Nase Novine, March 24, 1982

              1- 0- NASE NOVINE, January 27, 1982.
ll
REKA
Klija dan
iz pepela
Misao dobija
Red kao huk
otvara bezbroj
Zelene reke
ruke nejake
da kap udvostrude
nodi
zvuk
mora
pora
u zelji
DUSlCADAJCAR
AUSTRIJA
LIKA
(Odlomak)
Vrednost,
Prohujale proSlosti.
AH neka!
Tmurno i snu&teno,
Ipak
Smeje se sada,
I uvek de znati,
la svoje poreklo,
Јипабко,
Li6ko...
ednosti prohujale,
Silno,
Pohlepno i njemo.
I stoljeda,
NeizmeniSe nas,
Niti...
Ko drugi mote;
Nikad,
Niti te modi,
Ikad,
To udiniti.
Visi u slid,
Lika...
Plemenita,
Podseda naraStaje,
Na proSlost,
I pretpostavlja
Bududnost,
Lika...
:"''''' V.
mm
Ж;
VJESALANAMOSTU
Vrudina
(prvog poiara u selu)
zagrijala ye zrak.
Zatvorile su se
sve Skure
o£ za dana.
Sprovod. Ide.
Zivi mrtvac
nosi u ruci
konop od samara,
da ga digne
na piedestal, mosta,
skalmi od lerala.
Nod, studom kiSe
impregnirala ga.
(Nek Sto duie traje tai ukras)
S njim demo ukrasiti
Boiidna drvca,
Palmme grane, na Cvitnicu,
i sve grobove
na Mrtvi Dan.
Sve grobove,
Sto ih sagradio
bratoubiladki rat.
JOSIP GABRE-BROCANA- C
RAVIJOJLA
(Cerkama Suzani i Milici)
Dolazi u vjetru iz tamnine
Sumi vaznesena s dna kanjona
Natkrili, dan&, poloti Ona
Na mene drevne svete Cine.
Uroni u titraje moje tuge
Ceda mi cjeliva mirom sana
Dok nebom zvijezda, nebom duge
Vaseljena bdije nod tijana!
Dolazi znacima novog dana
Dode u pjesmi iz visine
Dode, osmotri me, i promine
Kao cvijet groba u tiSine.
ROYRAJACIC OUROMALJKOVlCPETKOViC
CUJES LI KAKO SMO SAMI?
CujeS li kako smo sami,
nas dvoje,
otkucaji medu stvarima,
dok pesak otide?
CujeS li kako smo sami,
na javi,
u snu,
medu stvarima,
medu ljudima,
na malom ostrvu,
koje mora potonuti?
CujeS li kako smo sami,
na dnu ove nebeske jame,
iz koje izlaza nema,
na Zemlji?
SAVA PANTOVlC
Жу§КЗи1љбвдлвд?чшЖ
'w ШШШ1Ш!з&%ЗШШШШ
ш,Л'„шшрШтжтш№хкш£Ш&шхаиШв&штШж1 шкШШШШШШШ
џшттшшттшшжмжтттњтшж
гтја
ШШ
mm1 mm
Н0лК3
шшшшг
DRUGOVANJE S' VJETROM
U nodnoj osami, bezizlaznoj Sutnji
srce se propinje, i boli i tutnji
i opet se tebi vjetre primidem
i dini mi se
nidem
i znojem gorim, u bunilu klidem
ja klijam
ja du proklijati
ja du ustrajati
ja du propjevati
ja du propjevati.
NEMOJ DA ME MIMOIOES, MISS
LYNN CAROL ANGELA SAVI
Ako, sludajno
tvoje ime strano mi bude
(vidi glave moje lude)
probudit du se rano
cijeli da volim te dan
i srce svjeie, tek oprano
tutnut du ti u san
ako dovoljno blizu mi prides'
jer sav
tebi pripadam.
Nemoj da me mimoideS.
POLJUBILAMEJE
Poljubila me je
I sad se bojim
Medava veje
A ja se znojim.
BREZA
Ja sam breza
Ne bojim se vjetra
On mi kosu deSIja
Ja sam breza.
PERO KOVACEVlC
',„: '--
''?Z.
Ш,
"'VV'
Dio dramske sekcije J.K.K.P.K. 'ZAVlCAJ1' za vreme izvodenja recitala
na "POETSKOJ VECERI '81" u glavnoj biblioteci grada Vindsora (Windsor
Public Library, Windsor, Ontario) odrtanog prvog februara hiljadu devet
stotina i osamdeset prve godine.
ш
?Л
v,
Pjesnika nikad ne treba izdvajati niti odvajati od sredine
s kojom se srastao ili je na torn putu. Ne treba ga posmatrati
u razli6itijim nijansama no 5to je svako ljudsko bide. On je
prvenstveno pod okriljem zajednice u kojoj stvara, sadi i bere.
Hrani se, itd.
Pjesniku, onom pravom, koji nalazi interesne sfefe u
svijetu lijepih rijefii, koji dakle svoje misaone niti uplice u
sun6ane zrake, u svijetlo i sjenke, s kojima se svakodnevno i
zabavljamo i koji prodiru u svakodnevni zivot kroz tjelesne
spore, treba u pojavl izreci zahvalnost Sto je sebe naSao u
nama. Treba mu reci: "Dobar dan, pjesnice"!
To ce biti i podstrek da ga ceSce vidimo, da ga
razumijemo i primamo.
Biti pjesnik moze biti i profesija i trenutno ispoljeno
nadahnuce. U naSim pak uvjetima mi pjesnike zovemo tim
imenom i onda ako se sporadicno javljaju. Jer, profesional-cim- a
— pjesnicima stvaranje je i kruh i opstanak, a onim
poput zvijezde repatice, samo duhovno zadovoljenje, 5to,
eto, moze i kraj te staze da posadi pokoji cvijetak.
A Pero KovaCevic, da opravda ovu konstataciju, kaze:
U oku igra
i boli me suza
dok ti rasteS
iz srca detroitskog betona
i svi znamo
da On iivi
i da je Ona- -
u nama.
A u nama je vjeiito prisutna Domovina:
Ljubav preuzviiena
okrugla kao suza
neizredena, nedoredena...
Kad Citamo ove dirljive stihove naSeg Pere, sve u znaku
postalgifinog previranja, namece nam se pitanje, da li ima
kraja toj zudnji za napuStenim. Bez obzira na to kakav cemo
odgovor modulirati.mi vec postepeno htjeli to ili ne htjeli,
moramo svoju Domovinu stvarati ovdje. Moramo ici putem
poimanja da smo mi djeca 6itavog svijeta i da, bilo da smo ili
ne, moramo stvarati u torn smjeru kao da ce sav iivot krenuti
na5im tokom, na svim meridijanima. Jer, ako KovaCevic
napiSe pjesmu: Nedemo rat, to je onda jedno dovoljno
objaSnjenje stremljenja koje je opce.
Znaci, Domovina se nosi samo u srcu. AM da ga
prepustimo da do konca kaze ono §to smo zapofieli:
Molio me
da mu zavidaj naslikam
i sliku da mu dam.
Obedah
i ljudi slagah dovjeka
Nisam mu naslikao Domovinu...
Pero Kova6evi6 je u tolikoj mjeri mlad pjesnik u kolikoj
su zrele njegove pjesnicke misli. Njegov sastav pod imenom
Prida, i u drugim, doista je rekao da je kao takav dorastao i za
sloienija pitanja naSeg iivota.
Nadajmo se da cemo ga ceSce 6uti, vidjetl i osjetiti!
У Л
ifl
DANIEL PIXIADES
"Postojbina masline"
Sestog i sedmog februara ove godine u Windsoru ce se odrzati
pjesnifiki susreti "POSTOJBINA MASLINE '82". Organizator ove veoma
znacajne kulturne manifestacije, dramska sekcija JUGOSLAVENSKO.
KANADSKOG KULTURNO-PROSVJETNO- G KLUBA "ZAVlCAJ" iz Win-dso- ra
poziva sve Jugoslavene i jugoslavenske organizacije da uzmu
ибебса i doprinesu boljitku i uspjehu ovog пабед "izatkanog tepiha
nacija"o, ove naSe misije ljubavi i razumijevanja, poezije, Ijepote rijeci i
drugarstva.
2elimo da putem ovih pjesnickih susreta, simbolicno nazvanih
"POSTOJBINA MASLINE"oo, doprinesemo razvijanju sliCnih kulturnih
manifestacija, u6vr§civanju veza medu ljudima koji vole, koji se bore za
mir i ljubav medu narodima, za istinu, za bratstvo i jedinstvo
jugoslavenskih i svih drugih naroda, da doprinesemo Sirenju kulture,
tradicija i obi£aja, i da sve to izrazimo na jedan umjetnicki, svefian,
univerzalni nacin: PJESNICKI. Da sve to kazemo kroz pjesnu, ljubav i
radost.
Nadajuci se da ce ovi pjesnicki susreti "POSTOJBINA MASLINE" u
Windsoru postati tradicionalni skup i prerasti u nesto jo§ vece, u dane
kada sesastajemo, recitujemo, govorimo, gledamo, izlazemo, prikazuje-mo- ,
crtamo, slikamo, druzimo... dramska sekcija. J.K.K.P.K. "ZAVlCAJ"
zeli svim Jugoslavenima i drugim gostima dobrodoSlicu u Windsor,
Sestog i sedmog februara hiljadu devetsto osamdeset i druge godine kao i
u svako drugo doba.
o Stih pjesnika Daniela Pixiadesa
oo Naslov zbirke pjesama jugoslavenskog pjesnika DuSana Kostida.
Maslina je simbol mira, ljubavi, slobode, sloge, razumijevanja,
njeinosti.
PERO KOVACEVlC