Jedinstvo, January 06, 1961

              STRANA 4
Covjek i vrijeme
PAUL ROBESON - PJEVAc I BORAG
Ovih dana susroo sam Pa-ula
Robcsona, danas najve-ce- g svjetskog baritona. Ne-ma- m namjeru da pi§em, ka-ko
jo Paul Robeson pao u
ncmilost onih ljudi u Ameri-ci- ,
kojima jos i danas nije
jasno, da smo svi mi ljudi
i da trebamo da budemo ra-vnoprav- ni. Robeson voli slo-bod- u
i istinu, pa je zbog toga
nekoliko godina bio maltrc-tira- n
samo zbog toga Sto je
crnac i napredan dovjek. Ko-lik- o je ovom dovjeku trebalo
godina da izadje iz Amerike,
da ga i drugi liubitelji pjes-m- e
Cuju i vide?
U najvecem gradu Austra-lije- ,
Sidneyu, go.?tovao je
Paul Robeson, kao dlan Me-djunarodn- og komiteta za
mir. On,je ovdje imao neko-lik- o
nastupa i odusevio je
sve one koji su ga slusali.
Robeson je pred Sindeysku
publiku izasao sa bogatim
repertoarom. Najveci usnieb
i najvece priznanje publika
mu je dala za njcgove pjes-m- e
o crnadkom narodu u A-meri-ci.
Pjesme koje ie pje-va- o
su stare isto onoliko ko
liko datira i porjeklo cmog
covjeka kada je silom tlovu-de- n
Iz Afrike u Ameriku. O-v- e
pjesme izrazavaju osje-da- j,
tugu, zelju, nostalgiju,
slobodu i ravnopravnost.
Robeson je pjevao no sa-mo
po Sideyskim dvorana-ma- ,
nego je isao po gradili-Stim- a
i radnim mjestima. Do-lazi- o
bi, to se desilo nekoli-k- o
puta, za vriieme гибка
na velika gradiliSta, gdjc je
ladilo na stotine radnika da
im, dok oni гибаји i koriste
svoj odmor, pjcva picsme
Koliko jo ovo veliki i humni
gest, otici mcdju radnike i
pjevati im. dati im priliku da
Cuju i vide slavnog barito
na danaSnjice, svjedoce mno
go izjave, kako samih rad-nika,
tako i ovdasnjc stam-p- e _ Svi bez ustrucavanja
hvale ovaj Robcsonov gest i
stavljaju ga u pn'i red svjet-ski- h
pjcvaSa. Koliko ic me-n- i
poznato. to nikad nisu na-prav- ili
iedan Mario Lanza,
Frank Sinatra. Doris Dav Hi
ncki od mladjih amcrickih
pjcvaSa.
Tako radc samo veliki Im-d- i
kakav je Paul Robeson
Pjesma ie potekla iz naroda
i pripada narodu, no samo
onima koji imaiu i vrcmcnn
i novaca da sluSaju velikc
pjevadc danaSniicc. Da to,
nije tako pobrinuo so i Ro-beson,
da koliko rod mozol
i gdie stigne otnieva po koio
pfcsmu onima koiima ic da-Ick- a
i nepristupaSna dvora-n- a
sa skunim siediStima.
Paul Robeson ic name
tan i naobrazovan coviek
Po?oo ic kao vecina velikih
liudi. Iz biiede i ncimastinc.
Trudio sc i radio i ucio dok
niic stao na naiviSu svietsku
Ijestvicu pjevaca danasniico
Ali Robeson pri svoi svoioi
slavi nije 7aboravio svo?e ro-rijekl- o.
Nomoze da zaborn-v- i
svoie sunarodniake koji
rade nnitozc poslove. Nemo-- ,
2c da zaboravi ono vriieme '
kada je kao mladic radio pi
deset sati. nebi li pomoeno
svoju porodicu koja jc imai.i
i prcvis usta koh su tr.i2i-l- a
kruha On jc ostao doslje-da- n
istini. pravdi i svemu o-no- mc
Sto danas ide u prog-re- s.
T nicgov talenat i nicgo-v- a
slava, kako sam na po?e-tk- u
rokao. pronose glas nic- -
govo 7emnc. pronosi 104 i
neslo d u b 1 j e i humanijc,
novo i d e i e i novo mi-sl- i
danasnicg eovjecanstva.
On se bori protiv onih kru-gov- a
koii i danas podrzava
ju segreraciiu na гч1п i
sramotu Amerike u o'tavom
svijotu. I has zbog till kru-gov- a
i onih drugih. Гаи! Ro-leso- n
ie morao da napusti
svoiu domovinu i da se nas-ta- ni
u Engleskoi. Ali nicgo-v- a
piesma na svakoga ostnv-li- a
dubok utisak. nrozitn
iMiSu i natierava da duco mi-F- li
o ovome nrognanom grn-diani- nti Siedinjenih Amortf-lvi- h
Drzava.
Pavle Dadic
Pozor naSi u Torontu
ielite 1! dohre kranjske kobasi-ce- ,
kao i druge starokrajke pe-cijalite- te,
najbolje birano STJele
meso, posjetite nas i rado fete
doil ponovo.
Joie Pe?nik, 991 Illoor Street
W„ tel. LE. 5-66-
63. Toronto.
PRIJATELJI
rase pjesme uzdigle su se visoko,
Vise od samog neba,
i Sire vijest o borbi,
koja nece trajati dugo,
jer njeno okoncanje je tu,
jodina ceznja i carstvo za Vas.
Ah, prijatelji!
Vasa srea nasla su nebo svoje,
u borbi za spas.
Pustite i mene skupa s Varna,
pustite me, da se vinem u Va§
nebeski svod,
i da se borim u borbi za Vas,
jcr Vasa borba, borba je i moja,
i Vasa pobjeda i radost, radost i
pobjeda moja.
Ah, prijatelji I
Pustite i mene u redove s Varna,
da sirim svoja krila
u Vasem nebeskom svodu !
M. Daic
(Krai5nik)
Posudjcna rcporlaza
RASKOS I OBIJEST S0GAT1H
Him. — a koncu je morao in-terteni-rati
minister. Л pomelo je s.
operom, bolje refi oko opere. U
najtrfem talijanvkom оЈнтпот ka-zalil-u,
milanskoj Scali, olorena
je sezona s Donizcttijevim "I'oliu-fnm- H
i Marijom Callas, koja sc
nakon sojih avanlura ponovo
vratila na daske. o, eliki dogo-dja- j
nij bio ni u Donizettijetoj o-pe- rl
nili u potratku Marije Callas.
e( u ntfmenoj raskoSi, paradi (a-lijansk- og
"privrednoff fuda".
Proloeoni! eeri bila je publi.
ka — tako su jednodusno zabilje-fil- l
i izvjostilelji koji su se (e
e?eri znojili Rurajui ee da bi mo--
pli polanko opisati raskosne (oale-I- e
i dragulje koji su resill Jene I
кгеН (alijanke i inozemne ari(o-kracij- e
i indu.slrijskih maRnata.
filavi slupci u noinama, a tiaro-IH- o ilustriranim reijama, bill su
pomeenl nabrajanju lifnosti, a
poebno opisivanju lijepih I boRalih
?ena koje su Ie eFeri briljirale u
Scali.
I'ored njihoih imena blilala su
imena najslavnijih MJetskih mod-ni- h kufa koje su kretrale njihoe
modele. Kaiu da je bilo bar Ичи.
cu efernjih haljina od kojih ni
Jcdna nije stajala rnanjc od pola
n.ilijuna lira. KeRum, 2ena pokoj.
nog Лке Kana, dosla je na premi-jer- u
u haljini, izezenoj pravim
bierima, a oko rata je nosila ogr.
lieu od praih bisera cli?ine Ie- -
Jnjaka. ?ena jednog industrijalca
imala je duRu pritjubljenu baljinu
iz tkanine satkane od zlatne nili.
Xisu bile rijctkot haljine poru-bljen- e
krznom bijele lisice ili vl-7o-na
u raznim nijanama od bi-jele
do erne, zlalne ili draguljima
ltezcne ecernje torbiee, drago.
fjene krzncne slole i krzneni ogr
laci od kojih su neki hili trijrdni
i do deset milijuna lira. Osim ien-ski- h loalela irjetitrlji su opisali
i hakreno-zlatn- i lamo-ograla- ? po-znalo- R
zenskoR kroiara Enza. Ka-zali- le
je bilo ukraeno sa 16.000
luuastih karanfila, sakogodis-nji- m
poklonom pariskog modnog
krealora I'ierrea Ilalmaina. Jos e-- ca
гачко5 nego ti haljinama bila je
II nakitu. I'rorafunali su da su lone
nosile Ie eceri oko %rala, na u5i-m- a
i rukama za oko 2." milijardi
lira dragulja.
Vfjeroalna гакоч nije bila sa-mo
u haljinama i draguljima. Me-dj- u
iicesnicima te eceri bila je uz
brojne strankinje i gopodja Slier
vood koja je nosila haljinu ri-jrd-nu
set tisuea dolara, a na gla-- i
laulju za koju je speeijalni bio
pozan jedan od najboljih pa-riNk- ih friera da joj je namjeli na
ylaui. Usput je napraio i dri'ga
rcmek-djel- a milanskim Ijopotica-ma- ,
a zna se da fakW umotori nl-s- u
ba5 jeflini. Si, koji su prisu-Htoia- li oogodinjoj premijeri u
0DG0V0RN0ST UcENJAKA
Britanski naucenjak C.
P. Snow je pozvao ameri-ek- e
иселјаке da se "revol-tiraj- u
ako je potrebno" da
se obustavi trka u atoms-ko- m
naoruzanju.
Snow je to rekao na sa-stan- ku
Americkog drust-v- a
za unapredjenje nauke
u New Yorku, na kome je
sudjelovalo 7.000 nauce-njak- a.
On je naglasio da se tr-ka
u atomskom naoruza-nju
mora obustaviti ili ce
doci do atomskog rata.
"Ako se proizvede dos-t- a
ovog oruzja, sa sigur-nosc- u
statisticke istine mi
znamo da ce neka od njih
eksplodirati, mozda slu- -
milanskoj Scali, slazu se u tome
da taku rasko.s jos nisu idjeli.
Tro:koima za haljine, nakit itd.
Ireba sakako dodati i cijene ulaz-nic- a.
Ulaznice za takte priredbe,
V&kva je otorenje sezone u Scali,
ei po obiaju nikad se ne kupuju
direktno na blagajni, ed u poseb-ni- h
preprodaaca, koje odje na-ziva- ju
"bagarini". Oni su prodavall
ulaznice za parler uz cijenu koja
so penjala do 300.000 lira (na bla-gaj- ni
cijene ulaznice za takio mje-sl- o
su bile deset puta jeftinije), a
loze su bile po po'a milijuna lira.
Jfdna ilustrirana reija prilikom
te konstatacijc zablljeiila je da je
star nccutena za svakoga Iko ne
poznaje obifaje lombardskih indu-slrijala- ca
za koje je uiitak umjet-nos- ti
tijesno poezan s visinom
cijene slo je plate za ulaznicu.
I'olpuno je razumljio, dakle,
Slo je dogadjaj presao iz mondenc
u politifku kroniku. Upravo tih da-na
u Milanu je policija rasljcrivala
radnike strajkase elektromrhanifkc
industrije cij! su se lasnici sa so-ji- m
ienama, odjevenim u milijune
i milijarde, razmetali po Scali.
Odakle Im (oliko noaca za razme-tanj- e
kad prilikom svakog zahtjoa
radnika za povisicu trde da ne-ma- ju
dobitka i da bi propali kad
bi udotoljili zahtjeima? — pitali
su se obtfni ljudi. Jedan duhoviti
komentalor ljei?arskog lisla zabl-lje£i- o
je da bi driaa mogla ri]e-si- li
mnoge teske probleme — kao
na primjer regulaciju delle rijeke
I'o — da su poreznici te ve?erl
sukli e goste u Scali. Trcba
znati da su mcdju gostima bila !
mena hrojnih lifnosti koje su op-tule- ne
za poreznu utaju.
Zbog (oga, cilav dogadjaj nije
ostao samo u mondenoj kronici, a
kriticari Ijoifarske stampe tim
tile su se za nj zalnlereslrali na
odgoarajucim mjestima. Te je da-n- e
doMo na tidjt-l- u tla Je minister
7? financije Trahucchl razaslao
nadleinim poreznim organima ok.
ruinicu u kojoj im daje upulstra
da pri oogodisnjim poreznim pri-jaa- ma
uzmu u obzir i rasipanje
loje su talijanski hogataSi pokazi-- &
na ottorenju oogodinje sezo-n- e
u milanskoj Scali. V ministrotoj
ukruznici izmedju ostalog je rece-n- o
da su 'Sijesti o tim izdacima
(za %eFernje haljine i nakit) prou-zroci- le
u janosti negativnu reak-cij- u,
jer je jatnost idjela eliku
suprotnost izmedju rasipanja jed-ri- h
i bijede lolikih drugih gradja-na"- .
Ministrna primjedba je ie
ncgo umjesna, no pilanje je bofe ii
se njegoa uputsa koristiti. Je-dn- o
je sigurno: milanska paradi
rcskosa zorno je pokazala da pisa-nj- e
napredne stampe o dubokom
pinoru izmedju grupe bogatasa I
refine ostalih gradjana nije dema.
gegija, ci gola istina.
cajno, mozda zbog ludosti
— ali, motiv, nije vazan.
Pred nas se postavlja dile-m- a,
a nemamo mnogo vre-men- a.
Ili ce SAD pristati
na ogranicenje nuklear-no- g
naoruzanja koje ce
poceti obustavljanjem nu-klearn- ih
pokusa, ili ce ri-zikov-ati
nuklearu kata-strofu- ".
Naucenjaci su duzni da
se bore protiv atomskog
naoruzanja. Oni treba da
narodu kazu istinu.
Jedan americki nauce-njak
je kazao da ako se u-go- vor
o zabrani nuklear-no- g
oruzja ne postigne u to-k- u
godine dana. poilije ce
biti kasno.
t# '
6)
- J" ..,? 'liT"?.!'!-- 'У'"ч" teFtPSBWy dfftu jmmppm
GlaJdysoFrsanchis Luewisa
Preveo A. K. —
Jon je jedva vjerovao svojim usima. Ali re2e u se-- bi
da je trebao pogoditi. Imali su istu bijelu put, iste
oci boje gorcica, iste njezno oblikovane crte lica. Ali nje-zin- a
brada je bila blago zavijena, dok je Rawdonova bi-la
kosa i cvrsta, a usta su mu bila tanka, tvrda crta.
"Ja sam porucila po vas, a ne Rawdon. Pripovjeda
se, da niste bez utjecaja, Jonathan Doan, i da ste razu-ma- n
i posten covjek. Da li biste mi pomogli?"
Kad je izgovorila njegovo ime, on se je Sudio da
bi ono moglo tako ugodno zvueati. "Znao sam da ste u
nekakvoj neprilici. Sto mogu uSiniti za vas?" Svaki trag
samosvijesti ga je bio napustio.
"Nemamo ni minute za izgubiti. Postoji plan da se
Reformiste navede u otvoreni otpor, da se puca na njih,
i zaplasi u trajno pokorenje. Cim moj otac potpise izja-v- u
o lojalnosti, moj brat treba da istupi naprijed i prigo-vo- ri
lojalnosti Doana i Mortona. Sigurna sam da su to
imena. Kazu da su Mortoni i ostali tvr-dogla- vi,
i da su protiv ustava; i da se Doani ne zaklinju
nikome na lojalnost. IzluCili su napolje ove ljudc, jer da
su oni vodje. U sporu koji de nastati, netko trcba doba-ci- ti
pogrdnu primjedbu o — o dvjema kvekerskim dje-vojkam- a."
"Da?" Jonovo grlo je bilo suho. RijeS je zapela.
"O Francie i Matildi Doan."
Jon problijedi.
"Ljudi koji su razmje§teni u masi trebaju prihvati-t- i
klevetu, i na prvi znak srdzbe, moj rodjeni brat treba
opaliti dva hica, ne da ubije, samo da zaplasi Ali ja
znam ako se opale dva hica, da ce ih biti i vise — i sva-st- a
se mo2e dogoditi."
"Kako vi znadete za ovo?" Jonu nije padalo na
pamet da posumnja u njezinu рпби.
"A §to to zna6i? Doznala sam za ovo prije jedan
sat i zaklinjala brata da se okani namjerc. Nije htio.
Otisla sam k ocu, koji je upravo htio napustiti kucu, u
silnoj zurbi da se sastane s pukovnikom. Nasmijao mi
sc je, i rekao da je to fantasticno."
"A tko zna za ovo? Va§ brat i tko jo§?"
Ona imenuje trojicu. "Samo ovi."
"Da li bi vas brat mogao znati, da ste mi namje-rava- li
kazati?"
"Oh, ne, ne mo2e 1"
"Da li Thomas Talbot zna za zavjeru?"
"Ja mislim, ali izglcda da ga vise zanima silno isti-can- je
i duga£ka lista imena za njegove prijatelje u
Yorku. Rawdon hoce da izbrise raformisti£ki pokret u
ovom kraju. Cini se da je neSim gonjen."
"Bojite li se za svog brata?"
"Oh, da ! I za druge. On ne razumije Reformiste ili
Kvekere. Ja imam bliske kvekerskc prijatelje u Phi-ladelph- iji,
i mislim da ih razumijem."
"Ja cu se pobrinuti za ovo."
"Cekajte. Ima jo§ jedna stvar. Ako Reformisti odr-z- c
vedcras svoj sastanak, bit ce rasprseni toljagama i ka-menje- m,
i, ako bude potrebno, vatrenim oru2jem. Obu-btavi- te
sastanak. To bi samo izazvalo tuJnjavu i uzroko-val- o
kivoprolide."
"Ja mislim da izazov dolazi sa druge stranc," re(5e
Jon poneSto zagrijano.
"Da, ali obustavitc sastanak." 05i su joj bile ljubi-6ast- c
lokve, zaklinjuci ga. Nije o5ijukala, i nije bila
svjesna vlastite Ijepote.
"Pokusat 6u. (Idjc je Rawdon sada?"
"U istonoj sobi gostionice King's Arms. On i ostala
trojica su u§li kad sam ja napustila skup. Pozurite, dajtc
pozurite."
Jon je vec bio kod straznjih vrata. "Prcpustitc sve
meni. Uzet cu ргебас ki-o- z §umu sccernog javora, ovdje
pozadi vrta."
Tamo gdjc je staza naglo zavijala on zastane i og-le- da
se. Tlo jc bilo prekriveno ljubicama, ervenim §tov-ljim- a
1 cnenom djctclinom. Sunce je, padajuci koso
prcko stazc, stvaralo svjctlucavu maglu mcdju trepcra-vi- m
zelcnilom javora, i prctvaralo tamne jastuCice ma-hovi- ne
u 2ivo zelcnilo. Robin Redfern ga jc slijedila
kroz ovaj Sumoviti prostor, mi5uci se ncobicnom, stru-jajuco- m
drazeScu, koja ga je podsjecala na visoku tra-v- u,
kad se pogiba pred vjetrom. On se osmjehne i podi-gn- c
ruku — onda pozuri dalje.
Kad je opct doSao do skupa, lako je spazio Joshov
nadvisujuci lik i zazareno lice Ilenryja Jlortona, i crvc-n- u
gustu kosu. Pozvao ih je trzajem glave. Oni su smje-st-a
suzdrzljivo krenuli k njemu. Rekao im je ukratko
§to je znao, izostaviv§i da kazc kako jc dosao do oba-vijes- ti.
"Henry," dovr§i on, "bit ce najbolje da upozoris
Jocla, Israola i svoju bracu, da se izgubc s vida Sto prije
mogu. Onda sc pobrini da sc vceraSnji sastanak opo-zov- c,
i da je svaki i jedan Reformat van scla prije zapa-d- a
sunca. Ja i Josh cemo se pobrinuti za detvoricu u go-stion- ici
za nekoliko sati — dok ncposredna opasnost mi-n- o.
Neka nas cekaju konji kod potocSnih vrba — ti zna5
mjesto."
Henrj' kimnc glavom i krene. Bio je srodnjih godi-n- a
i umjeren. po§tovan farmer i mlinar. Njegovo kos-tunja- vo
lice je nosilo znakove tugc za bn.tom Hughom,
koji je umoren nekoliko tjedana ranije.
Josh i Jon su se izgubili iza napu§tenog kraja gos-tionice.
"Oruzje ce im biti slozeno odmah do ulaznih
--rata." Joshov glas je bio puki sapat. "Ja cu se uvudi
unutra odostraga i postaviti se izmedju oruzja i njih."
Trenutak kasnije mu je ruka bila na zaporu. Tiho
su otvordi vrata. U sobi, osim gostioniSara Sama Mac-Gregor- a,
koji je nalivao pintu piva iz burcta, i cetiri !o-vje- ka
u otmjenim odjelima, nije bilo nikoga.
Josh je u trenutku bio na drugom kraju sobe, i sta-ja- o
je izmedju slo2enog oruzja i muskaraca, koji su se
skodili na noge, prevalivsi stol i polupavsi bocc. Debeo
ч§лјаДм'ч
D
Tuloncanin
prezbiterijanci
O Si O
gostioni6ar, zamrznut na mjestu, ostavi slavinu odvrnu
tu i potodic smedje pive potcde preko poda. Sam jc 2uo
nevjerojatne price o divljim pennsylvanijskim Doani
ma, i za straSan trenutak je mislio, da Josh i Jon smje-raj- u
zapodeti isti posao. '
"Sam," гебе Jon, bacivSi saku novgica na tezgu,
"da li biste otvorili vrata pivnicc i povjerili mi kljudeve?
Nijedna paukova mrc2a ili boca ne ce biti taknuta. Ali
mozete nam donijeti dolje malo pive — dosta pive, da
si oni gase zedj. Mozda ce biti dolje neko vrijeme."
Sam, dobrog, punog ravnodusnog lica, osim sijevka
sumnje u njegovim svjetlim odima, pruzi Jonu kljuc i
tc§ko se pokrene prcma hodniku, gdje su zaklopna vra-ta
vodila u podrum. Sam je bio tuzno raskidan izmed'
torijevskog klijenta i reformistiikog prijatelja.
"Sto znadi ovaj prestup, Doan?" zahtjevao je Rti
feren, stupivsi smiono naprijed. Onda, sjetivsi sc Josho-vo-g
zcljeznog stiska u hrvanju proSIog ljcta, ustukne.
"Sto znaci? Samo to, da cetc mimo Cekati u Samo-vo- m
podrumu, dok naseljenici otidju kucama." Jon ki-m- ne
glavom prema hodniku i zaklopnim vratima.
"Do vraga da hocemo!" povikase i јигпибе prcma
oruzju. Ali Rawdon uzvikne: "Stanite! Ne primidite se
Joshu Doanu — ili Jonathanu. Polomit de vam kosti kao
trijelce! Ja nisam kukavica, ali tako mi boga, uhvatiti
se u ko§tac s bilo kojim znadilo bi samoubistvo. Doan,"
on se prijeteci okrene k Joshu, "mi uskoro moramo oba~
viti neki posao, i ne zclimo da nas sc ometa."
"To znam, i lijepi posao," гсбс Josh mirno.
Mu§karci stanu u kup. Josh jc mirno stajao, s ru- kama na bokovima i odsjevom u njegovim crnim oCima.
"Sam, da li biste zapalio svijecu? Redfern, hocci
li sa svojim prijateljima slijediti Sama niz stepenice?"
U Jonovom mirnom glasu jc bio nagovjcStaj nesmilje-nost- i.
"A ako ne cemo?" Redfcrnov oslov nije ukazivao
na pokornost.
"Vi hoe'etc. I Sam, da so ovaj dan ne bi svrsJo s ra-zbijen- im glavama i ranama tanadi, a da i no spominjem
polupane prozore i proliveno vino, bilo bi najbolje ne
pridati o ovome, dok ne mine dan."
Sam kimnc s odrvenjenim liccm, i Jon, jako sc sa-gnuv- si, podje za ostalima u podrum. Dok jc zatvarao tc-§- ka vrata pivnicc, udinilo mu se jc da jc био nejasan
hihot covjeka koji sc je nezgrapno uspinjao stepenica-m- a. Sigurni smo sa Samom, pomisli Jon i okrene 1јиб.
Neko vrijeme kasnije, Joshua veselo izjavi: "Pos-Ijed- nji
govor bi sada trebao biti gotov, i polovica ljudi
potpisana na vra2jem spisku."
"Dao bih deset funta, da saznam tko vam jo re-kao,"
гсбе Redfern.
"Kvekeri Imaju duge u3i," rece Josh svcSano.
"Znas, drze ih ispod onih velikih 5e§ira."
"Ne treba nam tvojeg lakrdijanja, Doan. Da ste pu-st- ili
da sc stvari odigraju svojim putem, sva ova buntov-nidk- a
besnmlica bi bila dokondana zauvijek u ovom di-je- lu
Kanade, i buducnost osigurana za sve. Ako nam je
Goodeve podvalio ..."
"Gospodinc, Rawdon, ne budi budala," umjesa se je-dan
od c"etvoricc, 2ovuljak s hrapavim glasom. "Najbo-lje
jo da §uti§."
"Osigurana," гсбе Josh, odjednom ozbiljan, "da se
dozvoli nekolicini torijevaca da i dalje pljackaju zc-ml- ju.
Ne ccs ugasiti vatru raspirivanjem. Ugusiti rcfor-m- u
udarcima i mecima? Nikada! To nije tako jednosta-vno- .
Ne mozete zdrobiti potrcbu kruha, nczavisnosti i
samopostovanja. Svi Talboti, ili Goodevei ili Pwobinsoni
to ne mogu uSiniti za tisudu godina."
"Ti govoris kao jankijski buntovnik. Sto obicni, zao-sta- li
ljudi znaju o vladi?" Rcdfernova sc vilica ukodi, t,
usno se stegnu u tvrdu citu.
"Danas sam cuo," rece Josh s ocima na paukovJJ
mrczi na stropu, "o tako gorkim tegobama, da jedva no-g- u
vjerovati. Razgovarao sam s Ijudima, koji su ulcili
najbolje godine zivota u kreenje sumc i podizanjc do-m- a,
a zemlja jc sada u dubokom dugu. Ti drzi§ neko-liko
onih zaloznica, Rawdon Redferne. George Giodeve
drzi vise. Sutra mozes nekoga odbiti zbog p'oteklog
roka — kao sto jc uradio Goodeve drugi dan nakon jc
Hugh Morton pronadjen umoren. Naseljenikove кгбс-vin- e
su njegov zivotni rad. Radje nego da se pokorc i
lizu torijevske zelenaJke cipcle, mnogi naibolii se kupc i
odlaze u Ameriku. Vi davito zemljn, kazem vam."
"A ja mislim da ce Mackenzie razviti zvijezdc i
рг-ug-c
(amcricka zastava; o. p.) i sprovesti svoje zli-kovac- ke
reformc, i 2ivio! Kanada co biti raj. On jc re
volucioncr i naduveni zavadjivad. To ste svi vi."
Jon je. iako stalno na oprezu, uzimao malo ucc
Sea u razgovoru. Sati su sc zavlacili do dosade. Podrum
je bio hladan, a zrak tezak. Svijecc su jedna za drugom
prskalc i gasile se. Rcdfernovo jc lice, u bljeStecem svje-tl- u,
progonilo Jona. On nije vidjeo njegovo, vec lice nje-gove
scstre, bhjedo, milo, oci boje gordica, kosa kao
zrelo zito na suncu; i zelio jc da joj je rekao o ovom
planu, tako da se no brine za Rawdona. Xclagodno je ra
zmi§ljao o onome §to sc moglo dogoditi kroz popodnc
vo. '
Napokon je odkljudao vrata. "Sam ce vas pustiti
van kroz pola sata," rccc on. "Vjorujem da cos zapam-tit- i,
da jc Sam bio pod prinudom ovog popodncva isto
kao i ti, Rawdon Redferne. Iskreno 2alim Sto smo mo-ra- li
ovo uciniti. Mozda ovo nije bio najbolji nacin, d{i
sc izbjegne nasilje, ali bilo je malo vremena za razmi
Sljanjc."
"Tako mi gospoda boga, skupo ces mi ovo platiti,
ti prokleti buntovnik," promrmlja jedan od cetvoricc,
skodiv§i na nogc.
Kad su Jon i Josh dosli iz gostionice, trg jc bio pust,.
a sunce se spustilo nisko.
(Nastavit cc se)