000148 |
Previous | 12 of 16 | Next |
|
small (250x250 max)
medium (500x500 max)
Large
Extra Large
large ( > 500x500)
Full Resolution
|
This page
All
|
л
?s
u
ВВВВ?У?Т''!ДЗВВ
4 f .,' i ?
ВнХВвВвИЕШШЈв
March 0, 1077 3
IZ KNJIGE NIKOLE DRENOVCA "OD OLTARA DO REVOLUQONARA"
Glavnl urednik "Slobodne гебГ Mirko
Markovi6, u svojo] broSuri "Borba u Americl
za novu Jugoslaviju", piSe o Sveslovenskom
kongresu, izmedu ostaloga, i sledede:
"Kada se saznalo da je izabrano nekoliko
hiljada delegata, kada se saznalo za odluku
Predsednlka Sjedinjenih Ameri6kih Drzava,
kod slovenske reakcije je nastala panika. Po-sled- nji
рокиба] reakcije, da pozivom za "ap-stiniranj- e" omete dolazak delegata, propao
je. Slovenske organlzaclje su sa oduSevlje-nje- m prlhvatile ideju sveslovenskog jedlnstva
za ротоб slovenskim zemljama u Evropl, za
Sto ve6u mobilizaclju snaga Amerike u anti-hltlerovs- koj koallcijl. Iz svih drzava Amerike
uputlle su se mnogobrojne delegacije prema
Detroitu, dok su vodstva faSisti6kih gruplca,
na brzu ruku, poslednjeg dana иоб! otvaranja
Kongresa, odrzavala sastanke sa dnevnim
redom: Sto da se radl? 161 u Detroit Hi ne 161?
Tako su, na primer, uprava Srpskog narod-no- g
saveza i vodstvo Eparhije odrzali 22. ap-ri- la tajni sastanak u Geri (Indiana), na kome
su raspravljali pitanje, da li da idu u Detroit Hi
ne? Jedni su bili za to da se ide, i da se na
Kongresu podnese jedan "memorandum", da
se "izazove dar-m-ar na kongresu". Zagrejani
odbranaSi su bili protiv odlaska. Napokon je
prevladao predlog za odlazak, posle cega su
oni izradili neki "memorandum" protiv Hrva-t- a, Slovaka, Bugara i komunista, koji su dru-- gi dan podneli odboru Kongresa. Odbor ga je
jednostavno odbacio. Jedan od najvecih ho-te- la
u Detroitu — "Kadilak", bio je pun dele-gata.
Prvi put u istoriji okupili su se ameriCki
Sloveni na jednom zajednifckom sastanku.
Najvedi broj delegata doSao je od jugoslo-venskl- h
organizacija. Samo srpskih delegata
bilo je 354. To je bila najveca delegacija po-jedi- ne nacionalhegrupe. Srpski faSisti iz "Sr-psk- e
narodne odbrane" bili su zaista izolova-n- i
i zaprepaSdeni. A vladiku Dionisija, koji je
u stvari doSao ne da ufiestvuje ve6 da protest-vuj- e,
Kongres je izabrao u PredsedniStvo —
na bini u velikoj dvorani Sirijen Mosk! Nije
znao Sta da radi: da li da protestvuje, ill da
izrazi zahvalnost na dodeljenoj mu 6asti?
Ipak je seo u PredsedniStvo, i StaviSe, posle
ruskog episkopa Venijamina, ustao i — bla-goslov- io
Kongres!"
Kad je saznao da je vladika Dionisije bio
izabran u PredsedniStvo Kongresa, i da je cak
"blagoslovio" njegov rad, Jovan Ducl6 je re-ka- o:
"Njegovo preosveStenstvo episkop Dio-nisije
vol! da isti6e kako je roden pod krus-ko- m
i on to, izodredenih razloga, Cesto po-navl- ja.
Medutim, nije tragedija u tome Sto je
on roden pod kruSkom, ve6 je tragedija u to-me
Sto je on ostao pod kruSkom".
Slabog karaktera, perfidan i dvolifian,
vladika Dionisije je bio samo jedna od lutaka
na odbranaSkoj politifikoj sceni. Konce je
drzao Jovan Ducl6 I odludivao kako ce i kad
koja lutka da zaigra. On bi znao da se, 1 posle
najpodlijih napada na Maletica, Glocara i
mene, kada bismo se naSli s njim licem u li-ce,
ponaSa tako kao da su odnosi medu na-m-a
u najboljem redu. Karakteristi6an je, u
torn pogledu, slu6aj sa Sveslovenskog kon-gresa,
kada je prlstao da ude u PredsedniSt-vo
toga Kongresa, koji ce, koliko sutra, sa
vladlCanskog trona, prokleti I nazvati "lakrdi-jom- "
I "komunistiSkom zamkom". A trebalo
ga je samo vldeti u druStvu najuglednijih ak-tivi- sta
naprednlh slovensklh organizacija!
,..wrtJm'H""1' u. Itfc !7ПТЛиГП(ПТ!уГГ.ма A_i, w M "л-јдч1Јј4-
.,Ч U--.Wi-ivk,
j,wa№ahhi n лЗДиГ uVjfiJM I itf Ид 'JW №ОД ЈМ&Ј '
ЈГц--
и" .J UW % t n-- " Mni --.цч "'
Duge, prosede brade, sa vladicanskom kami-- -
lavkom na glavl i pozla6enom panagijom oko
vrata, sedeo je pored Luja Adamifia s jedne, i
Oorda Pirinskog, aktiviste naprednih Make-donac- a, s druge strane. Razgovarao je lice-mem- o
o potrebi Sirenja "hriS6anske ljubavi"
medu Slovenima i ljudima uopSte. 1пабе, po-zna- to
je bilo, da ga je Jovan DuCic smatrao
primitivcem i prostakom (koji posle jela vilju-Sko- m
ceSIja bradu), all ga je podnosio zbog
njegovog uticaja na jedan deo pravoslavne
pastve, I zbog cina u crkvenoj hijerarhiji.
VrativSi se sa Kongresa zatekao sam u
parohiji dvojicu "bra6e u Hrlstu", protojereja
Milovana Sundica iz Vilmerdinga i kaludera
Danila Kozomaru iz Klaertona, koji su doSli
da, iza mojih leda, podsti6u moje parohijane
na akciju protiv mene. U stanu llije VraCarica
odrzali su sa najzadrtijlm odbranaSima sasta-nak,
stvotivSi plan o mom isterivanju sa paro-hij- e. Na torn sastanku bilo je dogovoreno da
prvi deo "kongresa" bude odrzan u Cikagu, a
drugi — ,u manastiru Sv. Save, u Libertivilu.
Saznao sam da je Jovan Du6i6, preko svojih
ljudi, preduzeo mere da se ja, kao "izdajnik
srpstva" Sto pre odstranim iz parohije.
Razumljivo je da sam se,u tim danima
stvarno osecao nelagodno i, kako se ono ka-z- e, kao na zeravici. PodrSka, koju su mi pru-za- li
drugovi Strahinja Maletic i Emilijan Glo-ca- r, zna6ila je mnogo za mene. Dok me je
Glocar bodrio i savetovao da zbog politike ne
zabatallm svoj knjizevni rad, Maletic, cija su
bra6a NebojSa i Slobodan bili istaknuti ko-munisti- fiki aktivisti u Sremu i dali svoje zivo-t- e
u borbi protiv okupatora, podsticao me je
na joS odlufinije angazovanje za stvar napred-no- g
pokreta medu ameri6kim Srbima. Svojim
najblizim prijateljlma u parohiji pokuSavao
sam da objasnim dogadaje u "starom kraju"
ukazuju6i im na razorno delovanje takozvane
"Srpske narodne odbrane", koja se, s lozin-ko- m "Srbi na okup" unela veliku pometnju
medu Srbima Sirom Amerike.
Jednog dana posetili su me moji ugledni
parohijani, Mihajlo Srdic, nadzornik u velikoj
topionicizeleza, i DuSan Vukobratovi6, ruko-vodil- ac jednog fabriCkog odelenja. Uznemire-n- i
dogadajima u Jugoslaviji doSli su da 6uju
od mene, da li je istina ono Sto piSe "Ameri-kans- ki Srbobran" o Hrvatima. Rekao sam im
da Amerikanski Srbobran obmanjuje, laze i
zavodi naS prostoduSni iseljenicki narod. Ta-d- a
je Mihajlo Srdic predlozio da se u crkvenoj
dvorani Sto hitnije odrzi zbor svih parohijana
na kom zboru bi trebalo da iznesem istinu o
dogadajima u Jugoslaviji. Prihvatio sam pre- dlog, sazvao veliki narodni zbor i na torn zbo-ru,
u dupke punoj dvorani, govorio o potrebi
jednoduSne pomocl naSem postradalom na-ro- du
u Jugoslaviji, o nakaznosti Sovinizma, o
znafiaju i ulozi Srpskog naprednog pokreta.
Da bih sluSaoce ubedio u Stetnost pisanja
"Amerikanskog Srbobrana", posluzio sam se
nekim citatlma njegovih tekstova pisanim
иоб! samog rata.
U broju od,12. januara 1939. godine, o
prilikama u Jugoslaviji, "Amerikanski Srbo-bran"
je, izmedu ostaloga, pisao:
"Crvena Stampa u IseljeniStvu nepresta-n-o trubi da je Jugoslavia postala Hitlerova I
Musolinijeva kolonija. Neprestano vi6e crve-na
Stampa da jeg. Milan Stojadinovi6 prodao
Jugoslavlju Hitleru I Musoliniju. Ko god poz-najedanaSnjepri- llke
u Jugoslaviji, on zna da
Jugoslavia nikada do sada nije bila samosta-Inij- a
i nezavisnija".
U broju od 13. januara 1939. godine "A-merikan- ski Srbobran" piSe sledece:
"Na svim polozajima koje je zauzimao g.
Acimovi6 se istakao kao odll6an poznavalac
struke, druStvenih i politiCklh problema i u
svim poslovima pokazao je najbolje uspehe I
rezultate". (Re6 je o Milanu A6imovicu, zlog-glasno- m ministru unutraSnjih poslova u vladi
Milana Stojadinovi6a).
Pred masom parohijana profiitao sam,
копабпо, i tre6i citat iz "Amerikanskog Srbo-brana",
izvaden iz Clanka pod naslovom "Iz-bo- ri
u Jugoslaviji". Taj citat glasi:
"Uspeh politike dr. Milana Stojadinovica
lezi u tome Sto je za nepune tri godine stvorio
politi6ku prijateljsku atmosferu sa mo6nim i
jakim naSim susedima, a na prvom mestu sa
Italljom i Nema6kom. To je jedan od najjafiih
politidkih uspeha dr. Milana Stojadinovica".
Zamolio sam okupljene parohijane da
navedeno pisanje "Amerikanskog Srbobra-na"
uporede sa situacijom u kojoj se Jugos-lavia
naSIa 1941-v- e godine. Tom prilikom
sam pred parohijane izneo i neoborive doka-z- e
o vezama "Srpske narodne odbrane" sa fa-Sistid- kim rezimom u okupiranoj Jugoslaviji.
U tiSini, u kojoj se muva mogla 6uti, iznosio
sam 6injenice koje su, to je bilo ofiigledno,
imale neobiCno snazno dejstvo na sve prisut-n- e.
Ukazujuci prvo na izdajnicki politidki rad
Dimitrija Ljoti6a, naglasio sam da je петаб-k- a
okupaciona vlast obrazovala 29. avgusta
1941-v- e godine u Beogradu takozvanu "Vla-d- u
srpskog spasa" sa Milanom Nedidem na
6elu. Pozvao sam sluSaoce da obrate paznju
na6injenicu, daje Milan Nedi6, koga "Ame-rikanski
Srbobran" naziva "spasiteljem srp-skog
naroda", dobio od Hitlera dozvolu da
osnuje svoju "Srpsku drzavnu strazu", kojoj
je bio glavni zadatak, ротоб Nemcima u bor-bi
protiv partizana. Da bi moje izlaganje bilo
Sto ubedljivije, naveo sam da su u Kragujev-c- u
Nemci, uz ротоб Nedi6evih ljudi, strelja-n- i
preko 7.000 Srba, uklju6iv dake i profesore
kragujeva6ke gimnazije, dasu u Sapcu, Kra-Ijev- u
i drugim gradovima Srbije izvrSili sli6ne
pokolje, koji se nisu mogli uporediti ni sa,
jednim zlo6inom, osim sa onim koji su izvrSi-li
krvolo6ni Paveli6evi ustaSe nad Srbima u
Hrvatskoj.
Nekako tih dana stize u Ameriku kralj
Petar. Potom sledi Sedmi vidovdanski kon-gres.
Povodom tog Kongresa zeleo bih da
podvu6em гпабајпа reSenja koja su na njemu
donesena. Glavno reSenje se sastojalo u od-lu6no- sti da se pozrtvovano radi na slozi i ko-opera- ciji izmedu Srba, Hrvata i Slovenaca u
Americi, i da se 6im pre sazove Jugosloven-sk- i
kongres u Klivlandu. U tu svrhu izabran je
jedan odbor kome je na 6elu bio prota Jovan
Krajnovid. Kongres je poslao telegrafske po-zdra- ve Ruzveltu, kralju Petru i Staljinu. Tako-d- e
je izabran odbor kome je stavljeno u zada-tak
da odmah ode u Njujork i pozdravi kralja
Petra. U Njujorku, u audijenciji kod kralja, bi-li
su i predstavnici Hrvata i Slovenaca. Ceo
glavni odbor Hrvatske bratske zajednice, sa
predsednikom Butkovi6em na 6elu, doSao je
da pozdravi kralja. Butkovi6 je odrzao lep go-vo- r. Ceo glavni odbor Slovenske potporne Je-dno- te je takode bio tamo. DoSlo je i mnogo
katol!6kih sveStenika. Imao sam priliku da u
Njujorku I Detroitu razgovaram sa nekim pre-dstavnici- ma атепбке i jugoslovenske vlade
o stvarima koje su bile u interesu pomo6i na-
Sim narodima u Jugoslaviji. (Nastavi6e se)
Object Description
| Rating | |
| Title | Nase Novine, May 04, 1977 |
| Language | sr; hr |
| Subject | Yugoslavia -- Newspapers; Newspapers -- Yugoslavia; Yugoslavian Canadians Newspapers |
| Date | 1977-03-09 |
| Type | application/pdf |
| Format | text |
| Rights | Licenced under section 77(1) of the Copyright Act. For detailed information visit: http://www.connectingcanadians.org/en/content/copyright |
| Identifier | nanod2000010 |
Description
| Title | 000148 |
| OCR text | л ?s u ВВВВ?У?Т''!ДЗВВ 4 f .,' i ? ВнХВвВвИЕШШЈв March 0, 1077 3 IZ KNJIGE NIKOLE DRENOVCA "OD OLTARA DO REVOLUQONARA" Glavnl urednik "Slobodne гебГ Mirko Markovi6, u svojo] broSuri "Borba u Americl za novu Jugoslaviju", piSe o Sveslovenskom kongresu, izmedu ostaloga, i sledede: "Kada se saznalo da je izabrano nekoliko hiljada delegata, kada se saznalo za odluku Predsednlka Sjedinjenih Ameri6kih Drzava, kod slovenske reakcije je nastala panika. Po-sled- nji рокиба] reakcije, da pozivom za "ap-stiniranj- e" omete dolazak delegata, propao je. Slovenske organlzaclje su sa oduSevlje-nje- m prlhvatile ideju sveslovenskog jedlnstva za ротоб slovenskim zemljama u Evropl, za Sto ve6u mobilizaclju snaga Amerike u anti-hltlerovs- koj koallcijl. Iz svih drzava Amerike uputlle su se mnogobrojne delegacije prema Detroitu, dok su vodstva faSisti6kih gruplca, na brzu ruku, poslednjeg dana иоб! otvaranja Kongresa, odrzavala sastanke sa dnevnim redom: Sto da se radl? 161 u Detroit Hi ne 161? Tako su, na primer, uprava Srpskog narod-no- g saveza i vodstvo Eparhije odrzali 22. ap-ri- la tajni sastanak u Geri (Indiana), na kome su raspravljali pitanje, da li da idu u Detroit Hi ne? Jedni su bili za to da se ide, i da se na Kongresu podnese jedan "memorandum", da se "izazove dar-m-ar na kongresu". Zagrejani odbranaSi su bili protiv odlaska. Napokon je prevladao predlog za odlazak, posle cega su oni izradili neki "memorandum" protiv Hrva-t- a, Slovaka, Bugara i komunista, koji su dru-- gi dan podneli odboru Kongresa. Odbor ga je jednostavno odbacio. Jedan od najvecih ho-te- la u Detroitu — "Kadilak", bio je pun dele-gata. Prvi put u istoriji okupili su se ameriCki Sloveni na jednom zajednifckom sastanku. Najvedi broj delegata doSao je od jugoslo-venskl- h organizacija. Samo srpskih delegata bilo je 354. To je bila najveca delegacija po-jedi- ne nacionalhegrupe. Srpski faSisti iz "Sr-psk- e narodne odbrane" bili su zaista izolova-n- i i zaprepaSdeni. A vladiku Dionisija, koji je u stvari doSao ne da ufiestvuje ve6 da protest-vuj- e, Kongres je izabrao u PredsedniStvo — na bini u velikoj dvorani Sirijen Mosk! Nije znao Sta da radi: da li da protestvuje, ill da izrazi zahvalnost na dodeljenoj mu 6asti? Ipak je seo u PredsedniStvo, i StaviSe, posle ruskog episkopa Venijamina, ustao i — bla-goslov- io Kongres!" Kad je saznao da je vladika Dionisije bio izabran u PredsedniStvo Kongresa, i da je cak "blagoslovio" njegov rad, Jovan Ducl6 je re-ka- o: "Njegovo preosveStenstvo episkop Dio-nisije vol! da isti6e kako je roden pod krus-ko- m i on to, izodredenih razloga, Cesto po-navl- ja. Medutim, nije tragedija u tome Sto je on roden pod kruSkom, ve6 je tragedija u to-me Sto je on ostao pod kruSkom". Slabog karaktera, perfidan i dvolifian, vladika Dionisije je bio samo jedna od lutaka na odbranaSkoj politifikoj sceni. Konce je drzao Jovan Ducl6 I odludivao kako ce i kad koja lutka da zaigra. On bi znao da se, 1 posle najpodlijih napada na Maletica, Glocara i mene, kada bismo se naSli s njim licem u li-ce, ponaSa tako kao da su odnosi medu na-m-a u najboljem redu. Karakteristi6an je, u torn pogledu, slu6aj sa Sveslovenskog kon-gresa, kada je prlstao da ude u PredsedniSt-vo toga Kongresa, koji ce, koliko sutra, sa vladlCanskog trona, prokleti I nazvati "lakrdi-jom- " I "komunistiSkom zamkom". A trebalo ga je samo vldeti u druStvu najuglednijih ak-tivi- sta naprednlh slovensklh organizacija! ,..wrtJm'H""1' u. Itfc !7ПТЛиГП(ПТ!уГГ.ма A_i, w M "л-јдч1Јј4- .,Ч U--.Wi-ivk, j,wa№ahhi n лЗДиГ uVjfiJM I itf Ид 'JW №ОД ЈМ&Ј ' ЈГц-- и" .J UW % t n-- " Mni --.цч "' Duge, prosede brade, sa vladicanskom kami-- - lavkom na glavl i pozla6enom panagijom oko vrata, sedeo je pored Luja Adamifia s jedne, i Oorda Pirinskog, aktiviste naprednih Make-donac- a, s druge strane. Razgovarao je lice-mem- o o potrebi Sirenja "hriS6anske ljubavi" medu Slovenima i ljudima uopSte. 1пабе, po-zna- to je bilo, da ga je Jovan DuCic smatrao primitivcem i prostakom (koji posle jela vilju-Sko- m ceSIja bradu), all ga je podnosio zbog njegovog uticaja na jedan deo pravoslavne pastve, I zbog cina u crkvenoj hijerarhiji. VrativSi se sa Kongresa zatekao sam u parohiji dvojicu "bra6e u Hrlstu", protojereja Milovana Sundica iz Vilmerdinga i kaludera Danila Kozomaru iz Klaertona, koji su doSli da, iza mojih leda, podsti6u moje parohijane na akciju protiv mene. U stanu llije VraCarica odrzali su sa najzadrtijlm odbranaSima sasta-nak, stvotivSi plan o mom isterivanju sa paro-hij- e. Na torn sastanku bilo je dogovoreno da prvi deo "kongresa" bude odrzan u Cikagu, a drugi — ,u manastiru Sv. Save, u Libertivilu. Saznao sam da je Jovan Du6i6, preko svojih ljudi, preduzeo mere da se ja, kao "izdajnik srpstva" Sto pre odstranim iz parohije. Razumljivo je da sam se,u tim danima stvarno osecao nelagodno i, kako se ono ka-z- e, kao na zeravici. PodrSka, koju su mi pru-za- li drugovi Strahinja Maletic i Emilijan Glo-ca- r, zna6ila je mnogo za mene. Dok me je Glocar bodrio i savetovao da zbog politike ne zabatallm svoj knjizevni rad, Maletic, cija su bra6a NebojSa i Slobodan bili istaknuti ko-munisti- fiki aktivisti u Sremu i dali svoje zivo-t- e u borbi protiv okupatora, podsticao me je na joS odlufinije angazovanje za stvar napred-no- g pokreta medu ameri6kim Srbima. Svojim najblizim prijateljlma u parohiji pokuSavao sam da objasnim dogadaje u "starom kraju" ukazuju6i im na razorno delovanje takozvane "Srpske narodne odbrane", koja se, s lozin-ko- m "Srbi na okup" unela veliku pometnju medu Srbima Sirom Amerike. Jednog dana posetili su me moji ugledni parohijani, Mihajlo Srdic, nadzornik u velikoj topionicizeleza, i DuSan Vukobratovi6, ruko-vodil- ac jednog fabriCkog odelenja. Uznemire-n- i dogadajima u Jugoslaviji doSli su da 6uju od mene, da li je istina ono Sto piSe "Ameri-kans- ki Srbobran" o Hrvatima. Rekao sam im da Amerikanski Srbobran obmanjuje, laze i zavodi naS prostoduSni iseljenicki narod. Ta-d- a je Mihajlo Srdic predlozio da se u crkvenoj dvorani Sto hitnije odrzi zbor svih parohijana na kom zboru bi trebalo da iznesem istinu o dogadajima u Jugoslaviji. Prihvatio sam pre- dlog, sazvao veliki narodni zbor i na torn zbo-ru, u dupke punoj dvorani, govorio o potrebi jednoduSne pomocl naSem postradalom na-ro- du u Jugoslaviji, o nakaznosti Sovinizma, o znafiaju i ulozi Srpskog naprednog pokreta. Da bih sluSaoce ubedio u Stetnost pisanja "Amerikanskog Srbobrana", posluzio sam se nekim citatlma njegovih tekstova pisanim иоб! samog rata. U broju od,12. januara 1939. godine, o prilikama u Jugoslaviji, "Amerikanski Srbo-bran" je, izmedu ostaloga, pisao: "Crvena Stampa u IseljeniStvu nepresta-n-o trubi da je Jugoslavia postala Hitlerova I Musolinijeva kolonija. Neprestano vi6e crve-na Stampa da jeg. Milan Stojadinovi6 prodao Jugoslavlju Hitleru I Musoliniju. Ko god poz-najedanaSnjepri- llke u Jugoslaviji, on zna da Jugoslavia nikada do sada nije bila samosta-Inij- a i nezavisnija". U broju od 13. januara 1939. godine "A-merikan- ski Srbobran" piSe sledece: "Na svim polozajima koje je zauzimao g. Acimovi6 se istakao kao odll6an poznavalac struke, druStvenih i politiCklh problema i u svim poslovima pokazao je najbolje uspehe I rezultate". (Re6 je o Milanu A6imovicu, zlog-glasno- m ministru unutraSnjih poslova u vladi Milana Stojadinovi6a). Pred masom parohijana profiitao sam, копабпо, i tre6i citat iz "Amerikanskog Srbo-brana", izvaden iz Clanka pod naslovom "Iz-bo- ri u Jugoslaviji". Taj citat glasi: "Uspeh politike dr. Milana Stojadinovica lezi u tome Sto je za nepune tri godine stvorio politi6ku prijateljsku atmosferu sa mo6nim i jakim naSim susedima, a na prvom mestu sa Italljom i Nema6kom. To je jedan od najjafiih politidkih uspeha dr. Milana Stojadinovica". Zamolio sam okupljene parohijane da navedeno pisanje "Amerikanskog Srbobra-na" uporede sa situacijom u kojoj se Jugos-lavia naSIa 1941-v- e godine. Tom prilikom sam pred parohijane izneo i neoborive doka-z- e o vezama "Srpske narodne odbrane" sa fa-Sistid- kim rezimom u okupiranoj Jugoslaviji. U tiSini, u kojoj se muva mogla 6uti, iznosio sam 6injenice koje su, to je bilo ofiigledno, imale neobiCno snazno dejstvo na sve prisut-n- e. Ukazujuci prvo na izdajnicki politidki rad Dimitrija Ljoti6a, naglasio sam da je петаб-k- a okupaciona vlast obrazovala 29. avgusta 1941-v- e godine u Beogradu takozvanu "Vla-d- u srpskog spasa" sa Milanom Nedidem na 6elu. Pozvao sam sluSaoce da obrate paznju na6injenicu, daje Milan Nedi6, koga "Ame-rikanski Srbobran" naziva "spasiteljem srp-skog naroda", dobio od Hitlera dozvolu da osnuje svoju "Srpsku drzavnu strazu", kojoj je bio glavni zadatak, ротоб Nemcima u bor-bi protiv partizana. Da bi moje izlaganje bilo Sto ubedljivije, naveo sam da su u Kragujev-c- u Nemci, uz ротоб Nedi6evih ljudi, strelja-n- i preko 7.000 Srba, uklju6iv dake i profesore kragujeva6ke gimnazije, dasu u Sapcu, Kra-Ijev- u i drugim gradovima Srbije izvrSili sli6ne pokolje, koji se nisu mogli uporediti ni sa, jednim zlo6inom, osim sa onim koji su izvrSi-li krvolo6ni Paveli6evi ustaSe nad Srbima u Hrvatskoj. Nekako tih dana stize u Ameriku kralj Petar. Potom sledi Sedmi vidovdanski kon-gres. Povodom tog Kongresa zeleo bih da podvu6em гпабајпа reSenja koja su na njemu donesena. Glavno reSenje se sastojalo u od-lu6no- sti da se pozrtvovano radi na slozi i ko-opera- ciji izmedu Srba, Hrvata i Slovenaca u Americi, i da se 6im pre sazove Jugosloven-sk- i kongres u Klivlandu. U tu svrhu izabran je jedan odbor kome je na 6elu bio prota Jovan Krajnovid. Kongres je poslao telegrafske po-zdra- ve Ruzveltu, kralju Petru i Staljinu. Tako-d- e je izabran odbor kome je stavljeno u zada-tak da odmah ode u Njujork i pozdravi kralja Petra. U Njujorku, u audijenciji kod kralja, bi-li su i predstavnici Hrvata i Slovenaca. Ceo glavni odbor Hrvatske bratske zajednice, sa predsednikom Butkovi6em na 6elu, doSao je da pozdravi kralja. Butkovi6 je odrzao lep go-vo- r. Ceo glavni odbor Slovenske potporne Je-dno- te je takode bio tamo. DoSlo je i mnogo katol!6kih sveStenika. Imao sam priliku da u Njujorku I Detroitu razgovaram sa nekim pre-dstavnici- ma атепбке i jugoslovenske vlade o stvarima koje su bile u interesu pomo6i na- Sim narodima u Jugoslaviji. (Nastavi6e se) |
Tags
Comments
Post a Comment for 000148
