000212 |
Previous | 4 of 4 | Next |
|
small (250x250 max)
medium (500x500 max)
Large
Extra Large
large ( > 500x500)
Full Resolution
|
This page
All
|
л;',ан17)1ИичЈШ1Ч11глј- - ;t .илмммуичллмишшшшшкј mjmmmmmmhmm ш jjifimriiffiiifrir i i г тјјгааишшмШшнРЈИЈ 5TRANA 4 U КАШАМА SV1LENDAGA (REPORTAZA TALIJANSKOG LISTA "AVANTI") — Gubi se odade, euro, jer oto jo rezervisana teritorija! . . . Ove pretece reci prasnule su ne-dav- no na milanskom trgu Piola, skoro a centru grada. Uilo je oko 11 casova uvece. Izrekao ih je mla-dic- " surova i mracna izgleda, a upu-ti- o ih je jodnoj elegantnoj dami, supruzi uglednog lekara koja je slucajno ocekivala svoga muia. Zabezeknuta i uplalena, ona se brzo udaljila a da nije imala poj-m'- a o cemu se radi. Jo5 gore su proSIe dve mlade iene koje su predvece Setale pored parka Fontaneo. Iznenada, jedan automobil je zakotio uz ivicu ploc-nik- a, a iz njega banula 2 mladica s noievima u rukama. — Smebta se iiMite odaide! — obratio se devojkama jedan od na-pasni- ka — ovo je zauzeto lovisle, i zato ukoliko vas јоч jedan put za-tekne- mo ovde, isaraccmo vam gu-bic- e s ovim nozicima da as nl ro-dje- na majka nece prrpoznati. . . PrestraSene devojke trcale su eve dok nisu naisle na policijsku 6tanicu. Tamo su im objasnili s kime su imale poela. Piesreli su ih "zaititnici" ulicarki, ti zelenali prostitucije, koje iargon podzem-Ij- a naziva "svilendac4ma", Oni na ovaj necin euvaju "prioritet" svo-ji- h "Hidc-nica- " na izvesne ullce i trgove gradi. gde one redovno obavljaj svoju "poslovnu delat-nost- ". Ponekad, svilenda£i zakuca- - ju i "na kriva vrata", zaprete i ienama "van brante", no, vecinom ipak se obracaju na pravu adresu. Ulicarka kojoj na ovaj nacin stave do znanja da je nepoieljna, dobro cinl — izuzev ukoliko nema jace protektore — ako se udalji iz te okoline i potraii neko "lobodno loviste". lnace, zlo joj se piSe, jer svilendaci se ne zauxtavljaju ла praznim pretnjama. Jedan velegrad podeljen jc na mnogo razlieitih rejona. Svojevre-men- o podelili su ga spekulanti ne-kreti- ma, jostoji administrathiia podela, sektori zdravstvene sluibe, 1 tado dalje. Xo, postoji i jedna nezvanicna — ma da neobicno stro-g- a — podela grada na "interoene sfere" koje su utvrdili ckeploata-tor- i ulicnih djevojaka. Svaki od njih budno cuva granice svoga "carstva". Lire i nalicje jednog rakona Ve6 je cetvrta godina tome kako je u Italiji prostitucija zakoneki zabranjena. Uprkos tome ona i dan- - danas upravo cveta. Koliki je broj Jena koje uprainjavaju ovaj sram-n- l zanat? U samom Milanu ceni se da ih ima oko 13 hiljada. U ovaj broj nisu urafunate one koje se have povretnenom ili privremenom proetitucijom ciji je cilj jedna bun-d- a, auto ili brza karijera. Sto se pak "profeeionalki" tife, preteina vecina ima svoga "zaStitnika". Ne-k- i od svilendaca diie pod svojira nadzorom i 3-- 5 devojaka i na taj nacin iive bogovskim iivotom dru-Stven- ih parazita. Kako i ne bi, ka-d- a od svojih sticcnica zakidaju najmanje polovinu njihove zarade, a poznato je da vecina tih devoja-ka za jedan dan zaradi skoro ono-lik- o koliko jedan radnik za iitav inesec darva. Policiji spada u duinost da pro goni svilendace, no, ovaj zadatak nije nimalo jednostavan. Da bi se poveo zakoneki postupak protiv njih, potrebni su neobicno pouz-fla- ni dokazi, a iste pak nije lako pronaci. Cak i u vecini onih retkih slucajeva kada sama ulidarka pri-ja- vi svoga eksploatatora, nemogu-i- e je svilendaca pozvati na olgo-vornos- t. Evo, jednog tipifnog slu-caj- a: Angela S. 22-godiJ- nja prostitut ka prijavila je 2C-godisn-jeg Anlo-nij- a li. da je isti екр1оаШе. Na sasluJanju u policiji odigralo se sledece: — Odakle vam zlatan sat na ruci? — Poklonila mi ga deojka za rodjendan. . . — lmate i auto, iz ega ste ga kupili? — Auto je lasnito moje de-vojke ali ona ne zna da oii pa je stoga ja svakodnevno nosim na рокао. — Kakvim se poslom ona bavi? — Ona kale da radi u jednoj hanri. Ja ne znam da li (o odgo-var- a istini, jer jolt nikad niam uiao tamo. . . Angela te se uplice u razgovor: — Da, isporlka pam stvarno radila u banci, on me je мшо pra lio. Nije ni Utiiu da me eksploati-h- . Poklonila Mm mu sat i јоч ko-jol- a. Sta ima loeg u lomr. On jadnik nikako ne mole da si nadje рочао. . . — Pa kog ste ga vraga onda vi sami .prijavili radi eksploatacijeTl Angela povlaei prijavu i miri se ea Antonijem. TTdi da ga je ibog ljbomore prijavila, Uzalud policij-sk- i sluibenik pouzdano zna da An-tenl- je pretuce Angelu ako mu sva-ke- g darva ne da 30 hJljada lira. Za-ko- n je tu nemodan, jer — bilo iz ljubavi, bilo ibog straha od osvete Antonijevih kolega — Angela se u poelednjem momentu predomisli-- la i povukla prijaTJ. Zatim, sve pocinje iznova. Omladina u opasnosti Svilendaci su notorni neradnici, ljudi bez ikakvih moralnih nazora, i vecinom su vec proSIi kroz zat-vo- r. Ponalanje im je nasilnicko (vecina ih je naoruiana revolveri-m- a, nozevima i bokserima) i ne libe se ni od toga, da u slucaju pogodne prilike opljackaju klijente svojih "zaltitnica". Njihova dubo-k- o amoralna delatnost ne ograni-dav- a se samo na izrabljivanje vec posrnulih devojaka — ,profeeional-ni- h ulidarki — nego isto tako oni su i ti koji se bave vrbovanjem "sveie radne snage". NaraTio, iz redova omladine. Evo, jednog ka- - rakteristidnog sludaja. Djovani R. zaveo je 10-godii- nju udenicu Sil-ij- u T obecao joj brak i kompro-mitova- o je u odima njenih pozna-nik- a. Zatim joj je rekao da posto-j- e ozbiljne prepreke braku, bududi da je on pun dugova, a nema ni pogodnog stana. Zbog svega to,?a od ienidbe ne moie biti nista . . . Izuzev ako bude voljna "da pomogne". Mlada i neiskusna ne- - eretna devojka je prietala. Svilen-da- d Djovani naredio joj je da a skolskom torbom pod pazuhom set-k- a po jednom parku i tako hvaia "multerije". U roku od nekoliko moeeci devojka je vec toliko dubo-k- o zagazila u mocvara prostitucije da vec vife nije imala ni moguc- - nosti a ni snage da se odande iz-vu- ce. Veliki broj svojih irtava svilen-da- di regrutiraju iz redova onih mladih devojaka koje iz provinci-j- c dolaze u velegradove da bi se 0 B neiskustva mladalacke lju-bazno- m, nalaienju reportaie druStvenom ljudskog prljavom TORONTO: DRUGI PIKN1K SJK Organizacija Savcza Jugoslavcnskih Kanadjana do znanja odrzati piknik u nc-djel- ju jula, Turkey piknik Saveza odrzan prosle nedjelje jc u svakom pogledu, pa da ODBOR. svojih automobila a posjetiti piknik dodju Dundas Runnymedc, povesti piknik automobilom i poslije podnc. TORONTO: SJEDNICA SJK Ogranak Saveza Jugoslavcnskih Kanadjana odr-zav- at redovitu sjednieu u srijedu u Queen Pozivaju Slanovi da prisustvuju sjednici vaznih pitanja. Eichmann priznaje odgovornost deportiranje Slovenaca Jeruzalem, 7. jula (1TIM) — Na jucerasnjem pretresu Adolfu Eichmannu doslo je do ironifcnog negodovanja kadn je optuzeni, odgova- - lajuci na pitanja svog brani oca o ulozi optuzenog u de-portira- nju Slovenaca u Srbi-j- u godine, rekao da jc on bio "samo centralna vlast za prenosenje On je izjavio da snosi nikakvu odgovornost i deportiranje Slove-naca u Srbiju jer jc u vri- - samo prenosio nare- - djenj'a iz ustanove u drugu". Prema njegovim ri- - je5ima njegov "najvazniji bio je da §alje pozivc predstavnicima lokalnih da prisustvuju kon-fcrencija- ma na kojima diskutiralo o deportiranji-ma- . ' z Eiclimann jc te izjavc dao u vezi s dokumentfma koji sudu podnescni i ga terete za organizaciju de-- , portiranja. od doku-mena- ta je naredjenje lleid-rich- a Eichmannu da ode u Maribor i da organizira pro-tjeriva- nje tisuca Slove-naca u Srbiju. Drugi je imc-novan- je komandanta kon-centracion- og logora de-portiranje, dok su ostali do-kume- nti brzojavi upuceni Eichmannu iz glavnog staba za deportiranje u kojima ga obavjesiavaju o pojedinim fazama ove akcije. Kao i u svojim ranijim iz-java- ma, Eichmann je i ovog puta tvrdio da dokumenti predstavljaju naredje- - zaposlile. Te jadnice, koje sa malo novca i mnogo stiiu u giad da bi ostvarile snove, preditavljaju najlaWi plen za s-ilend-ace. Mala provincijalka, izgubljena u velegradskoj Tevi, s poverenjem se odnosi prema elegantno odevnom mladi-6- i, koji izlazi iz sopstvenog auto-mobi-la i galantno joj nudi pomoc u posla ili stana. Posle, kada se devojei otvore odi — veci-nom je kasno. . . Ova i slicne ne pred-stavljaj- u danas retkost u talijan-sko- j stampi. To pokazuje da je prostitucija u porastu, I da ta din-jeni- ca sve viSe zabrinjava javno mnenje suncane zemlje na Sredo- - zemlju. Prostituciju, tu opaku boljku — nije lako iskoreni-ti- . Pogotovo ne, u kapitalistidkom druJtvu, jer tamo svi pred-uelo- vi da ona buja i da se razvija. U torn sistemu u kojem vlada zakon diungle, gde "veca riba guta manju ribu" i gde se sve nov-ce- m meri nije uopJte cudo po-sto- ji i tela. PogreSno je misliti da je vecinu ulidarki njihova "zla krv" navela da se odaju svome zanatu. Ima i toga, ali dokazano da su beda i socijalna nezbrinutost glav-n-o leglo i uzroci prostitucije. Dokle god u Italiji (kao sto je to danas slucaj) ima preko 3,5 miliona ne-zaposlen- ih, dokle god se svakom gradjaninu i gradjanki ne omogudi da postenim radom zaradi svoj hleb, ne moie se ni pomiSljati na iskorenjivanje prostitucije. Itranko Panic E dajo da cc svoj drugi 1G. na Palace Farm. Prvi bio veoma uspjesan cemo sc pobri-nu- ti bude i drugi. Dodjite svi. Oni koji nemaju zele neka na Street West i odatlc ce sc moci na sa iz-me- dju 11 sati 1.30 ce svoju 19. jula 8 sati uvc6cr na 179 Street West. sc jer ima-m- o za rjcSavat Izvrsn! odbor. za 1911. poruka". nc za ha-pien- jc to jeme jedne rad" vlasti se su koji Jedan 260 za ti samo dru-stven- u postoje da kupoprodaja je nja i instrukcije koje je "morao da sprovodi". Za "red voznje" transpo rtnih vlakova za tu deporta- - ciju, Eichmann je rekao da se nc sjeca da li je on bio pravljcn u Jugoslaviji ili u ministarstvu saobracaja Re-ich- a. "U svakom slufaju, ja sam samo prenosio poruke izmedju pojedinih ministar-stava- ", dodao je on. Kada mu je predoc"en do-kum- ent kojim on postavlja SS-ofic- ire Hatnera i Kru-mey- a za komandante vlako-va za deportiranje, Eich mann je рогекао njcgovu tanost, izjavivSi da nije i-- mao ovlaltenja da raspore-djuj- c personal. Na kraju, odgovarajuci na pitanjc suca Landaua, Eichmann je rekao tek toli ko da jc njegovo odjeljcnjc "djelomiSno imalo vezc s tim deportiranjima". i0 џ џ-- 0 џ--џ џџџ-т&.- џ KU6A NA PRODAJU Prodajem kudu sa svim kako stoji. Кибз je pola milje oa grada, na glavnom putu koji ide u Bak Lake; 26 sa 26 nogu, 3 sobe. veranda, podrum, ga-ra- ia 24 sa 14 nogu, 3 kreveta, pe5 poeudie i sve oetalo ito se nalazi u kud. Uzedu samo kufer u mke jer odlazim u Jugoslaviju. Autobus prolazi uz kucu, pos-- toji izvor-bun-ar koji ne mrzne, drva ima dosta, povriina dvo-ril- ta (lot) je 1 aker. Odliino za starije ljude koji 2ive od penzije, Cena kui i svemu: 250 do-- lara. S. Martinov. P.O.Box 114. Winfield. Alberta џ- - + + 00 + Gladys Francis Lewis Joshua Doail 59) Dvadeset sesto Poglavlje Januar, 1839. Preveo A. K. — Tuloncanin U subotu, dvanaestog ianuara. Joshua Dnan io sto. jao u ogradjenom osudjeni6kom prostoru. Njegov visoki lik u smedjem kvekerskom odijelu i bijeloj kosulji i salu, privlacio je paznju sudnice. Kad je podigao glavu, nastao je tajac, i nevidljivi zid neprijatelj-stv- a je nastao izmedju vojnog osoblja ratnog suda i osta-li- h u prostoriji. Sudac branitelj je osjecao ovo neprijateljstvo. On de biti zahvalan kad ova beskonaJna sudjenja prodju i pad-n- u propuaJlozasahblooivcraeavooc—5ai isdmuetaprjdkoeetrsaegztoiltieovcoentjiegrgiaosvjueudujeonnib§jitatieol!.j. PPogolgelded mnua se ustavio na Francie, koja ga je netremice motrila. Na lieu joj nije bilo spokoja — samo odsjev neizmjerne lju-bavi, pomjesane sa strahom. Ali ljubav je prevladavala. Francie je sada vidila kako jc Joshovo lice upalo, i kako mu je iz ociju u upalim jamama tinjalo svijetlo ; ka-ko je koza na jakim kostima bila napeta, tako da su se zi-l- e napinjale kao konopi; kako je crta ustiju i vilice bila zaostrena i otvrdla, iako jc znala, da je stara blagost jos tamo kad bi se usne pomakle. Bila je pro&tana optuzba. Ona se je ticala samo do-gadj-aja u Windsoru, proslog mjeseca. Da je reSeni Joshua Gillam Doan, podloznik nase go- - spe Viktorije . . . na treceg decembra . . . u miestu Sandwich. . . da vodi vojsku i ratuje . . . sa pu§kama i bajonetama . . . i ubijanje na svakojaki nacin pod-loini- ka Njezinog Veli6anstva . . . "Sto ti kazes, Joshua Gillam Doan? Da li si kriv ili nisi?" "Nisam kriv." Josh je s premocnom spoznajom nistavosti nastojao da skupi svu svoju snagu. U ponedjeljak je prvi drug iz tamnice otisao iz celije na vjesala. Juccr jc 6ovjek, s kojim sc je vukao u lancima skroz iz Windsora, otisao istim putem. Josh je hio kad su se izmakla vrata na strati§tu, cviljenje uza, mukli, straSan 2amor svijeta, kojeg su vlasti natjeralc da prisu-stvuj- e pogubljenjima. Zatvorenici su svaki dan culi vijest koju jc svatko saptao, da je sudjenie samo izlika, jer bilo je ocito da ce svi zarobljenici iz Windsora biti jednako klasirani, i svi ce biti okrivljeni za izdaju. Pet patriota, koji su dali dokaze, bili su sada pozvani da svjedo6e. Prvi se je zakleo da je vidio Josha naoru-2ano- g kod zapaljcne strazarnice i u vjetrenjaci, ali malo ranije taj isti 6ovjek nije mogao prepoznati tri dovjeka, od kojih jc Josh bio jedan. Trojica su se zaklela da su vidili Josha s patriotima u Dctroitu. Jedan je rekao da je vidio optuzenika u mlinici, u razgovoru sa patriotskim oficirima, i da je govorio kao kakav prcdpostavljeni. Josh zaskrguta zubima. Zar ce biti objesen na габип takvih dokaza? Bila je subota. Josh je zatrazio odgodbujlo srijode, da sprcmi svoju obranu, ali zahtjev jc bio odbijen. Sudje-nj- e ce sc nastaviti u ponedjeljak u iutro. Sveceniku Prou-dfoot- u cc biti dozvoljeno da ga na kratko vrijeme posjeti i pomogne mu kako god je moguce. Josh jc pokusao pruziti nekakvu utjehu Francie, ko-ja j? sjedila tamo, tako икобспа i blijeda. Ali u njemu ni-je bilo utjchc, n;ti nade. Njegova se prida i samom njemu cinila prcvec JTantasticina, a da bi netko u nju povjerovao. U ponedjeljak u jutro, u osam sati, pet rainuta nakon se je Josh rukovao sa 6ovjckom, vrata su se opet izmakla i bacila jos jednog patriota u vjednost. U sudnici je kapctan Rawdon Redfcrn bio pozvan da svjedoCi. Josha vise nista nije moglo iznenaditi, ali napeto je gledao u Ilawdona, koji mu jc netremice odvracao pogled. Da h ste vulih optuzenoga u mlinici" "Da." "Kako je bio naoruzan?" "On nije nosio oruzja." "Sto je radio?" "Prcvijao je ranjenike na obje strane. Spasio je zivot meni i barem trojici drugih milicajaca. On nas je ili od- - vukao ili odnio iz borbe i previjao nam rane sprctnoScu doktora." Kad su se Joshovi svjedoci izrcdali, on je jednostavno isprifao sudu: "U Michiganu sam se sloboj.no kretao medju patri-otima, jer tu je bilo bjogunaca kao §to sam bio i sam, l stanh pnjatelja. All nikacia nisam ucestvovao u ak-tivnosti- ma -- patriota ili Lovadkih Gnijczda. U ve6er, na Cetvrtog decembra, popeo sam se na Champlain u pokusaju da odvratim od pothvata vrlo mladog bjc-gunc- a. Kad sam dosao na brod, trebalo mi je biti do-zvoljeno da ga napustim za nekoliko minut;., ali pa-robr- od je podigao sidra mnogo ranije nego je meni bilo гебепо da ce krenuti, i ja i momak smo bili zate-6e- ni na brodu. Nisu nam dozvolili da se vratimo. Ta-kodi- er smo morali nanustiti brod kad je stigao do ka-- nadskog tla. Slijedio sam patriote s namjerom da sti-gne- m do батса, za kojega sam znao da je skriven na izvjesnom mjestu, i da odveslam natrag. Na kanad-sko- m tlu nisam imao sto raditi. Nisam imao nikakvih odgovornosti. Buduci da imam malo medicinskc pra- - ksc, iskoristio sam to znanje u spaiavanju ranjenika, J kad je pocela puenjava, pnje nego sam stigao ao mjesta nasuprot батси. Mogu se samo prcdati na milost sudu." Sudnica je bila ispra2njena dok je sud vijecao. Prcd podnc je odluka bila spremna za posiljanjc u Toronto, da ieka daljnje upute zamjenika guvernera, koji se je bio povratio u prijestolnicu. Na dnevni red je uzet slijededi sludaj. Pet dana kasnije je konjanik u punom trku dojuno u selo, i Francie je, sakupljajuci drva za spremanje vecje-r- e kod Susanc Peters, znala sto je bilo u kurirskoj torbi. Dan za danom, minutu za minutom, Sitavi London je oe-kiva- o dolazak ovog covjeka. Franciena nadase na dasak upali, samo da bi se drugog caska ugasila. pan se je gasio i gusti sumrak se je spustao nad lju-bidas- te §ume. Josh je uvijek volio ovo polu-svijetl- o. "Hpdi ovamo, Francie, ostavi na 6as posao," znao je on reel. I zajedno bi motrili kako se nad Ravnjakom spu§ta vecler. Ona ce u6iti svojeg sina da voli stvari koje je volio Josh — stvari kao sto je vedernji mir i boja, frkanje тгабпја-ka- , knjige, pravda ... Francie posreuci udje u kucu. Kako ce cekati do su-tr- a da sazna ono Sto vec sada zna u_srcu? Kako a to cuje kad je vec Cula? Te noci su u hladnoj, prljavoj celiji tri fovjeka saz-nal- a za svoju sudbinu. Jedan od njih je bio Josh. On trc-b-a biti objesen na sestog februara. Kad im se je od strasnog udarca opet razbistnla.pa-mn- t. stisli su so iedan k druirom i §apatom su razgovara- - 1 li, dok se je oko njih podizalo i stiiavalo hrkanje spava- - ба. Strazar im je donio jednu prokrijumcarenu svijecu i pisacJeogshpajpeirasj,edi inoesntoa kpaosdnui,jensauslodnrujegna ndavazipdo,ceslarupkiasmatia. obavijenim oko koscatih koljena, a upale o£i su mu zurile u prazninu. "Tvoja zena, Josh?" upita jedan , toAedbmmeo.as"hPpeirslaetyi.. "TBvoogjeu rhuvkaelaopsetot kjarvnaeren.jaDmajzkedonjaiuj!aseMpjoiesrcamszvjazooaj I jer je bio mlad, dobar i sazaljiv, on jc ucmio ono §to sFtraarnicjaie.i DraozvbrSoiroitijjae poissomboa inipjreoSmitoagolagaucJmoisthi u—, i spisnjaegoo-vo-jem Josh rdeokzavoo;lom"Hvpaolatptiis,aAo:mo"sJ,o"shmualadGi .AmDoosans.e" jcPrpcimtadoaakjoe je njegov prijatelj uopce znao gdje se je nalazio, ili sto jc cuo i rekao. Netko je pospano promrmljao: "Ta proklcta svijeca! Zar u ovoj jazbini nikada nema mira?" Josh je sjedio u mraku, ne osjecajuci svoje bolno ti-jel- o, studen, jecanje i stenjanje ljudi ispruzenih na podu. Pamet kao da mu je bila negdje van tijela. Kad je noc ved gotovo bila prosla, on se je odjednom bacio na pod i prekrio lice rukama. Grcaji su mu trgali tijelo. Ovo je bilo kao nesto sto se dogadja drugome, kao strasne stvari koje su se dogodile milijunima drugih odkako postojj svijet. On je tek sada mogao razumjeti. Mislio je na Asu, ali op-lakiv- ao jc patnje svih ljudi. Francie je drhcucim rukama uzela od djecaka po-ruk- u, koji ju je donio na vrata dan nakon kurirovog do-lask- a. Okrenula ju je polagano, nesvijesno u rukama, koje su se jako tresle. Sve o5i za stolom su, bile na njoj. Ncpo-greSi- vi zadah zatvora joj je dopro do nosjiica. U тибпој neodlucnosti je икобепо otisla u spavacu sobu i razvila pi smo. Draga 2eno: (Pa rukopis uopce nije Joshov! Ona po-zna- je njegovu sigurnu, nemirnu ruku koliko i svoje lice.) Ovog casa sam u celiji iz koje cu poci na stra-ti§t- e. Danas sam primio osudu i bit cu pogubljen na sestog februara. Dozvoljeno mi je da to vidim sutra, bilo kada poslije deset sati, vec kako tebi najbolje odgovara. Xclio bih da razmislis o pitanjima koja mi zelis postaviti, jer nc znam kako dugo ce§ moci osta-t- i. .Misli Sto manje o mojoj ncsretnoj sudbini, jer zbog ljubavi koju imas za mene, a koju si uvijek dokaza-la- , znam samo prcdobro kako ces ovo primiti. Volio bill da §to prije kazcS mojem ocu, majci i braci o mojoj osudi. Za nocas moram reci zbogom, i neka tc 6uva Bog, i moje drago dijetc, i dadc ti hrabrosti, sto je dar njega, nasega Gospoda, koji паз jc stvorio. Da sve bude tako moli sc tvoj ljubljeni muz, Joshua G. Doan. Objesen! Njezin vlastiti, ljubljeni Josh! Tako dobar! Tako veseo! Tako zivahan! Ona se strese od groze. Pa naravno da jc sve to zabuna — zabuna — cto sto ie to! Njezina pamet je podela traziti nacina da osujeti ovu stra-Sn- u besmislenu tragediju. Iznenada jc pograbila ogrtaS i krcnula na zadatak. "Ufiinjena je zabuna," recc ona, izlazeci iz kuce. "U pismu pise . . . pogubljen . . . sestog . . . februara ..." Jutro je jos bilo mracno, sa blijedim zvijezdama u visini i snijeznim pahuljicama u zraku. Ona potrci do ku-ce u kojoj jc boravio Jon. On se je ustao od doru5ka kad je ona uSla. Njemu no trcba reci. Saznanje mu jc bilo u o6ima, u dodiru. "Daj, Jon, po2uri. Okupi Spartance i londonske re-formi- stc. Dobra ceta ga mozc otcti iz zatvora i spremiti na brod koji bi cekao u Port Stanleyju. On bi bio siguran s druge strane jezera i ja bi otisla k njemu." Jonovc o2i su bile tuzne. "U redu, Francie, Joshovi prijatelji su se vec spremali, ali je i vojna komanda dala zapovijed za pojacanjc strazc u zatvoru i patroliranje so- la i svih putcva. Sutra ce od svih strana stici novi milicajci, a ovdjc vec ima stotine naoruzanih ljudi. Nitko se nc usudi odbiti da pnstupi u miliciju, a mnogi su vec toliko prepa-til- i, da sc dobar dio nc bi izlozio riziku u spaSavanju iz zatvora." U Franciene odi navru suze. Onda je svojom malc-no- m pesnicom udarala Jona u grudi. "Ako nc ces ti, ja cu. Otici cu бак u York i zaklinjati guvernera da mu oprosti. Josh ne cc umrijeti — ne dok se ja mogu boriti da ga spa-si-m. Josh nc ce umrijeti" Jane, Francie i mali Jonathan su ta6no u deset sati c'ekali u maloj tamni6koj iekaonici. Francie je samo je-dan- put vidila Josha, i to je bilo u парибепој celiji. Dana ce ona i Jonnie sami biti s njim. Negdje uz hodnik zacvile vrata i hrapav ali uljudan glas гсбе: "Pptnaest minuta, Doane, i — ovo je Posljcdnje. Sutra mozes viditi roditelje." Josh je stajao kraj prozora. Na lieu mu nije bilo ni-6- eg osim napctog izraza oCckivanja i bespomocne zudnje. Bio je cist, uredan i obrijan. Francie zacvili k'ad su se za njom zatvorila vrata, posrne k njemu, pavsi mu pod noge, i uhvati mu sc oko koljena. On jc podigne i stajali su zajedno, njezina glava na njegovim grudima, a on ju je obujmio rukama, ispunjava-juc- i jc slaScu svojeg dodira, 6uvajuci je od svega svijeta, koji ce mu je oduzcti. Pripili su se jedno k drugom kao dvoje uplasene djece; skrSeni ushicenjem boli i radosti; ne zeleci da govore niti da se miSu. On je zadrhtao kad je progovorio, i jedva je izustio rijoii. "Mislio sam da te viSe nikada ne cu viditi, i sada — oni ka2u — da je ovo zauvijek. Oh, draga . . . moja mi la ljubavi ..." Ona mu dotakne обпс kapke, upale obraze, usne. "Tiho," sapne ona i sagne mu glavu, da mu moie Saptati u uho. "Ljudi ce te izbaviti ili du ja ici kod guvernera. Mo-ra da postoji nadin, ali ovog dasa ne znam kakav nadin." Onda mu je rekla nesto sto je porucio Jon. "To ne moie biti, Francie. Uhvatili bi me za jedan, sat. Straza i milicija se nalazi posvuda. a ja sam i onako nanio dosta boli. Ne lelim nanijeti jo§. Kad bih mogao pobjeci bez da u to uplctem i druge, nema toga Sto ne bi riskirao. Bozc dragi, kako samo zclim iiviti !" Tamnidar otvori vrata i gurnc unutra malog Jona-than- a. Na njegovom 2istom lieu je bio izraz cudjenja Josh zagrli Francie lijevom rukom i klckne k djetctu, obujmivSi ga drugom . Niz lice su mu teklc suze radosni-c- e. Podigao je sina iznad sebe, kao Sto je znao raditi, i rekao mu kako jc fini sindic, i da uvijek mora paziti na svoju mamu. Dragocijeno vrijeme je proslo i tisucu stvari je ostalo neizredeno. Kad je tamnidar otvorio. vrata, Josh pritegne k sebi 2enu i dijete. i poljubi djedadica, koji je bio potpu-n-o zapanjem ovim neobidnim iskazom osjecaja. Onda j tamnidar uzco dijete za ruku i odveo ga k Jani. Ali Francie se je prionula za Josha. Njezina" mala zaliha hrabrosti i nade so je rasplinula i bila je potresena do dna diiSe, i prozeta silnom stravom. Tamnidar ju je uzco iz Joshovih ruku i odveo van. (Nastavit ce se)
Object Description
Rating | |
Title | Jedinstvo, July 11, 1961 |
Language | hr; sr |
Subject | Yugoslavia -- Newspapers; Newspapers -- Yugoslavia; Yugoslavian Canadians Newspapers |
Date | 1961-07-11 |
Type | application/pdf |
Format | text |
Rights | Licenced under section 77(1) of the Copyright Act. For detailed information visit: http://www.connectingcanadians.org/en/content/copyright |
Identifier | JedinD2000053 |
Description
Title | 000212 |
OCR text | л;',ан17)1ИичЈШ1Ч11глј- - ;t .илмммуичллмишшшшшкј mjmmmmmmhmm ш jjifimriiffiiifrir i i г тјјгааишшмШшнРЈИЈ 5TRANA 4 U КАШАМА SV1LENDAGA (REPORTAZA TALIJANSKOG LISTA "AVANTI") — Gubi se odade, euro, jer oto jo rezervisana teritorija! . . . Ove pretece reci prasnule su ne-dav- no na milanskom trgu Piola, skoro a centru grada. Uilo je oko 11 casova uvece. Izrekao ih je mla-dic- " surova i mracna izgleda, a upu-ti- o ih je jodnoj elegantnoj dami, supruzi uglednog lekara koja je slucajno ocekivala svoga muia. Zabezeknuta i uplalena, ona se brzo udaljila a da nije imala poj-m'- a o cemu se radi. Jo5 gore su proSIe dve mlade iene koje su predvece Setale pored parka Fontaneo. Iznenada, jedan automobil je zakotio uz ivicu ploc-nik- a, a iz njega banula 2 mladica s noievima u rukama. — Smebta se iiMite odaide! — obratio se devojkama jedan od na-pasni- ka — ovo je zauzeto lovisle, i zato ukoliko vas јоч jedan put za-tekne- mo ovde, isaraccmo vam gu-bic- e s ovim nozicima da as nl ro-dje- na majka nece prrpoznati. . . PrestraSene devojke trcale su eve dok nisu naisle na policijsku 6tanicu. Tamo su im objasnili s kime su imale poela. Piesreli su ih "zaititnici" ulicarki, ti zelenali prostitucije, koje iargon podzem-Ij- a naziva "svilendac4ma", Oni na ovaj necin euvaju "prioritet" svo-ji- h "Hidc-nica- " na izvesne ullce i trgove gradi. gde one redovno obavljaj svoju "poslovnu delat-nost- ". Ponekad, svilenda£i zakuca- - ju i "na kriva vrata", zaprete i ienama "van brante", no, vecinom ipak se obracaju na pravu adresu. Ulicarka kojoj na ovaj nacin stave do znanja da je nepoieljna, dobro cinl — izuzev ukoliko nema jace protektore — ako se udalji iz te okoline i potraii neko "lobodno loviste". lnace, zlo joj se piSe, jer svilendaci se ne zauxtavljaju ла praznim pretnjama. Jedan velegrad podeljen jc na mnogo razlieitih rejona. Svojevre-men- o podelili su ga spekulanti ne-kreti- ma, jostoji administrathiia podela, sektori zdravstvene sluibe, 1 tado dalje. Xo, postoji i jedna nezvanicna — ma da neobicno stro-g- a — podela grada na "interoene sfere" koje su utvrdili ckeploata-tor- i ulicnih djevojaka. Svaki od njih budno cuva granice svoga "carstva". Lire i nalicje jednog rakona Ve6 je cetvrta godina tome kako je u Italiji prostitucija zakoneki zabranjena. Uprkos tome ona i dan- - danas upravo cveta. Koliki je broj Jena koje uprainjavaju ovaj sram-n- l zanat? U samom Milanu ceni se da ih ima oko 13 hiljada. U ovaj broj nisu urafunate one koje se have povretnenom ili privremenom proetitucijom ciji je cilj jedna bun-d- a, auto ili brza karijera. Sto se pak "profeeionalki" tife, preteina vecina ima svoga "zaStitnika". Ne-k- i od svilendaca diie pod svojira nadzorom i 3-- 5 devojaka i na taj nacin iive bogovskim iivotom dru-Stven- ih parazita. Kako i ne bi, ka-d- a od svojih sticcnica zakidaju najmanje polovinu njihove zarade, a poznato je da vecina tih devoja-ka za jedan dan zaradi skoro ono-lik- o koliko jedan radnik za iitav inesec darva. Policiji spada u duinost da pro goni svilendace, no, ovaj zadatak nije nimalo jednostavan. Da bi se poveo zakoneki postupak protiv njih, potrebni su neobicno pouz-fla- ni dokazi, a iste pak nije lako pronaci. Cak i u vecini onih retkih slucajeva kada sama ulidarka pri-ja- vi svoga eksploatatora, nemogu-i- e je svilendaca pozvati na olgo-vornos- t. Evo, jednog tipifnog slu-caj- a: Angela S. 22-godiJ- nja prostitut ka prijavila je 2C-godisn-jeg Anlo-nij- a li. da je isti екр1оаШе. Na sasluJanju u policiji odigralo se sledece: — Odakle vam zlatan sat na ruci? — Poklonila mi ga deojka za rodjendan. . . — lmate i auto, iz ega ste ga kupili? — Auto je lasnito moje de-vojke ali ona ne zna da oii pa je stoga ja svakodnevno nosim na рокао. — Kakvim se poslom ona bavi? — Ona kale da radi u jednoj hanri. Ja ne znam da li (o odgo-var- a istini, jer jolt nikad niam uiao tamo. . . Angela te se uplice u razgovor: — Da, isporlka pam stvarno radila u banci, on me je мшо pra lio. Nije ni Utiiu da me eksploati-h- . Poklonila Mm mu sat i јоч ko-jol- a. Sta ima loeg u lomr. On jadnik nikako ne mole da si nadje рочао. . . — Pa kog ste ga vraga onda vi sami .prijavili radi eksploatacijeTl Angela povlaei prijavu i miri se ea Antonijem. TTdi da ga je ibog ljbomore prijavila, Uzalud policij-sk- i sluibenik pouzdano zna da An-tenl- je pretuce Angelu ako mu sva-ke- g darva ne da 30 hJljada lira. Za-ko- n je tu nemodan, jer — bilo iz ljubavi, bilo ibog straha od osvete Antonijevih kolega — Angela se u poelednjem momentu predomisli-- la i povukla prijaTJ. Zatim, sve pocinje iznova. Omladina u opasnosti Svilendaci su notorni neradnici, ljudi bez ikakvih moralnih nazora, i vecinom su vec proSIi kroz zat-vo- r. Ponalanje im je nasilnicko (vecina ih je naoruiana revolveri-m- a, nozevima i bokserima) i ne libe se ni od toga, da u slucaju pogodne prilike opljackaju klijente svojih "zaltitnica". Njihova dubo-k- o amoralna delatnost ne ograni-dav- a se samo na izrabljivanje vec posrnulih devojaka — ,profeeional-ni- h ulidarki — nego isto tako oni su i ti koji se bave vrbovanjem "sveie radne snage". NaraTio, iz redova omladine. Evo, jednog ka- - rakteristidnog sludaja. Djovani R. zaveo je 10-godii- nju udenicu Sil-ij- u T obecao joj brak i kompro-mitova- o je u odima njenih pozna-nik- a. Zatim joj je rekao da posto-j- e ozbiljne prepreke braku, bududi da je on pun dugova, a nema ni pogodnog stana. Zbog svega to,?a od ienidbe ne moie biti nista . . . Izuzev ako bude voljna "da pomogne". Mlada i neiskusna ne- - eretna devojka je prietala. Svilen-da- d Djovani naredio joj je da a skolskom torbom pod pazuhom set-k- a po jednom parku i tako hvaia "multerije". U roku od nekoliko moeeci devojka je vec toliko dubo-k- o zagazila u mocvara prostitucije da vec vife nije imala ni moguc- - nosti a ni snage da se odande iz-vu- ce. Veliki broj svojih irtava svilen-da- di regrutiraju iz redova onih mladih devojaka koje iz provinci-j- c dolaze u velegradove da bi se 0 B neiskustva mladalacke lju-bazno- m, nalaienju reportaie druStvenom ljudskog prljavom TORONTO: DRUGI PIKN1K SJK Organizacija Savcza Jugoslavcnskih Kanadjana do znanja odrzati piknik u nc-djel- ju jula, Turkey piknik Saveza odrzan prosle nedjelje jc u svakom pogledu, pa da ODBOR. svojih automobila a posjetiti piknik dodju Dundas Runnymedc, povesti piknik automobilom i poslije podnc. TORONTO: SJEDNICA SJK Ogranak Saveza Jugoslavcnskih Kanadjana odr-zav- at redovitu sjednieu u srijedu u Queen Pozivaju Slanovi da prisustvuju sjednici vaznih pitanja. Eichmann priznaje odgovornost deportiranje Slovenaca Jeruzalem, 7. jula (1TIM) — Na jucerasnjem pretresu Adolfu Eichmannu doslo je do ironifcnog negodovanja kadn je optuzeni, odgova- - lajuci na pitanja svog brani oca o ulozi optuzenog u de-portira- nju Slovenaca u Srbi-j- u godine, rekao da jc on bio "samo centralna vlast za prenosenje On je izjavio da snosi nikakvu odgovornost i deportiranje Slove-naca u Srbiju jer jc u vri- - samo prenosio nare- - djenj'a iz ustanove u drugu". Prema njegovim ri- - je5ima njegov "najvazniji bio je da §alje pozivc predstavnicima lokalnih da prisustvuju kon-fcrencija- ma na kojima diskutiralo o deportiranji-ma- . ' z Eiclimann jc te izjavc dao u vezi s dokumentfma koji sudu podnescni i ga terete za organizaciju de-- , portiranja. od doku-mena- ta je naredjenje lleid-rich- a Eichmannu da ode u Maribor i da organizira pro-tjeriva- nje tisuca Slove-naca u Srbiju. Drugi je imc-novan- je komandanta kon-centracion- og logora de-portiranje, dok su ostali do-kume- nti brzojavi upuceni Eichmannu iz glavnog staba za deportiranje u kojima ga obavjesiavaju o pojedinim fazama ove akcije. Kao i u svojim ranijim iz-java- ma, Eichmann je i ovog puta tvrdio da dokumenti predstavljaju naredje- - zaposlile. Te jadnice, koje sa malo novca i mnogo stiiu u giad da bi ostvarile snove, preditavljaju najlaWi plen za s-ilend-ace. Mala provincijalka, izgubljena u velegradskoj Tevi, s poverenjem se odnosi prema elegantno odevnom mladi-6- i, koji izlazi iz sopstvenog auto-mobi-la i galantno joj nudi pomoc u posla ili stana. Posle, kada se devojei otvore odi — veci-nom je kasno. . . Ova i slicne ne pred-stavljaj- u danas retkost u talijan-sko- j stampi. To pokazuje da je prostitucija u porastu, I da ta din-jeni- ca sve viSe zabrinjava javno mnenje suncane zemlje na Sredo- - zemlju. Prostituciju, tu opaku boljku — nije lako iskoreni-ti- . Pogotovo ne, u kapitalistidkom druJtvu, jer tamo svi pred-uelo- vi da ona buja i da se razvija. U torn sistemu u kojem vlada zakon diungle, gde "veca riba guta manju ribu" i gde se sve nov-ce- m meri nije uopJte cudo po-sto- ji i tela. PogreSno je misliti da je vecinu ulidarki njihova "zla krv" navela da se odaju svome zanatu. Ima i toga, ali dokazano da su beda i socijalna nezbrinutost glav-n-o leglo i uzroci prostitucije. Dokle god u Italiji (kao sto je to danas slucaj) ima preko 3,5 miliona ne-zaposlen- ih, dokle god se svakom gradjaninu i gradjanki ne omogudi da postenim radom zaradi svoj hleb, ne moie se ni pomiSljati na iskorenjivanje prostitucije. Itranko Panic E dajo da cc svoj drugi 1G. na Palace Farm. Prvi bio veoma uspjesan cemo sc pobri-nu- ti bude i drugi. Dodjite svi. Oni koji nemaju zele neka na Street West i odatlc ce sc moci na sa iz-me- dju 11 sati 1.30 ce svoju 19. jula 8 sati uvc6cr na 179 Street West. sc jer ima-m- o za rjcSavat Izvrsn! odbor. za 1911. poruka". nc za ha-pien- jc to jeme jedne rad" vlasti se su koji Jedan 260 za ti samo dru-stven- u postoje da kupoprodaja je nja i instrukcije koje je "morao da sprovodi". Za "red voznje" transpo rtnih vlakova za tu deporta- - ciju, Eichmann je rekao da se nc sjeca da li je on bio pravljcn u Jugoslaviji ili u ministarstvu saobracaja Re-ich- a. "U svakom slufaju, ja sam samo prenosio poruke izmedju pojedinih ministar-stava- ", dodao je on. Kada mu je predoc"en do-kum- ent kojim on postavlja SS-ofic- ire Hatnera i Kru-mey- a za komandante vlako-va za deportiranje, Eich mann je рогекао njcgovu tanost, izjavivSi da nije i-- mao ovlaltenja da raspore-djuj- c personal. Na kraju, odgovarajuci na pitanjc suca Landaua, Eichmann je rekao tek toli ko da jc njegovo odjeljcnjc "djelomiSno imalo vezc s tim deportiranjima". i0 џ џ-- 0 џ--џ џџџ-т&.- џ KU6A NA PRODAJU Prodajem kudu sa svim kako stoji. Кибз je pola milje oa grada, na glavnom putu koji ide u Bak Lake; 26 sa 26 nogu, 3 sobe. veranda, podrum, ga-ra- ia 24 sa 14 nogu, 3 kreveta, pe5 poeudie i sve oetalo ito se nalazi u kud. Uzedu samo kufer u mke jer odlazim u Jugoslaviju. Autobus prolazi uz kucu, pos-- toji izvor-bun-ar koji ne mrzne, drva ima dosta, povriina dvo-ril- ta (lot) je 1 aker. Odliino za starije ljude koji 2ive od penzije, Cena kui i svemu: 250 do-- lara. S. Martinov. P.O.Box 114. Winfield. Alberta џ- - + + 00 + Gladys Francis Lewis Joshua Doail 59) Dvadeset sesto Poglavlje Januar, 1839. Preveo A. K. — Tuloncanin U subotu, dvanaestog ianuara. Joshua Dnan io sto. jao u ogradjenom osudjeni6kom prostoru. Njegov visoki lik u smedjem kvekerskom odijelu i bijeloj kosulji i salu, privlacio je paznju sudnice. Kad je podigao glavu, nastao je tajac, i nevidljivi zid neprijatelj-stv- a je nastao izmedju vojnog osoblja ratnog suda i osta-li- h u prostoriji. Sudac branitelj je osjecao ovo neprijateljstvo. On de biti zahvalan kad ova beskonaJna sudjenja prodju i pad-n- u propuaJlozasahblooivcraeavooc—5ai isdmuetaprjdkoeetrsaegztoiltieovcoentjiegrgiaosvjueudujeonnib§jitatieol!.j. PPogolgelded mnua se ustavio na Francie, koja ga je netremice motrila. Na lieu joj nije bilo spokoja — samo odsjev neizmjerne lju-bavi, pomjesane sa strahom. Ali ljubav je prevladavala. Francie je sada vidila kako jc Joshovo lice upalo, i kako mu je iz ociju u upalim jamama tinjalo svijetlo ; ka-ko je koza na jakim kostima bila napeta, tako da su se zi-l- e napinjale kao konopi; kako je crta ustiju i vilice bila zaostrena i otvrdla, iako jc znala, da je stara blagost jos tamo kad bi se usne pomakle. Bila je pro&tana optuzba. Ona se je ticala samo do-gadj-aja u Windsoru, proslog mjeseca. Da je reSeni Joshua Gillam Doan, podloznik nase go- - spe Viktorije . . . na treceg decembra . . . u miestu Sandwich. . . da vodi vojsku i ratuje . . . sa pu§kama i bajonetama . . . i ubijanje na svakojaki nacin pod-loini- ka Njezinog Veli6anstva . . . "Sto ti kazes, Joshua Gillam Doan? Da li si kriv ili nisi?" "Nisam kriv." Josh je s premocnom spoznajom nistavosti nastojao da skupi svu svoju snagu. U ponedjeljak je prvi drug iz tamnice otisao iz celije na vjesala. Juccr jc 6ovjek, s kojim sc je vukao u lancima skroz iz Windsora, otisao istim putem. Josh je hio kad su se izmakla vrata na strati§tu, cviljenje uza, mukli, straSan 2amor svijeta, kojeg su vlasti natjeralc da prisu-stvuj- e pogubljenjima. Zatvorenici su svaki dan culi vijest koju jc svatko saptao, da je sudjenie samo izlika, jer bilo je ocito da ce svi zarobljenici iz Windsora biti jednako klasirani, i svi ce biti okrivljeni za izdaju. Pet patriota, koji su dali dokaze, bili su sada pozvani da svjedo6e. Prvi se je zakleo da je vidio Josha naoru-2ano- g kod zapaljcne strazarnice i u vjetrenjaci, ali malo ranije taj isti 6ovjek nije mogao prepoznati tri dovjeka, od kojih jc Josh bio jedan. Trojica su se zaklela da su vidili Josha s patriotima u Dctroitu. Jedan je rekao da je vidio optuzenika u mlinici, u razgovoru sa patriotskim oficirima, i da je govorio kao kakav prcdpostavljeni. Josh zaskrguta zubima. Zar ce biti objesen na габип takvih dokaza? Bila je subota. Josh je zatrazio odgodbujlo srijode, da sprcmi svoju obranu, ali zahtjev jc bio odbijen. Sudje-nj- e ce sc nastaviti u ponedjeljak u iutro. Sveceniku Prou-dfoot- u cc biti dozvoljeno da ga na kratko vrijeme posjeti i pomogne mu kako god je moguce. Josh jc pokusao pruziti nekakvu utjehu Francie, ko-ja j? sjedila tamo, tako икобспа i blijeda. Ali u njemu ni-je bilo utjchc, n;ti nade. Njegova se prida i samom njemu cinila prcvec JTantasticina, a da bi netko u nju povjerovao. U ponedjeljak u jutro, u osam sati, pet rainuta nakon se je Josh rukovao sa 6ovjckom, vrata su se opet izmakla i bacila jos jednog patriota u vjednost. U sudnici je kapctan Rawdon Redfcrn bio pozvan da svjedoCi. Josha vise nista nije moglo iznenaditi, ali napeto je gledao u Ilawdona, koji mu jc netremice odvracao pogled. Da h ste vulih optuzenoga u mlinici" "Da." "Kako je bio naoruzan?" "On nije nosio oruzja." "Sto je radio?" "Prcvijao je ranjenike na obje strane. Spasio je zivot meni i barem trojici drugih milicajaca. On nas je ili od- - vukao ili odnio iz borbe i previjao nam rane sprctnoScu doktora." Kad su se Joshovi svjedoci izrcdali, on je jednostavno isprifao sudu: "U Michiganu sam se sloboj.no kretao medju patri-otima, jer tu je bilo bjogunaca kao §to sam bio i sam, l stanh pnjatelja. All nikacia nisam ucestvovao u ak-tivnosti- ma -- patriota ili Lovadkih Gnijczda. U ve6er, na Cetvrtog decembra, popeo sam se na Champlain u pokusaju da odvratim od pothvata vrlo mladog bjc-gunc- a. Kad sam dosao na brod, trebalo mi je biti do-zvoljeno da ga napustim za nekoliko minut;., ali pa-robr- od je podigao sidra mnogo ranije nego je meni bilo гебепо da ce krenuti, i ja i momak smo bili zate-6e- ni na brodu. Nisu nam dozvolili da se vratimo. Ta-kodi- er smo morali nanustiti brod kad je stigao do ka-- nadskog tla. Slijedio sam patriote s namjerom da sti-gne- m do батса, za kojega sam znao da je skriven na izvjesnom mjestu, i da odveslam natrag. Na kanad-sko- m tlu nisam imao sto raditi. Nisam imao nikakvih odgovornosti. Buduci da imam malo medicinskc pra- - ksc, iskoristio sam to znanje u spaiavanju ranjenika, J kad je pocela puenjava, pnje nego sam stigao ao mjesta nasuprot батси. Mogu se samo prcdati na milost sudu." Sudnica je bila ispra2njena dok je sud vijecao. Prcd podnc je odluka bila spremna za posiljanjc u Toronto, da ieka daljnje upute zamjenika guvernera, koji se je bio povratio u prijestolnicu. Na dnevni red je uzet slijededi sludaj. Pet dana kasnije je konjanik u punom trku dojuno u selo, i Francie je, sakupljajuci drva za spremanje vecje-r- e kod Susanc Peters, znala sto je bilo u kurirskoj torbi. Dan za danom, minutu za minutom, Sitavi London je oe-kiva- o dolazak ovog covjeka. Franciena nadase na dasak upali, samo da bi se drugog caska ugasila. pan se je gasio i gusti sumrak se je spustao nad lju-bidas- te §ume. Josh je uvijek volio ovo polu-svijetl- o. "Hpdi ovamo, Francie, ostavi na 6as posao," znao je on reel. I zajedno bi motrili kako se nad Ravnjakom spu§ta vecler. Ona ce u6iti svojeg sina da voli stvari koje je volio Josh — stvari kao sto je vedernji mir i boja, frkanje тгабпја-ka- , knjige, pravda ... Francie posreuci udje u kucu. Kako ce cekati do su-tr- a da sazna ono Sto vec sada zna u_srcu? Kako a to cuje kad je vec Cula? Te noci su u hladnoj, prljavoj celiji tri fovjeka saz-nal- a za svoju sudbinu. Jedan od njih je bio Josh. On trc-b-a biti objesen na sestog februara. Kad im se je od strasnog udarca opet razbistnla.pa-mn- t. stisli su so iedan k druirom i §apatom su razgovara- - 1 li, dok se je oko njih podizalo i stiiavalo hrkanje spava- - ба. Strazar im je donio jednu prokrijumcarenu svijecu i pisacJeogshpajpeirasj,edi inoesntoa kpaosdnui,jensauslodnrujegna ndavazipdo,ceslarupkiasmatia. obavijenim oko koscatih koljena, a upale o£i su mu zurile u prazninu. "Tvoja zena, Josh?" upita jedan , toAedbmmeo.as"hPpeirslaetyi.. "TBvoogjeu rhuvkaelaopsetot kjarvnaeren.jaDmajzkedonjaiuj!aseMpjoiesrcamszvjazooaj I jer je bio mlad, dobar i sazaljiv, on jc ucmio ono §to sFtraarnicjaie.i DraozvbrSoiroitijjae poissomboa inipjreoSmitoagolagaucJmoisthi u—, i spisnjaegoo-vo-jem Josh rdeokzavoo;lom"Hvpaolatptiis,aAo:mo"sJ,o"shmualadGi .AmDoosans.e" jcPrpcimtadoaakjoe je njegov prijatelj uopce znao gdje se je nalazio, ili sto jc cuo i rekao. Netko je pospano promrmljao: "Ta proklcta svijeca! Zar u ovoj jazbini nikada nema mira?" Josh je sjedio u mraku, ne osjecajuci svoje bolno ti-jel- o, studen, jecanje i stenjanje ljudi ispruzenih na podu. Pamet kao da mu je bila negdje van tijela. Kad je noc ved gotovo bila prosla, on se je odjednom bacio na pod i prekrio lice rukama. Grcaji su mu trgali tijelo. Ovo je bilo kao nesto sto se dogadja drugome, kao strasne stvari koje su se dogodile milijunima drugih odkako postojj svijet. On je tek sada mogao razumjeti. Mislio je na Asu, ali op-lakiv- ao jc patnje svih ljudi. Francie je drhcucim rukama uzela od djecaka po-ruk- u, koji ju je donio na vrata dan nakon kurirovog do-lask- a. Okrenula ju je polagano, nesvijesno u rukama, koje su se jako tresle. Sve o5i za stolom su, bile na njoj. Ncpo-greSi- vi zadah zatvora joj je dopro do nosjiica. U тибпој neodlucnosti je икобепо otisla u spavacu sobu i razvila pi smo. Draga 2eno: (Pa rukopis uopce nije Joshov! Ona po-zna- je njegovu sigurnu, nemirnu ruku koliko i svoje lice.) Ovog casa sam u celiji iz koje cu poci na stra-ti§t- e. Danas sam primio osudu i bit cu pogubljen na sestog februara. Dozvoljeno mi je da to vidim sutra, bilo kada poslije deset sati, vec kako tebi najbolje odgovara. Xclio bih da razmislis o pitanjima koja mi zelis postaviti, jer nc znam kako dugo ce§ moci osta-t- i. .Misli Sto manje o mojoj ncsretnoj sudbini, jer zbog ljubavi koju imas za mene, a koju si uvijek dokaza-la- , znam samo prcdobro kako ces ovo primiti. Volio bill da §to prije kazcS mojem ocu, majci i braci o mojoj osudi. Za nocas moram reci zbogom, i neka tc 6uva Bog, i moje drago dijetc, i dadc ti hrabrosti, sto je dar njega, nasega Gospoda, koji паз jc stvorio. Da sve bude tako moli sc tvoj ljubljeni muz, Joshua G. Doan. Objesen! Njezin vlastiti, ljubljeni Josh! Tako dobar! Tako veseo! Tako zivahan! Ona se strese od groze. Pa naravno da jc sve to zabuna — zabuna — cto sto ie to! Njezina pamet je podela traziti nacina da osujeti ovu stra-Sn- u besmislenu tragediju. Iznenada jc pograbila ogrtaS i krcnula na zadatak. "Ufiinjena je zabuna," recc ona, izlazeci iz kuce. "U pismu pise . . . pogubljen . . . sestog . . . februara ..." Jutro je jos bilo mracno, sa blijedim zvijezdama u visini i snijeznim pahuljicama u zraku. Ona potrci do ku-ce u kojoj jc boravio Jon. On se je ustao od doru5ka kad je ona uSla. Njemu no trcba reci. Saznanje mu jc bilo u o6ima, u dodiru. "Daj, Jon, po2uri. Okupi Spartance i londonske re-formi- stc. Dobra ceta ga mozc otcti iz zatvora i spremiti na brod koji bi cekao u Port Stanleyju. On bi bio siguran s druge strane jezera i ja bi otisla k njemu." Jonovc o2i su bile tuzne. "U redu, Francie, Joshovi prijatelji su se vec spremali, ali je i vojna komanda dala zapovijed za pojacanjc strazc u zatvoru i patroliranje so- la i svih putcva. Sutra ce od svih strana stici novi milicajci, a ovdjc vec ima stotine naoruzanih ljudi. Nitko se nc usudi odbiti da pnstupi u miliciju, a mnogi su vec toliko prepa-til- i, da sc dobar dio nc bi izlozio riziku u spaSavanju iz zatvora." U Franciene odi navru suze. Onda je svojom malc-no- m pesnicom udarala Jona u grudi. "Ako nc ces ti, ja cu. Otici cu бак u York i zaklinjati guvernera da mu oprosti. Josh ne cc umrijeti — ne dok se ja mogu boriti da ga spa-si-m. Josh nc ce umrijeti" Jane, Francie i mali Jonathan su ta6no u deset sati c'ekali u maloj tamni6koj iekaonici. Francie je samo je-dan- put vidila Josha, i to je bilo u парибепој celiji. Dana ce ona i Jonnie sami biti s njim. Negdje uz hodnik zacvile vrata i hrapav ali uljudan glas гсбе: "Pptnaest minuta, Doane, i — ovo je Posljcdnje. Sutra mozes viditi roditelje." Josh je stajao kraj prozora. Na lieu mu nije bilo ni-6- eg osim napctog izraza oCckivanja i bespomocne zudnje. Bio je cist, uredan i obrijan. Francie zacvili k'ad su se za njom zatvorila vrata, posrne k njemu, pavsi mu pod noge, i uhvati mu sc oko koljena. On jc podigne i stajali su zajedno, njezina glava na njegovim grudima, a on ju je obujmio rukama, ispunjava-juc- i jc slaScu svojeg dodira, 6uvajuci je od svega svijeta, koji ce mu je oduzcti. Pripili su se jedno k drugom kao dvoje uplasene djece; skrSeni ushicenjem boli i radosti; ne zeleci da govore niti da se miSu. On je zadrhtao kad je progovorio, i jedva je izustio rijoii. "Mislio sam da te viSe nikada ne cu viditi, i sada — oni ka2u — da je ovo zauvijek. Oh, draga . . . moja mi la ljubavi ..." Ona mu dotakne обпс kapke, upale obraze, usne. "Tiho," sapne ona i sagne mu glavu, da mu moie Saptati u uho. "Ljudi ce te izbaviti ili du ja ici kod guvernera. Mo-ra da postoji nadin, ali ovog dasa ne znam kakav nadin." Onda mu je rekla nesto sto je porucio Jon. "To ne moie biti, Francie. Uhvatili bi me za jedan, sat. Straza i milicija se nalazi posvuda. a ja sam i onako nanio dosta boli. Ne lelim nanijeti jo§. Kad bih mogao pobjeci bez da u to uplctem i druge, nema toga Sto ne bi riskirao. Bozc dragi, kako samo zclim iiviti !" Tamnidar otvori vrata i gurnc unutra malog Jona-than- a. Na njegovom 2istom lieu je bio izraz cudjenja Josh zagrli Francie lijevom rukom i klckne k djetctu, obujmivSi ga drugom . Niz lice su mu teklc suze radosni-c- e. Podigao je sina iznad sebe, kao Sto je znao raditi, i rekao mu kako jc fini sindic, i da uvijek mora paziti na svoju mamu. Dragocijeno vrijeme je proslo i tisucu stvari je ostalo neizredeno. Kad je tamnidar otvorio. vrata, Josh pritegne k sebi 2enu i dijete. i poljubi djedadica, koji je bio potpu-n-o zapanjem ovim neobidnim iskazom osjecaja. Onda j tamnidar uzco dijete za ruku i odveo ga k Jani. Ali Francie se je prionula za Josha. Njezina" mala zaliha hrabrosti i nade so je rasplinula i bila je potresena do dna diiSe, i prozeta silnom stravom. Tamnidar ju je uzco iz Joshovih ruku i odveo van. (Nastavit ce se) |
Tags
Comments
Post a Comment for 000212