Nase Novine, March 02, 1983

              I ' ' ( 1% (I 4,4 ' - 1Ц J. 1 4 У ,, v 'it
14— NA§E NOVINE, Decembar 21, 1983.
SNAZNO ORUDJE MIRA
Nastavak sa st. 13
zivot umjesto smrti. Hi da objasni cov-jecj- u sklonost k obienom ljudskom
moralu u lice beskrajnog pritiska da
se sve prepusti nasilju konacnog rje-Sen- ja
za sve nas. Svi mira da biramo,
nama je potreban moralitet, i trebalo
da proizadje neka vrsta literature iz
orijaskog sukoba koji nas zaokruzuje
— u nasem privatnom zivotu i nasoj
drustvenoj sredini.
Mi moramo obnavljati moralnu at-mosfe- ru
u kojoj zivimo, ne propovje-danje- m
vec pronalazenjem prave is-ti- ne
u nasem zivotu je smotan raznim
konfrontacijama izmedju unistenja i
prezivljenja. U istom smislu, mir je
proizvod naseg drustva isto koliko i
rat. Ali ako je rat rezultat nagovara-nja- ,
prevare, ispiranja mozga i ruse-nj- a svih nasih inteligentnih osjetila,
onda u gubljenju nase nevinosti za zi-vot
ima sirovine za mirovnu literatu-ru- ,
ne zato da nadjemo nesto o cemu
cemo pisati vec zato cime je zivot sa-d- a
povezan. To je sto smo svi slijedili
i sto ce efektirati svakoga od nas. Ka-k- o onda da se drzimo, jer bez razlike
sta se dogodi s ljubavi i osjecajima i
svadjama, cak i seksu, sada imamo
sjenu nad sobom. Ako giedamo preko
ramena Sta upravlja nasim nadama
za prezivljenje, onda sve sto radimo
u obicnom zivotu mora biti mjereno
buducnoscu koja je ugrozena.
Cak i onda kad uzmem dje6ju knji-g- u ja hocu da pronadjem kakvim stra-hotam- a
utjece na djecu da misle i os-jecaj- u. Utjecaj koga drzanje odraslih
ima na djecu provladi se kroz djecju
literaturu, i pritisak na mlade da pri-hva- te nasilje, neprijateljstvo, mrznju
i prevaru je potpuno normalan. Pos-toj- e brutalne, porazne komidne knji-g- e, raspardavane u milijunima prim-jerak- a
u svim Zapadnim zemljama.
Rat u tim komi6nim knjigama postaje
igra, sportska arena za oruzani su-ko- b
koji treba da uvjeri djecake da
je rat dokaz odraslosti.
Knjige i komici i televizija i filmovi
prenijeli su nasilje u svemir. Skoro
svakog dana mozemo vidjeti nesto na
televiziji, ili uzeti komicnu ili drugu
knjigu koja prikazuje buducnost u
svemiru kao nasilje ili ruzna tudja
stvorenja koja prijete i ubijaju. Kazu
da je to samo sala. Ali uzmimo sve
skupa, napravimo jigsaw, komadic po
komadic, i ono cime su nasa djeca ok-ruze- na je naobrazba, cak i upute u
sisteme koji utjecu na same temelje
njihovog misljenja kao mladih ljudi
i odraslih. Djecu uce tako da ubijaju
prije nego ih uce kako da zive.
Glavni argumenat u svom torn nasi-lju
i trulezi u пабој literaturi je da
odrazava zivot, i da je u svakom slu-caj- u
tocno, da se ljudi tako ponasaju,
misle i osjecaju. Nismo li svi mi ko-ruptira- ni? Zasto onda da turamo gla-v- u
u pijesak? Literatura dobro— na-mjern- ih ili moralno ponavljanje pro-popovjedni- ka bilo bi toliko dosadno
da im nitko ne bi ni vjerovao. A
to je djelomicno istinito, samo dje-lomicno.
Ono sto je trulo u nasem drustvu je
problem koga se mora suociti, i tko
ce citati literaturu koja nam govon
lazi o nama da nas uvjeri da bude-m- o dobri? Ne radi se o tome. Zivot je
raznovrsan l pun suprotnosti. Mi tre-ba
da giedamo u fizicko nasilje koje
nas suocava. Pa ipak, izgleda logicno
da ce vecina ljudi radje izabrati zivot
nego smrt, i nenasilje prije nasilja.
Ako je to ono zasto se borimo, zaSto
patimo, onda je jasno da je cilj cak i
konfuznog ljudskog bica da se opre-dje- li
za zivljenje. To je podrucje zi-vo- ta kome mi pisci moramo posveti-t- i
paznju, i sto treba da obnavljamo
u nasoj literaturi ako hocemo da se
spasimo. To ne mora biti mirovna li- teratura koja pocinje s velikim slo-vo- m M. To jednostavno treba biti lite-ratura
samog zivota, protiv smrti i
protiv onih koji se igraju smrti.
Neizbjezno je da u ovom sukobu i-d- eja treba vidjeti drustvene i politic-k- e razloge koji opasno iskrivljuju zi-vot.
Mnogi pisci nisu narocito politi6-k- i
opredjeljeni, oni cine §to mogu da
razumiju, ali su konfuzni. Ima pisaca
J.M i I I I I II I II I I I M I I M I II I I I I M I 1 1 I II I I I I I I II M II
v at 1 w t3 № if _J Ј Чг miJP Jfr tE ЈЦрИРиИ1счВД1!§јдРђјРР
'HI H I tl M I I II I I I I I I I I I M I M II II ! I I II I I I I I I I I I I I
koji su krajnje reakcionarni, takvih
je i previSe. Tako imamo izmjeSano
politifiko opredeljenje pisaca, a to
znaci da ih se ne moze staviti u istu
grupu s jednom idejom i jednom na-do- m
i jednim ciljem. I pisci moraju
biti naobrazeni da razumiju sta se do-gad- ja
i zasto se dogadja.
Socijalizam je suprotan kapitaliz-mu- ,
ali ima dosta ljudi koji se nazi-vaj- u
socijalistima i prihvacaju ideje
predsjednika Reagana o stacionira-nj- u
oruzja. Na drugu ruku, ima kapi-talist- a
koji nikako ne vole Reaganove
ideje o nuklearnom oruzju i boje ga
se isto koliko clanovi britanskog mi-rovn- og
pokreta. Mi imamo generala,
cak i marsala, koji se ne slazu s stacio-niranje- m
Cruise i Pershing raketa u
Evropi. Moguc je bar neki stupanj ra-zumjeva- nja,
cak i sa suprotnih ideo-loski- h
strana. Razlog za to nije pro-padan- je
ideologije vec jednostavno
shvactanje da je trka u nuklearnom
oruzju stigla do tako opasnog stupnja
da ljudi bilo kakve ideje ili shvacanja
ili karaktera pocinju uvidjati da ako
se nuklearno oruzje ne ogranici i kon-trolir- a,
mi cemo nestati sa lica Zem-lj- e.
Ovo je poucavanje u stvarnost koja
ne zahtjeva vise od obicnog razuma i
zelje da se zivi. Ali ostaje pitanje tko
nam prijeti s nuklearnim oruzjem.
Tko je taj koji vjeruje u "manifest
destiny" jednog drustva da dominira
i prilagodjava svijet svome izgledu,
ponekad i prijetnjama? Tko, na dru-gu
ruku, stalno nudi kompromise i
prijedloge za ogranicenje nuklear-no- g
urusja, pa cak i potpuno odstra-njivanje- ?
Sta je to u ova dva drustva
Sto ih navodi da zauzmu suprotnagle-dist- a
o ratu i miru?
To negdje lezi korijen problema i
tu pocinje stvarno pitanje za pisca.
Ako mi shvacamo razliku izmedju
dva druStva, i u kakvom su stanju, on-da
pocinjemo shvacati sta se dogadja.
Nitko ne tvrdi da je jedno drustvo
savrsenoo, drugo nesavrsenoo. Ima
savrsenosti i nesavrsenosti u jednom
i drugom. To nije sto treba da shvati-mo- .
Ono sto treba da znamo je otkud
potjecu razlidita gledanja. Koje druS-tv- o
priprema svoj narod za rat? A
koje upucuje svoj narod, gotovo od ro-djenj- a,
u potrebu i narav i strastve-n- u
zelju za mirom? Ako trazimo razlo-ge
za obja§njenje razlika, onda smo
na pola puta do shvatanja svjetske
krize.
Covjek koji hoce da bude komuni-kato- r
(dojavljiva£ — a sto je drugo pi-sa- c) treba da po§teno pogleda na raz-like
ako hoce da ispuni svoju ulogu
istrazivaca istine. To je sve negdje tu.
Ima na hiljade razloga zazto pisci
na Zapadu imaju teskoca u ispunja-vanj- u
njihove uloge. Ekonomicnost
izdavanja na Zapadu pretvorila se
u ekonomicnost utrzivanja sapuna.
Cak i to moze biti prihvaceno, osim
sto pretjerana ponuda "sapuna" na-li- £i
na tricarsku robu koja izaziva
svrab umjesto da opere znoj. Danas
su i dobri pisci prisiljeni na kompro-mi- s
s vulgarnoscu da bi im se nesto
odstampalo ili da bi prodali ono sto
su napisali. A ako je u toku pornogra-fija- ,
i inspirirana kao neSto prirodno,
onda pisci moraju se rvati i s tim ut-jecaje- m.
Tako prakticni problemi ta-kodj- er
cine teskoce svim piscima na
Zapadu koji hoce da duclje i dublje
zavire u covjecju dusu.
Mi moramo na neki nacin povratiti
sam princip literature, jer princip po-stoj- i.
Jedan engleski gentleman pod
imenom Viscount John Morley je u
devetnaestom stoljecu rekao da se
"literatura sastoji od svih knjiga u ko-jim- a
su moralna istina i ljudska cez-nj- a
dodirnute velikodusjem, zdra-vo- m
pamecu i privlacnoscu forme".
Mi se sada suocavamo problemom zi-vota
i smrti, i to je gdje dolazi veli-kodusj- e,
ne samo od plemenitosti du-h- a
vec zbog potrebe za velicinom i si-rin- om
fantaziranja. Ako mi sada ne
mozemo prosiriti svoj pogled na zi
vot, onda 6e literaturi doci kraj kad
nas svijet kazni za naS propust.
Mi smo prije svega i iznad svega,
muSkarci i zene koji hodamo ulicama
kao i svi ostali. I mi moramo ciniti
ono sto cine ostale inteligentne oso-b- e.
Nekada nije ni vaznoda li smo
pisci ili nismo. Vazno je samo da
stvaramo savez s onima koji traze
stvarno nuklearno razoruzanje, stvar-no
nuklearno zamrzavanje, stvarni
ugovor o ogranicavanju oruzja. Dru-go- g
izbora vise nema. Stavljanje pe-r- a
na papir mora imati neku vrijed-nos- t,
inace to nije vrijedno zanima-nje- .
Ako je pisanje ono sto najbolje
mozemo, onda je to ono sto treba da
cinimo.
To nije jednostavna stvar izmedju
mira i rata, tko je taj sto hoce rat, a
tko hoce mir. To je svestrani ljudski
problem koga suocavamo, i s kojim
moramo da se rvamo u svom dnevnom
zivotu kao i u svom profesionalnom
zivotu. Mi takodjer, imamo tradiciju
i ona je casna, tradicija pisaca koji
mrze rat, pa iako se nisam slozio s
ocemo o Barbusse— ovoj knjizi Le
fen, mi smo se slozili da je ona protiv
rata. To je gdje je tradicija nastala za
mene i nastavljena do danas zajedno
s glasovitim i najboljim piscima. Ona
ide dalje od Barbusse— a jer su nasi
bolji pisci uvijek bili na strani zivota,
a to je ono sto se racuna. To je gdje
smo se moj otac i ja mogli sloziti o
Barbusse— u i ostalima. Oni su ljubili
zivot, a ne smrt.
(Preveo: Stjepan MIOSIC)
OVENOVA UTOPIJA
Pre zajednicke publicisticke de-latno- sti
sa Karlom Marksom, Fridrih
Engels je nekriticki prihvatao komu-nistick- e
koncepcije utopijskog soci-jalizm- a.
Tako je u dva govora u
Elberfeldu (1845) izneo shvatanje
komunizma koje je Marks nazivao
"grubim, nemisaonim komuniz-mom- ".
Engels 1845. izjednacava
zajednicu sa drzavom, odnosno
takvom centralnom upravom koja bi
imala da rukovodi ne samo pojedi-ni- m
stranama drustvenog zivota, vec
i drustvenim zivotom u ceiini. Na
ovom mestu, Engels potpuno prih-vat- a,
kao "najprakticniju i najrazra-deniju- ",
Ovenovu utopiju "kasarn-skog- "
komunizma, prikazujuci ka-sar- ne
za stanovanje, sa jednim
zajednickim domacinstvom, kao
prototip komunistickog drustva. Is-tic- uci
ovaj vid komunizma kao
dugorocni cilj i ideal, Engels, kao
neposredni zadatak, istice da se
drzava proglasi za opsteg vlasnika i
kao takva upravlja javnom svojinom
za javno dobro.
П
§3 Ш
L %&ffIA-&-&- l' Vss: J =Z.
— Kako znas da nas ne gledaju preko ne-ko- g
TV satelita?