Nase Novine, November 30, 1977

              V
f Hi л-- у £?? ,--
4--
October 26, 1977
SA POSJETE AMERICI
jjjjimjiuMuwwuMMWHrawmfWHHUH!, iWI.'l Jill'ii
£1Кеа бЧИз iihv zjIB&% квНВШ1Н13к 3& SJkv ?i
m% Anion Kostoloc
(Nastavak iz pro slog broja)
TAMBURASKI ORKESTAR
"LIRA"
Medu najpopularnije ma-nj- e
tamburaSke sastave u
Americi danas svakako spa-- ,
da i orkestar "Lira" iz Detroi-t- a.
"Lira" je takoder sastavlje-n- a
od naSe omladine koja je
nekada sudjelovala (a neki
jo§ sudjeluju) u vecim gru-pam- a.
Za naSe Amerikance
je tipifcno, i to u vedini slu-6ajev- a,
da ne gledaju na to
Sto je tko, vec je vazno da si
naS i da si sposoban. Tako je
i ovaj orkestar sastavljen od
mladih ljudi hrvatskog i
srpskpg , porijekla i moze
mnogima sluziti za primjer.
Violinu i ponekad brae
svira u orkestru Marko Kra-mari- d,
sin naSeg cika Marka.
Вгаб, бе1о i bas sviraju
mlada braca Kosovec, a
bugariju i harmoniku Sanda
Pavlovich i Bill Topolski.
Ti momci sviraju sve naSe
pjesme, sve vrste, a pjevaju
bez uobi6ajenog naglaska,
jer su naprosto odgojeni u
tome.
— Kako ne6u znati, —
kaze Marko Kramaric, — kad
je паба pjesma, tambura i
kolo bilo sve Sto sam svako-dnevn- o
sluSao, od najranijih
dana. S vremenom to, bez
obzira Sto si Amerikanac,
prihvatiS kao ono pravo, kao
svoje, iako mi, naravno, pra-tim- o
i znamo i sve naSe,
атегјбко... AM kad su u pita-nj- u
naSi ljudi, onda se tjera
naSe...
Sanda, koji je roden u
Torontu, prebire po harmoni-c- i
tako znalaCki i osjetljivo,
daje svojoj muzici onu pravu
starokrajsku "zicu", da je
teSko povjerovati da ni je
doSao odande. Bill Topolski
na isti nacin pjeva, a braca
Kosovec poput Balaievih
tamburaSa prebiru po brace-vim- a,
i dok se cudim, Marko
Kramari6 se smjeSka i kaze:
— A, da, da... imamo mi
duSu!
To i te kako osjete svi oni
koji ih sluSaju, a ja joS znam
da se ovakvim ljudima na isti
nafiin 6ude i dive kad posje-testa- ri
kraj, dok mi u Kanadi
joS nismo паибШ da sve to
dovoljrio cijenimo, podrzimo
i prihvatimo.
VIMKINOVECE
Uo6i odlaska iz Detroita, s
veCera, naSao sam se i na
jednom banketu — zapravo
na proslavi 50-godiSnj- ice
umjetnifckog rada Vinke Ele--
sin, americke kraljice sevda-h- a.
Vinka je kcerka srpskih
iseljenika iz Вабке, koji su
doSM u Ameriku 1906. godi-n- e.
Rodena u Akronu, Ohio,
nedugo zatim, Vinka je joS
kao mlada djevojka pokazala
svoj umjetniCki dar i ljubav
za narodnu pjesmu. Tako je
ve6 u Sesnaestoj godini
pocela javno nastupati, na
priredbama i na radiju, a u
uzem krugu ove iseljenidke
kolonije nastupala je joS kao
curifiak.
Ona je naprosto bila feno-me- n
i zauvijek pobila tvrdnju
da se ne moze pjevati na
naSem jeziku ukoliko niste
roden i u starom kraju. I mala
je divan, bujan glas, puni
sopran, i za ljubav narodne
pjesme odbijala ponude da
se muzi6ki Skoluje drugdje,
nastavljajuci da pjeva isklju-civ- o
za naSe iseljenike u
Americi. Repertoar joj je bio
opsezan — izvodila je viSe
od hiljadu pjesama pretezno
sevdalinki, koje je ponekad
podeSavala vlastitom s'tiiu.
JoS u predratnim godinama
snimala je р!обе, koje se i
danas u kucama starijih
iseljenika 6uvaju kao prave
relikvije.
Ono Sto je гпабИа za neko-lik- o
generacija naSih iselje-nika
u Americi zapravo je
neopisivo. Populamost joj je
bila potpuna, a karijera
potrajala punih pedeset go-din- a.
To ve6e, 24. septem-br- a
1977. doSlo je oko 600
naSih Amerikanaca i tri orke-str- a
da joj odaju po6ast.
Pored doma6ina "Lire" tu je
joS bio i orkestar brace
Popovi6a iz Chicaga s kojim
je Vinka u proSlosti bezbroj
puta uspjeSno nastupila, za-tim
"Continentals" iz Cleve-land- a,
kao i plesafika grupa i
orkestar "Oplenac" iz Toron-t- a.
A naSao se tu i Edo Lju-bi- 6,
koji je pored Vinke
desetljecima zabavljao naS
narod narodnom pjesmom.
Ukratko, Vinkino ve6e je
bilo savrSeno, potpuno us-pjel- o,
i jedino 6emo ukazati
na jednostrani prikaz njenog
rada i priloga druStvenom
2ivotu naSih iseljenika. Koli-k- o
radi same Vinke, toliko i
radi istine, potrebno je ista6i
da je ona pjevala za sve naSe
ljude u Americi, za sva druS-tv- a
i organizacije, i da je pje-vala
narodne pjesme iz raz-ni- h
krajeva naSe zemlje. Pje-vala
je sve ono najbolje i
najljepSe, od оебагса i sev-dah- a
do najboljih makedon-ski- h
pjesama, kao i onih
gradskih, i raznih romansi.
Li6no njoj lezala je na sreu
sevdalinka, pa je zato i bila
poznata kao kraljica sevda-h- a.
NaSi iseljenici od samih
poietaka nisu ni htjeli ni
mogli da five bez svojih
obi6aja — a svakako ne bez
pjesme, glazbe i igre — a
Vinka je bila jedna od onih
osoba koje su desetljecima
hranile i pojile njihove duSe i
srea svojim darom i Ijepotom
naSe pjesme.
Njen prilog Sto se toga
tifie ostat бе neprocjenjiv.
Pjevala je naprosto za Cetiri
generacije naSih Amerikana-ca,
a to je svojevrstan rekord
i u torn smislu je i zaklju6e-n- a
priredba u njenu 6ast,
koju je sama zavrSila оебаг-ce- m.
Posebno je bio dirljiv
prilog bra6e Popovi6a toj
ve6eri, pa ne mogu da ih ne
spomenem.
AMERIKANCII ;
"STAROKRAJCI"
Dvije godine ranije pros-lavlja- ll
su 50-godiSnj- icu i
bra6a Popovi6i, 6iji je tam-buraS- ki
orkestar sve to vrije-m- e
bio prvi u Chicagu i oko-li- ci
i vazio kao jedan od
najboljih u Americi. I za njih
jetom prilikom svirala popu-larn- a
"Lira" iz Detroita, koju
svakako smatraju jednim od
svojih nasljednlka.
Braca Popovili (dvojica su
umrla a trojica joS sviraju)
naprosto zapanjuju svojim
nastupom. Imate pred so-bo- m
ve6 zrele ljude, ljude u
godinama, i ne mozete da
vjerujete da bi oni joS mogli
tako mladenaCki zapjevati i
zasvirati. All, poput Vinke,
oni mogu.
РорМбао sam malo s Ada-mo- m
Popovi6em, koji je
umjetn!6ki najnadareniji, i
6itavo vrijeme imao dojam
da razgovaram s nekim 6-k- om
iz Like. A Adam je
pri6ao:
— Svi smo roden i u Colo-rad- u,
u rudarskom kraju, i
zivot je bio tezak, gorak. AM,
u naSoj ku6i nikada se nije
tugovalo — stalno smo
pjevali i svirali. Dodi s posla,
ve6eraj, pa udari u pjesmu...
Otac je bio nepismen, ali
ina6e pun znanja i mudrosti,
i pun pjesama. A majka
takoder. Toliko toga Sto
znamo nau6ili smo od njih
kad smo joS bili djeca. I tako
smo proveli 6itav zivot.
Saznao sam joS od Adama
da im je otac bio iz Like, od
Udbine, a majka iz Podravi-n- e,
od Bjelovara, a kad je
otiSao joS sam imao dojam
da je sa mnom razgovarao
neki 6ika iz Like, a ne jedan
Amerikanac... ViSe puta sam
boravlo medu naSim ljudima
u Americi i uvijek dozivljavao
sli6ne stvari. Tako se sjecam
i jednog prigovora upucenog
nama koji smo doSM iz
starog kraja.
— Ne razumijem vas "sta--
Vinka i orkestar
godine.
ii iMiiiiil јШш ii hi a i 'мшиијиЈиимЈШЈЈј II
Popularna fotografija Vinke, kojom su
najavljivani njeni brojni nastupi.
Vinka i orkestar "Jorgovan" 1936. godi-ne,
s kojim je najprije pocela nastupati.
rokrajce" — govorio je jed-nom
prilikom neki tamburaS
u Pittsburghu. — Vi kao da
se stidite svojih оШбаја, a za
nas je sve to divno, 6arobno.
Volimo da znamo, radoznali
smo. Stojimo za jedan veliki
korak ispred drugih u Ameri-ci
samo zato Sto smo
sposobni da njegujemo dvije
kulture. Vi nemate pojma
koliko nam to zna6i, koliko
je to lijepo...
A jedan drugi mi je
govorio ovom prilikom u
Detroitu:
— Znam da svakome nije
dano da svira, pjeva ili иорбе
da neSto voli, aU mnogima
jeste, pa me ljuti kad neki iz
starog kraja pogreSno shva-6aj- u
ono Sto mi ovdje radi-m- o,
i nekima obl6no kazem:
"SluSaj, ako ne razumijeS,
ako nisi sposoban i tako
dalje, onda barem budi
brace Popovica 1946.
£ovjek. Ako nisi u stanju da
doprineseS, pomogneS, ne-m- oj
ni ruSiti, jer ruSiS
samog sebe, svoje korije-ne...- "
Drugi ljudi ovdje drze
do svoje kulture i obi6aja, a
mnogi naSi rade obratno...
Tako je govorio mladi
Amerikanac, naSe gore list, i
zabiljezio sam to zbog onih
koji slicne stvari ne shva6aju
i joS nisu naSM svoj put.
OtiSao sam najzad iz De-troita,
sa saznanjem da ono
Sto su u stanju da u6ine
potomci naSih iseljenika
(бак tre6a i ietvrta generaci-ja)
stoji visoko iznad kratko-vidnost- i,
maloduSnosti i laz-no- g
rodoljublja naSih ban-krotiran- ih
politi6ara i raznih
"voda" svih boja i narodnos-ti- ,
da su ti naraStaji zapravo
svjetionici sretnije budu6-nost- i,
pa svidalo se to
nekome ili ne.