Nase Novine, December 01, 1982

              10— NASE NOVINE, October 27,' 1982.
REAGANOV McCARTHYEVSKI
IZAZOV IZAZVAO GUSAM
KRSTSKU
Kad je Ronald Reagan nedavno
doSao u Columbus, glavni grad
savezne атепбке drzave Ohio, bio
je docekan po demonstantima. Jed-n- a
skupina sastojala se od nezapos-leni- h
radnika koji su nosili natpise i
izvikivali zahtjeve za uposlenje, dok
je druga nosila natpise za zamrznu-c- e
nuklearnih oruzja i izvikivala
parole u torn smislu.
Ronnie je nekako zatomio bijes na
nezaposlene koji razgolicuju bank-rotst- vo
njegovog ekonomskog prog-ram- a,
ali nije mogao zatomiti svoju
miinju na one koji zahtjevaju spora-zumn- u
obustavu daljnje proizvodnje
nuklearnih oruzja (nuklear freeze).
Pred jednom skupinom ratnih vete-ran- a
racunao je izbiti neki kapital za
svoju ratohuSkaCku politiku rekavSi
da oni koji demonstriraju za nuklear-n-o
zamrznuce "nisu inspirisani po
iskrenim, poStenim osobama koje
zele mir, ve6 po nekome tko zeli
oslabiti Ameriku pa iskoriSduje
mnoge poStene i iskrene osobe."
To je izazvalo buru kritike Sirom
zemlje, pa бак i u Kongresu.
Lije6ni6ko druStvo Physicians for
Social Responsibility koje zagovara
nuklearno zamrznuce i podiiava
urede u Cambridge-u- , Massachu-setts
i glavnom gradu Washingtonu,
izjavilo je da od Reagana treba traziti
da iznese imena i potkrijepi svoje
tvrdnje ili se pak ispri6a атепбкогл
narodu.
Kongresman Edward Karkey iz
Massachusettsa, jedan od pokreta-б- а
rezolucije u Kongresu za nuklear-no
zamrznuce kazao je: "To je
zalostan dan kad se predsjednik
Sjedinjenih Drzava ponizava do na-baciva- nja blatom i McCarthyevske
taktike bladenja".
Barney Frank, jos" jedan kongres-man
iz Massachusetts, u govoru na
jednoj "Freeze Day" skupStini u
Bostonu, usporedio je predsjedni-kov- u
primjedbu "s McCarthyevskim
govorancijama... nedostojnih demo-kratsko- g
procesa."
Howard Baker, republikanski voda
u Senatu pokuSao je braniti Reagana
tvrdnjom da bi mirovni pokret "mo-ga- p
naStetiti vanjskoj politici ove
vlade" i da nema dvojbe da ce to
Sovjetski Savez "nastojati iskoris-titi- ".
Harold Willens, predsjednik druS-tv- a
Californians for a Bilateral
Nuclear Freeze, nazvao je Reagano-v- e
primjedbe "uvredljivim i neodgo- -
ЕЗД5Е
za
U Sjed. Drzavama se Siri pokret za
zamrzavanje nuklearnog oruzja.
U gradu Longmont, drzava Colo-rado,
za zamrzavanje se izjasnilo 60
posto gradana.
U gradu Juneau, drzava Alaska, za
zamrzavanje je glasalo 58 posto
gradana, a u Anchorage 53 posto, u
Fairbanksu 47 posto.
Isti6e se da su ti rezultati veoma
zna6ajni obzirom da je privreda
Alaske jako zavisna od proizvodnje
za vojne potrebe.
Predsjednik Reagan je rekao (u
gradu Columbus, drzava Ohio) da
pokret za zamrzavanje nije "inspiri-sa- n
po iskrenim, poStenim ljudima
koji hoce mir, ved po onima koji
hode da oslabe Ameriku i manipuli-S- u
poStenim i iskrenim ljudima".
Medu onima kojima se "manipuli-Se- "
nalazi se i Paul Warnke, raniji
direktor ameridke agencije za kon-tro- lu oruija i razoruianje, koji je
vornim." On je misljenja da je ta
sljeparija izmiSljena po predsjedni-kovi- m
pomodnicima, da se Ameri-kanc- e
odvrati od njihovih nevolja.
Jim Lenhart, predstavnik Ameri-can
Friends Service Committee u
Philadelphia, povezao je Reaganove
primjedbe s govorom nadrireakcio-narno- g
senatora iz Alabame Jeremi-j- e
Dentona i jednim napisom u reviji
Reader's Digest pod naslovom "The
KGB's Magical War for Peace", Sto
ima cilj oslabiti mirovni pokret za
zamrznuce nuklearnih oruzja prije
izbora na 2. novembra, u kojima ce
pitanje zamrznuda biti na referen-dum- u
u jednom broju saveznih
drzava.
S ovim u vezi vrijedno je spome-nu- ti
da je senator Denton koji bi
zelio igrati ulogu novog McCarthya,
izazvao buru u Senatu kad je
osumnji6io rodoljublje supruga ne-koj- ih
senatora povezanih s druStvom
"Peace Links", koje je sponzoriralo
rezoluciju kojom se nedjelja 10.
oktobra proglaSava po Kongresu kao
"National Peace Day".
Bududi je osniva6 toga druStva
Betty Bumpers, supruga senatora
Dale Bumpers iz Arkansasa, on je
objasnio sumnjivom Dentonu da
ona nije agent sovjetske vlade, vec
zena koja zeli spasiti zivot djece. Za
vrijeme njegova guvemerstva u Ar-kansa- su,
ona je krcila put za
usvojenje zdravstvenog programa
koji bi Stitio djecu od zaraznih
bolesti. S vremenom je shvatila,
napomenuo je senator, da nema
mnogo smisla sa6uvati djecu od
ospica samo da budu spaljena u
nuklearnom pozaru. Tako je, kazao
je senator Bumpers, rodena organi-zacij- a
"Peace I inks", — "ne u
Kremlju ved u mojoj kuhinji".
Zatim se je javilo viSe senatora
koji su rekli da su i njihove supruge
zaClanjene u torn druStvu. U novin-stv- u
je spomenuto da je u torn
druStvu supruga republikanskog se-natora
iz Pennsylvanije Johna
Heinz, koji je, uzgred budi гебепо,
najbogatiji б!ап Senata. Dobro je
poznato da ni on ni ona ne gaje
nikakve simpatije za socijalizam niti
za Sovjetski Savez. DruStvo "Peace
Links", kazala je gospoda Heinz,
nastoji poduCiti razne zenske klubo-v- e
o opasnostima nuklearnog rata i
kako da se sprijedi.
M. Mirkovic
New York
rfKt-.h-.r-vL--tj1.-.-.wll''FlleJIWU-WT:
Ameriekl pokret zamrzavanje
nuklearnog oruzja
otvorio seminar o kontroli nuklear-nog
oruzja u Trinity crkvi koja se
nalazi na Wall Street u New Yorku
(srcu financijskog kapitala). Warnke
je oStro osudio danaSnju атепбки
nuklearnu politiku.
Ameridki katoli6ki biskupi su
pripremili "Pastoralno pismo o ratu i miru" koje de diskusirati na svom
sastanku u novembru. Biskupi su
vec imali sastanak sa ministrom
obrane Weinbergerom. "Mi ozbiljno
sumnjamo da li se upotreba ili
prijetnja upotrebom nuklearnog
oruzja moze usagiasiti sa tradicio-nalni- m principima samoobrane i
opravdanog rata", kazeseu pismu. I na kraju: "KrSdani ne mogu dugo
zivjeti pod nuklearnim oblacima".
Drzava Wisconsin se ved izjasnila
za zamrzavanje nuklearnog oruzja, a desetak drzava i veliki broj gradova
ce glasati na 4. novembra.
Iz Chicaga
5ЕШ2Ш {ј.'Д ,mftga ww.'jw i'Bi"Tf jff "ipi'gw -- u,' . цj
Chicago, grad velikog priliva emi-graci- je
i iseljeniStva, veliki je bazen
industrije u kojem pored Crnaca zivi
najveci broj evropske emigracije.
Medu njima je znatan broj Jugoslo-vena.Smat- ra
se da nas ima oko
300.000 u Chicagu i okolini. Od ovog
broja jedan deo je politifika emigra-cij- a
koja je svojevremeno pobegla iz
Jugoslavije a koja se i danas bavi
politikom antijugoslovenstva i anti-komuniz- ma.
Ve6i deo Jugoslovena
je poSteno iseljeniStvo koje se ne
bavi politikom, niti se meSa sa
politifikom emigracijom. Ovi ljudi
upravo do pre osam godina nisu
imali nikakve svoje druStvene orga-nizacij- e,
niti su se okupljali na
javnim mestima. Godine 1974. dola-z- i
do prekretnice, te se kao prvi znak
zelje za promenama javlja T.V.
program pod imenom — Bit of
Yugoslavia. Ovaj program je doneo
ogromne promene medu iseljeniS-tvo- m.
Kao prvo, posle kratkog
vremena dolazi do reorganizacije u
dotle umrtvljenom klubu pod ime-nom
Yugoslav Club of Chicago. U
ovom klubu робтје okupljanje naj-hrabri- jih
i najodluCnijih Jugoslove-na.O- vi
ljudi su prvi u Chicagu izneli
jugoslovensku zastavu izvan prosto-rij- a
i postavili je napolje prilikom
odrzavanja svog prvog piknika 1975.
godine u Jugoslovenskoj baSti —
5540 S. Narraganset Str.
Ubrzo zatim, javlja se novo druS-tv- o
"FruSka Gora" koje робтје
prvenstveno sa okupljanjem Vojvo-dan- a,
a zatim i svih ostalih jugoslo-venski- h
iseljenika. U ovom druStvu
su se takoder okupili najhrabriji koji
se nisu plaSili pretnji i ucena, ve6 su
upomo radili na okupljanju rodolju-bivo- g
iseljeniStva. Nije dugo potra-jal-o,
a ve6 smo dobili i prvi fudbalski
klub, zatim prvu Skolu za ибепје
maternjeg jezika, padruStvo pesnika
"Desanka Maksimovid", pa drugu
skolu i tako redom, iSlo se napred u
borbi za okupljanje naseg rodoljubi-vo- g
iseljeniStva.
Treba se podsetiti kako je bilo
kada su ovi prvi pioniri vodili borbu
za svakog 6oveka, kada su ovi ljudi
odlaze6i u Jugoslovenski konzulat
prolazili kroz Spalir ustaSa i 6etnika
koji su demonstrirali protiv naSe
domovine, a koji bi, da u blizini nije
bilo policije, rastrgnuli sve one koji
su ponosno prolazili pored njih,
otvoreno pokazivali svoju pripad-no- st
Jugoslaviji. Bila su to teska,
ali i slavna vremena, vremena kada
su tadaSnjim aktivistima slali prete-c- a
pisma, kada su teroristi lupali
kolazbog malejugoslovenskezasta-vice- ,
kada su bombardovali garaze
aktivistima, palili kola i na ulicama
ih presretali i tukli, vremena kada su
podmetali bombe u prostorijama
gde smo se okupljali.
Ta vremena stari aktivisti u Chica-gu
svakako nikada nece zaboraviti.
Sav taj teror nije zaplaSio ljude, oni
su i dalje upomo radili na okupljanju
Jugoslovena. Ovi ljudi se nisu
obazirali na sve te teSkoce,, niti na
pretnje, radili su neprekidno. Veiiki
je rezultat koji su oni iza sebe
ostavili. Treba se podsetiti da je
Chicago u vreme rada ovih aktivista
bio drugi grad po broju pretplata na
"NaSe novine".
Danas imamo ogromna svedocan-stv- a
ovih veterana. Jedno od najve-6i- h
jeste danaSnji Jugoslovenski
2SSSS JH''- - '""""
kulturni centar, a zatim i ostala
druStva, medu kojima su: drustvo
"Fruska gora", fudbalski klub "Ga-leb- ",
Skola "Vuk Karadzic", Yugo-slav
Club of Chicago.
Odlaskom ovih aktivista neka
druStva su prestala da postoje, kao
Sto je Skola "Mihajlo Pupin", kultur-n- o
druStvo "Desanka Maksimovic",
a ni Sahovske sekcije viSe ne
postoje.
Ovi ljudi su za sobom ostavili
velikadela, medutim njihov odlazak
se u javnosti nije niCim obelezio,
niko im nije rekao zbogom, a o hvala
i da ne govorimo. Sve su to
uglavnom joS uvek mladi ljudi i
svojim ogromnim iskustvom tek su
trebali do6i do izrazaja, ali oni su
otiSli. ZaSto tim ljudima nije prire-de- n
barem neki mali ispracaj i da im
se kaze: "Hvala vam za ono Sto ste
uSinili, mi cemo sada nastaviti
dalje".
Sigurno da niko od ovih ljudi ne
misli na primanje odlikovanja i
podizanje spomenika, jer za to i nisu
radili, ali je sigurno da su zasluzili
da ih njihovi naslednici pristojno
isprate i da na neki na6in odaju
priznanje za njihov rad u proSlosti.
Naravno i bez tih formalnih prizna-nj-a,
ova grupa hrabrih veterana
odlaskom ostavlja iza sebe i te kako
velike spomenike koje nikada niko
пебе modi da izbriSe ili uniSti.
Medutim, autoritet se moze steci
samo radom i dobrim ponaSanjem.
Niko ne tvrdi da ovi ljudi u svom
poslu nisu greSili, ali to je neznatno
u odnosu na ono Sta su sve postigli
svojim aktivnostima.
"NaSe novine" imaju i te kako
razloga da se se6aju ovih ljudi.
Dovoljno je podsetiti se samo
vremena kada su ovi ljudi dolazili u
Toronto na godiSnju konvenciju,
kada su uzimali na sebe velike
obaveze i ostvarivali ih, setimo se
"Ameridke hronike" i SikaSke strani-c- e
koje su ovi ljudi vodili. Veliki broj
novih pretplatnika u Chicagu je tada
dobijen.
Upravo ova grupa 6ikaSkih vetera-na
viSe ne radi. Povukli su se ljudi u
miran zivot, kako to neko kaze, i ako
bi i takako joS mnogo mogli da rade
i da urade. Ne treba imati iluzija,
nisu ovi ljudi otiSli zato Sto su bili
umorni. Razlozi su daleko dublji, ali
o tome ne treba pokretati diskusiju,
jerkoristi nikakve ne bi bilo. Sada bi
bilo najvaznije da se u buducnosti
tako neSto ne dogodi, ve6 da se
ljudima koji su se uhvatili druStve-no- g
posla pruzi svaka ротоб i
ohrabrenje, pa da se rezultati njiho-vo- g
rada vide kao Sto se sada vidi
rezultat predhodne plejade iseljeni-ka
kojima mi samo mozemo da
pozelimo miran zivot i dobro zdrav-Ij- e,
a "hvala" ce dobiti jednoga
dana, u to ne treba sumnjati, jer
nikada пебе svi zaboraviti njihova
dela i nesumnjive zasluge.
Ostaje nam da verujemo u nove
generacije, da обекијето nova dela
i nove uspehe u daljoj borbi na
okupljanju naSeg rodoljubivog ise-ljeniStva
u Chicagu i okolini.
Imena ovih zasluznih ljudi nisam
spominjao, jer su to skromni ljudi,
pa bi im mozda bilo neprijatno, ali
njihova imena i ne treba posebno
iznositi, jer i onako njih i njihova
dela svako zna.
Don D. Putnik
Chicago