Nase Novine, August 18, 1982

              -- i (
6-- NASE NOVINE, June 23, 1982.
Strahinja Maletil : SECANJA
(Nastavak 3)
Na kraju sastanka, koji je bio
jedan od najmirnijih za poslednj'ih
godinu dana, Keler je zatrazio геб i
rekao, otprilike, sledece:
Danas, kada sam dolazio na ovaj
sastanak, na lieu nekolicine ovde
prisutnih, umesto dobrodoSlice,
videla se zbunjenost i iznenadenje.
Sta vise, neki od vas, su me
zadudeno, mucajudu pitali: "StaceS
ti, ovde Majk? Takvo pitanje niko od
vas mi nije uputio za poslednj'ih
desetak godina, kada smo, u borbi
za naSa prava bili zajedno u prvim
Strajkadkim redovima, na "Piket --
Lajnu" i barikadama, koje smo na
brzinu, skoro golim rukama podiza-l- i,
da bismo "Strajk-Brekerim- a"
spre6ili ulaz u "Sapu". I zato, Sto
smo bili slozni i jedinstveni, uspeli
smo, da bitku za naS sindikat
dobijem'o i da neprijatelje naSih
klasnih interesa, onemogu6imo i
kao Sugave ovce, iz naSih redova
odstranimo. Medutim, na§i neprija-telj- i,
razni kompanijski "Stulpideni"
ne spavaju. Oni su se, samo
privremeno.veSto prikrili, podmuklo
Cekajuci pogodan trenutak da pono-v- o,
svom snagom, makar posrednim
putem, udare na jedinstvo na§e
Unije. Da bi postigli svoje paklene
planove, oni sada koriste generala
Drazu Mihajlovica i njegove 6etnike,
kralja Petra i druge neprijatelje naSe
sirotinje u Jugoslaviji, raspirujuci
mrznju, ne samo medu vama, nego i
mrznju prema Hrvatima lojalnom
gradanima SAD, sa ciljem da razbiju
пабе radnirjke redove i jedinstvo
Unije. A ja vam kazem: "dok je meni
na ramenu glava oni u tome пебе
uspeti"! — Tako je govorio Majk
Keler. I ne samo govorio, nego i
radio.
Desetak dana kasnije, vladika
Dionisije je od mene trazio pismeno
izjaSnjenje, da li je tacno, da se,
nedavno, za Clana crkve u mojoj
parohiji, upisao "neki Keler" koji
ima nekrStnu decu. Kada sam to
pismo pokazao Majku, on je odgo-vori- o:
"Mislim, da dvoje nisu krSte-n- i,
ostali jesu. Dogovorise "sa
mojom suprugom i obavi krStenje,
ali sinu moraS dati ime Jozef. Kuma
neka bude tvoja popadija". — Posle
krstenja njegove dvoje dece, odgo-vori- o
sam Dionisiju da, iako se ne
smatram obaveznim da dajem pis-me- nu
izjavu na anonimnu tuzbu
potpisanu sa "Jedan tvrdi Srbin", to
ovom prilikom, izuzetno 6inim sa
kategorlCnom tvrdnjom, da su sva
Kelerova deca krStena. Naravno, da
nisam naveo kada.
Uskoro, zatim, zakazan je zbor
svih clanova CIO u alikvipi i to ne
samo Jugoslovena, nego i drugih,
sa slededom ta6kom dnevnog reda:
"Mobilizacija radnika za ratne napo-r- e
I o6uvanje jedinstva naroda SAD
za pobedu u ratu". — Na torn zboru,
govorili su, pored Kelera i visih
funkclonera CIO iz Alikvipe I Pits-burg- a,
takode Mirko Markovi6 I ja.
To je blla uspeSna manifestacija
jedinstva radnifike klase tog regio-n- a,
koji su jednoglasno osudili sve
one koji to jedinstvo podrivaju. Tih
dana, na predlog M. Kelera, izabran
sam za pocasnog Clana kluba Demo-kratsk- e
stranke u Alikvipi.
Sto se tide sednica crkveno-Skol-sk- e
opStine, situacija je bila slede-6- a:
ako je u njima ufiestvovao Majk
Keler, one su bile, nekako usiljeno
mirne, iako su se varnice osecale u
vazduhu. U sluiaju njegovog odsus-tvovanj- a,
bilo je kao i ranije: sukoba,
svada i nedoli6nog ропабапја.
Medutim, kada su se pro-6etni6- ki
elementi, definitivno uverili da zbog
ve6ine pro-partizans- kih Clanova
crkve, ne mogu postici odredene
ciljeve, oni su se od legalne crkve
odcepili i organizovali svoju, divlju
crkvenu upravu. Medutim, opisiva-nj- e
tih nemilih i ruznih dogadaja,
nije predmet ovog Clanka.
Smatram veoma vaZnim naglasiti,
da ovim clankom nije faktografski
obuhvacen ceo dijapazon politiCkog
rada Majk Kelera, nego samo, jedna
epizoda iz njegove politiCke biogra-fij- e,
vezane donekle za moju H6nost,
Sto, kada piSem o Keleru, nikako,
nisam mogao izbe6i.
Mojim odlaskom, polovinom
1943. godine za IzvrSnog sekretara
Ujedinjenog odbora juZno-sloven-sk- ih
amerikanaca u New York City,
naSe prijateljstvo nije bilo preki-nut- o.
Na Kelerov poziv dolazio sam
u Alikvipu na interesantne razgovore
i dogovore i odsedao u njegovom
stanu (2209 Davidson St).
U oktobru 1947. godine, pred moj
odlazak u Jugoslaviju, poslednji put
smo se videli i, nazalost, za uvek
rastali, jer je, nekoliko godina
kasnije, Majk umro. I kada sam
doznao o njegovoj preranoj smrti,
prva pomisao mi je bila: Sta 6e biti
sa petoro njegove nezbrinute dece?
Tragedija progresivnih politidkih
radnika u kapitalisti6kom svetu je,
Sto boreci se za dobro drugih, 6esto
zanemaruju brigu o dobru svoje
porodice.
Majk Keler alias Milkan Komazec,
bio je dosledan, nesebiCan i pozrt-vova- n
borac za socijalizam, za
pravedniji i bolji svet.
Majk Keleri alias Milkani Koma-zec,
su pokretacke snage "lokomoti-v- a
istorije".
Strahinja Maletid
NAJMANJI VIDEO-REKORDE- RI
TOKIO — Japanska kompanija "Victor"
ponudit ce vec u julu ove godine domacem
trziStu tzv. video-rekord- er vehk kao kutija
cigareta. Ti rekorderi, svakako najmanji u
svijetu, pojavit ce se do kraja ove i po6etkom
iduce godine i na trziStima Sjedinjenih
Ameri6kih Drzava i Zapadne Evrope po cijeni
od 159.000 jena (664 dolara). Uredaji ce biti
te$ki oko dva kilograma, a konstit ce
specijalne kazete koje ce se modi uz adapter
upotrebljavati i na standardnim video-rekorderlm- a.
Kazeta ce se prodavati po
cijeni od 2300 jena, odnosno 9,60 dolara.
SUDBURY, ONT. — Radnici koje
zaposljava International Nickel Co.
(ukratko: INCO) opet Strajkuju, po
drugi put u tri godine.
Prosli Strajk je trajao osam i pol
mjeseci. Nitko ne zna koliko ce
trajati sadasnji strajk.
Radnici su napustili rudnike i
toponicu nakon je kompanija odbila
unijske zahtjeve. Novi ugovor treba
da vazi tri godine. Ali kompanija ne
nudi nika'vu poviSicu nadnica. Ona
se ogranicila na dodatke na porasle
troSkove zivota (takozvani COLA).
Radnici kazu da to "nije dosta".
Dosadasnje place iznose 11 dolara
na sat (prosjek).
INCO sada ovdje zapoSljava
10.000 ljudi. Na glasanje o Strajku
izaSlo je njih 8.900. Za odbacivanje
kompanijske ponude glasalo je 72
posto.
Raspolozenje radnika je ovakvo:
"Ne zelimo Strajk, ali kompanijska
ponuda je neprihvatljiva. To je
ponizavanje".
Radnici smatraju da kompanija
hoce da im nametne posljedice
njezinih greSaka. Ona je morala
zatvoriti operacije u Guatemali i da
proda tvomicu baterija, na 6emu je
izgubila stotine milijuna dolara.
OvdaSnji radnici nisu krivi za to.
ГЈЈ.Ј.- -
A
By Marcus Van Steen
(Canadian Scene) The brief voyages into
space in recent years have many
people to try to find out more about the
planets and stars. This is indicated by the
growing number of people who are visiting
the Observatory at Richmond Hill,
about 24 km north of Toronto. at
the observatory are at the number
of people who want to tour the observatory,
event though it is not widely advertised.
The Dunlap Observatory, once the largest
in Canada, was to the University
of Toronto by Jessie Dunlap as memorial
to her husband, David Dunlap, who made
fortune out of the silver mines of Cobalt,
Ontario. A 6-- ha site was chosen for its
construction on the highest point of land
that was still not too far from the University.
Work started in 1925 and the observatory,
with its distinguishing dome that is 19
metres in was completed in 1936.
At that time, it housed the second largest
in the world, being
exceeded only by the giant Hooker telesco-pe
built by the Carnegie Institute at Mount
Wilson in California. Today the Dunlap
Observatory is well down on the world's list
of large observatories, and is second in
Canada to the federal government observa-tory
on Vancouver Island with its 132 cm
reflecting telescope.
The observatory is open to visitors every
Saturday evening throughout the summer.
The only stipulation is that anyone wishing
ProSlo'g decembra kompanija je
potpisala novi ugovor sa unijom u
Thompsonu, Manitoba. Uvjeti tog
ugovora su dosta dobri. OvdaSnji
radnici bi in prihvatili. Ali kompanija
njima neda ono Sto je dala radnici-m- a
u Thompsonu.
Radnici su slozni odlucni da
pobjede. Oni su dobro organizirani
(u Local 6500 United Steelworkers.)
Njih podupiru ostali gradani. Na6el-ni- k
Sudbury Maurice Lamoureux je
dao vrlo dobru "Ja smatram
da zajednica (community) treba da
podupire radnike. Biznismeni koji
zavise od ovih radnika u dobrom
vremenu, treba sada da podupiru
njihove napore da postignu sigur-no-st
za svoje porodice", rekao je
Lamoureux.
Ovdje je bio i voda Nove demo-kratsk- e
partije Bob Rae i dao
potJrSku StrajkaSima.
U Sudbury ima dosta i naSih
radnika, Hrvata, Srba i Slovenaca i
drugih. Neki od njih pripadaju
raznim nacionalistidkim organizaci-jam- a,
ali izgleda da se dobro drze u
Strajku. I oni uvidaju da se borba
vodi za bolji zivot njih i njihovih
obitelji. Nadamo se da ce se tako
drzatl dok se ne postigne pobjeda.
R. P.
1 — - ч ' -- -- ' — -- ..A..,.. . f -- И .,
StrajkaSka straza ispred inkovih pogona
FREE GLIMPSE
OF THE HEAVENS
—
prompted
Dunlap
Officials
surprised
presented
a
a
diameter,
reflecting telescope
i
izjavu.
to tour the observatory make reservations in
advance. Visitors are admitted only in
groups, but individuals who telephone for a
reservation are advised when the next group
is arriving and told to join it. The group is
received by a member of the Faculty of
Astronomy or an advance student who gives
a brief introductory talk and answers any
questions.
The group is then escorted to the main
dome, where everyone is given an opportu-nity
to peer through the large telescope. On
a clear night the visitor gets an unusual, and
sometimes startling, close-u- p of a star or
planet. But even on cloudy nights there is
much to see and learn because astronomy
means much more than just looking at the
stars.
The first step in a visit to the Dunlap
Observatory is a telephone call. The number
is area code 416, 884-211- 2. The lines are
open from 9 a.m. to 4:30 p.m., Monday to
Friday. The receptionist will arrange a
Saturday visit that is most convenient to
you.
To reach the observatory from Toronto,
drive north on Yonge Street, (Highway 1 1 ) to
Richmond Hill, where the dome of the
observatory is clearly visible from the
highway. Turn right on Hillsview Drive to the
entrance, where you will find ample parking.
The observatory is open to visitors until late
October. Admission is free, and children are
welcome as long as they are escorted by
adults. It is a fascinating way to spend a
summer evening. And indeed, it could be
your most memorable jaunt of the year.