000046 |
Previous | 10 of 12 | Next |
|
small (250x250 max)
medium (500x500 max)
Large
Extra Large
large ( > 500x500)
Full Resolution
|
This page
All
|
1- 0- NASE NOVINE, January 27, 1982.
ll
REKA
Klija dan
iz pepela
Misao dobija
Red kao huk
otvara bezbroj
Zelene reke
ruke nejake
da kap udvostrude
nodi
zvuk
mora
pora
u zelji
DUSlCADAJCAR
AUSTRIJA
LIKA
(Odlomak)
Vrednost,
Prohujale proSlosti.
AH neka!
Tmurno i snu&teno,
Ipak
Smeje se sada,
I uvek de znati,
la svoje poreklo,
Јипабко,
Li6ko...
ednosti prohujale,
Silno,
Pohlepno i njemo.
I stoljeda,
NeizmeniSe nas,
Niti...
Ko drugi mote;
Nikad,
Niti te modi,
Ikad,
To udiniti.
Visi u slid,
Lika...
Plemenita,
Podseda naraStaje,
Na proSlost,
I pretpostavlja
Bududnost,
Lika...
:"''''' V.
mm
Ж;
VJESALANAMOSTU
Vrudina
(prvog poiara u selu)
zagrijala ye zrak.
Zatvorile su se
sve Skure
o£ za dana.
Sprovod. Ide.
Zivi mrtvac
nosi u ruci
konop od samara,
da ga digne
na piedestal, mosta,
skalmi od lerala.
Nod, studom kiSe
impregnirala ga.
(Nek Sto duie traje tai ukras)
S njim demo ukrasiti
Boiidna drvca,
Palmme grane, na Cvitnicu,
i sve grobove
na Mrtvi Dan.
Sve grobove,
Sto ih sagradio
bratoubiladki rat.
JOSIP GABRE-BROCANA- C
RAVIJOJLA
(Cerkama Suzani i Milici)
Dolazi u vjetru iz tamnine
Sumi vaznesena s dna kanjona
Natkrili, dan&, poloti Ona
Na mene drevne svete Cine.
Uroni u titraje moje tuge
Ceda mi cjeliva mirom sana
Dok nebom zvijezda, nebom duge
Vaseljena bdije nod tijana!
Dolazi znacima novog dana
Dode u pjesmi iz visine
Dode, osmotri me, i promine
Kao cvijet groba u tiSine.
ROYRAJACIC OUROMALJKOVlCPETKOViC
CUJES LI KAKO SMO SAMI?
CujeS li kako smo sami,
nas dvoje,
otkucaji medu stvarima,
dok pesak otide?
CujeS li kako smo sami,
na javi,
u snu,
medu stvarima,
medu ljudima,
na malom ostrvu,
koje mora potonuti?
CujeS li kako smo sami,
na dnu ove nebeske jame,
iz koje izlaza nema,
na Zemlji?
SAVA PANTOVlC
Жу§КЗи1љбвдлвд?чшЖ
'w ШШШ1Ш!з&%ЗШШШШ
ш,Л'„шшрШтжтш№хкш£Ш&шхаиШв&штШж1 шкШШШШШШШ
џшттшшттшшжмжтттњтшж
гтја
ШШ
mm1 mm
Н0лК3
шшшшг
DRUGOVANJE S' VJETROM
U nodnoj osami, bezizlaznoj Sutnji
srce se propinje, i boli i tutnji
i opet se tebi vjetre primidem
i dini mi se
nidem
i znojem gorim, u bunilu klidem
ja klijam
ja du proklijati
ja du ustrajati
ja du propjevati
ja du propjevati.
NEMOJ DA ME MIMOIOES, MISS
LYNN CAROL ANGELA SAVI
Ako, sludajno
tvoje ime strano mi bude
(vidi glave moje lude)
probudit du se rano
cijeli da volim te dan
i srce svjeie, tek oprano
tutnut du ti u san
ako dovoljno blizu mi prides'
jer sav
tebi pripadam.
Nemoj da me mimoideS.
POLJUBILAMEJE
Poljubila me je
I sad se bojim
Medava veje
A ja se znojim.
BREZA
Ja sam breza
Ne bojim se vjetra
On mi kosu deSIja
Ja sam breza.
PERO KOVACEVlC
',„: '--
''?Z.
Ш,
"'VV'
Dio dramske sekcije J.K.K.P.K. 'ZAVlCAJ1' za vreme izvodenja recitala
na "POETSKOJ VECERI '81" u glavnoj biblioteci grada Vindsora (Windsor
Public Library, Windsor, Ontario) odrtanog prvog februara hiljadu devet
stotina i osamdeset prve godine.
ш
?Л
v,
Pjesnika nikad ne treba izdvajati niti odvajati od sredine
s kojom se srastao ili je na torn putu. Ne treba ga posmatrati
u razli6itijim nijansama no 5to je svako ljudsko bide. On je
prvenstveno pod okriljem zajednice u kojoj stvara, sadi i bere.
Hrani se, itd.
Pjesniku, onom pravom, koji nalazi interesne sfefe u
svijetu lijepih rijefii, koji dakle svoje misaone niti uplice u
sun6ane zrake, u svijetlo i sjenke, s kojima se svakodnevno i
zabavljamo i koji prodiru u svakodnevni zivot kroz tjelesne
spore, treba u pojavl izreci zahvalnost Sto je sebe naSao u
nama. Treba mu reci: "Dobar dan, pjesnice"!
To ce biti i podstrek da ga ceSce vidimo, da ga
razumijemo i primamo.
Biti pjesnik moze biti i profesija i trenutno ispoljeno
nadahnuce. U naSim pak uvjetima mi pjesnike zovemo tim
imenom i onda ako se sporadicno javljaju. Jer, profesional-cim- a
— pjesnicima stvaranje je i kruh i opstanak, a onim
poput zvijezde repatice, samo duhovno zadovoljenje, 5to,
eto, moze i kraj te staze da posadi pokoji cvijetak.
A Pero KovaCevic, da opravda ovu konstataciju, kaze:
U oku igra
i boli me suza
dok ti rasteS
iz srca detroitskog betona
i svi znamo
da On iivi
i da je Ona- -
u nama.
A u nama je vjeiito prisutna Domovina:
Ljubav preuzviiena
okrugla kao suza
neizredena, nedoredena...
Kad Citamo ove dirljive stihove naSeg Pere, sve u znaku
postalgifinog previranja, namece nam se pitanje, da li ima
kraja toj zudnji za napuStenim. Bez obzira na to kakav cemo
odgovor modulirati.mi vec postepeno htjeli to ili ne htjeli,
moramo svoju Domovinu stvarati ovdje. Moramo ici putem
poimanja da smo mi djeca 6itavog svijeta i da, bilo da smo ili
ne, moramo stvarati u torn smjeru kao da ce sav iivot krenuti
na5im tokom, na svim meridijanima. Jer, ako KovaCevic
napiSe pjesmu: Nedemo rat, to je onda jedno dovoljno
objaSnjenje stremljenja koje je opce.
Znaci, Domovina se nosi samo u srcu. AM da ga
prepustimo da do konca kaze ono §to smo zapofieli:
Molio me
da mu zavidaj naslikam
i sliku da mu dam.
Obedah
i ljudi slagah dovjeka
Nisam mu naslikao Domovinu...
Pero Kova6evi6 je u tolikoj mjeri mlad pjesnik u kolikoj
su zrele njegove pjesnicke misli. Njegov sastav pod imenom
Prida, i u drugim, doista je rekao da je kao takav dorastao i za
sloienija pitanja naSeg iivota.
Nadajmo se da cemo ga ceSce 6uti, vidjetl i osjetiti!
У Л
ifl
DANIEL PIXIADES
"Postojbina masline"
Sestog i sedmog februara ove godine u Windsoru ce se odrzati
pjesnifiki susreti "POSTOJBINA MASLINE '82". Organizator ove veoma
znacajne kulturne manifestacije, dramska sekcija JUGOSLAVENSKO.
KANADSKOG KULTURNO-PROSVJETNO- G KLUBA "ZAVlCAJ" iz Win-dso- ra
poziva sve Jugoslavene i jugoslavenske organizacije da uzmu
ибебса i doprinesu boljitku i uspjehu ovog пабед "izatkanog tepiha
nacija"o, ove naSe misije ljubavi i razumijevanja, poezije, Ijepote rijeci i
drugarstva.
2elimo da putem ovih pjesnickih susreta, simbolicno nazvanih
"POSTOJBINA MASLINE"oo, doprinesemo razvijanju sliCnih kulturnih
manifestacija, u6vr§civanju veza medu ljudima koji vole, koji se bore za
mir i ljubav medu narodima, za istinu, za bratstvo i jedinstvo
jugoslavenskih i svih drugih naroda, da doprinesemo Sirenju kulture,
tradicija i obi£aja, i da sve to izrazimo na jedan umjetnicki, svefian,
univerzalni nacin: PJESNICKI. Da sve to kazemo kroz pjesnu, ljubav i
radost.
Nadajuci se da ce ovi pjesnicki susreti "POSTOJBINA MASLINE" u
Windsoru postati tradicionalni skup i prerasti u nesto jo§ vece, u dane
kada sesastajemo, recitujemo, govorimo, gledamo, izlazemo, prikazuje-mo- ,
crtamo, slikamo, druzimo... dramska sekcija. J.K.K.P.K. "ZAVlCAJ"
zeli svim Jugoslavenima i drugim gostima dobrodoSlicu u Windsor,
Sestog i sedmog februara hiljadu devetsto osamdeset i druge godine kao i
u svako drugo doba.
o Stih pjesnika Daniela Pixiadesa
oo Naslov zbirke pjesama jugoslavenskog pjesnika DuSana Kostida.
Maslina je simbol mira, ljubavi, slobode, sloge, razumijevanja,
njeinosti.
PERO KOVACEVlC
Object Description
| Rating | |
| Title | Nase Novine, March 24, 1982 |
| Language | sr; hr |
| Subject | Yugoslavia -- Newspapers; Newspapers -- Yugoslavia; Yugoslavian Canadians Newspapers |
| Date | 1982-01-27 |
| Type | application/pdf |
| Format | text |
| Rights | Licenced under section 77(1) of the Copyright Act. For detailed information visit: http://www.connectingcanadians.org/en/content/copyright |
| Identifier | nanod2000138 |
Description
| Title | 000046 |
| OCR text | 1- 0- NASE NOVINE, January 27, 1982. ll REKA Klija dan iz pepela Misao dobija Red kao huk otvara bezbroj Zelene reke ruke nejake da kap udvostrude nodi zvuk mora pora u zelji DUSlCADAJCAR AUSTRIJA LIKA (Odlomak) Vrednost, Prohujale proSlosti. AH neka! Tmurno i snu&teno, Ipak Smeje se sada, I uvek de znati, la svoje poreklo, Јипабко, Li6ko... ednosti prohujale, Silno, Pohlepno i njemo. I stoljeda, NeizmeniSe nas, Niti... Ko drugi mote; Nikad, Niti te modi, Ikad, To udiniti. Visi u slid, Lika... Plemenita, Podseda naraStaje, Na proSlost, I pretpostavlja Bududnost, Lika... :"''''' V. mm Ж; VJESALANAMOSTU Vrudina (prvog poiara u selu) zagrijala ye zrak. Zatvorile su se sve Skure o£ za dana. Sprovod. Ide. Zivi mrtvac nosi u ruci konop od samara, da ga digne na piedestal, mosta, skalmi od lerala. Nod, studom kiSe impregnirala ga. (Nek Sto duie traje tai ukras) S njim demo ukrasiti Boiidna drvca, Palmme grane, na Cvitnicu, i sve grobove na Mrtvi Dan. Sve grobove, Sto ih sagradio bratoubiladki rat. JOSIP GABRE-BROCANA- C RAVIJOJLA (Cerkama Suzani i Milici) Dolazi u vjetru iz tamnine Sumi vaznesena s dna kanjona Natkrili, dan&, poloti Ona Na mene drevne svete Cine. Uroni u titraje moje tuge Ceda mi cjeliva mirom sana Dok nebom zvijezda, nebom duge Vaseljena bdije nod tijana! Dolazi znacima novog dana Dode u pjesmi iz visine Dode, osmotri me, i promine Kao cvijet groba u tiSine. ROYRAJACIC OUROMALJKOVlCPETKOViC CUJES LI KAKO SMO SAMI? CujeS li kako smo sami, nas dvoje, otkucaji medu stvarima, dok pesak otide? CujeS li kako smo sami, na javi, u snu, medu stvarima, medu ljudima, na malom ostrvu, koje mora potonuti? CujeS li kako smo sami, na dnu ove nebeske jame, iz koje izlaza nema, na Zemlji? SAVA PANTOVlC Жу§КЗи1љбвдлвд?чшЖ 'w ШШШ1Ш!з&%ЗШШШШ ш,Л'„шшрШтжтш№хкш£Ш&шхаиШв&штШж1 шкШШШШШШШ џшттшшттшшжмжтттњтшж гтја ШШ mm1 mm Н0лК3 шшшшг DRUGOVANJE S' VJETROM U nodnoj osami, bezizlaznoj Sutnji srce se propinje, i boli i tutnji i opet se tebi vjetre primidem i dini mi se nidem i znojem gorim, u bunilu klidem ja klijam ja du proklijati ja du ustrajati ja du propjevati ja du propjevati. NEMOJ DA ME MIMOIOES, MISS LYNN CAROL ANGELA SAVI Ako, sludajno tvoje ime strano mi bude (vidi glave moje lude) probudit du se rano cijeli da volim te dan i srce svjeie, tek oprano tutnut du ti u san ako dovoljno blizu mi prides' jer sav tebi pripadam. Nemoj da me mimoideS. POLJUBILAMEJE Poljubila me je I sad se bojim Medava veje A ja se znojim. BREZA Ja sam breza Ne bojim se vjetra On mi kosu deSIja Ja sam breza. PERO KOVACEVlC ',„: '-- ''?Z. Ш, "'VV' Dio dramske sekcije J.K.K.P.K. 'ZAVlCAJ1' za vreme izvodenja recitala na "POETSKOJ VECERI '81" u glavnoj biblioteci grada Vindsora (Windsor Public Library, Windsor, Ontario) odrtanog prvog februara hiljadu devet stotina i osamdeset prve godine. ш ?Л v, Pjesnika nikad ne treba izdvajati niti odvajati od sredine s kojom se srastao ili je na torn putu. Ne treba ga posmatrati u razli6itijim nijansama no 5to je svako ljudsko bide. On je prvenstveno pod okriljem zajednice u kojoj stvara, sadi i bere. Hrani se, itd. Pjesniku, onom pravom, koji nalazi interesne sfefe u svijetu lijepih rijefii, koji dakle svoje misaone niti uplice u sun6ane zrake, u svijetlo i sjenke, s kojima se svakodnevno i zabavljamo i koji prodiru u svakodnevni zivot kroz tjelesne spore, treba u pojavl izreci zahvalnost Sto je sebe naSao u nama. Treba mu reci: "Dobar dan, pjesnice"! To ce biti i podstrek da ga ceSce vidimo, da ga razumijemo i primamo. Biti pjesnik moze biti i profesija i trenutno ispoljeno nadahnuce. U naSim pak uvjetima mi pjesnike zovemo tim imenom i onda ako se sporadicno javljaju. Jer, profesional-cim- a — pjesnicima stvaranje je i kruh i opstanak, a onim poput zvijezde repatice, samo duhovno zadovoljenje, 5to, eto, moze i kraj te staze da posadi pokoji cvijetak. A Pero KovaCevic, da opravda ovu konstataciju, kaze: U oku igra i boli me suza dok ti rasteS iz srca detroitskog betona i svi znamo da On iivi i da je Ona- - u nama. A u nama je vjeiito prisutna Domovina: Ljubav preuzviiena okrugla kao suza neizredena, nedoredena... Kad Citamo ove dirljive stihove naSeg Pere, sve u znaku postalgifinog previranja, namece nam se pitanje, da li ima kraja toj zudnji za napuStenim. Bez obzira na to kakav cemo odgovor modulirati.mi vec postepeno htjeli to ili ne htjeli, moramo svoju Domovinu stvarati ovdje. Moramo ici putem poimanja da smo mi djeca 6itavog svijeta i da, bilo da smo ili ne, moramo stvarati u torn smjeru kao da ce sav iivot krenuti na5im tokom, na svim meridijanima. Jer, ako KovaCevic napiSe pjesmu: Nedemo rat, to je onda jedno dovoljno objaSnjenje stremljenja koje je opce. Znaci, Domovina se nosi samo u srcu. AM da ga prepustimo da do konca kaze ono §to smo zapofieli: Molio me da mu zavidaj naslikam i sliku da mu dam. Obedah i ljudi slagah dovjeka Nisam mu naslikao Domovinu... Pero Kova6evi6 je u tolikoj mjeri mlad pjesnik u kolikoj su zrele njegove pjesnicke misli. Njegov sastav pod imenom Prida, i u drugim, doista je rekao da je kao takav dorastao i za sloienija pitanja naSeg iivota. Nadajmo se da cemo ga ceSce 6uti, vidjetl i osjetiti! У Л ifl DANIEL PIXIADES "Postojbina masline" Sestog i sedmog februara ove godine u Windsoru ce se odrzati pjesnifiki susreti "POSTOJBINA MASLINE '82". Organizator ove veoma znacajne kulturne manifestacije, dramska sekcija JUGOSLAVENSKO. KANADSKOG KULTURNO-PROSVJETNO- G KLUBA "ZAVlCAJ" iz Win-dso- ra poziva sve Jugoslavene i jugoslavenske organizacije da uzmu ибебса i doprinesu boljitku i uspjehu ovog пабед "izatkanog tepiha nacija"o, ove naSe misije ljubavi i razumijevanja, poezije, Ijepote rijeci i drugarstva. 2elimo da putem ovih pjesnickih susreta, simbolicno nazvanih "POSTOJBINA MASLINE"oo, doprinesemo razvijanju sliCnih kulturnih manifestacija, u6vr§civanju veza medu ljudima koji vole, koji se bore za mir i ljubav medu narodima, za istinu, za bratstvo i jedinstvo jugoslavenskih i svih drugih naroda, da doprinesemo Sirenju kulture, tradicija i obi£aja, i da sve to izrazimo na jedan umjetnicki, svefian, univerzalni nacin: PJESNICKI. Da sve to kazemo kroz pjesnu, ljubav i radost. Nadajuci se da ce ovi pjesnicki susreti "POSTOJBINA MASLINE" u Windsoru postati tradicionalni skup i prerasti u nesto jo§ vece, u dane kada sesastajemo, recitujemo, govorimo, gledamo, izlazemo, prikazuje-mo- , crtamo, slikamo, druzimo... dramska sekcija. J.K.K.P.K. "ZAVlCAJ" zeli svim Jugoslavenima i drugim gostima dobrodoSlicu u Windsor, Sestog i sedmog februara hiljadu devetsto osamdeset i druge godine kao i u svako drugo doba. o Stih pjesnika Daniela Pixiadesa oo Naslov zbirke pjesama jugoslavenskog pjesnika DuSana Kostida. Maslina je simbol mira, ljubavi, slobode, sloge, razumijevanja, njeinosti. PERO KOVACEVlC |
Tags
Comments
Post a Comment for 000046
