjek u ditavom svijetu i na veiiko odobravanje. U Italiji prvi put je jedan poglavar Katolidke crkve zais-ta od svih ljudi, ne samo od klera i vjernika, nego i od komunista, socijalista i ateista uopde, dobio epitet "pape mira". To je — podsjeda se — bio podstrek i ohrabrenje papi Ivanu XXIII da podne da razmiSIja o papskom dokumentu posvedenom borbi za mir koja je za sve ljude "neizmjerni zadatak" kome i Crkva treba joS vi§e da posveti sve svoje snage. U temelju te orijentacije je papina lelja da se "sluii dovjeku kao takvom, a ne samo katolirima, da se, prije svega i svuda brane prava ljudske lidnosti, i ne samo Katolidke war says peace preacher "to join your mayor and city council in the Walk for Peace." The brochure advises: "Your mayor and city council ask you to face the facts of nuclear war. There are 50,000 nuclear war-heads in the world . .. . their explosive power equals three tons of TNT for every man, woman and child on earth ... a nuclear war could see every major , city in North America destroyed on the first day,. . . : unless we control and then eliminate nuclear weap-ons, they will someday be used in war and the world will be destroyed." Tingley said Vancouver in last year's first Walk for Peace had nearly 35,000 people out in the larg-est anti-nucle- ar demonstration in Canadian history. "All churches are co-operati- ng as never before, to bring pressure on all governments." Organizers hope for 50,000 this April 23 for the walk from Kitsilano Park, at 12 noon, across Bur-rar- d Bridge to a 2 p.m. rally at Sunset Beach. Tingley said about 128 groups are involved in. the End the Arms Race, which is sponsored by church, labor, community, ethnic, student, women's, professional, environmental and peace organiza-tions. Their theme: "You can make the difference." The formation of a peace ministry, believed the first in Canada, at Fairview Baptist last year was in itself a reflection of the concerns of all church com-munions, whether Anglican, Roman Catholic, United, Lutheran or Baptist, he said. Religious leaders across Canada have expressed dismay at the escalation of the arms race as well as use of Canadian territory for testing the U.S. cruise crkve". Mirje u torn pogledu najvede ljudsko pravo i bogatstvo. Kada je 11. aprila 1963.enciklika "Pacem in terris" objavljena, desilo se neSto neuobidajeno do tada u svijetu. Sa "zahvalnoSdu i divlje-njem- " mnogi drlavnici svijeta — pisali su tada komentatori talijan-ski- h listova — citirali su papino hrabro obradanje svim ljudima dobre volje sa pozivom da se oduva i stabilizuje mir; zato su se, poslije prevladane krize u Karibima, javljali znaci nade. U Ujedinjenim nacijama papinoj enciklici posvedena je sjednica kojoj je prisustvovala specijalna delegaci-j-a iz Italije sa tadaSnjim ministrom vanjskih poslova i potpredsjedni-ko- m vlade, veteranom talijanskog socijalistidkog pokreta Pjetrom Ne-nije- m na delu. "Treba da gledamo daloko"... Podsjeda se sada i na jedno pismo koje je tadaSnji sovjetski premijer HruSdov uputio zapadnonemadkom kancelaru Adenaueru: "Ja sam ko-kuni- sta i ateista, ne mogu prema tome da se sloiim sa papinim filozofskim koncepcijama, ali nje-gov apel u prilog mira cijenim i pozdravljam". Enciklika "Pacem in terris" i sazivanje Ekumenskog sabora "Va-tika- n II" ostala su dva najznadajnija historijska obiljeija vremena koje je papa Ivan XXIII proveo na prijestolu svetog Petra u Rimu. Papa Ivan XXIII umro je 3. juna 1963, 55 dana poslije objavljivanja poslanice upudene svim ljudima dobre volje i cijelom dovjedanstvu, za koje je oduvanje mira danas postalo sinonim samog opstanka. Zato je enciklina "Pacem in terris" danas jo§ aktuelnija nego Sto je bila prije dvije decenije. y Kraljevl6 missile, he noted. — Tingley terms a myth the constant reference to a missile gap and needfor the U.S. to "catch up" with the Russians; he says it is fuel to support "the esca-lating demands of the military industrial complex." "The Russians are not able economically .to match the Americans. Their economy is in much poorer conditon. The Americans are far ahead in terms of a nuclear arsenal. "The Soviets Jgtave made a great many attempts to negotiate with tpe Americans but the US. leaders don't want to negotiate (on arms control). "TheRussian people, with 20 million casualties in the Second World,War, know war in a way North America has never experienced it. The Russian people don't want war." Tingley said there are protest demonstrationsJn. Moscow over nuclear build-u- p ''even.thouglttfrsy cannoi De as vocai in ineir societ ours. Organizers for the Walk for Peace call disarmament, refusal of cruise missifWt&M%l -- aiiaua, a. giouai nuctear weappns {reeze.anjaail to increased military зрепјтоех-e- d toward providing bs&odifiiqft needs. The Academy AwanJ-wln- g documentary by the National FilmJ3oard of Cida,U:YuLoveThis Planet, will be shown at FalrVfew Baptist Cnukh Sunday night at 730. Featured speaker at the Vancouver Walk (or Peace Rally April 23 will be Rear Admiral Eugene J. Carroll, Jr., USN (ret.)f now deputy director of tfie Centre for Defence Information, an prganizatfcm based in Washington, &£., that analyzes military and foreign policy issues. Above arfi'ccleVas printed by The Province, Vancouver, B.C., on April 15, and the clipping was sent to us by Mr. Ostoja Kovacevlch. immm ::
Object Description
Rating | |
Title | Nase Novine, June 15, 1983 |
Language | sr; hr |
Subject | Yugoslavia -- Newspapers; Newspapers -- Yugoslavia; Yugoslavian Canadians Newspapers |
Date | 1983-04-27 |
Type | application/pdf |
Format | text |
Rights | Licenced under section 77(1) of the Copyright Act. For detailed information visit: http://www.connectingcanadians.org/en/content/copyright |
Identifier | nanod2000200 |
Description
Title | 000230 |
OCR text | u'' :)-- f' 'iu л ' ' " ' " ' 'ft' ' . ' ч '"' "t j; v1 '.-- .- - 4'?,?ff I. t V l. ( v ! ч': J .ел' Lilt i ' " 6-- NASE NOVINE, April 27,1983. April 27,1983, NASE NOVINE --7 DVIJE DECENIJE OD HISTORIJSKE ENCIKLIKE 1. mai - iolidarnost PRVOMAJSKE "PACEM IN TERRIS" јШШшк. 99 чш И ipp еш I м (Nastavak sa st. 1) Kao reakcija na okrutne represalije vlade, organizovane su 1932. godine do tada najvede prvomajske demon-stracij- e u Kanadi, u kojima je udestvovalo viSe od 100.000 radnih ljudi. Najmaso vn ije demons tracije su bile u Hamiltonu. Preko 20.000 radnika zaposlenih i nezaposlenih protestovalo je protiv nezaposle-nost- i, malih plata, postavljajudi zahtevza nezaposlenidko osiguranje i druge odgovarajude nadoknade za nezaposlenost. Policija je zatvorila 18 radnika. Posle demonstracija u Hamiltonu Sekcija 98 Kriminalnog zakona Jos' je striktnije sprovodena i prvomaj-ske demonstracije su bile zabranje-n- e u Kanadi sve do posle Drugog svetskog rata. Mirnija vremena su doSIa 1936. kada je predsednik vlade postao liberalni kandidat W. L.M.King. Bilo je oslobodeno daljih progona na Jos' dok sam bio mali, jednog jutra ustao sam iz kreveta i primjetio da je soba nakidena granama zele-no- g li§ca. Kada sam izasao u dvoriSte i pogledao u polje, vidio sam zeljeznicu, koja je takoder bila nakidena granama zelenog liS6a. Kada sam pogledao na put, vidio sam muSkarce sa zelenim MS6em za SeSirom. Cudio sam se i pomiSljao u sebi Sta je ovo danas. Upitao sam majku. Ona je odgovorila: "Sinko, ovo je naS svetac". Kada sam doSao u Kanadu, imao sam priliku da bolje upoznam kako je nastao Prvi maj. Vjerujem da danas imade i onih koji su u ovoj zemlji rodeni, a ne znadu da je ovaj praznik stvoren na Sjevero-ameri6ko- m kontinentu, u borbi radni6ke klase za krace radno vrijeme. U svim socijalisti6kim zemljama Prvi maj je praznik, blagdan. Radnici napuStaju svoja radna mjesta i marSiraju ulicama, uz pratnju muzi-k- e i pjesme. Slavi se i u kapitalistid-ki- m zemljama, ali nije praznik, a ponekad ima i neprilika. Odmah poslije rata, citao sam u PRVOMAJSKI POZDRAVI U prilogu ovog pisma izvolite primiti $25.00, u fond "Na§ih novi-na- " a u spomen onih koji poloiiSe svoje livote u borbi za 8-sa- tni radni dan, i medunarodni radnidki praznik Prvi maj, dije plodove mi danas ulivamo. Sretan i veseo Prvi maj ieli vam Kovacevlch Ostoja Vancouver B.C. Oltaocima "NaSih novina" Saljem pozdrav za medunarodni radnidki praznik Prvi maj. Svi radnici treba da se ujedine u borbi za bolji iivot i protiv ratnih huSkada koji svijet guraju u nuklear- - ni rat LJ.VukmanovId San Gabriel, Cal. stotine hiljada radnika, farmera, nezaposlenih i drugih progresivnih snaga koji su se suprostavljali antidemokratskom Bennettovom za-kon- u. Prvomajske demonstracije su dobi-jal- e sve vi§e znadaja kako u Kanadi, tako u celom svetu.One imaju ogromnu ulogu ne samo u manifes-tovanj- u borbe za solidarnost i prava radnika, ved i u angazovanju za oduvanje mira u svetu. U ovo na§e neizvesno vreme, kada opasnost od nuklearnog rata preti um'Stenju do-vedanst- va, milioni ljudi Sirom sveta Prvog maja izrazavaju svoj protest, upozoravajudi reakcionarne vlade da ne dovode sudbinu dovedanstva u pitanje radi ostvarenja svojih nehu-mani- h ciljeva. Pod amblemom mira i solidarnosti radnidke klase, Prvi maj iz godine u god in u Siri horizon te ka humanizaciji druStva. Katarina Kostid ameriCkom 6asopisu da Rusija nije kriva Sto se §iri socijalizam. A to je historijski proces. Volio to netko ili ne volio, socijalizam dolazi i nema sile koja moze da ga zaustavi. Vjerujem da ce se jednog dana Prvi maj slobodno slaviti po cijelom svijetu. Prvi maj je nastao u Sjedinjenim Drzavama, u borbi za skracivanje radnog vremena na 8 sati dnevno. Velike borbe su za to vodene. Prolijevala se i krv. U Chicagu su objeSena Cetiri radni6ka prvaka: Parsons, Spiers, Fisher i Engel (Slava im!) ProSlo je 1 00 godina od onih dana i Prvi Maj se danas slavi u mnogim zemljama, a u budu6e 6e se slaviti joS i viSe. 0. Kovacevic Vancouver, B.C. (Napomena uredniStva: Ovaj cla-na- k je jako skraden; izostavljeni su hisgorijski podaci koje je pisac naveo, a to je ucinjeno da se izbjegne duplikacija, jer su isti podaci navedeni u clanku "Prvi maj — solidarnost radnifcke klase".) NOVI FILM COSTE GAVRASA AMAN — Poznati fllmski reilser дгбкод porijekla Costa Gavras snimlo je nedavno, uglavnom u okuplranomu Jeruzalemu, pot-res- nu filmsku pr!6u o Palestincu, Izbjeglom 1948. godine, koji se poku§ava vratitl u svoj rodni grad. U tomu mu pomaze mlada Izraelska odvjetnica Hana (glumi je ameriftka glumica Gill Glaybourgh). lako autori filma, iz razumljivih razloga, ne iele otkriti pojedinosti prije premijere ovog neobi6nog filma, nema sumnje da ce i same scene iz palestinskih logora i gradova okupirane Zapadne obale svjetskoj javnostl pruziti sliku znatno druk6lju od one koju, posredstvom izraelske driavne televizlje, vide na svojim ekranima tv-gleda- oci slrom svijeta. BEZ POSLA Ne§to se ipak uradilo: sada imamo svjetske cijene. JoS nam jedino nedostaje svjetska pro-duktivn- ost i svjetske zarade... HBfflWSffW Nose me na krilima prvomajske parade Splet venaca Splet pesama! Mladost se ceo dan ne zaustavija Mladost ceo dan prolazi ulicama... Beie su bluze sundano nasmejane — Na sve strane Otkinute leze Jorgovana mirisne grane. Golubovi su put neba zaleprSali Na trgu moga malog grada Gde prolazi parada — Prvomajska parada. . . 0 da hode zivot Godine sve da mi zakiti Sa ovoliko smeha Sa ovoliko iskara! 0, da hode sunce U svoje zlatne boje da me obude Da mi udahne deo Od ovoga zara — Sama bih sebe paradom nazvala. Jelena Saula jsssimmwM'mrmwmrj'Mw.mxmsfi'mtn NIKARAGVANSKO-HONDURAS-K- A GRANICA (od dopisnika Tanju-ga- ) — Preno6ill smo u Jalapi, jedinom ve6em naselju u blizini granice prema Hondurasu. Bio je to zapravo predah na improvizlranim posteljama u kutici Sto podsjeda na hanove iz Andridevih romana. NaSi pratioci, vojnici, s poru6nikom Tala-vero-m, bili su na strazi, zajedno s naoruzanim civilima. Jert nalazimo se u zoni vojnih operacjja izmedu dobro naoruzanih kontrarevolucio-narni- h somozistiCkih bandi i pripad-nik- a sandinistidke vojske, odnosno naroda. RijeC je o pograni6nom pojasu Sto ga je antisandinisti6ki radio proglasio "oslobodenim" od strane samozista. Vidjeli smo svjeze tragove borbi u Limonu, selu najblizem granici, gdje su devetorica sandinistifikih vojnika s jednim mitraljezcem, zajedno s pripadnicima civilne milicije, tj. naoruzanim seljacima, natjerali ban-d- u u bijeg. Na jedva prohodnom planinskom putu prema Quilali ponovo susrece-m- o "Toyotu" kapetana Oscara Cor-tez- a, Sefa vojnih operacija u torn grani6nom pojasu. Radio-vezo- m pri-ma izvjeStaje o stanju u torn predjelu. Kaze nam da je u susjed-ni- m brdima upravo u toku novi "susret" sa snagama bivSeg somo-zisti6k- og oficira i zatim komandanta za obuku kontrarevolucionara u Hondurasu, Benita Brava. Na karti u jednoj od vojniCkih baza u blizini u koju zajedno stizemo, skupina vojnika pod punom ratnom spremom. Najveci dio njih su rezer-vist- i. Manuel Martino ima 15 godina i tri godine vojniCkog iskustva. Juan Antonio Garcija je njegov vrgnjak, ali s neSto manje borbenog iskus-tva. — Bojite li se? — pitamo dje6ake. Ne — kazu oni spremno — boje se oni "en contra" (to je ovdje izraz za kontrarevolucionare). Oni napad-n- u, pa poslije bjeze. Cetrnaestog marta navrSilo se 100 godina od smrti Karla Marksa. Poiast mu je odana po cijelom svijetu. fcriffliffiffinTriPrn.nnvir-i-niffi- M Dok pijemo kavu pripremljenu na brzinu u jednoj vojnidkoj porcljl, pitamo kapetana Cortesa koliko on ima godina. Dvadeset tri, kaze, i sedam godina vojnidkog iskustva. Kao SesnaestogodiSnji dje6ak pri-dru- zio se sandinistima i vec se borio protiv somozista. ("Jednom smo ih istjerali odavde, kaze on, sad oni nastoje pobjeci, ali im пебето dati"). Obitelj kapetana Cortesa je u Managvi, odakle je kao komandant jedne vojne zone "privremeno" pre-komandi- ran na front. Mi ran je i 6vrst, ali dodaje sjetno: — Cetvero-mjese6n- og sina Oscara Ulisea vidio sam samo na slikama. Kapetan Cortez komandira jednim od najizbadenijih rovova domovine. Dok razgovaramo, ne skida fiSeklije ni automat. Vojnici mu stalno donose nove izvjeStaje. On nam u meduvremenu objaSnjava da u nje-gov- oj zoni operiraju dvije grupe "gardista". Jednu predvodi vec spo-men- uti Benito Bravo, drugu takoder somozist "El suicida" (Samoubo-jica- ). — Nije mogao na6i adekvatniji naziv, kazejednakolegica iz Brazila, aludiraju6i na svog naroda. Komandant njih tjedana to da se bori protiv dodaje: — Posljed-somozis- ti su imali goleme aubitke. oa sada stalno krstare"okolnim brdima. Izbjegavaju frontal ne borbe i uglavnom napada-j- u pojedina sela. Procjenjujemo da im je borbena sposobnost umanjena za trecinu, iako su i dalje dobro naoruzani. Drugim rijefiima, nemaju izgleda za uspjeh, jer su izolirani i gladni, ali mi se mobiliziramo za slu6aj Sire invazije. Od sredine februara imali smo §est upada honduraSke avijacije na na§e tlo gdje se svojedobno borio i na§ nacionalni heroj Sandino. Dok nastavljamo put prema Santa Clari, susre6emo naoruzane vojnike i seljake. ObjaSnjavaju nam da se Slika pokazuje spomen mlting u gradu Karl Marx Stadt, NjemaSka Demokratska Republika. smjenjuju na strazi i na poljima duhana, rize i kave. Mnogo je medu njima i zena i djevojaka, cijeli pograniini pojas je na nogama. Za dva dana preSti smo oko 700 kilometara u pogranifinom pojasu Ocotal, Japala, Quilali, Santa Clara — to je upravo podru6je koje je kontrarevolucionami radio, nepos-redn- o pred naS dolazak, bio progla-sio "oslobodenim". Susretali smo medutim samo sandinisti6ke vojni-k- e, regularne trupe i rezerviste te naoruzani narod. Somozisti nisu zauzeli nfjedno naselje. Mladen Arnautovi6 Ptica sve manje PARIZ — U najnovijemu broju meduna-rodno- g 6asoplsa "Svijet dlvljine" objavljeno je nekoliko zaista zabrinjavajudlh podataka o stanju pt!6jih vrsta kojima su, Sirenjem naselja i industrije, bitno smanjeni uvjeti opstanka. Tako se, do granica uniStenja, smanjio broj jedinki бак 280 vrsta ptica. Nekih, poput Spanjolskoga carskoga orla, nema vi§e ni onoliko koliko Je dovoljno za reprodukciju bez degeneracije potomstva. Primjerice, na Madagaskaru postoji јоб samo desetak parova tamoSnjega morskoga orla, a novozelandske побпе papige ima јоб samo 6etrdesetak jedinki. Budemo II uskoro moral) ugrozene vrste pripisati ved poduga6-k- u popisu izumrlih u naSemu stolje6u, bit be to jo5 jedan tuzan dokaz 6ovjekove nebrlge za svijetu u kojemu zlvi. By AILEEN CAMPBELL In a nuclear war there will be no escape for any one, no protection, says Rev. Ray Tingley, who terras the End The Arms Race campaign "the great-est crusade of our time." A founder and chairman of the peace ministry of Fairview Baptist Church, headquarters for the plan-ning of the April 23 Walk for Peace in Vancouver, Tingley labels talk of surviving nuclear war as "stupid, stupid." 'The attempts to convince people they can be spared are foolish and unrealistic," he said in an interview Thursday. "Fallout and devastation of a nuclear blast at the American Trident base at Bangor, Wash., 100 miles away, isn't miraculously going to by-pa- ss Vancou-ver Qrjatherarjtsjpf B.C. "There is no comparison with what has gone be-fore, no comparison with 1945 and Hiroshima. There are enough nuclear arms now to destroy the world 20 times over. There is no protection." Growing talk of how "the prepared or lucky citi-zen" can survive a nuclear blast indicates a fright-ening trend to acceptance of nuclear war as a likely option, he added. Warnings of "another Munich" simply are not relevant, Tingley continued. There were no nuclear bombs when British Prime Minister Chamberlain returned from Munich in 1938, thinking he had won "peace in our time" by a policy of appeasement, thereby leaving Britain unprepared for war in 1939. Tingley lauded the city of Vancouver for a bro-chure it will send to all householders, inviting them H'.'gfj RIM — Na 11. aprila 1963. papa Ivan XXIII objavio je encikliku "Pa-ce m in tern's". Podsjedajudi danas na taj dogadaj, u ovdaSnjoj politid-ko- j javnosti se podvladi da je to bio jedan od najvaznijih, ako ne i najvazniji dokument koji je papa Ronkali donio za vrijeme svog kratkog, (svega pet godina) ali intenzivnog pontifikata. Bio je to prvi papski dokument u kome se poglavar Katolidke crkve i formalno obrata ne samo sve6en-stv- u i vjernicima nego i on ima koji to nisu, ateistima, svim ljudi ma dobre volje. Njegov primjer slijedili su poslije toga pape Pavao VI i Ivan Pavao II. U torn dokumentu izraleno je do tada najotvorenije i najangalo-vanij- e opredjeljenje Katolidke crkve u suvremenoj epohi za mir u svijetu. Svega pet mjeseci prije toga svijet je zbog kubanske krize bio na ivici rata. Dramatidni apel koji je 25. oktobra 1962. papa Ivan XXIII uputio preko radija svim ljudima koji su odgovorni za mir i koji mogu da saduvaju mir, naiSao je na Sirok odjek u ditavom svijetu i na veiiko odobravanje. U Italiji prvi put je jedan poglavar Katolidke crkve zais-ta od svih ljudi, ne samo od klera i vjernika, nego i od komunista, socijalista i ateista uopde, dobio epitet "pape mira". To je — podsjeda se — bio podstrek i ohrabrenje papi Ivanu XXIII da podne da razmiSIja o papskom dokumentu posvedenom borbi za mir koja je za sve ljude "neizmjerni zadatak" kome i Crkva treba joS vi§e da posveti sve svoje snage. U temelju te orijentacije je papina lelja da se "sluii dovjeku kao takvom, a ne samo katolirima, da se, prije svega i svuda brane prava ljudske lidnosti, i ne samo Katolidke war says peace preacher "to join your mayor and city council in the Walk for Peace." The brochure advises: "Your mayor and city council ask you to face the facts of nuclear war. There are 50,000 nuclear war-heads in the world . .. . their explosive power equals three tons of TNT for every man, woman and child on earth ... a nuclear war could see every major , city in North America destroyed on the first day,. . . : unless we control and then eliminate nuclear weap-ons, they will someday be used in war and the world will be destroyed." Tingley said Vancouver in last year's first Walk for Peace had nearly 35,000 people out in the larg-est anti-nucle- ar demonstration in Canadian history. "All churches are co-operati- ng as never before, to bring pressure on all governments." Organizers hope for 50,000 this April 23 for the walk from Kitsilano Park, at 12 noon, across Bur-rar- d Bridge to a 2 p.m. rally at Sunset Beach. Tingley said about 128 groups are involved in. the End the Arms Race, which is sponsored by church, labor, community, ethnic, student, women's, professional, environmental and peace organiza-tions. Their theme: "You can make the difference." The formation of a peace ministry, believed the first in Canada, at Fairview Baptist last year was in itself a reflection of the concerns of all church com-munions, whether Anglican, Roman Catholic, United, Lutheran or Baptist, he said. Religious leaders across Canada have expressed dismay at the escalation of the arms race as well as use of Canadian territory for testing the U.S. cruise crkve". Mirje u torn pogledu najvede ljudsko pravo i bogatstvo. Kada je 11. aprila 1963.enciklika "Pacem in terris" objavljena, desilo se neSto neuobidajeno do tada u svijetu. Sa "zahvalnoSdu i divlje-njem- " mnogi drlavnici svijeta — pisali su tada komentatori talijan-ski- h listova — citirali su papino hrabro obradanje svim ljudima dobre volje sa pozivom da se oduva i stabilizuje mir; zato su se, poslije prevladane krize u Karibima, javljali znaci nade. U Ujedinjenim nacijama papinoj enciklici posvedena je sjednica kojoj je prisustvovala specijalna delegaci-j-a iz Italije sa tadaSnjim ministrom vanjskih poslova i potpredsjedni-ko- m vlade, veteranom talijanskog socijalistidkog pokreta Pjetrom Ne-nije- m na delu. "Treba da gledamo daloko"... Podsjeda se sada i na jedno pismo koje je tadaSnji sovjetski premijer HruSdov uputio zapadnonemadkom kancelaru Adenaueru: "Ja sam ko-kuni- sta i ateista, ne mogu prema tome da se sloiim sa papinim filozofskim koncepcijama, ali nje-gov apel u prilog mira cijenim i pozdravljam". Enciklika "Pacem in terris" i sazivanje Ekumenskog sabora "Va-tika- n II" ostala su dva najznadajnija historijska obiljeija vremena koje je papa Ivan XXIII proveo na prijestolu svetog Petra u Rimu. Papa Ivan XXIII umro je 3. juna 1963, 55 dana poslije objavljivanja poslanice upudene svim ljudima dobre volje i cijelom dovjedanstvu, za koje je oduvanje mira danas postalo sinonim samog opstanka. Zato je enciklina "Pacem in terris" danas jo§ aktuelnija nego Sto je bila prije dvije decenije. y Kraljevl6 missile, he noted. — Tingley terms a myth the constant reference to a missile gap and needfor the U.S. to "catch up" with the Russians; he says it is fuel to support "the esca-lating demands of the military industrial complex." "The Russians are not able economically .to match the Americans. Their economy is in much poorer conditon. The Americans are far ahead in terms of a nuclear arsenal. "The Soviets Jgtave made a great many attempts to negotiate with tpe Americans but the US. leaders don't want to negotiate (on arms control). "TheRussian people, with 20 million casualties in the Second World,War, know war in a way North America has never experienced it. The Russian people don't want war." Tingley said there are protest demonstrationsJn. Moscow over nuclear build-u- p ''even.thouglttfrsy cannoi De as vocai in ineir societ ours. Organizers for the Walk for Peace call disarmament, refusal of cruise missifWt&M%l -- aiiaua, a. giouai nuctear weappns {reeze.anjaail to increased military зрепјтоех-e- d toward providing bs&odifiiqft needs. The Academy AwanJ-wln- g documentary by the National FilmJ3oard of Cida,U:YuLoveThis Planet, will be shown at FalrVfew Baptist Cnukh Sunday night at 730. Featured speaker at the Vancouver Walk (or Peace Rally April 23 will be Rear Admiral Eugene J. Carroll, Jr., USN (ret.)f now deputy director of tfie Centre for Defence Information, an prganizatfcm based in Washington, &£., that analyzes military and foreign policy issues. Above arfi'ccleVas printed by The Province, Vancouver, B.C., on April 15, and the clipping was sent to us by Mr. Ostoja Kovacevlch. immm :: |
Tags
Comments
Post a Comment for 000230