Nase Novine, November 08, 1978

              Р1бе: ANTON KOSTELAC
' U LESKOVCU
Idu6i dan, 7. jgia, bio je praznlk, dan
Narodnog .ustanka u SrbIJi, kojl smo u
okviru ove posjete proslavili sa naSIm
domaftnima u Leskovcu, a kojl je ujedno
bio I zadnja ta6ka пабе turneje.
I Leskovac, kojl je smjeSten u pltomoj
kotlini u jugoistofinoj Srbiji, takoder Ima
bogatu historiju. Najduze je bio pod
turskom vla56u i iitava teritorlja je
konacno oslobodena 1877. godine. U
vrijeme turske vladavine bio je po sveukup-no- m
zna6aju drugi grad u Srbiji. U njemu
su narodlto bill razvijeni t'rgovina I obrt, pa
je u jedno vrijeme tu postojalo 46 obrtnic-ki- h
zvanja.
Ta 6injenica je sama po sebi vodila ka
osnivanju radnl6klh udruzenja --- tzv.
esnafa — a kasnlje do formiranja veoma
jakog radni6kog pokreta u 6itavom ovom
kraju, pa i do jakog partizanskog pokreta i
revolucije u drugom svjetskom ratu. Tako
je grad Leskovac na opdinskim izborlma
1920. godine dobio komunistlcku opdinu.
Za б1апа SkupStine bio je izabran Filip
Fllipovl6, ltd.
Leskovac danas broji oko 50 hlljada
DOCEK PRED
ZGFlADOM
NARODNOG
MUZEJA
U LESKOVCU
SPOMEN-PAR- K Ш#т
U LESKOVCU џфп 1ЛН1ИИ1!ИкНВ£Н1НН№!ЛНЕевН!НнВВ19ВШиВВ1
гшлаЈ&у&ЈКЈЊЈџсфјр- -
stanovnika, njemu Je razvijena industrija,
narofiito tekstllna, a ne zaostaje se ni
poljoprivredi, Jer to Je inafce kraj paprike
vinograda, kojl stalno biljezl napredak.
Etnografski muzej Spomen-par- k
Historiju ovog grada kraja vidjeli smo
mal'om, razgledajudl veoma bogat etno-grafski
muzej, pred kojim su takoder
docekale djevojke sa karanfllima pred-stavni- ci
grada d.rusfvenq-polltlfiki- h orga- -'
nizacija 6lji smo bill gosti.
Po razgledanju muzeja povezli smo se
do Spomen-park- a, jednoj maloj Jaruzi na
periferijl grada: Spofherillc, u obliku neko-liko
metara vlsoke urne, oblljezava mjesto
gdje su se decenijama okupljali naprednl
aktivisti ovog kraja, gdje su se odrzavali
mitinzi I siavill Prvi majevl. To je spomenlk
svlma njlma, svlm borclma irtvama za
slobodu, kojih je bllo preko,9000i pored
urne, I kruzne Ijetne pozornlce od kameria
stoji nlz manjlhspornenlka Isklesanlh Iz
kamena a vidu stebaka; na kojlma su
uklesana imena narodnih heroja.
.-EaTOOTa-wraewren
Ovaj Spomen-par- k je danas mjesto gdje
se odrzavaju razne druStveno-politl£k- e I
omladlnske manlfestaclje. Prlllkom ove
posjete na podnozje urne od strane u6esnl-k- a
IseljeniCke nedelje polozen je vijenac.
U Bojniku i Dragovcu
Kasnlje istog dana posjetlll smo sela
Bojnlk I Dragovac, koja spadaju ustahlfi-k- i
kraj I bila su popri§ta mnoglh borbi
vrijeme NOB. Selo Bojnlk posebno je
stradalo kad su bugarskl faSisti ufebruaru
1942. strijeljali 450 njegovih zitelja, uglav-no- m
zena, djece i staradl. To je bila
"odmazda" zbog napada partizanskog
bataljona na bugarski gamlzon I zbog
simpatija koje je narod gajlo prema partl-zanim- a.
Detalji ovog masakra su jezovitl i
navest cemo samo sluCaj jedne zene koja
se porodila snijegu na stratlStu, ispred
mitraljeskih cijevi. Kad su vojnici saopcili
bugarskom zapovjedniku, naredio je da
provjere spol djeteta. Ako je muSko, rekao
je, ima da ubiju I dijete i majku. No, novo-roden- ie
je bila curical
Dok smo stajali okupljeni ispred spome-nik- a
obliku ljudskih kostlju 5to strSe
uvis, jedan od prvoboraca iz ovog kraja
nam je opisao te krvave dogadaje, i dodao
da su posllje Bugara heka strijeljanja
Bojniku i Dragovcu vrSili cetnici. Na plo6u
" ' ' ' , 4 A. .i . - ' . .
RwotmwtW tн ! fjftuffiftfWi ш iTi шшј д u
u
u
i
i
I u
nas
i
i
u
i
u
i
u
u
u
u
u
i
SPOMENIK U BOJNIKU
в imena pogubljenih iseljenlci su takoder
polozill vijenac, a mnogl su tu ostavili i
svoje crvene karanfile. O dogadaju i rato-vanj- u
u ovqm kraju postoji I spomen-knjig- a
koju je primio jedan broj delegata Iseljeni6-k- e
nedelje.
Ovl seljanl, koji danas tu five u mlru i
napretku, pokazali su nam sve to sa namje-no- m
da se nikada ne zaboravi i da se ne
ponovi.
JoS viSe od toga osjecala Je jedna zena,
koja je ptDkuSala da upozna nekoliko naSih
tamburasica iz Pittsburgha sa djevojkama
Iz Bojnlka. Ona, naravno, nije znala da one
ne razumlju jezik, pa je potrebno prevode-nj- e
obavio jedan od iseljenika, a zena je u
meduvremenu milovala mlade Amerikanke
i govorila:
— Vidi kako su lepe, vidi samo... O,
deco moja!
Posljednji (concert
Zbog neobifine zege tog dana — baro-meter
je pokazivao plus 34C — nismo iSli
na obilazak grada, vec jedino stigli da u
sail Narodnog pozoriSta pratimo koncert
gostlju i KUD "Abra§evlc" iz Leskovca,
koje postoji vec pedeset godina.
To je ujedno bila i najuspjellja kulturna
manlfestaclja iseljenifikog karavana. Les-kovda- ni
su dobrom posjetom I burnim
apiauzom nagradili mlade Amerlkance,
koji ne znaju ni naS Jezik — jer, radi se o
drugoj i tredoj generaciji — osobito
odobravaju6i njihovo muzlclranje, a gosti
su, zahvaljujucl dobro uvjezbanom ansam-bl- u
"AbraSevic" vidjeli nekoliko originalnih
primjera narodnog stvaralaStva. Cull smo I
izbor najljepSih narodnih pjesama, koje su
u toku veCeri izvodill solistl i dueti ovog
druStva.
Tako smo se, јоб pod dojmom koncerta,
vratili u hotel na vefieru, gdje su od strane
doma6ina I gostiju odrzani opro6tajnl
govori, zahvalnlce, I sve je uz zvuke
domabeg orkestra potrajalo do posllje
pono6i.
Povratak u Beograd
i prijem za teta Lucu
Povratkom u Beograd, slijededeg dana
zavr6ena je ova turneja, all ne za sve ufies-nik- e.
lako su mnogl posllje rucka u hotelu
"Slavlja" odlazili dalje — kucama na selo
ill na more — jedan dio iseljenika se
zadr2ao јоб tog dana i prisustvovao je
otvaranju Spomen-bibllotek- e Luclje Juri6-Bogat- ld
u Studentskom kulturnom centru.
Nalme, teta Luce je za ovaj centar dala
sredstva u Iznosu od 15 hlljada dolara, za
nabavku leksikografske biblloteke na'en-glesko- m.
Knjige su dopremljene iz Sjedl-njenl- h
Drzava. Prllikom svedanog otvorenja
biblloteke govore su odrzall Jovan Jovanlc
i Dr Коба Jon6i6. Sama teta Luce Je u krat-ko- m
govoru rekla da Joj je drago 6to ima
priliku da na ovaj nacin koliko-tolik- o
pomogne svoj narod, svoju domovlnu.
Sekvenca sa otvaranja snimljena je za
beogradsku televiziju, a zatim je u saionu
centra prlreden koktel, gdje su se ponovo
пабП brojni iseljenlci I stari poznanici.
Medu ostalima tu se to veie пабао I паб
vrli etarina iz Detrolta, 6ika Marko Krama-rl- 6.
Sa njim I sa Stevom Serdarom proveo
sam s'lljedeci dan, razgledajudi Dunav i
Kalemegdan. I, naravno, razgovarali smo o
Kanadi i Amerlci, o Solunskom frontu i
Spanjoiskoj, o Hemingwayu i Stevi Mesa-гоб- и,
kako to vec biva prilikom ovakvih
sJsreta.
Nego, nemoguce je u jednom napisu
dqfiarati jednu ovakvu turneju, saieti sve
utiske, pa cu ovaj generalni opis рокиба
nadopuniti zakljufinim komentarom.
Prlje svega, iako je ovakva turneja prilic-n- o
naporna zbog kojeCega, svi su se uces-ni- cl
na kraju slo2ili da se taj trud isplatio,
da je bilo lijepo i da je sve skupa premalo
trajalo. Turneju su о1акбаИ I na6i vode
puta, osoblje obiju matlca iz Beograda —
Sa6a, Vesna, Bogdan, Ourda, Mirko,
Kosta, Dragana, Zivojin I Kolja — kao i
6oferi autoprevoznog poduze6a "Lasta" iz
Beograda, trudeii se da nam svugdje budu
pri ruci I da nam putovanje bude &o udob-nij- e.
Na isti su se nacin odnosili I паб!
brojni domacini po mjestima i ustanovama
koje smo posjetili. Svi su bili ljubezni,
ponudili nam sve od srca, a ako~ je
ponegdje bilo mofda previSe govorancije,
to treba pripisatl Cinjenici da su ti ljudi
ponosni na ono 5to rade, dto su do sada
postigli i njihovo je pravo da nam to
pokafu, objasne, kao i da se pohvale.
Razgledajud sva ona mjesta, tvornlce,
ustanove, muzeje I krajolike, iseljenici su
bili Impresionirani, a posebno tvornicama
u Pirotu i Vranju. A to je, pored gajenja
prijateljstva I veza, ono najvrednije 6to паб!
iseljenici mogu da ponesu u svijet sa ovak-vih
posjeta. Na§l domadini su nam se u
torn smislu i obra6ali, zahvaljivali nam I na
rastanku govorlll "Dovidenja" ili "Dodite
opet".
Ovakve turneje — koje pojedinafcno
odraiavaju i ostale matlce iseljenika — od
posebne su koristi za potomke naSlh ise-ljenika,
koji o svofim precima, o staroj
domovlni, o historiji i kulturi znaju
relativno malo ill niSta, I obi£no ostaju
zadivljeni kako Ijepotom пабе zemlje tako i
svim onim Sto u toku posjeta vide i паибе.
Mnogl odmah izraze zelju da ибе паб jezik,
da ponovo dodu — odjednom postanu
zedni znanja i saznanja.
Oslm toga, svi na5i ljudi koji su iselili
(zmedu dva rata i neposredno po ргоб!от
ratu ostanu preneraieni napretkom koji je
ufiinjen u zadnjih tridesetak godina, pa ima
dosta onih kojl se vra6aju u zavi6aj svake
godine. Svima pak onlma koji misle
drukcije ili se s nefiim ne sla2u, пабЈ radni
ljudi u domovini pruzaju ruku i рогибији:
— Dodite i sam I se uvjerite.
Mi pak koji smo bili tamo ove godine
пебето zaboraviti sve ono 6to smo Imali
prillke da vldimo, sve one susrete, razgo-vor- e,
nova poznanstva I prijateljstva — ono
toplo i ljudsko Sto nas je povezivalo i б1о
vrijedi i valja njegovati povrh svega drugog.
(Kraj)
ул4.T1
t T- -i r . jM iN,!. j-ч.-- ™ jsi ".ii v n ttiax л .: .јл.
' POLAGANJE VUNCA NA SPOMENIK U BOJNIKU
.л.ш~л ,л .-.-, i. љ-м.--
..
-- .a . Ww.i~"'ja4V-i№'feif- i' ,' гИ,,?'"- - te'.'4,.k' 'J'S,',- -' f4t" $''i .Ti