Nase Novine, December 06, 1978

              1fci WWWW'WfrfMvlieOTt'MffiWM
ч --аивам181мвав1двии1јддим
шш y Д w e_
P£e: ANDRIJA JOSIPOVld
Davna, 1931. godina. TeS-k- a
je kao vodeni kamen.
Surova je i mrka kao surovi i
mrki vuk. Prosto se jos
bo] is. Bojis se, kad crkvena
zvona najave njezin svrSetak
i pocetak 1932. godine, da te
vise nede biti medu zivima...
Bojis se, da de tvoje mlado i
zdravo tijelo, negdje na
"dumpanju" u potrazi za
poslom, raskomadati todko-v- i
teretnih vagona, a zvono
lokomotive najavlti nestanak
s ovog svijeta. Da, da. Svega
se toga bojis, svega te je
toga strah, sve te to pritisce
kao teska mora i stavlja u
neizvjesno stanje.
Na sve cetiri strane terito-rijaln- o
velik'e Kanade jure
dvojaki vlakovi — luksuzni i
teretni. Od njihove jurnjave
tutnji I podrhtava zemlja,
stvaraju se vjetrovi; gomllaju
oblaci dima i praSlne.
U prvim vlakovima, luksu-zni- m,
putuju bogatasi i nji-hove
zene,-- slnovi I kderke.
Putuju u goste svojim isto
tako bogatim rodacima,
znancima i prijateljlma. Za
prepunim stolovima Jela i
pica ori se pjesma, vode
veseli razgovori, zbijaju Sale
(najvise orgije ! orgijasenja).
U drugim vlakovima — te--
retnim, voze se tereti — od
Sljunka i kamena, cigle I
crijepa, pa sve tamo do
zeljeza, delika i tekstila. Na
vagpnima I izmedu vagona,
na tereuma i izmeau lereia,
voze se beskudnicl — voze
se besposleni radnici. Oni
stozlve na Istoku i Zapadu,
kredu se prema Sjeveru i
Jugu, a oni opet sa Sjevera i
Juga, u obratnom pravcu
Jednom broju tih beskucnika
(manjem), uspijeva aa se
dpcepa zatvorenih vagona. I
oni su hladni kao kamenb
stijenje Sibira, ali ipak u
njihovoj utrobi.bar su zaSti- -
deni djd vjetra. Onimagbre
na vagonima, na teretima I
izmedu tereta, pored h lad no- -
ce, jos i vjetar probija rijlho- -
vo prezeblo i iscrpljeno tijelo
kao ostro koplje, brije lice
kao britka sablja, lama polu- -
smrznute usi. u tome je
razlika izmeau тисешка u
otvorenim i zavorenim vago-nima.
U skoro svim manjim gra
dicima I mjestima, tim na
propasi osuaenim ijuasKim
bicima, "dobrodoslicu" uru-cu- je
policija, a njihova iscrp-Ijen- a
I prezebla tijela "zagri-java- "
svojim policijskim pali-- ,
cama. Poneadie se duje i
puenjava. Mozda policija ne
puca bas s namjerom da
skade.ii prqyallje kraj zeljez- -
ntdke pruge. Vecina skace
sretno, ali jednom broju njih
tojeposljednjeskakanje. Na
takvom jednom vratolom- -
nom i ubilackom putu, pogi- -
nuo je i nas jedan radnik iz
Montreaia, jedini hranitelj
svoje zene i nejake djece u
staroj domovini, jedina nji- -
hova nada i uzdanica, radost
i veselje. Davnina, davnina
izbrisala mi je iz glave ime i
prezlme pomenutog muceni- -
ka. Mozda de se netko od
naSih starlh iseljenika u
Montrealu sjetiti na koga se
pvoodnosi i njegovog imena
i prezimena.
Kuda se kredu ta obes- -
pravljena IJudska bida i gdje
desezaustaviti to ni sami ne
znaju. A Sto traze? E to svi
znadu: traze zaposlenje. A
Sto ga, vi§e traze, sve ga viSe
nema. Kupcima radne snage
ni traga ni glasa. Dobiva se
utisak, da ih je potres zbrl- -
sao sa zemljlne povrSlne i
zatrpao duboko u njezinu
utrobu.
Na svom dalekbm i nepo- -
znatom putu, u neklm grado- -
vima i aradlclma gdje se
teretnjak zaustavlja na dva--
desetak mihuta, da se snab- -
dije gorivom i vodom, ti
neobidnl putnici najvedu pa--
znju obradaju vatri i dimu.
ZaSto baS njima? Misle da
tamo gdje je vatre I dima, da
se neSto i radi, a gdje se
neSto radi, postoje i nade za
dobivahje bilo kakvog posla,
pa makar to bilq I za najkrade
vrijeme. All se brzo uvjerava- -
ju da od toga nema niSta.
ivomice I tvorniCKe naie
stoje mlrno kao grobovi, a
visoki dlmnjaci.nad njima
kao spomenici nad grobovi- -
ma. Pa ipak, tamo daleko,
daleko u pustinji, vide se
vatre, vidi se dim. To su
vatre, to je dim u robijaSkim
оагаката benettove Konzer- -
vativne vlade, najreakcionar- -
nije i najcrnje vlade svih
dotadasnjih vlada u hlstprljl
Kanade i Kanadana. U tim
barakama radhici, III bolje
redeno robijasl, obltavaju
nbdu, a danju krde Sume I
praSume, grade drumove i
asfaltiraju ceste. Na taj na--
din Benettovi robijasi uljep--
Savaju komadic ogromne ka- -
nadske zemlle. '
m A plada? Samo pet dolara
mjoseino (bez zabune: samo
jeva
djelomicno uposieni, na to
cemo se pitanje vratiti dok
kazemo nekoliko- - rijedl
"naSim iseljenicima broj
dva":.. Pod tim brojem pod- -
razumijevaju se sinovl I kderi
jugoslavenskih kapltallsta !
bpgataSa. Oni su se "isellli"
Лг zemije nezaboljimivedlm
Torontu I Montrealu. Medu
njima nalazlo se 1 Rade
nekoga ubije, ali oni u kpje komadicem kruha za
su uperene revolverske cijevi studijama. Studirali su u
(besposleni radnici), to ne Bedu i Rimu, Parizu i Berll- -
znaiu Zato jedan broj njihtvnu J LbhdonuiWa8hlngtonu,
PaSid, sin Nikole Pa si6a,
predsjednika tadasnje jugo--
slavenske vlade. Poput dru- -
Qih roditelja, i Nikola je
pisao svome Radi, odnosno
slao telegrame. U jednom od
tih telegrama mu javlja:
"Tata se divi onoj iijepoj
Francuzici sto si je imao kad
sam posijednji put kod tebe
bio. Za pare ne brini. Cuvaj
zdravlje — Tata".
A Rade vjetropfr nad vje- -
tropirima, kockar nad kocka--
rima, lupez nad lupezima,
dobro je "duvao zdravlje",
mljenjao Francuzice I Engle- -
zice, Talijanke i Svablce kao
cigan konje. Osim tih "pos--
lova", Rade je "lizao §eder"
(kraoga na vagone), kockao,
pijandio, varao pariske dra- -
guijare za skupocjene naki- -
te. Rade nebi bio Rade kad
za novae ne bi prevario i
princa Oorda Karadordevida,
odnosno njegovu sestru Je--
lenu, udatu za ruskog -- cara
Nikolu II. Mlslim da derbiti
dosta (mozda I previSe) o
"naslm iseljenicima broj
dva". A sada'da vratimo
onima §to smo maloprlje
obedali da demo se vratiti!
TeSki su u onb vrijeme bill
dani kanadske radnidke kla-se
I siromaSnih farmera, a
iznad svega stranorodenih
radnika kao sastavnog dijela
te klase i siromasnih farme--
ra. Ogromnu zemlju, uzduz i
poprijeko, zahvatila je bes- -
posllca kao pozar naftonos- -
na polja. Ullce I parkovl
gradova i mjesta bill su punl
Desposiemn гаашка као sa- -
ran ikire. A oni Sto su radili,
rad Im je bio bllzu rada feu- -
dalnih robova. U veclni tvor- -
nica, dnevno radno vrijeme
bilojei0sati,anodno12, pa
dak 1 13 satl. A na vanjsklm
radnjama {putevima, zeljez- -
niCKim prugama, prevoznim
sredstyima raznih tereta) ra- -
dllo se od sunca dp sunca. A
na.farmama za vrijeme zetve,
od mraka do mraka.
,
Pladenekvaljflciranih rad- -
nika kret.alesu se izmedu 30
i 40 centl po satu, a kvallfl- -'
ciranlh izmedu -- 40 i 70. U
rudnicima su plade bile malo
bolje, all zato I par dva puta.
opasniji posao bd posla u
tvo.'rnica_m.a__I na drugim ra.d_o- - vima. Najvede ogorcenje i
gnjev radniStva bilo je pri
kad su vidjeli na deku ili
Kuverti sa piacom како su
malo primili, te dekove i
kuverte bacali na zemlju I po
njima gazili, da bi ih, kad su
se malo smlrilij, opetr podi- -
gli sa zemije: To se ponekad
dogadalo I u tvornici zeljez- -
nih cijevi u Welandu, kod
-P- age-Hersey Tubes Limited,
kod koje sam i ja radio neko- - likoodlh:. i -
Tuzna I zalosna pisma
naSih iseljenika, puna jada i
cemera, ptiiaziia su preko
pex аошга mjesecno. м како, uizanju pittuu. dmu jo iuuci-s- u
divieli uposieni radnici. ili da su pojedini radnici
o
nego
e
£? rv,f t' 1ЛИ
У !
.
' ; ' '(ill ''l--,l-- ; ',.., !'" '; '
, ''',,, ," ~&
A'.
Atlantika svojlma u fstari
kraj", a odgovori stizali jo§
zalosnijl, JoS tuznljl f demer- -
niji, a narodito iz najpasiv- -
nfjEH krajeva Jugbslavije. A
biii su zato Sto im je pbmoc
iz bogate Kanade i jos boga- -
tije Amerike, biia jedina
nada, jedina uzdanica da se
odrze na zivotu bar koliko--
toliko pristojnom ljudskog
bica.
I ti nepoznati prijatelju,
DiSeS svbiim roditeliima,
braci i sestrama u domovini.
I tvoja su pisma puna jada,
tuge i бетега. Pises im: da
su strani radnici u Kanadi,
kojima i ti pripadas, prvi koji
se otpuStaju s posla, a pos- -
Ijednji koji se primaju na
posao; da ne radiS i da nema
izgleda da ces se tako skoro
zaposliti; da nemas novaca
ni za cigarete; da si od robe
ne mozeS kupiti ni jedan par
carapa, I kao vrhunac svega,
da si se jos dosta zaduzio.
Tvoji primaju pismo. Dok
gaJoSgledajuuruci poStara,
drhte od veselja i uzbudenja,
siaurni da ce u Dismu biti
naimanie dolar ili dva a
mozda i dek na vecu svotu
novca. Kad otvore pismo. i
vide da je prazno, tuzno i
zalosno se pogledavaju, a
duboki uzdisaji, bez da zna-du
kako, pojave se iz njiho-vi- h
tijela. Ipak kad proditaju
pjsmo I vide da si ziv i zdrav,
veselje i raspolozenje im se
povrati. Misle dok si god ziv i
zdrav, da de biti i novaca, i
ako ovome pismu nisu
niSta orlmili.
I oni tebi piSu. Sadrzaj
nlihovoa Disma. odnosno
cdaovora na tvoie Dismo. ioS '
ifl tuiniiL iadniii I mAmlii.
Pismo stize na tvoju adresu
kad se ne nalazis kod kude,
kad'sl jutros rano krenuo
pred neku tvomicu u svome
miestu. da vidis ne bi li te
sre6a posluzila da dobijes
posao; ill si se mozda navra- -
tio u jedan od parkova u
mjestu, gdje se svakodnevno
na az aomila besDos en ih
radnika, s Istlm brigama i
jadima kao Sto sii I tvoje. Po
povratku kuci, joS s kudnog
praga dodekuje te gazdarica
s nekakvim narocitim vese--
iem: "Dobili ste Dismo iz
starog kraja; tamo vam je na
ormaridu kraj gramofona".
(Jzimas pismo. Po rukopisu
vidi§ da ti piSe otac, a kad
vec pise otac, sigurno je j
majka napisala bar pozdrav.
2eljan da dim prije saznaS
§to ti piSu, nemilosrdno
trgas kuvertu pisma, kao
gadnl vuk utrobu janjet u. A
onda ditaS:
"Dragi I; mili naS sine,
naSa jedina nadb I uzdanlco:
м сА1п kii v inkn m --4rwm w ; тмчм w w imiiw naherila da joj se desna
strana krova ved potpuno
slegla na zemljd. Ako je
uskoro ne popravimo ili ne
sagradimo novu, nemoj se
nista iznenaditi ako dujeS da
nam je postala grobnicom, a
ako se nekim sretnim sluca- -
jem 2Vudemo zivi iz njezinih
ruSevlna, onda nam preosta- -
i0 da zivimo i snavamo u
avliii pod otvorenim nebom.
prosle nedjelje uginuo nam
je jedan vp, a drugog su zan- -
dari ptjerali za porez Po
avliji se igralo tele, pa poSto
nismo imhii nhunnn ri nnriL
gnemo oaradu oko derme
(deram), palo je u dermu i
udavilp se. A ona velika
krmaca (znas ona Sarena sto
smo je imali dok si ti joS bio
kod kude), oprasila je osme- -
ro prasaca. Odmah po prase- -
nju troje je uglhulo, na dvoje
je legla i udavila ih je, a sto
de biti s ovih troje preosta--
lih, neka sam dragi bog zna.
Eto vidis kakva nas "sreda
prati". Mi mislimo da od nas
tvojih roditelja, tvoje brace i
sestara nema nesretnijih Iju- -
dskih bida na ovome svijetu.
Zato nas dragi i premili sine,
ako ikako mozes, posalji
nam bar nesto novaca".
Ludilo te vata od ijutine
nakon sto si procitao pismo.
Bojis se, ako te momentalno
stanje brzo ne popusti, da bi
kroz iducih par dana mogao
postati kandidatom za ludu
kudu. Ti njima pises da si u
takvom stanju da "vec ne
moze biti gore", a oni tebi
odgovaraju da su "najnesret- -
nija bi6a na ovome svijetu".
To jepo onoj staroj: "Dva se
raka na jednoj vatri pekla, a
ni jedan ni jednom nije vjero- -
vao". Od sveg zla i nesrece,
riajgore je zlo i nesreca sto
ni oni tamo ni ti ovdje ne
znate odakle ta nesreda i zlo
dolaze; Sto ne zhate zasto
jedni poludjeSe od bogat-stv- a
i raskosi, a drug! opet
od siromastva i neimaStine.
Okolina u kojoj ziviS o tim
stvarimajoS manje znade od
tebe. To su ljudi i zene, ciji
su fakuiteti prije dolaska u
Kanadu bill polja i livade,
sume i vlnogradi, a knjige
oluaovi i drliace, kose i
тоике, vne i graouije, srpovi
i dekidi. I ba§ u takvoj teskoj
i beziziaznoj situaciji, u To- -
rbntu, gradu kanadskog fi--
nancijskog kapitala, neSto
bljesnu, nesto zagrmi, neSto
ч odjeknu s jednog na drug!
Kraj ogromne zemije. huui- -
LA SE "BORBA", prvi rad- -
nidki list na hrvatsko-srp- -
skom, odnosno srpsko-hr--
vatskom Jeziku u Kanadi.
"Borba" se Shila poput
pozara, gomenog jaKim vje--
trom. Pored pretplatnika,
"Borbu" su po kudama raz--
naSale ondaSnje grupe i
pojedinci naSih najsvjesnijih
radnika. A da bi se "Borba"
Sirila i Jadala jos vedom brzi- -
nom, na put je krenuo, uzduz
' рорпјеко капаае, njezin
PQkretad i prvi urednik drug
Tomo Catit. On je na put
krenuo svejedno kao da od- -
lazi u komsiluk. Sve Sto je
imao bilo je, Sto'sd oho
Haze, na tijelu I u tijelu.
Njegov hajveci teret kojeg je
sa sobom nosio bile sudvije
marksistidke knjige. Usvim
gradovima i mjestima kroz
koja je Tomo prolazio, nala- -
zilo se je bar nekoliko yoe- -
la, ali je Tomo. kraj njih
prolazio kao tvrdoglavi kato- -
lik kraj turskoga groblia.
Njegov dzep mu je "saptao"
da na hotele ne smije ni
misliti — ne samo Sto se tide
spavanja i odmaranja, nego
cak ni na dorudak. Drzedi se
toga, Tomb je riajceSde spa
vao u barakama sa besposle
nlm radnlcima, od njih posu
. dlvao pribor za brijanje, sa
pun za umivanje, peSklr za
brisanje. A kad mu se pruzila
prilika da se odmorl u kudi
neke siromaSne radnidke o-bit- elji, to Jeza njega bilo kao
najliiksuznljl hotel.
(Nastavit de se)