Nase Novine, September 06, 1978

              Ш ® e # j- -
XXVIII
Trka iznehada
r Kada su proSli Sari6ardzamlju i
oba njezina groblja predloii Mustaj-
-beg da malo poteku s konjima,
kad je tako lijep dan i dobar put.
Htio je da окцба svoju bedeviju
narofiito sa .doratom, koga toliko
hvale u svoj Hercegovini. Velic i
HadZlomerovic takoder prlstaSe.
Konji su im odmereni, pa neka se
malo ras'cresu. ''
"
.
Kustaj-be- g se okrenu Milutinu
rekavSI: —--Tr6i I ti s nama. Biljeg je
v prva kuca s desne" strane.puta.. Tu
je kafana za putnike.
Mustaj-be- g pogleda naprijed i
f upre prstom na tu kudu, udaljenu
pola sata hoda. Milutin brze bolje
side sa dorata da pritegne kolan, a
1 vec puSka рибе, Opalio beg Hadzi- -
omerovic u znak da trka po6imlje. I
dok Je Milutin baclpoko pa'Vidio
begove, kakp tr6e na konjima, i dok
je.opet uzjahao, on! su bili odmakli
'(. oko dvjesta metara. ' - — Ha, dorate! — podviknu
Milutin.
Dorat jedya dd6eka. Polozi gla- -
'
v'u naculi uSi, opruzl vrat, pa kao
strijela uperl putem. Njegove noge
kano da se pretvorile u vltao, tako
. su promicale naprijed. Za minutu
je bio vec dostigao alata Hadzio- -
merovideva.
— Goni, bezel — viknu Milutin i
vec promaknuo.
— Stanl, vlaSe!
Milutin ga nije viSe ni Cup, no je
gledao na Veiica pred soborn, kako
- mu kauk sa glave побе da spane.
Za, pola minute prestize dorat
'hjegova vranca, pa mu dobacl: —
Ne daj se, beze!
, — Zaustavl, dafirel — grmnu
Veli6 hvataju6i se za malu puSku.
-- On bi bio i opaiib na Milutlna, all
mu, zape za oko ona brzina dorato-v- a,
koji je juricT'kao vjetan U brzini
nije Vell6 mogao da vidl doratove
noge. Izgledao je kao da na krilima ' leti, I stoga je sam sebl usklikhuo:
— Oh, toga konja vile nose!
PromaknuvSi Vel 16a za neko
dyadeset sekundi dostlze dorat
bedeviju; on bi je I prestlgao, ali to
nije zelio nl daq Milutin. Treba blti
mudar I u najyecem meraku. Bojao
se da ne poyrijedi ponos silnog
Mustaj-beg- a, zato zategne uzde
doratu rekavSI: - Je If dosta?
Jest!- — - — poyi6e Musta)-beg,- v
pa sfade bedeviju zaustavlJ at I.
' gDlraasg, oa'mli ujebviildoioStdoajebiojfeiudvoaoratnjberzzino
' prestlgao. Za.ustaviSe konje, lako
je do biljega 'bilo joS trlsta koraka.
' Begovi se poredaSe o pet kao
prije. On! se JoSyfSe prlbllze, kako
bi mogll bolje 6iitf jedan drugog. A
Mllutim, Iz prlstojhosti, zaokrenu
dorata I Izmaknu se joS viSe no
"prije od begbva.'
' ~ rNeka se parazgovarajul —
govorlo u svojoj duSi Milutin I
radovao se Cispjehu nenadne trke.
U grudlma njegovim nabreknulo
srce od veselja, pa mu se 6lnilo, da
je i ona Velei prerna njemu malena.
Medutim, i begovi se bacili u
razgovor. Hadzlomerovic гебе u
smijehu: — Ih, §to sada cvate
nevesinjski Vlah!
— Jasam ga htio gadatl..! veil
Veli6, —. ama kad spazih dorata,
kako jurl... i zaboravih na рибки.
— A ja bin ga oborlo da je
promaknuo! — kaie Mustaj-be- g I
nastaylja: —'Nego, 6ini mi se, da
je vla§6e mudro i obzlrno...
Tako su dojaSili do Mustaj bego-ve
kule. Pred njom i oko nje zate-коб-е
dosta svijeta. IzaSli Ijudl da
gledaju mejdan. Neki su doSli i na . konjima. Od Milutinasu prvo misli-l- i
da je beg Ljubovi6, ali kad se
primaknuo Lkada su mu opazili
crnogorsku kapu робпе sesvljet-razilazitl- ,
jer su Mustaj-be- g I njego-v- o
druStvo odmah obavijestlli pri-sutn- e: da пебе blti mejdana, da je
Ljubpvi6 odustao od bitke I od
djevojke I da je evo poslao'svog
dorata i svoga momika u svatoye.
Neki bezi odoSe u Mustajbegovu
kulu, da okade po koju SaSicu u
lijepu razgovpru I da proslave
pobjedu.
Milutin je.dorata malo provodao,
onda ga odveo u Mustajbegovu
§talu I namirio. . Tu. уебег je u kulibilo vrlo veselo,
u njoj su mnogi i ргепобШ, jer
,
sutra ispred kule кгеби svatovi
prema Zagorju.
XXIX
Mustajbegovi svatovi
Sutradan, utorak, iskupilo se
dosta gostiju. Bilo ih blizu stotinu,
Svaki imao svoga konja Hi kobilu,
ata ill bedeviju.
.To su Mustajbegovi svatovi.
Od videnih IJudi idu s Mustaj-bego- m:
Veli6, Hadzlomerovl6, Sa-liha-ga
D2ud2a, Salihaga Cati6,
MemiSaga Ugljen, dva Sefi6a dva
Popovca i bajraktar Ciber, Mura-tag-a
Bocunareyic, Vejsilbeg Koc-kl- d,
Osman-be- g Sili6, Jusufefendl-J- a
Tikvlna, Terziba§a D2abl6, Mula
Haso Telac, Ibraga Memac, Omer
beg C.elebi6, Husaga hindb svi Iz
Mostara, za tim ,Begl6 iz Capljine,
Voljevica iz Podvelezja, Sari6 Iz
Stoca, Serdarevi6 Iz Ljublnja. Osim
toga bilo je dosta tezaka, koji su
obradivali Mustajbegove zemlje i
kmetova Iz Blata, Cima, sa Zimalja
ltd.
NaroClto su bili ki6eni i videnl
Mostarci u Slrokim бакбјгата, s
diemadanlma, sa vezenlm tozluci- -
1 ma po koljenicama. Svak se obu--
kao §to je IjepSe mbgao.
Sa Mustaj-bego- m idu i njegova
dya bratida Hamid-be- g I Sulejman-be- g, oba momci na zenldbu.
Mozda 6e se I za njih na6i zgodna
partija na Zaaorju, gdje 6e bit! na
okupu toHKIfCengl6i. Osim ovlh —
bcekivao se Smajl efendija, sara--
(LJUBAVNI ROMAN IZ 18 VIJEKA)
HHUIIB
jevski kadija, njegova zeria Almasa
i Munta, daljna rodica kadljina kao
Almasina pratilica, a !пабе dobra
pjeva6ica-Sarajk- a.
Dan je bio zaista lijep i vedar,
nigdje оШабка na nebu niti kakve
magluStine u zraku. Mali sjevernjak
pirkao niz polje, ali su suniane
zrake toliko zemlju grijale, da je
toplina blla dosta osjetljiva, osobl-t- o
gdjegod u zavjetrini. BiS6u polju
sa istoka isprsila se Velez sogran-cim- a,
plava i gola bez1 kakve бите,
dok je od zapada glomazni Hum
odavao neSto zelenila na svojim
strmim stranama.
PogledavSi od kule ill sa kule
Mustajbegove uz Neretvu, Sto se
na suncu Ijeskala u svom rapavom
koritu, i kroz otvor, Sto ga ta brda
saClnjavala, vidio se tamo u daljini, . u jednoj proSirenoj plavoj kotlini
stari gradMostar, osoblto pak
njegove kuce po BjeluSinama i po
Donjoj rnahall kab; i njegove dvije
vlsoke kule, ' Sto' 6uvaju temelje
stardm mostu. Vidjele se 'i tolike
,munaret sa Siljcima, od kojih se
sunce odbijalo. To je glavni grad
krSne Hercegovine, fzgraden sav
od kamena, ureSen baScama i
visoklm drve6em, natapan Rado-boljo- m
i zaki6en svakojakim Juz-ni- m
vo6em.
Tu 6e ovi svatovi do6i s Umiha-no- m' kroz nekoliko dana.
Cim je stigao Smajl efendija sa
Almas hanumom i Muntom, koji su
no6ili u Mpstaru kod Mustaj-beg- a,
pukla je puSka sa gornjeg boja
kule; znak da se svatovi okupe i
poredaju.
Prvi je bio All-be- g Ciber. On dr2i
zelen bajrak sa bijelom polumjese-com- .
Temre bilo dosta visoko, na
njemu leprSalo zeleno platno sa
kitama u pravcu juga, kuda бе i
svatovi po6i. CauSi sa mahrama-m- a,
koje su visile o fermenima,
oblijetali oko te vesele druzine. U
toj gomili bio i Milutin sa doratom.
Neki su ponijell sobom Sargije,
zurne, daulbase I bubanj. Neka se
svatovi putem razvesele, neka ne
klonu od umora... jer daleko je
visoko Zagorje!
PoSli su iza ru6ariih doba pjeva-ји- б!
i piiSkarajuci, vriStedi I konje
tr6e6i.
Pred ve6er su stigli u selo Donje
Pluiine pregazivSi Neveslrijsko po-lje
I Klfino selo. TU se svatovi
odlu6ISe na preno6i§te, te se
raStrkaSe po neklm кибата I po
sjenarama. NajviSe ih bilo u Dull-manov- oj
kuli, osoblto aga, dd6im
su bezi sa Mustaj-bego- m I kadljom
ostali u RakltnjaCI kod begova
Jugovi6a. Kod Jugovica pale su
takoder na konak Almas hanuma I
Munta, koja je tu ve6er svom
pjesmom I okretanjem tepsije z&-bavlj- ala
svo to odabrano druStyo, a
osoblto икибапе, koji ma se taka
prllika rljetko ukazlvala.
Jutrom rano, prije no su svatovi
ppustajali, poslao je Mustaj-be- g iz
Rakitnja6e jednog seljaka, konja-nik- a, da Sto prije stigne na Bprije i
da javi Hajdar alajbegu: da su svati
u Pluzinama i da ce predveCer sti6i
na Borije, kako bi se alajbeg znao
ravnati.
Iz Pluzlna su krenuli uz potok -- Surdup, izbili na VranjkuSu, preSli
zloglasne Morine I oko podne stigli
u Ulog. Tu se odmorili I konje
namirili, pa krenuli put Kalinovika,
odatlen u selo Jaii6e — gdje ih
do6ekaSe pretsvatnici. Njih jedno
desetak, gotovo sami Cengi6i ppz-dravi- Se
pucanjem Mostarce, s nji-m- a
se izmijeSaSe I krenuSe prema
Borijama.
Tako putujudi putem kroz Sume
pjevali su svatovi onu poznatu
svatovsku pjesmu:
Gorom јаби kideni svatovi...
Gorlca ih redom pozdravljaSe:
"Dobro doSli, kideni svatovi
Kud idete, kome dolazite,
Jesteli se putem umorili?"
, XXX.
Svatovi na Borijama
Sa vrha alajbegove kule vihorio
svilen, zelen barjak, Sto ga sluga
Bajro posadio i privezao uz krovni
Siljak. Na kameriji sjedio Hajdar
alajbeg sa svojom zenom I pogle-da-o,
kada ce se svati pomoliti.
Vrijeme im je. Skoro ce sunce za6i.
Naj prije su o6uli svatovsku pjes-mu.
Kako su se viSe priblizavali,
glasovi su bili ja6i I pucnjava
6eS6a.
— Fato, veil alajbeg svojoj zeni,
— eto ih, eto svatova!..
Ona nije niSta rekla. Nju su neke
misli spopanule. 06i joj gledale u
jednu stranu, tamo nekud daleko,
daleko... 6ak u bududnost.
— Sta ti je? Sto si zamiSljena?
— Kako пеби bit! zamiSljena,
moj doma6ine. Eto svatova... Od-veS- 6e
naSu Umu, a kako 6e joj biti
tamo? Ti znaS, kakp sve to stoji...
Hajdar alajbeg mahne rukom i
гебе: — Bi6e joj dobro, kada ti
kagem! VldjedeS Mustajbega! Pravi
junakl
— Alajbeze, velike su razlike u
godinama. Njemu trideset njoj
Sesnaest! Osim toga...
— Dosta toga, Fatolt povi6e
alajbeg. — ViSe je svaki' gbvor
suvlSan. Sve je viSe gotovo...
Svatovi su se pomolili j dobro
prikudili kuli, pred kojom je stajao
Bajro, a pred njom jedan top
treSnjevac.
Hajdar alajbeg mahne Sevrmom.
CPuCetop!
Pucanj prodrma i prpbudi 6itavu
okolicu, odjeknu Sirom visorayni, a
sa izokolnlhplanina stjzavaSe od-je- k
za odjekom. PoplaSISe se sitne
ptice, poletjeSe golubbvl, zagrakta-S- e
vrane sa stogova sljena... a sa
dvoriSta izbiSe sluge I rodaci
alajbegovi da vide nove goste.
— Otvarajte kaplju! — vjknuo
alajbeg sa kamerlje pa odmah
krenuo niz kulu, da u dvorlStu ppet
naredi: — Otvarajte oba kanata
Sirom!
Tu on postavl red. Kod svakog
kanata po dvlje slugeza ovima u
dvorlStu joS po dvojlca. Pred
kapljom alajbeg sa dvojicom ami-dz- a
i sa njlhovjm slnovima.
(Nastavlt ce se)
A
--- ..