Nase Novine, February 16, 1977

              .,( м1 tWb) t ur)M,ill!IT &ulr u Л - л_ч Tll-'V'ftJ-'iffti''irvJj#-?f-wHf
ЧјДО! " W Wti ,
wr-wviPWWm- ty WWVUii, Wrtrf&kii ,& iw 3W W4'" ..' iA. rtt
December 7, 1977
Pre izvesnog vremena slu-Sa- o
sam TV razgovore izme-du
premijera Alberte, P.
Lougheeda i odnosnog tele-vizijsk- og izveStada o pitanji-m- a odnosa kanadskih pro-vinci- ja
j Federalne vlade.
Razgovori su se uglavnom
kretali oko problema u vezi
sa snabdevanjem si rove naf-t- e
i prirodnog gasa i ugljem
ostale Kanade, prvenstveno
provincije Ontarija, Quebe-c- a
i primorskih krajeva na
Atlantiku. AM naglasak je bio
na teSkoce Ontarija i na stav
Premijera o tome.
Znamo da je Alberta ka-nads- ka
provincija i da je
bogata sirovom naftom,
prirodnim gasom i dobrim
ugljem, i da ostala Kanada,
pa i Ontario uvozi ova fosilna
goriva iz nje. U proSlosti, na-roci- to
od kako je na vlasti u
provinciji konzervativnastra-nka-,
dolazile su nam iz A-lberte
cudnovate izjave, koje
su se ticale sudbine Kanade
kao jedinstvene zemlje; a
posle 1973. a i u toku ove,
kada je nastupila tako zvana
energetska kriza, ove su izja-ve
dobile pravi alarmantni
karakter.
Premijer je bio glavni
zagovornik, moze da se
kaze, ideje "Alberta pre
svega", istiduci potrebu za
dizanjem cena sirovoj nafti,
prirodnom gasu do nivoa vla-dajud- ih
svetskih cena, po
ugledu na delatnost organi-zacij- e
OPEC, bez obzira na
teSkoce i posledice za ostalu
Kanadu i za njeno jedinstvo.
Intervju je samo potvrdio
strahovanja da nije samo
Quebec koji preko kebeSke
stranke tezi cepanju kanad-sko- g
jedinstva, nego je to i
politika vodstva konzervativ-n- e
stranke Alborte i konzer-vativn- o
upravljanje ovom
provincijom.
Kada je televizijski izveS-ta- 6
pitao Premijera kako gle-d- a
na energetske probleme
Kanade, obzirom da je Alber-ta
bez tih problema, bar za
sada i za dogledno vreme u
bududnosti, on je odgovorio
da je za njega najvaznija
stvar: obezbedenje interesa
Alberte. "Prvo za Albertance,
pa ako neSto ostane, i za
ostale!". Alberta ima viSak
fosilnih goriva i imace ga joS
za 30 godina posle 1985. ka-da
se predvida da ce doci do
stvarne nestaSice. Upitan da
li ce u meduvremenu hteti da
pomogne Ontario i Quebec
ako ovde oskudica dode, on
je rekao, slegnuvSi rameni-m- a,
da bi trebalo da Ontario
vec sada planira i preduzme
odgovarajuce mere Sta ce i
kako ce. "Ako se ikada dode
u kriticnu situaciju, jeste,
pomodi cu! Ali samo za to
vreme. Ontario mora sam to
pitanje da reSi!" U daljem
razgovoru izjavio je da ukoli-k- o
zna, ontarijska vlada do
danas joS nije niSta preduze-l- a
da se dolazeca kriza pre-dusret- ne,
niti je od njega ma
Sta trazila. "Ali u svakom
slucaju", kazao je, "glavna
briga je potreba Alberte!".
Kada mu je izveStad napo-menu- o
da u ovakvim slu6a-jevim- a,
federalna vlada ima
pravo po postoje6em ustavu
Ameri6ka seena
—"j—j ТГ-Х- ЈГ
da preuzme kontrolu i raspo-del- u
fosilnih goriva i pitao ga
Sta bi u ovakvoj prilici
uradio, on je odgovorio da
takvu intervenciju Alberta ne
bi prihvatila?
SluSajudi ove razgovore,
ШШ ЈШ ® Ш ®
U Sjedinjenim Drzavama, a nema
dvojbe i u Kanadi, ima viSe ofiigle-dni- h
primjera zaoStravanja klasne
borbe. U raznim industrijama vid-Iji- va
je ofenziva poslodavaca pro-ti- v
radnickih postignuda do danas,
kao i odlucan otpor zahtjevima za
poboljSanje pla6a i radnih pogod-nost- i.
Financijski kapital koji kontroli-r- a
mnoge industrije nastoji iskori-sti- ti
sadaSnji privredni zastoj za
povecanje svojih profita. Industrij-sk- i
konglomerati koji pod svojom
kontrolom imaju mnoge vece i
manje tvornice raznih proizvoda,
nastoje ukinuti razne pogodnosti
koje su radnici izvojStili u prego-vorim- a
s prijaSnjim vlasnicima.
Takoder otpuStaju jedan broj rad-nik- a,
a od onih koji ostaju traze da
proizvode cak i viSe od postignutih
rekorda u proSlosti. Kad isteknu
ugovori sklopljeni izmedu unija i
bivSih vlasnika, novi gazde nastoje
ukinuti pojedine klauze i dobrobiti
koje su radnici teSkom mukom
izvojStili u proSlosti. Tako dolazi
do zaoStravanja sukoba izmedu
radnika i poslodavaca. lako se to
ne kaze u kapitalistifikoj Stampi, na
radiu i televiziji, a ne cuje se ni od
samih unijskih predstavnika koji bi
trebali bolje znati, to je klasna bor-b- a
u punom jeku.
Ne mislim reci da su prilike mno-g- o
bolje u tvornicamagdje nije bilo
promjene u vlasniStvu. Na primjer,
celicne korporacije, u prvom redu
U.S. Steel, koje imaju kontrakt s
United Steel Workers unijom, odbi-jaj- u
priznati radnicima u svojim
rudnicima feljezne rudade nekoje
pogodnosti koje su priznale radni-cima
uposlenim u celidanama.
Blizu 15.000 rudara u Minnesoti i
Sjevernom Michiganu bili su stoga
prisiljeni izaci ,na Strajk koje je
poceo 1. kolovoza (augusta).
Na strajku se nalaze i clanovi
iste unije u viSe tvornica celifinih
proizvoda. Ima i lokala United Auto
Workers unije u tvornicama auto-mobilsk- ih
dijelova, koji vec duze
vremena vode borbu s vlasnicima
za novi ugovor. Slicno je i u elek-tricn- oj
i drugim industrijama.
Korporacije koje kontroliraju ru-dni- ke
u podrucju mekog uglja
(Bituminous Coal Operators Asso-ciation)
takoder se drsko odnose
prema rudarima. Njihovi predstav-nic- i
prijete da пебе potpisati novi
ugovor ako unija ne pristane na
klauzu koja bi rudarima zabranila
Strajkovanje. Rudari su pak odludni
covek mora da se zapita,
otkuda tolika gorfiina prema
kanadskom federalizmu, ili
bolje prema federalnoj vladi,
бак i po cenu slabljenja
jedinstva zemlje? Tako isto
stice se utisak kao da govori
boritl se protiv toga. Medu mladim
rudarima ispoljuje se buntovni duh
protiv kompanijske samovolje i
pohlepe za Sto vecim profitima.
Zadnje vrijeme pojavljuje se sve
viSe slucajeva da poslodavci odbi-jaj- u
priznati uniju koju radnici oda-ber- u
u izborima provedenim pod
nadzorom National Labor Rela-tions
Board-- a (NLRB). To je agen-cij- a federalne vlade Sjedinjenih
Drzava. Na primjer, tekstilna kom-pani- ja J. P. Stevens vec godinama
odbija priznati uniju (Textile Wor-kers)
odabranu po radnicima u ne-ki- m
njezinim tvornicama. Vec je
viSe puta globljena i oStro kritiko-van- a
po sudovima, pa ipak tvrdo-glav- o
odbija pregovarati s unijskim
predstavnicima.
Strufinjak za radnidka pitanja
jedne od velikih dnevnih novina
pisao je nedavno da su mnogi pro-matra- di
miSljenja da su sadanji
sukobi izmedu rada i kapitala pos-Ijedi- ca
opale prodaje celifinih pro-izvoda
i opce privredne klonulosti
koja ide uporedo s time.
"Poslodavci gube manje, a du-догоб- по
bi mogli biti na dobitku u
slucaju sadanjih Strajkova. Zatva-ranje- m tvornica u razdobljima
slabe trgovine, oni mogu izbjeci
pladanje dopunbene besposlenicke
potpore, a mogu бак odbiti od
poreza nekoje gubitke", veli taj
novinar.
Medutim, nastavljataj strudnjak,
tu je joS jedan faktor: "Sve viSe uni-jskih
clanova zale se da je 'stara
garda' (rije6 je o koritaSima) posta-l-a
umorna i neefektivna, a rezultat
toga je to da unijski pokret postaje
razlomljen i gubi neSto na svojoj
snazi".
U svemu gore recenom ima
neSto istine. Isti strufinjak veli da
upravitelji celifinih kompanija sma-traj- u
da sada nije pametno ulagati
novae u potrebite "ali neproduktiv-ne- "
aparate za kontrolu zagadiva-nja- .
Pametnije je, kazu: zatvoriti
starije celidane i skoncentrisati
proizvodnju u novijima, djelotvor-niji- m tvornicama.
Tako sada i postupaju. Ne pece
ih savjest Sto zatvaranjem starijih
tvornica upropaSduju zivot deseta-k- a
tisuca radnika i njihovih obitelji.
Glavno je da se iscijedi Sto viSe
profita iz truda i znoja onih koji
ostanu da tovare u novijim tvorni-cama.
Da je krupni kapital spreman uni-Sti- ti
radnifike unije ukoliko se rad-niSt- vo
ne odupre, to priznaju i ne- -
premijer neke strane zemlje,
a ne kanadske provincije!
Kanadske regionalne razli-k- e
su zaista velike ali se
separatistidkim teznjama ni-
Sta пебе razreSiti.
D. Jovanovic
koji kapitalistidki porudnici u rad-nicki- m
redovima. Takvu izjavu dao
je nedavno Robert A. Georgine,
predsjednik Building and Constru-ction
Trades unija AFL-CI- O. On je
optuzio udrugu najvecih korporaci-j- a
u zemlji poznatu pod imenom
"Round Table", da nastoji razoriti
proces kolektivnog pregovaranja.
Ta udruga predstavlja 180 krupnih
korporacija, vecina kojih ve6 viSe
godina podrzavaju kolektivne pre-govo- re
s unijama svojih radnika.
Ipak, njezin odbor je vecinom od
19-1- 1 odglasao protiv usvojenja
prijedloga za reformiranje postoje-6e- g
radnidkog zakona koji je podrS-ko- m Carterove vlade usvojen po
Zastupnickoj Kuci Kongresa. Taj
prijedlog je sada pred Senatom.
Pod pritiskom krupnih korporacija
moglo bi se dogoditi da Senat uz-m- e
negativan stav.
Georgine istice kako je suradnja
njegovih unija s poslodavcima po-razilaCarter- ovu vladuda iz budzeta
izbaci predvidene izdatke za grad-nj- u nukleamih elektrana i nekojih
velikih drzavnih gradevnih proje-kat- a,
pa se zali da bi stanoviSte
krupnih korporacija na pitanju
reformiranja radnickog zakona,
moglo ugroziti buducu suradnju.
Projekti koje je Carter htjeo izba-ci- ti
iz budzeta bili su ranije odobre-n- i
po Fordovoj vladi na zahtjev raz-nih
prokrajinskih politidara i podr-Sk- u
gradevinskih unija, i bili su
smatrani kao obidajni koritaSki
sporazum.
Krupnom kapitalu su dobro doSli
porudnici i klasni kolaboratori u
radnifikim unijama. Mogu se dosta
jeftino kupiti ili podmititi da bi
radniStvo drzali pod kontrolom.
Zahvalni su gazdama za svaku kost
koju im dobace. Medutim, gazde
uvijek gledaju da njima ostane
deblji kraj. Buduci je sadanji
okljaStrani radnicki zakon dobro
pogodovao financijskom kapitalu
koji kontrolira razne industrije, sve
na uStrb radniStvu i njegovim uni-jama,
kao i na Stetu neorganizira-no- g
radniStva, gazdama nije u inte-res- u da se takvo stanje izmijeni u
korist radniStva.
Tako vidimo da klasna suradnja
vodi radrtiStvo u cor-soka- k. lako u
najviSe slucajeva nesvijesno, rad-niStvo
sve viSe uvida da njegovi
interesi nisu istovjetni s interesima
njihovih poslodavaca. Sukobi su
stoga neizbjezivi i sve viSe se zaoS-travaj- u. Radnici se naprosto mora-j- u
boriti za svoj zivotni opstanak.
Promatrac