Nase Novine, October 02, 1986

              ,.. ,.J. . „. ., „„ -- , .„ ~ -- ,y, v ---'!- }" J-i"- 'rt'
--ffi-
-s у, "&~ "'''';
w
#3
v. .d ft,Ji A.
. ' л! i-
-.'"'1 S PUTA PO DOMOVINI
,
Tek pri ocrtavanju Zagrebacke
Gore, dusom mi je prostrujala neka
neodoljiva sreca i saznanje da" sam
ipak tu, na rodjenoj grudi, nakon
dvadeset i jedne godine izbivanja.
Suze radosnice su ovlazile neispavan
obraz, a kroz avion se prolomio rado-sta- n
pljesak, pomjesan s veselim za-goro- m.
Na aerodromu: prijatelji,
znanci, rodbina, smjeh, suze, poklici
i sav onaj toliko puta prozevljeni
ugadjaj, kojeg mi svaki put dozivlja-vam- o
kao nesto sasvim novo i nesto
tako ljudsko i toplo. Zagrebacki ae-rodro- m
mi je izgledao tako mali pa
i zagrebacke ulice kao da su se stisle
- od kad mene nije bilo. Licani su tvr- -
.dili da u Zagrebu ima toliko svjetla
da se po vedroj noci to vidi iz Like.
' Pri mom prvom boravku u Zagrebu
gubila sam se u tim prostranim ulica-m- a,
kao jare u praznom torn, a sad
mi je sve bilo malo osim mog uzbu-djeno- g
srca, koje je toliko raslo od
srece da sam mislila da ce iskociti.
Krenuli smo put grada. Prijateljica
je pazljivo pratila saobracaj, a ja sam
poput spuzve upijala sve oko sebe i
. potajno se pitala, da li je moguce da
sam tu ili samo sanjam? Ah, Zagreb,
' grad kroz koji je prosla sva nasa pro-slos- t,
svi nasi velikani, umjetnici,
pisci, boemi, beskucnici, lutalice.
Grad u kome su se vodili ratovi, sto-tin- e
ratova i stotine pobjeda. Tamo
se i danas nesto vodi jer su sve ulice
bile raskopane kao za vrijeme bom-bardiranj- a.
Rekose mi da je to za Uni-verzija- du
'87. Bit ce to velicanstveno,
samo se pribojavaju da se to nece sve
zavrsiti ili da ce ponestati sredstava.
Zagreb je pretrpan s malim auto-mobilim- a,
pjesacima, biciklistima,
radoznalim setacima i pridoslicama
iz svih krajeva. Jedva se jos cuje onaj
slatki "kaj". Iz otvorenih basta divlja
elektronika oponasajuci rock n' roll.
U cudu su me pitali neki kako to da
nemam majicu na kojoj pise nesto
engleski, kao da su moje grudi neka
jeftina oglasna ploca. Po prirodi ni-sa- m
amerikanofil i osjecam se gra-djani- n
svijeta. Ne moze se vise reci
da je bijeli Zagreb, jer ima na stotine
tvornica, hilajde automobila i kuca
koje se griju na ugalj, a premalo ima
novaca da se grad redovno odrzava.
Svi veci su gradovi takvi. Stanovni-stv- o
bijezi izvan grada, u svoje ljetni-kovc- e,
brdske kuce u kleti. Zagreb
je grad gdje se zaradjuje novae i brzo
ga se trosi. Ilica jejako dobro opskrb-ljen- a
i gotovo svu robu nudi na po-trosac- ki kredit pa cak sto vise i na
americke plasticne kartice. Cijene su
podjednake kao i na ovom kontinen-tu- .
Navratila sam u Maticu Iseljenika
Hrvatske, gdje su me narocito lijepo
primili, poklonili mi vrijedne knjige
i majicu, takodjer su me upoznali s
Perom Budakom, cija djela mi ovdje
izvodimoitomijebiojedanodlijep- -
. sin dozivljaja.
Sreca je u tome da cim covjek
.'stigne na tlo nase domovine da mu
netko stane na kurije oko ili ga "pod-boci- "
laktom ili barem posalje ga po
kratkom postupku, u zavicajnu opci-n- u.
Na taj nacin covijek postaje otpo-ra- n,
osamostali se i pocne razmisljati
o svom vlastitom opstanku, jer u na-s- oj
domovini jos uvijek vlada zakon
jaceg barem pri putovanjima. Pod ta-'-"
kovim uslovima pojedinac nema
vremena da se raspekmezi sa svojim
nostalgifcnim cuvstvima koja uopce
nisu vise u modi. Meni u tome od-ma- h
pomognu jedna pripadnica
Romske narodnosti, koja me nazva
s nekoliko imena koja nisu pogodna
za ovaj clanak, samo zato jer se nisam
dovoljno snazno gurala. Procitah
negdje da su Romi dobili svoj rjec-ni- k,
pocetnicu i gramatiku. Mislim
da ce gramatika ovoj gospi biti od
velike koristi, ali pocetnice joj ne-tre- ba
jer je sasvim dobro pocela a jos
joj manje treba rjecnik jer je nezin
rjecnik i te kako bogat i sarolik. Vi-dje- la
sam puno Roma svuda po Ju-goslavi- ji.
Svi su se bavili trgovinom
s rukotvorinama i uvezenim pred-metim- a
iz USA i Italije. Divila sam
se lijepoti toga naroda. Pogotovo ze-na- ma
gledajuci njihovu tamno-me-kan- u
kozu i vatrene oci od ugljeno-crn- e
pa do zagasito zelene boje, koja
im je davala neku nadnaravnu lijepo-tu- .
Sad mi je bilo jasno zasto sutoliki
muskarci sanjali o lijepoti Ciganke.
Poslije razgledanja Zagreba put se
nastavio u Karlovac, grad koji je
osnovan po Karlu Hasburskom prije
vise od pet stotina godina i lezi na
cetiri rijeke: Kupi, Korani, Mreznici
i Dobri. To je grad u kom sam se sko-loval- a,
radila, gladovala, zaljubila se
i konacno otisla u siroki svijet. Grad
se toliko prosirio da se gotovo nisam
snasla, jedino je stari dio ostao isti,
samo su parkovi bili daleko slabije
uredjeni nego nekad. Obisla sam
svaku kucu u kojoj sam stanovala u
podstanarskim sobicama, sve skole
koje sam pohadjala, siroke aleje kro-snjast- ih
platana koje je zasadio jedan
Napoleonov oflcir. Pod tim krosnja-m- a
sam nekad citala, sanjala moje
licke planine i dobila prvi sramezljivi
poljubac. Zivot u Karlovcu se silno
izmjenio. Nema vise setnji po Korzu
ili po Radicevoj ulici. Ljudi odlaze
izvan grada svojim automobilima, i
ako stalno prigovaraju koliko je go-riv- o
skupo, ali se jos uvijek voze pa
cak i na ona mjesta gdje se s uzitkom
stigne pjesice.
Kroz Gorski Kotar smo krenuli na
more. Luzijanska cestajejakolijepa'
ali je preuska i dosta opasna zbog
naglih zavoja. Cini mi se to jedan od
najlijepsih krajeva nase domovine.
Cim se prodje Karlovac, pocima bre-zuljkasto-talasa-sto
tlo, obraslo div-ni- m
vinogradima, kroz koja se tiho
probije Mreznica. Sve cetiri rijeke su
[ jos dosta ciste i pune ribe. Mreznica
' mi izgleda kao da su vile iz bajke ra-zastr- le
svoj zeleni barsun. Uspinja-nje- m
kroz Gorski Kotar covijek za-bora- vi
da pripada toj pptrosackoj ci-viliza-ciji
i sav se slije s torn neukroce-no- m
prirodom, koja je tako "znalac-ki- "
oblikovala ove planine, doline,
uvale, drage i uz to sve pustila tog
gorstaka da stoljecima kopa poput
krtice sebi gnjezdo i pije s tog nepre-susivo- g
izvora zivota. Kao biserje u
kosi Maharadzine kceri, sjajale su
svjeze okrecene kucice, okicene cvi-jece- m. Svuda se sirio miris tek poko-seno- g
sijena, a nosnice je ugodno
drazio miris ребепе jagnjetine, koje
se ovdje dobije na svakom koraku i
narocito je ukusno meso zbog suhe
gorske pase. Spustanjem niz Gorski
Kotar iz daleka su se vidjeli Kvarner-sk- i
otoci. Kakav velicanstveni po-gle- d!
Nije niti cudo sto su toliki
umjetnici bili nadahnuti dolaskom
na more, a i svi drugi koji su zagazili
i okusili lijepotu i draz ovog kraja. Iz
daleka se vidio Titov most, koji pove-zuj- e
kopno s otokom Krkom. To je
velicanstvena gradjevina s velikim
lukovima. Izabrali smo trajekt da sto
prije stignemo na more. Na otoku
Krku smo se zaustavili u Silu. Vjero-jatn- o
je dobile ime po zemljopisnom
obliku jer onako gledano s vrha
otoka izgleda kao divovsko silo is-pupce- no
u more. Kraj je dosta pasi-va- n,
ali je veliki dio otoka posumljen
crnogoricom, koja daje car otoku i
koja cuva to malo skrte drvenice da
i to ne nestaneu valovima mora. Oko
jedne trecine Sila je jako gusto nase-ljen- a
raskosnim vilama ispred koje
su stajala kola zagrebacke registraci-je- ,
sto je ocito da jos ima jako puno
ljudi koji imaju dosta novaca. Voda
je nesto ohladna ali je bistra kao oko
i bogata ribom. Nije bilo previse tu-ris- ta
sto je meni godilo, ali nece go-di- ti
turistickoj privredi. Od rijetkih
gosti bilo je nesto Njemaca cije su
zene hodale po plazia, a i po ulicama
bez gornjeg dijela kupaceg kostima.
Cak bi se i poneki "muz" skinuo u
svoj prvobitni kostim i kako kaze
Nela Erzisnik, "pokazao sve svoje
nagomilane valjke". Sto sve covjek
ne mora gledati da bi zemlja dosla
do koje devize. Kako kaze latinska
poslovica, "0 tempora, o mores", (o
vremena o obicaji). Sve do juce smo
ucili da su nam to neprijatelji'a danas
se divimo njihovim zadnjicama. Ni-sam
ja zlopamtilo, ali su ga stvarno
pretjerali. Mislim da to prosjecnog
Jugoslavena niti ne smeta, jer se na
svakom koraku vide casopisi s pot-pun- o
golim zenama. Na domacim
movima svi su nagi i zene i muskarci,
'a psuju kao nekad kocijasi. Na ulici
ili pred malim ekranom bi se neu-godn- o
osjecao i onaj tko je proucio
Kapital a da ne govorimo o onom tko
je procitao Stari i Novi Zayjet. Po
golotinji smo blizu Svedjana a po po-nasan- ju
blizu Turaka, ali takav nam
je i zemljopisni polozaj. Neznam da
li su nam i zi-.t- o krivi jos Turci, kao i
za sve druge tegobe. Kad su se ti
zuto-pjega- vi golisavci povukli u hlad
.obilazila sam otok, koji je davao bo-zanstv- en
pogled na Crikvenicu, Sel-c- e,
Jadranovo i druga okolna mjesta.
Kako je divno prosetati tim otokom.
S kakvim opojnim vonjem mirise ta
'jetka i ostra trava. Udisala sam taj
zrak poput Beduina koji je prosao
'. postinju i konacno se nasao u oazi
;punoj vode. Obecala sam torn carob-.no- m
krsu da cu se ponovno vratiti,
i pronaci nove snage, da bih lakse
' iznjela breme zivota, na toj velikoj
putanji koja je nekad cvijetna a ne-kad
i trnovita.
Petodnevni boravak u ovozemalj-sko- m
raju stoji isto toliko kao u
osrednjem hotelu Floride ili Meksi-ka- ,
ili dvomjesecnu placu moje se-str- e
koja vec trideset pet godina radi
u drvnoj industriji. Vec zadnjih pet
godina nikad ta moja sestra nije mo-gl- a
ustedjeti toliko da i sama malo
ode i da joj to juznjacko sunce izvuee
malo one vlage sto je nakupila u pi-lan- i.
Poslje kratkog ali nezaborav-no- g
boravka na moru, put je sljedio
u Slovensko primorje u Koper. Voz-nj-a
od Rijeke do Kopra je jako za-himlji- va,
ako netko podnosi viju-gav- e
ceste, a sam krajolik je kao u
prici. S mojim oskudnim znanjem
slovenskog bila sam iznenadjena s
odlicnim uslugama i uljudnosti na-mjesteni- ka
tog kraja. Grad i luka Ko-per
su se jako izgradili i svakim da-no- m
postaju sve lijep§i i lijepsi. Kraj
obiluje bujnom vegetacijom, pjesda-ni-m
plazama i dobrim putevima. Ko-per
je u.zalivu tako da je more rela--
tivno plitko i nema puno strujanja
pa je voda jako topla. Putovanje se
nastavlja prema Beogradu. Kako taj
dio zemlje nisam nikad vidjela odlu- -
cih putovati vlakom. Kupila sam
prvi razred i zacudila se koliko to
malo kosta. Raskomotila sam se kao
ч da sam na nekoj od nogometnih
utakmica u Juznom Ontariju i put je
poceo. B.rat mi doviknu, kroz suze,
nek si pricuvam torbu, jer ovdje ima
jako "ruznih" lopova. Uhvatila se ja
moje torbe kao pijan plota i nikud
od nje, ali omami me san, pa nekakvo
seljakanje i neki mi lopov ukrade ci-pel- e. Nekad su ucesnici u NOB-- i go-vor- ili da su dosli u Zagreb bosi, sto
je znacilo da su bili u Partizanima a
ja eto stigoh u glavni grad bosa i to
!'bez ikakve borbe. Potuzih se kon-dukter- u,
a on me onako ocinski po-savjeto- va
i гебе mi da sam bogovski
prosla, jer lopovi kradu sve, a znaju
se posluziti i vatrenim oruzjem, raz-ni- m plinovima pa su strah i trept ze-ljeznick- om osoblju a pribojavaju ih
se i cuvari javnog reda. Kondukter
u lickom vlaku mi rece da se poneka
putnica nadje i na pruzi ako se dozna
da ima deviza, prema tome ja sam
istinski dobro prosla. Tako putujuci
kroz lijepu nasu domovinu, ostadoh
i bez foto aparata. Nije radi novaca,
ali svi oni divni snimci; rodbine, pri-jatelj- a,
znanaca, prirode koje ja mo-zd- a
nikad necu vise vidjeti. Znalo se
od prilike tko je lopov. Susjedi mi
savjetovase da se nadjem s njim u
"cetiri oka", i da mu ponudim devi-ze,
samo za filmove a aparat cu mu
morati ipak dati. Kako ja nemam po-slovn- og
smisla i ta mi se trgovina
ucini malo i opasnom, a s druge
strane moj polu-krscans- ki odgoj me
nije toliko uvjerio da na onog tko me
udari kamenom da se nabacim kru-ho- m. To je jos jedna skola, skupa
skola.
Radovala sam se s djecijim zano-so- m
posjeti Beogradu i cim sam sti-gl- a
onako bosa, dobila sam dojam da
sam serazocarala. Dio grada oko sta-nic- e
je bio jako neuredan, ljudi su se
gurali, psovali, vikali i tako u tri dana
dobih vise imena nego engleski lord.
U ovim ljetnim mjesecima oni toboz
starosjedioci Beograda otisli na
more a grad pun nekih pridoslica
' kao i ja. Sve mi to licilo na neke na-kup- ce stoke a grad na veliki sajam.
Ali kako kazu ljudi treba upoznati
domovinu da bi je covijek volio. Obi-sla
sam kucu cveca, (grob gdje je sa-hranj- en
Josip Broz Tito), taj dio
grada bio je savrseno cist, pun cvi-jec- a
i bujne vegetacije. Cetiri vojnika
obucena u uniforme Titove garde
stajali su velicanstveno i nepomicno
kao kipovi. Straza se mjenja svakih
petnaest minuta sa mehanickom
preciznoscu. To uljeva u posjetioca
dojam o postovanju koje se odaje na-se- m
voljenom vodji. Blizu groba su
muzeji, radna soba, trofeji uredjeni
s puno ukusa i paznje. Grupa od dva-deset
i vise ljudi vodjena je s dva voj-nika
i djeluje jako svecano. Na moje
opoce cudjenje nitko nije nista obja-snjava- o
niti na nasim a niti na stra-ni- m
jezicima. Ponudila sam moju
pomoc francuskim posjetiocima
koju oni rihvatise velikodusno.
Josipa KLOSTRANEC-LICAN- KA
(Nastavak u iducem broju)