Nase Novine, January 21, 1981

              NEMIR I MIR
Tri sata po ponodi
Kad ditav sviiet leli i sanja,
Kad ni ptice ne pjevaju.
A I neki ludak bijesno auto ganja
I juri svojim putem,
I juri svojom cestom.
I tutnji ko tenk po betonu
Drhte lusteri u salonu
Ko hladetine u zdjeli
Kad se iznesu za dorudak.
I duvar na benzinskoj stanici vide
Kao da prodaje na trznici ribe
I Jos' mu malo preostaje
Pa zove prolaznike
I 6ak one koii uokolo spavaju.
I tako se lako budi
I bez budiI ice.
(Ima uvijek netko tko misli se
prespavao.)
A jutro polako dolazi
I treba se odmoran di6i
Da zadeS opetu tutnjavu, opet u buku,
Treba za novcem idi
Da bi jeo svoju muku.
Tri sata po ponodi
Kad ditav svijet leli i sanja,
Kad ni ptice ne pjevaju.
A I onaj ludak auto ganja, ganja i ganja
Л JOZA STANlC STANIOS
AKO JEDNOG DANA...
Ja poznam njega — doveka.
Znam malu decu u odelima odraslih.
To su moja brada. Muz. Sused.
On plade na ruci nepoznate mu,
a mi mislimo: odmara se.
Ko je video njegovo vapijude oko
na grudima nepoznate mu?
Ko je video strah njegov. Odbadenost?
A mi mislimo — razbacuje se udima.
DURDINA MARTI
KAMENE SLUTNJE
Sutim kamenom
tiSinom,
da ne uznemirim
ljubavi
Sto kradom ko
kriSke kruha
miriSu
na stolu moje
mladosti.
Sutim...
Kamene slutnje
igraju se
mojom kosom:
traze da im
ostavim moj
osmijeh
za taoca
dok se vrijeme
ne zaustavi u
plavu
melankoliju.
Kamene slutnje...
i kriSke
radosti...
Vladimir I. De Tonya
Chicago, 11. ozujka 1978.
da ne bi
rv fW i, 7' ,"& л. s, г'N v
September 2, 1981 NASE NOVINE --13
I Cae5 I mm шЛ ¥
¥
¥
¥
¥
V SLOGI JE SILA ¥
Ce kaj ti nedostaja, se k dloveku
ki more ti pomodi sam obrneS,
prijazno ga naprosiS, ga prepridas",
da pride na ротоб ti iz tezave.
Nikar ne pridakujeS si, da k tebi
kar sam on bo priSel, te prosil,
da vendar dovoli§ mu, da pomaga.
Ce mali si in Sibek, se zavedaj,
da v sili samo sloga ti pomaga!
Tako je tudi z na$o domovino-prijotelev- ,
zaveznikov i§dimo,
povejmo vsem tezave, stiske svoje,
prepridamo ves svet o vseh krivicah,
ki delajo se nam, in o sosedih,
ki ve6 kot tisod let ze na&o zemljo
nam kradejo, morijo nam naS narod.
Nikar ne pozabimd, da je zemla
potujdenih sinov 3e vedno na&a!
ZDRAVKO JELINClC
PRIJATELJU
Nasloni glavu tu, na moje rame
i pladi. . .
Pla6i sve do tie, dok suza ima
i ja 6u patiti s tobom.
Ne6u se smejati tvojim suzama,
jer preda mnom ne pla6e kukavica,
ved 6ovek koji srca ima.
Podeli sa mnom deo tvojih tajni,
podeli sa mnom deo tvojih suza,
a posle...
sve de zakopano biti
u jednom kutu, na dnu moga srca.
ROZALIJA DIVJAKOVlC
TRAZIM
Traiim—
tvoje ruke
da u njima krijem
ogledalo svoje tuge.
Pusti—,
nek kao Ijeta
ostavljaju tragove
po mojoj koii.
Deset prstiju
pretvori u disko
igraj, Siri ruke
kao sunce zrake,
sad, Hi nikad..,
Upij mod sunca
kao Sto ispijaS
moju mladost.
Tvoji prsti;
plodni, tanani
kao sundevi traci
pobudit 6e samo muSke
strasti...
NENADB02ULIC
DOWNTOWN DETROIT
you ever see
people talk to themselves
you ever see
people without a dime
people without a winter coat
people without a cup of coffee
people with their heads
burned in garbage containers
people searching for thrown away
bread
people thrown away
I have
PEROKOVACEVlC
¥
¥
¥
¥¥
¥
¥¥
¥¥
¥¥
¥¥¥¥¥¥¥¥¥¥¥
¥¥
¥
¥
¥
¥¥
¥¥¥¥¥
¥¥¥ ¥¥
¥
¥¥
¥
¥¥
¥¥
¥
¥
¥
¥
¥
¥
¥
¥
¥¥¥¥¥
¥¥¥¥¥¥¥
¥
¥¥¥
¥
Dragi Daniele:
Tvoje pesme su sa nama, poznajemo ih, volimo ih.
Odavno odzvanjaiu tvoje redi u nama. One su spona u
naSem druzenju, one su ozvudale na§e korake po
ozivelim od ljudskog zagora stazama...
Kako ti se udinilo da si stao, kada se tvojim redima u
nama sve pokrenulo, kako si, makar i na tvoj rodendan,
naSao toliko vremena da sluSaS svoje korake po
praznim ulicama...
Prozvan si dim si "doleteo" za istrazivanja danaSnjin
polja emigratskih — sutraSnjih staza gradanina sveta.
Sa svojih pedeset godina tek si se rodio na naSim
horizontima, starenje ti ne priznajemo, a odmaraj se u
hladovini poezije — jer nam sve tvoje pesme trebaju...
I tvoji' obrazovni prozni tekstovi koji su za ditaoce
naSeg lista "nasuSna" lektira o spoznaji smisla iivota
kroz slozena osedanja paralelnih ljubavi prema dve
domovine, o identifikovanju sebe kroz vezu sa
tradicijom i istoyremeno socijalnom angalovanoSdu u
radnoj sredini naSeg danas i sutra.
Ti o svemu tome ume§ da razmi§lja$ i da pomogneS
onima kojima je smisao postojanja enigma bez azbuke.
" Takvog smo te, Daniele, upoznali . stazama
novootkrivenim sadekivali i odekujemo te, bez godina,
kod mladog, tek zasadenog drveta...
Mi, tvoji drugovi iz "Nasih novina"
RECI
Sam — sebi za 50. ti rodendan —
Gde su pesme? Da li ste videli moje pesme?
Da li ste doiiveli dutanje. Moju mladost.
Moje korake pustom ulicom. Moj san i zov.
Da li ste videli jedno srce
negde na periferiji kraj restorana.
Da li ste videli live ribe u mreti.
Jedan prozor. Jedna vrata. Krov.
Jedan "izgubljen stih, slovo, znak uzvika.
Neki lubor u kamenu.
Iver iivog drveta u plamenu.
Moju zvezdu iza vidika. U drugom svetu.
Recite, da li jeca prah na putu.
Recite, bogamu, neSto, recite da ga vidim!
Da li ste videli ranu u podnevnom miru
kako krvari, kako dovikuje zemlju,
kako proklinje, kako spominje, kako sjaji.
Da li ste videli na obali reke
kako titram u toku,
kako pridam pesmu duboku, dubokuuu!
Srp mesedev u zeni s papratima Sto se igra.
Jednu suvu дгапџ koja me uiasno boll.
Jednu ladu koja me uiasno voli,
kako odmide od doka. Moje sene.
Da li ste videli kako pi ij plovi,
bez kore sav beo, tek sazreo,
kako se tiho kao svetac moli.
Kak'o roni, kako se s nebom voli,
kako se s peskom dira kako vibrira
u mojoj pesm, u zabludi mojoj...
Da li ste sreli bradatog starca
kako stoji, kako stoji, kako stoji
na mestu gde se sve krede.
Starca i posedeno drvede!
! h
s
%.
- 7
DANIEL PIXIADES
d
by C. Stojanow
(19tii - 20th century)