Nase Novine, November 06, 1986

              n-.-'-
-m tr' ?&4,з-Ј- " "'" '",.j =,-№!- $.-
#;
№
politick! putojpls:
Quo sto je desetljecima nakon
ratnog vihora idejno ujedinilo
neke otpadnike komunistickog
pokreta s najkrvavijim predstav-nicim- a ekstremne emigracije na-ziv- a
rektdoorlsaaeKziZakapongoarkecdabiozoaunctjakaekolnvgsiilhmuscvsauejgpuloambcsiinirvelo-in-sssjeett--agim. dra Ivana Supeka
1-- a li je moguce da izmedu jednog zlo-§- § glasnog ustaskog koljaca poznatog po - necuvenim zvjerstvima prema nevi-no- m civilnom stanovnistvu 1 jednog dugo-.godisnje- g clana Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti, bivseg rektora Sveuci-lista
u Zagrebu poznatog fizicara i zakletog borca za mir i humanizam, postoji neka po- liticka veza ili cak suglasnost?
Tesko je vqerovati da izmedu Maksa Luburica i dr
Ivana Supeka, dviju osoba koje su se po svako) histonj-sko- j
pameti morale naci na suprotnim politickim stra-nam- a
(a u jednom razdoblju, za vrijeme drugog svjetskog
rata, doista su tamo i bijil moze ikada doci do histonj-sko- g kompromisa
Ono sto ce desetljecfma posh]e ratnog vihora ujedi-nit- i neke otpadnike iz komunistickog pokreta i ustaske
emigrante je politika nacionalnog pomirenja 1 poku-saj- i
sirokog okupljanja na nacionalistickoj osnovi koje,
u krajnjoj liniji nema drugog cilja nego ukidanje druge
Jugoslavije tvorevine komunistickih ekstremista 1 us-postavlja-nje
nacionalne hrvatske drzave.
Polazista s kojih su krenuh Supek i Luburic bitno su
razlicita, ali neumoljiva politicka logika dotjerala ih je,
medutim. na isti cilj.
Luburiceva uv]erenost da je ipak proslo vrijeme siro-vo- g nasilja 1 terorizma (koje je dugo zastupao i promi-cao- )
nuzno je morala ublaziti njegov emigrantski pro-gram
i pribliziti ga onome sto je po njegovu misljenju
ipak bilo realnije i prihvatljivije: pokusati stvoriti novu hrvatsku drzavu oslanjajuci se pr'enstveno na snage unutar zemlje a ne samo na slabu i rascjepkanu emigra-cij- u
A da takvih snaga ipak ima za Luburica i njegove
kompanjone glavni su dokaz bila zbivanja u Hrvatskoj
1971. godine. Dakle, da bi se izvojevala bilo kakva poli- ticka promjena u Hrvatskoj nuzno se vezati uz one koji
u zemlji gaje nacionalisticke osjecaje i nezadovoljstvo
postojecim stanjem i komunistickom vladavinom.
Bez obzira na proslost
Zato general Luburic u poodmaklim emigrantskirn
godinama, uoci smrti, pruza ruku hrvatskim komuni-stim- a, vjerujuci da ce je netko od njih doista i prihvatiti.
Bez komunista kojih u Hrvatskoj ipak ima velik broj,
nema - po ustaskoj strategiji - realnih mogucnosti za
promjenu stanja, preuzimanja vlasti, odvajanja od Jugo-slavije
(a posebno od Srbije) i uspostavljanje nacionalne
hrvatske drzave. Emigrantska hrvatska politicka scena
suvise je uska, kompromitirana i razdijeljena medusob-ni- m
borbama, a da bi mogla predstavljati bilo kakvu
realnu snagu i politicku alternativu sama za sebe.
Da bi opstala nuzan joj je odgovor iz domovine na
njene poruke. Sakupljanje istomisljenika, razumljivo je,
ne moze se ocekivati na ustaskom modelu. Formulirajuci
strategiju okupljanja, hrvatska neprijateljska emigra-cij- a
pokusala je stvoriti takav program na kojem ce se,
po njenom misljenju, naci svi nezadovoljnici poretkom
u Jugoslaviji bez obzira kakva joj politicka proslost bila.
Okupljanje racuna takoder i na to da cese na stra-n-i
hrvatskih separatista naci i oni koji to ni na koji na-ci- n
ne bi zeljeli. Ako se, naime. politicki program formu-lir- a
dovoljno siroko, pod njega se mogu podvesti gotovo
svi pa i komunisti, koji kriticki progovaraju o stanju u
drustvu. Zato treba biti osobito oprezan pri ocjenjivanju
takvh emigrantskih svojatanja pojedinih ljudi, novina ili
ideja. Mehanicko izjednacavanje kritickih misli koje su
kod nas u opticaju s emigrantskirn tezama, moze stvoriti
krivu sliku: ili da su svi koji otvoreno i dobronamjerno
govore o drustvenim problemima neprijatelji, ili pak da
je neprijateljska emigracija postala izuzetno jaka dobiv-s- i
brojne istomisljenike u domovini. Niti jedno, niti dru-g- o,
medutim, nije tocno.
Upravo slabljenje utjecaja neprijateljske emigracije u
inozemstvu i Jugoslaviji, natjeralo je njihove stratege na
promjenu politike i formuliranje nove demokratske al-ternative.
Koliko ona ima odjeka u domovini? Dolaze
li uopce ta previranja na emigrantskom frontu do usi-j- u
jugoslavenske publike? Nisu li zapravo napisi poput
ovih koji izlaze posljednjih nekoliko tjedana u Nedjeli-no- m
Vjesniku i јефпа prilika da se o njima nesto u
zemlji cuje?
Indikativna poruka
Ako se pazljivije analizira pisanje neprijateljske emi-grants- ke
stampe u inozemstvu posljednjih godina, sa-svi- m
je evidentna bitna promjena sadrzaja. Iako i danas
ima prostackih i grubih psovki na racun Tita, Jugosla-vije
i komunista, danas to vise nije. kao nekad, jedini
sadrzaj.
Vecinu prostora emigrantskih listova koji imaju ka-kav-tak- av
utjecaj, ne trose vise na vlastite fantazije vec
se uglavnom oslanjaju na citate objavljenih napisa u ju-goslaven-skoj
stampi, sadrzaj peticija ili pak istupanje
slobodomislilackih intelektualaca iz domovine.
Tako se i zbio paradoks: nije vise jedino politicko pi-tan- je
koliko emigracija ima utjecaja u Jugoslaviji (jer je
jasno da je njen utjecaj minimalan) vec kako je moguce
da glavni sadrzaj i inspiracija emigrantskih akcija u no-vi- je
doba, dolazi iz domovine.
Svojedobno su Vladko Markus i Bruno Busic (istak-nut- i
emigrantski rukovodioci. pripadnici tzv. hrvatskih
proljecara) namjeravali pokrenuti novi emigrantski list
Hrvatski obzor. No, odustali su od te ideje uvjereni da
ne mogu uciniti nista bolje od onog sto vec izlazi u do-movini
Citajte, dakle, te novine - porucuje Markus- - a
ako zajednicki ustanovimo. tijekom ove ill sljedece go-din- e,
da moramo i hocemo nadopuniti ono sto nasa bra-c- a
kod kuce ne mogu reci, tada cemo i opet zajednicki
pokrenuti Hrvatski obzor.
Postavsi tako glavnom hranom emigracije domaci
sadrzaji nisu ipak iste vrijednosti. Jedan dio original-ni- h
izvora cini uobicajene vijesti iz jugoslavenske stam-pe
o privrednim problemima ili sitnim politickim eksce-sim- a
koji se plasiraju u zlokobne komentare o skoroj
propasti sistema
Drugu skupinu cine peticije, izjave, dijelovi knjiga ili
clanaka koji se u Jugoslaviji stampaju u malim tirazama
ili su pak upuceni nekim drzavnim ili pravosudnim or-ganim- a,
pa jos javnost nema uvida u njihove sadrzaje.
Zanimljivo je da se dio takvih tekstova zna pojaviti u
emigrantskoj stampi mnogo prije nego sto je stigao na
adresu primaoca
Tuzna slava jednog akademika
Treci dio domovinskih spisa cine oni najmalobroj-nij- i
rukopisi, pisani posebno za strane izdavace. Medu
njima posebno su indikativni radovi dra Ivana Supeka,
koji je u neprijateljskoj emigraciji stekao veliku slavu
knjigama Krunski svjedok protiv Hebranga (o kojoj je
svojevremeno Nedjeljni Vjesnik objavio duzi arialiticki
napis) i Krivovjernik na ljevici.
Dugogodisnji akademik ponasao se kao da postoje
dva Ivana Supeka: jedan u domovini, priznati znanstve-ni- k
i humanist, a drugi u emigraciji - zestok borac pro-tiv
Jugoslavije, falsifikator povijesti i uvjeren hrvatski
separatist.
Objavljujuci nedavno razgovor s Ivanom Supekom.
ljubljanski Teleks naveo je i popis Supekovih znan-stveni- h,
knjizevnih i drugih djela Knjige sto su izdane
u emigraciji, medutim, na torn popisu nema. Kao da ono
sto radi u inozemstvu nema nikakve veze s domacim
statusom. A, naravno da ima.
Neki dijelovi knjige Krivovjernik na ljevici, vidjet
cemo, nesumnjivo su pisani s pozicije hrvatskog separa-tizm- a
i neposredno doprinose raspaljivanju nacionalne
nesnosljivosti.
Moze li to ostati bez posljedice po Supekov znanstve-n- i
i humanisticki status u drustvu? Da li je, primje-ric- e,
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti
ikad raspravljala o humanistickim stavovima svog
clana? Nitko, dakako, od te ili neke druge ustanove ne
trazi da poduzima represalije prema svom clanu, ali nije
ni logicno da se preko ocite nacionalisticke i antijugo-slavensk- e
djelatnosti, prelazi sutke. U torn smislu. slucaj
Ivana Supeka nije osamljen. Ima i drugih koji u inozem-stvu
tjeraju svoju ne bas osobito rodoljubivu politiku, pa
se ipak u zemlji nade malo koji organ ili pojedinac spre-ma- n
za rascrecavanje tih osjetljivih pitanja. Ne zato da
bi se prema bilo kome provodile mjere, vec zato da
stav ovog drustva i SK ne ostane dvojben ili maglovit.
Krivovjernistvo i povijest
Zato se reagiranjima obicno bave samo neki novina-r- i
koji time reskiraju da ih birokrate prozovu zbog po-pularizira- nja
emigrantskih stavova. Pri torn se najcesce
zaboraylja da emigrantski stavovi nisu emigrantski
nego domaci. nastali iz pera ljudi koji uzivaju sve pri-vilegi- je
ovog drustva.
Kako primjerice, vrednovati stavove koje zastupa dr
Ivan Supek u Krivovjerniku na ljevici - kao emigrant-ske- ,
koji nemaju veze s domacom situacijom, ili pak kao
rezultat djelovanja okorjelog nacionaliste u Jugoslaviji?
Jer. evo sto, izmedu ostalog, tvrdi dr Ivan Supek:
Dr Vladko Macek je do kraja podupirao Jugoslavi-ju- .
Ili Dr Vladko Macek bio je jednako protivan komu-nizm- u
kao i fasizmu. Hi: Hitler nije zahtijevao sudje-lovanj- e
Jugoslavije u ratu.
Supek u nedogled varira i svoje stare teze koje je vec
razradio u knjizi o Hebrangu, o podjeli u komunisti
V
Nino Pavic
ckom taboru na crvene radikale i demokrate, pa
kaze: - Ustanak je u Hrvatskoj, kao i u Srbiji, otpoceo pod
vodstvom Komunisticke partije, ali je puno uspjeha po-stig- ao
u savezu sa demokratskom vecinom HSS-a- . Arhi-te- kt
te politike bio je Andrija Hebrang.
O Milovanu Dilasu kao navodnom vodi crvenih ra-dika- la
ispisao je bezbroj stranica, a zanimljivo je vidjeti
kako karakterizira i neke druge sudionike NOB-a- . Iz to-ga
se moze dokuciti i znanstvena utemeljenost Supeko-vih
razmisljanja:
Dusan Calic je bio mudar i iskusan, ali je Milovan
Dilas u Politbirou progurao Duska Brkica koji se ista-ka- o
hrabroscu, ali i vrlo lijepim basom. Brkic je uglav-nom
bio obuzet misticnom ljubavi spram pravoslavne
Rusije, a 'mudri' Calic )e jamacno imao dosta seljacke
lukavosti, ah vise nerazmjernih ambicija.
Supek na slican nacin govori o nesposobnosti Koce
Popovica i Peke Dapcevica, kao i o diskretnom branje-nj- u
terora u djelima dra Predraga Vranickog. Za razu-mijevan- je
Supekovih stavova. simptomaticno )e i kako
on vidi dogadaje u Hrvatske) 1971 godine.
Posve ista formula
Prema Supeku, Titovo rasciscavanje stvari u Hrvat-skoj,
zapravo je posljedica sovjetske intervencije. Nakon
toga, uslijedila je ponovno boljsevizacija Partije, a kako
tvrdi Supek cijeli ce narod iskusiti posl]edice Place sir
zamrznute a cijene vrtoglavo skacu. Posto je uklonjen
glavni otpor republicka davanja federaciji naglo ce po-rast- i.
Ukratko, po Supekovom misljenju, rasplet dogadaja
u Hrvatskoj krajem 1971. godine iskljucivo su rezultat
sovjetskog pritiska i nastojanja za placanjem Hrvat-ske.
Politicka platforma, koju u cijelosti zastupa Ivan Su- -
pek. moze se ukratko svesti na slijedece: sukob na knji-zevn- oj
ljevici prije rata bio je sukob radikala i demo
krata u kojima su pobijedili oni prvi. Ustanak je uspio,
jer su se komunisti oslonili na HSS. Da nije bilo Andnje
Hebranga, ne bi bilo ni uspjesnog ustanka.
Hebrang je stvaran jer se zalagao za hrvatske inte-res- e. Nakon rata, sve je bilo u znaku crvenog terora
osim onog kratkog razdoblja hrvatskog proljeca koje'
su radikali ponovo ugusili i zaveli teror koji, eto, trajq
do danas. i
Kako izaci iz takve situacije? Supek, bas kao i Maks
Luburic imaju istu formulu - nacionalno pomirenje L
demokratski savez svih onih koji su protiv sadasnje Ju-goslavije.
Pogledavsi sa suprotnih strana, ova dva Hrvata пабИ
su se na istom cilju zastupajucipodjednako ekstremna
stanovista koja samo na prvi pogled mogu biti demo--' kratska i humana
Kao sto smo vidjeli u proslim nastavcima ovog felj- -' tona slicno je i sa srpskom neprijateljskom emigracijom.1
Od ustastva i cetnistva do nacionalnog pomirenja i
nove demokratske alternative vode razliciti i ponekad
suprotstavljeni putevi. Osnovni cilj ipak je isti - ukida-- .
nje postojece Jugoslavije. Nakon toga bit ce dovoljno vre- -
mena i za medusobno svodenje racuna.
Neprijateljskoj emigraciji glavna hrana, kao sto smo
pokazali. stize iz zemlje i to joj u nekoliko produzava
zivot. Takvo stanje stvari vise govori o akciji koju vode
socijalisticke snage u Jugoslaviji, nego o toj novoiemi
grantskoj alternativi.
ЧV'-tr'-tfl'-V'''-ir'i- '- уггг--.
.Majoneza se prcviSc stvrduula? ()p-rcz- no joj uniijciajtc malo bijdocja. la-jjan- oga vina ili siatkog vrhnja (nea-sc('ereiio- y, dakako).
Mrlju od jaja nipoglo nc puslite da se
sasuSi, ad fcete je vrlo tegko odstranili.
Stoga sinjesta zaprljano nijeslo isperile
liladnom ili inlakoin (nipogto ne vru-com- !) vodom. Ako je mrlja na tkanini
koju ne valja moCiti, islrljajte je vlaX-no- m spuXvoni.
Umak jc prekiseo? Otopite u njeinu
malo sccera u prahu, a s time ukuhajtc
i malo skrobnog braSna otopljenog u nia-l- o vode ili mlijcka da bi se iimak zgns-nu- o.
#
Jajc neec prsnuti dok ga kuhate ako
inn prije toga pribadacom probuSitc sas-vi- m main rupti na debljem kraju.
#
Cajnik Iako dobiva ncngodan miri.s
ako stoji poklopljen i izvan upotrcbe.
Stavite u nj nakon pranja коскн бееега.
Taviea u kojoj prZile dobila je ruXan
sloj koji ne moXetc oBistiti uobiCajenim
postupkom? Ulijte u tavicu 2,5 1
vinskog ocla i pristavite na valru. Neka
kuha 15 minuta, a zatim operile.
Afrlju od ernog vina najbolje je od-m- ah prclili rakijom, pa isprati. Stolnjak,
ubrus ili neki drugi prcdmet koji' ste
zaprljali nanioCitc u mlaku otopinu de-lerdXe- nla б(о ga upotrcbljavalc za prel-pran- je
i zatim operitc kao i nvijek.
§
§
§
§
§
eneza nastanka, djelo-vanja
i
opstanka fasisti- -
cke emigracije porijeklom iz
Jugoslavije neodvojiva je od
globalne aktivnosti stranih
obavjestajnih sluzbi.
Ta kosmarna sprega, koja u osnovnim
elementima datira jos iz predratnog pe-riod- a, postala je osobito mtenzivna pred
kraj proslog rata . u prvim godinama po-slij- e oslobodenja, kad su i emigracija a i
vlade zapadnih zemalja jos gajile krhke
nade u mogucnost promjene politickih od-no-sa
u Jugoslaviji
Veze su ostale neprekinute do danasnjih
dana- - emigrantske organ izacije, posebno
njihove rukovodece strukture. nasle su u
obavjestajnim sluzbama realan oslonac.
snaznu moralnu i materijalnu podrsku.
Zauzvrat, emigrantsko podzemlje sprem-n- o
se ukljucilo u agenturnu mrezu, marlji-v- o skupljajuci obavjestajne podatke voj-no- g. politickog i ekonomskog karaktera.
U sklopu doktnne specijalnog rata,
koji se vec godinama u raznim oblicima
vodi protiv Jugoslavije, uloga ekstremne
emigracije postala je jos znacajnija: njezi-n- a obavjestajna aktivnost gotovo je potpu-n- o izgubila onaj klasicni karakter tipicno
agenturnog rada i poprimila mnogo sire
dimenzije - pretvorila se u analiticara
drustveno-politicko- g stanja u zemlji, na-stoje- ci pritom stvoriti uvjete i pozicije za
sve poznate oblike subverzivne djelatnosti
protiv Jugoslavije
Tajne i javne sprege
Sprega izmedu antijugoslavenske fasi-stick- e
emigracije i stranih obavjestajnih
sluzbi danas je dokazana cinjenica. Potvr-duj- u
to samo neki primjeri: svojedobno je
u Washington Postu obiavljen podatak
da je CIA direktno financirala jugoslaven-ske
emigrante i placala njihov prijevoz od
New Yorka do Washingtona kad su isli na
demonstracije protiv posjeta predsjednika
Tita SAD. I dalje. u nasim tentorijalnim
vodama, listopada 1969. godine u spijun-sko- j
misiji uhvacen je brod Kraljica m-ora,
koji je plovio pod panamskom zasta-vo- m. Na brodu se, uz ostale, nalazilo i ne-koliko
jugoslavenskih emigranata. Raspo-laga- li
su s najmodernijim sredstvima za
ispitivanje mora, te tajnim sefovima i iscr-pno- m dokumentacijom o svim znacajnim
karakteristikama Jadrana. Prije nego sto
je otkriven, brod je u nasim teritorijalnim
vodama boravio jos 35 puta, a njegov ka-peta- n bio je u toku drugog svjetskog rata
clan posade britanskog torpednog camca
koji je prevozio municiju za NOVJ.
I sudenja pripadnicima nekih teroristi-cki- h
grupa, otkrivenih i uhvacenih poslije
rata u Jugoslaviji, potvrduju koliko su po-jedi- ne obavjestajne sluzbe bile ukljucene u
njihove pripreme, obuku i ilegalno ubaci-vanj- e. Klasican pnmjer te veze je i obuka
grupe ustaskih terorista na vojnim poligo-nim- a
u Australiji. Bilo je cak pokusaja da
se prikrije ta sprega. ah kad su se tamo-snj- e novine domogle originalnih fotogra-fij- a
koje su naoruzane ustaske teroriste
prikazivale na oklopnim kolima austral-sk- e
vojske, pukla je bruka: utvrdeno je da
su se teroristi ne samo obucavali pod nad-zoro- m
i sa znanjem vojnih struenjaka, vec
i da je za obuku bila odabrana strogo na-mjens- ka
vojna baza u Wodongi, stotinjak
kilometara sjeverno od Melbourna. '
Vec tada je australska obavjestajna
sluzba Australian Security Intelligence
Organization (ASIO) morala dat! obja- -
snjenje - kako su te vjezbe bile moguce
i tko stoji iza njih? Ali, objasnjenje je izos-tal- o. Objavljeno je. doduse. nekoliko nesu-visli- h recenica iz kojih. medutim, nije bilo
vidljivo ni tko je odgovoran za blamazu. ni
cija je ideja bila da se vojni poligon stavi
na raspolaganje teroristima.
Ali. napredna australska javnost uporno
je inzistirala na odgovoru, pa su neki listo-v- i - shvativsi to prije kao dobru priliku
za tiraine efekte. a manje kao politicku
obavezu - poceli na svoju ruku istraiivati
djelatnost teroristickih grupa u Sydneyu,
Melbournu i Canberri. Vrlo brzo se ispo-stavil- o da za australsku tajnu policiju nije
zapravo bilo nikakvih - tajni: do u detalje
je znala planove terorista. Ali, posto je jos
od ranije bila stvorena pogodna klima za
teroristicku antijugoslavensku djelatnost
policija je sutjela. Ali i dalje sistematski
prikupljala dokaze o toj djelatnosti.
i kurtoazna
obecanja
Sada smo u prilio da najveci dio tih do-kumen-ata
i javno objelodanimo. To su ori-ginal- ni izvjestaji ASIO. njezine analize i
procjene o djelatnosti antijugoslavenskih
teroristickih grupa u Australiji. te zapisni- -
HjfKAW J. JSIvO Ж OlJillliVlljJlli
egzistencijal-no- g
Upozorenja
ci sa saslusanja nekih ustaskih terorista
koje je ASIO drzala pod nadzorom. Zatim.
tu su originalna pisma, biljeske i dnevnici
sto ih je ASIO pronasla u stanovima po-znat- ih terorista, planovi teroristickih ak-cij- a ekstremne antijugoslavenske emigra-cije
na Petom kontinentu, kao i brojna
uputstva o nacinima ilegalnog ubacivanja
specijalnih gerilskih grupa u Jugoslavi-ju- . te izradu i postavljanje raznih eksplo-zivni- h
naprava.
Svi ti dokumenti govore o onome sto
javnost vec godinama naslucuje ili cak
zna - da su teroristicke grupe hrvatskih,
srpskih, albanskihj drugih ekstremista,
koji su poslije rata tamo nasli sigurno uto-cist- e. uzivali i blagonakloni stav nekih au-stralsk- ih krugova i da je ASIO sve te ile-gal-ne
ili poluilegalne grupe i organizacije
godinama drzala pod diskretnom kontro-lom- ,
pa cak i onda kad su iz Canberre k
nama stizala i cvrsta uvjeravanja da anti-jugoslavenskih
teroristickih organizacija
u toj dalekoj prekomorskoj zemlji - uop-ce
nema.
Kome je koristio stil dvostrukog mora-la?
Australskoj obavjestajnoj sluzbi. nema
sumnje. Naravno, to nije daleko od pozna-ti- h politickih manira na koje s vremenom
upozoravamo ne bez razloga: cesto je, nai-me,
sluzbena politika neke zemlje prija-teljsk- a, a njena tajna sluzba sluzi se svim
mogucim metodama da bi ipak za eventu-aln- u
situaciju imala nesto spremno. Jer, u
arsenalu raznih oblika i nietoda subver-zivno- g djelovanja svaka emigracija, fa§i-stick- a
pogotovo. bila je i ostala nezaobilaz-n- a strateska rezerva.
Dokumenti o razdoblju
divljanja
Mozda je i tu dio odgovora na pitanje
zbog cega ie australska tajna sluzba skri-vai- a
pravu istinu o antijugoslavenskoj dje-latnosti
raznih teroristickih grupa, koje
vec godinama uporno nastoje razbiti do-br- e odnose izmedu Australije i Jugoslavij-e.
Nasa zemlja je. istina, cesto upozorava-l- a australske sluzbene krugove na tu tam-n- u mrlju u nasim odnosima, ali osim kur-toazn-ih
obecanja da ce teroristicka djelat-nost
emigrantskih grupa biti suzbijena
malo drugog je ucinjeno.
Naprotiv, u nekim tamosnjim krugovi-ma- ., osobito u dijelu stampe. ekstremna je
emigracija uzivala obilatu podrsku, pa
cak i onda kad je pocelagubiti karakteri-stik- e virulentne politicke emigracije i po-ce- la se pretvarati u najobicnije razbijacke
i ucjenjivacke bande. A sve to na stetu do-bri- h odnosa sa zemljom koju inace au-strals- ki narod, zahvaljujuci prije svega ve-lik- oj jugoslavenskoj iseljenickoj koloni,
duboko cijeni i uvazava.
Dokumenti ASIO odnose se na djelat-nost
ustaske emigracije i razdoblje izme-du
1960. i 1972. godine, dakle na vrijeme
kad je u Australiji zacet novi vid teroristi-cke
aktivnosti protiv Jugoslavije, kad je
divljanje ekstremista, bilo najintenzivnije
i kad je gotovo otvorena redovita teroristi-cka
linija na relaciji Australija-Evrop- a.
Fasisticka emigracija porijeklom iz Ju-goslavije
godinama je, dakle, uzivala odre-den- u toleranciju i blagonaklonost u nekim
vrlo utjecajnim australskim krugovima.
Do 1973. tesko bi bilo navesti i jedan slucaj
da je od potencijalnih terorista itko lzve-de- n pred sud prije nego sto je poceo pri-jeti- ti bombama i oruzjem. Preventivne
mjere na kojima je uporno inzistirala au- stralska demokratska javnost u pravilu su
bile samo mrtvo slovo. Sirokogrudno go-stoprimst- vo osobama koje su pod maskom
politike propagirale terorizam i nasilje bi-le
su zapravo kontinuitet jedne poznate
hladnoratovske politike. koja je u znaku
demokratskih sloboda nizom propisa
poticala slobodno djelovanje fasistickih
ostataka.
Logori i dugorocni
ciljevi
Emigrantsko podzemlje prisutno je. ina-ce,
u Australiji vec godinama. Ustaskih.
cetnickih, bjelogardijskih i drugih bjegu-naca-zlocina- ca nakupilo se tamo u popri-licno- m
broju, osobito sredinom pedesetih
godina. Na golemom prostranstvu, uglav-nom
nenaseljenom, okupljali su se ljudi iz
svih krajeva u potrazi za dobrim poslom
ili lakom zaradom. U Evropi su djelovali
legalni uredi za useljenje, ali su po pravilu
bili u rukama obavjestajnih sluzbi i osvje-doceni- h
nacistickih i fasistickih kolabora-cionist- a
iz drugoga svjetskog rata. Tako je
migracijska rijeka, iako je vecina ljudi
imala sasvim postene namjere i planove,
bila pod kontrolom ne samo obavjestajnih
sluzbi, koje su iz vec spomenutih razloga
bile u sprezi s politickim izbjeglicama, vec
i samih ekstremista. koji su sa starim. ali
i novim emigrantima. imali svoje planove.
Jedan od najznacajnijih punktova za re- -
grutiranje i konstituiranje jugoslavenske
fasisticke emigracije i njihovih organiza-cija
u Australiji bili su, nesumnjivo. izbje-glic- ki
logori.
Postojale su tri vrste tih logora: karan-tensk- i,
tranzitni i azilski. Veliku vecinu
tih emigrantskih sabiralista opremale su
i drzale pod kontrolom obavjestajne sluz-be
zemalja u kojima su se nalazili. San Sa-b- o,
na primjer. izbjeglicki logor kraj Trsta.
bio je karantenski. Ondje su dugo ispitiva-l- i
izbjeglice koje su poslije slane u tranzit-ni
logor Catua ili azilski logor Latina, u
neposrednoj blizini Rima.
Ili Kaiserslautern, veliki vojni logor u
SR Njemackoj, koji pripada snagama NA-TO-pak-ta.
U njemu su se godinama pri-prem- ali
komandosi za gerilsko ratovanje.
Medu polaznicima takve obuke bilo je i
onih koji su regrutirani iz emigrantskih
redova, i to s dvojakom svrhom: ili bi ih
slali u Vijetnam, nakon svrsene obuke, ili
su skolovani za druge, dugorocnije cilje-v- e.
U posebnim barakama u logoru emi-gran- ti
su bili razmjesteni po nacionaino-stima- ,
a oznaka nacionalnosti bila je na
vratima svake barake.
Svi emigranti koji bi dospjeli u neki od
tih logora po pravilu bi prosli kroz vrlo
razraden sistem obavjestajne obrade. Pro-cedu- ra prihvacanja emigranata svugdje je
ista. Izbjeglice koje hapse policajci ili voj-n- e
patrole, ili se sami prijavljuju. dovode
u zatvor ili logor gdje ih podvrgavaju muc-no- m
i temeljitom ispitivanju.
Tako je obnovljena
sprega
U vrijeme kada se zbog nereguliranih
odnosa Jugoslavije s pojedinim zemljama
jos nije Iako dobivao pasos ili viza za neku
drugu drzavu, ili kad su postojale druge
prepreke za odlazak u inozemstvo, poje-din- ci
su ilegalno bjezali preko granice.
Prebeg im je omogucavao da se lakse de-klarir-aju
kao politicki protivnici sistema
u Jugoslaviji i da neusporedivo brze dobi-j- u status izbjeglice, a usporedo s tim i po- liticki azil. Brojni su primjeri koji dokazu-j- u da se sve to ilegalnim bijegom ostvari-val- o brze i efikasnije nego pasosem u dze-p- u.
Slicnu ulogu odigcale su i neke vjerske
institucije u Evropi. Zavod sv. Jeronima u
Rimu, na primjer. Tu visokoskolsku usta-nov- u rimokatolicke crkve iz nase zemlje.
u kojoj su boravili svecenici doktorandi u
toku postdiplomskog studija: uzurpirali su
u vrijeme rata svecenici-ustas- e, a zatim je
postala jedan od najvaznijih centara anti-jugoslavenske
djelatnosti. Clanovi Bra-tovsti-ne
sv. Jeronima posebno su se an-gazir- ali
u spasavanju ratnih zlocinaca i
njihovu prebacivanju u Juznu Ameriku.
Istaknutu ulogu u vrbovanju emigrana-ta
za fasisticke organizacije u Australiji,
ali i u Evropi, Sjevernoj i Juznoj Americi.
imali su klerofasisti u tzv. Hrvatskom po-vijesn- om institutu, koji je 1955. u Chicagu
osnovao fra Dominik Mandic, profesor
franjevackog sveucilista Antonianum u
Rimu i komisar hercegovackih franjevaca
u SAD. Nominalni zadatak te ustanove bio
je humanitarni rad i kulturna djelatnost.
Medutim, inspiratori terorizma stvorili su
u njemu snazno fasisticko uporistexiji je
zadatak bio da okupi ustaske prvake i
druge fasisticke emigrante kako bi se or-ganizir- ali za borbu radi ponovne usposta-v- e
NDH.
Sto se sve dogadalo u
Australiji
Povijest je tako bila vracena petnaest
godina unatrag: klerofasizam i ustastvo
ponovo su bili u sprezi, a najcesce se nije
znalo sto je ustasko, a sto klerikalno. Sve-cenici-emigra-nti,
koji su u vrijeme rata bi-li
vjeran saveznik i jedan od stupova usta-stvzaa,
pNoDnHovoi isduejoedbkaocjeilinimsuanitmijea,leagnitiikraajuk-vc-ei
veze s idealima evandelja.
Svecenici-agitator- i, koristeci se svojom
pozicijom, pa cak i naklonoscu Vatikana
pod pontifikatom pape Pija XII, osobito
pozicijom dusobriznistva u izbjeglickim
logorima, okupljali su emigrante i slali ih
na teroristicku obuku sirom zapadne Ev-rop- e,
u Australiju i druge prekomorske
zemlje.
U Evropi sve konce u svojim rukama tih
godina drze Krunoslav Draganovi5, Vilim
Cecelja, dr Stjepan Kukolja, Dragutin
Kamber, Rafael Medic Skoko, bivsi sara-jevs- ki
nadbiskup Ivan Saric i fra Nikola
Susnjara, svecenik iz Sinja i bliski surad-ni- k dra Branka Jelica. Susnjara je jedno
vrijeme bio rukovodilac Hrvatske katoli-ck- e
misije u Miinchenu, ali su ga nadlez-n- i
crkveni organi smijenili zbog izrazitoe
zloupotrebljavanja svecenickog polozaja
za politicki rad s antijugoslavenskih pozi-cij- a.
NTIMA
One koji su dolazili u Australiju s izbje-glickim
pasosima po pravilu su prihvacali
svecenici-emigran- ti Josip Kasic, Josip Bu-jano-vic
i Roko Romac. Svaki od njih imao
je svoj centar za odabir i vrbovanje emi--grana- ta
Jedan od glavnih punktova za prihvaca-nj- e
dosljaka i za vezu s odgovarajucim fa-sistick-im
emigrantskirn organizacijama u
Melbourneu je drzao svecenik Josip KasI6,
rukovodilac tzv. Hrvatskog katolickog
centra u Clifton Hillu. Kasic je u ustaskim
krugovima priznat kao neosporan struc-nja- k
za odmetnistvo i terorizam. Prije do-las-ka
u Australiju sudjelovao je u akcija-m- a krizara i jatakovao s odmetnicima u
okolici Sarajeva Zbog toga je bio osuden
na cetiri i po godine strogog zatvora Na-kon
izdrzane kazne pobjegao je u Italiju,
a zatim u Australiju. U dokumentu broj
438 od 28. 3. 1973. o njemu se, uz ostalo. na-vo- di: Star 48 godina, 11 godina u emigra-ciji,
stigao iz Italije, australski drzavljanin
od 1966, odgovoran za podrucje Victorije,
clan HNO-- a i jedan od petorice organiza-tor- a
misije u Bosni 1972. godine...
Slican je curriculum vitae i svecenika
Josipa Bujanovica, koji je zajedno sa fra
Rokom Romcem, kontrolirao prihvacanje
emigranata u Sydneyu. U vrijeme NDH,
zbog svojih zasluga, vrlo je brzo postao
bojnik, a nakon smrti velikog zupana
Frkovica zupan Like i Gacke. Sudjelovao
je u organiziranju I ustaske bojne, koja
je u lici pocinila nevidena zvjerstva nad
golorukim stanovnistvom. Bio je takoder
voda i organizator gospickih krizara
Rover je cekao
saveznike
Svecenik Roko Romac davno je ostavio
oltar i propovijedi: njegova specijalnost je
nabava eksploziva Emigrante vrbuje u
sidnejskoj luci. sacekujuci brodove iz Ev-rop- e, ili putuje u izbjeglicki logor Bonegil-lu- ,
odakle na prijevaru dovodi izbjeglice i
prisiljava ih na suradnju. Bonegilla je ina-ce
najveci emigrantski logor u Australiji.
Nalazi se 190 milja sjeverno od Melbour-ne- a, na jezeru Hume, deset rninuta voznje
automobilom od australske vojne baze
Bandiana, gdje su goleme radionice za po-prav- ak tenkova Ondje je i cesto spominja-n- i
gradic Wodonga, u blizini kojeg su i ve-liki
vojni poligoni. Na tim poligonima
mnogi teroristi, koji su kasnije uhvaceni
ili likvidirani u Jugoslaviji, zavrsili su spe-cijal- nu obuku za komandose.
Djelatnost tih svecenika-emigranat- a sa-mo
je jedna karika u dugom lancu fasisti-cke
aktivnosti u Australiji. Ostale karike.
tzv. rukovodecu jezgru tih godina cine
Srecko Rover, Jure Marie, Ivo Kokic, Fa-bij- an
Lovokovic, Geza Pasty i Josip Senic,
svi dobn znanci ASIO.
Rover je u vrijeme rata bio clan usta-skog
prijekog suda u Bihacu, zatim jedan
od funkcionara ustaske Redarstvene
oblasti u Sarajevu i ustaski natporucnik
u PTS-- u. Emigrirao je 1945. povlaceci se
pred jedinicama JNA. U inozemstvu se od-m- ah
povezao s americkom i engleskom
obavjestajnom sluzbom i postao njihov
agent Jedno vrijeme zivio je u Trstu i Au-stri- ji,
a u Australiju se prebacio 1950. go-dine.
Sest godina kasnije primio je au-strals- ko
drzavljanstvo.
U jednom od informativnih razgovora u
australskoj policiji Rover je, uz ostalo, na-veo
da je roden 3. veljace 1920. u Sarajevu,
gdje je zavrsio srednju skolu, a zatim se
upisao na sveuciliste u Zagrebu, koje jjg,
napustio 1943. jer je bio pozvan u II Usta-sk- u
vojnicu. . . U istom iskazu Rover je za-tim
naveo da je jedno vrijeme sluzio voj-sk- u
u Sarajevu (u I usUkomdrugujpri- -
premajuci se, kako je rekao za docek(!J
zapadnih saveznika na jadranskoj obali.
Rover, koji je proglasen ratnim zlocin-ce- m,
svoj je dolazak u Australiju odmah
nastojao protumaciti kao bijeg pred ko-munistic-kim
teroristima, Sto mu je u at-mosf-eri
tadasnje opce hladnoratne histe-rij- e
i antikomunizma djelomidno i uspjelo.
Prve javne istupe iskoristio je da se ogradi
od svoje ustaske hipoteke, tvrdeci da su
fasizam i ustase samo proSlost i da su
organizacije na tlu Australije obifini dru-stve- ni
klubovi koji nemaju nikakav vojni
karakter, vec se bave drustvenom, kultur-no- m
i sportskom djelatnoscu.
Kriminalni tandem
Okosnicu djelatnosti u tim organizaci-jama
i drustvima cinili su faiisticki
emigranti: Jure Marie iz Stoca, sin usta-skog
policajca, zatim Fabi)an Lovokovic,
tehnicar iz okolice Nasica, takoder pozna-t- i
ustaski suradnik, zbog 6ega je 1945. i
emigrirao. . . Jedan od rukovodllaca Pave-licev- a
HOP--a u Australiji Ivo Kokic bio je
u vrijeme rata usta§ki natporucnik i in-tend-ant
u 111 ustaskoj diviziji u Zagrebu.
Ustasku zakletvu polozio je 6, ozujka 1942.
a u toku rata sudjelovao je u brojnlm plja--
§
I
s
ckama i zlocinima, ocemu postoje neo-spor- ni
dokazi. Kokic je iz Jugoslavije po-bjegao
15. svibnja 1945. zatim krace vrije-me
zivio u Austriji, Italiji i Argentini, oda-kle
se prebacio u Australiju, gdje se zapo-sli- o
u ministarstvu rada i postao cak visi
funkcionar u odjelu za useljenicka pitanja.
Najveci broj emigranata iz Jugoslavije
prolazio je kroz njegov odjel; ondje su bili
,podvrgnuti specijalnoj obradi i ustaskoj
indoktrinaciji, a nakon toga uclanjivani u
fasisticke organizacije. Ono sto nije pola-zil- o
za rukom Kasicu, Romcu, Bujanovicu,
Roveru, Maricu i Lovokovlcu, ucinio bi Ivo
Kokic koji je, zbog svojeg polozaja u mini-starstvu
rada i sprege s policijom, imao
siroke .ovlasti i mogucnosti. '
Snaznu potporu u antijugoslavenskoj
djelatnosti u Australiji Rover, Kasic, Ma-rie,
Lovokovic i ostali imali su i u dvojici
besposlicara i avanturista, Gezi PaStyju i
Josipu Senicu, koji su 1953. odnosna-1957- .
godine pobjegli iz Jugoslavije jer je bilo
otkriveno da su izvrsili vise krivicnih dje-la.
Taj kriminalni tandem posebno je po-glav- lje
u aktivnosti ustaske emigracije u
Evropi i prekomorskim zemljama te iz-vanre-dna
ilustracija mracne strane. tvr-doc- e
i bijede emigrantskog zivota. Kad je
utvrdeno da su prisvojili veliku svotu nov-c- a
koji je pripadao Roveru i njegovim do-glavnicir-na,
ali i da su suvisni u svim dalj-nji- m
planovima. najblizi suradnici su ih li-kvid-irali
bez milosti: Senic je 9. ozujka
1972. izresetan revolverskim mecima u ho-telsk- oj
sobi u Heidelbergu. a za Pastyja se
i ne zna kako je ubijen, jer les nikada nije
pronaden. Nestao je u misterioznim okol-nosti- ma
1965. godine u Nici.
Dio tog opskurnog mozaika cinio je i te-roristi-cki
tandem Andric-Ambro- z i Adolf,
koji su 1972. likvidirani u Jugoslaviji. 0
svima njima - od svecenika Josipa Kasi-c-a,
pa do brace Andric - ASIO je imala
veoma bogate dosjee. Dorde Liana
s! s s&v0~OrCniv9K0v4vcr.
UMRO POSLJEDNJI
ROB!
SAO PAULO — I da nije umro
u 121 godini zivota, kao jedan od
najstarijih stanovnika Brazila,
smrt Waldomira Silve nedvoj-ben- o
bi pobudila veliku paznju.
Jer, Waldomiro je bio posljednji
bivsi rob u Brazilu, koji je ukida-nj- e
ropstva u toj juznoamerickoj
zemlji nadzivio za punih 98 godi-na.
U Brazil je stigao upotpalub-lj- u
jednog broda za prijevoz robe
jos 1882. godine, a sest godina ka-snije
princeza Isabel koja je na
prijestolju zastupala buduceg
kralja Pedra II, potpisala je za-ko- n
o ukidanju ropstva, koji je
inicirao poslanik Joao Alfredo.
No, Waldomiro je i nakon ukida-nj- a
ropstva ostao zivjeti u obitelji
svojih bivsih "vlasnika", a u nji-hov- oj
kuci u Rio de Janeiru je
umro, nekoliko mjeseci nakon
sto se ozenio s jednom 58-godi-snj-om
zenom koja gaje njegova-la- .
ZABRANJENO
ZA VOJNIKE!
WASHINGTON - Americki
vojnici u skladu s naredbom mi-nist- ra
obrane Caspara Weinber-gera- ,
ubudu5e vise пебе smjeti
sudjelovati u aktivnostima
grupa i organizacija kakva je, na
primjer, Ku Klux Klan. Bez ob-zira
jesu li u uniformi ili civilu i
gdje se takve manifestacije od-rzavaj- u,
aktivnim pripadnicima
ameri6kih oruianih snaga nije
dopusteno, pi§e u Weinbergero-vo- j
naredbi, da se aktivno
uklju6e u rad uneonacisti6kih
grupa ili onih koje zagovaraju su-permac- iju
bijelaca i svih onih or-ganizacija
koje se zaMu za disk-riminaci- ju
na temelju rase, boje
vjere ili nacionalnosti", Weinber-gerov- a
naredba ipak ne sabra-njuj- e
i — clanstvo u takvim ©rga
nizacijama!