Nase Novine, October 09, 1986

              iiws&w5F'""'S"'4feiP?"?" W'! Фт р ... шг№ '- - --wrf "xjaap',
џ V'" Л f Vi 1 'V . .J' ,'
r A КгеЛ иниин
Hf? ?? '
Sto pfswq
Postovani drugovi,
Ovde vam saljem novae za jednu
godisnju obnovu. Ostali novae je u
fond novina.
Sa postovanjem,
M.B.
Thunder Bay, Ont.
Dear Editor:
Please find enclosed a cheque Jor
$50.00 to cover renewal of my subs-cription
for one year plus a donation
of $15.00.
V. Crlenica
Santa Rosa, Ca.
S postovani tov.l
Za obnovo narocnine Vam prila-ga- m
cek, kakav je istavljen.
S prscinimi,
Branko Gasperlin
Toronto, Ont.
Urednistvu "NN",
Upismu saljem Vam cek od $35.00
za moju obnovu i $20.00 prilog za
unapredjenje "Nasih novina".
Sve u redakciji i vas pozdravlja,
Milan Miodrag
Mississauga, Ont.
ieto i sminka
Vazno je nravilo da sc I.jcti mora iz-bjcga- vali
jjaka обпа sminka. Alcilutim,
ako ipak Zelilc da naglasilc trcpavice,
uzinitc ineku, crim olovku za obrve (ili
indijsko crnilo za oci) i povueite liniju
ispod gornjejj i donjcrj korijicna trcpa-vic- a,
i to sve'do ufjla oka.
Sto se ti?.R linije izvan oka, Iwljje je da
je Ijeti ne izvlaCHe: nikako se nc uklapa
ii Ije.lnu vedrinu!
Serija protiv
apartheida
Hurry Bclafontc jc ncumoran: uza sve svoje
nastupc i angazman u razlicitim dobrotvornim
akcijama, sada zajedno sa Sydncyjem Poitierom
u skladu sa svojim nacelima osnivaca pokreta
Glumci i umjetnici protiv apartheida, uvclike
priprema tvscriju o zivotu Nclsona i i Winnie
Mandela, koji su dali svoj pristanak. Scenarij za
seriju pise proslavljena juznoafricka knjizevnica
Nadine Gordimcr, bijclkinja koja je protjerana
iz Juznc Afrikc i sada zivi u Londonu, a reziser
ce biti Sydney Pollack. Poznato jc vec i da ce
Sydney Poiticr igrati Nelsona, a Jane Fonda bi-jc- lu
aktivistkinju koja se bori protiv apartheida.
Jedino se jos trazi glumica za ulogu Winnie.
Serija bez kraja, kako kazu Bclafontc i Pollack,
imala bi biti dovrscna do pocctka 1988, a pri-kaziv- at
cc sc svakog dana prije pocetka vecer-njc- g
dnevnika.
S PUTA PO DOMOVINI
Stari povjesni grad Kalemegdan je
bio jako zapusten i upravo je bila po-stavlje- na
tabla s natpisom da su po-prav- ci
u toku. Samo srediste grada
je vrlo zanimljivo s puno velikih
zgrada koje su dobro ocuvane i imaju
visoku arhitektonsku vrijednost.
Vrlo zanimljiv je jedan dio grada gde
je Skadarska ulica i koju Beogra-djan- i
zovu "Skadarlija", jer je cijela
ulica pretvorena u atrakciju, puno
malih restorana, trgovina i sl.Tu je
uvijek zivo, sastaju se stari znanci,
dolaze turisti, odrzavaju se recitali
pjesnistva. Rucali smo u poznatom
restoranu "Tri sesira". Hrana je bila
obilna, ukusna a cijene daleko pri-stupacnij- he
nego li na moru. Na
mnogim kucama Skadarlije bili su
ispisani stihovi Djure Jaksica, koji
je bio veliki pjesnik, slikar i precest
posjetilac ovih mjesta. Novi dio Beo-grad- a
izgleda kao i svi americki gra-dov- i. Pun je visokih zgrada, sirokih
ulica s puno zelenila, all je daleko
cistiji od starog Beograda. U Beo-grad- u
sam se sastala s Desankom
Maksimovic cije mi ime cesto upo-trebljavaro- o,
nadam se ne uzaludno.
Pjesnikinja je preko osamdeset go-di- na
stara. Krhog je zdravlja ali je
vrlo bistra i brza. Na veliko se zani-mal- a
za nase stvaranje izvan domo-vin- e
i bojazan da se Slavenska braca
ne slazu u svijetu pa i u domovini.
Nadajmo se da je nas strah od ne-slo- ge
bio bezsmislen i da ce buduc-nos- t
pokazati da smo mi jedan narod
i da cemo kao takvi i zivjeti skupa i
u slozi. Penjuci se po stepenicama
Desankino zgra 'e u oci mi je upalo
jako puno grafita i to jako ruznih i
to na engleskom jeziku. Na trenutak
sam se osjecala kao u njujorskom
podzemlju a ne kao u svojoj domovi-ni,
ali Amerikance se oponasa u
svemu u Jugosic riji pa zasto ne i u
ruznim stvarima. Najsimpaticnije
dane u Beogradu sam provela kod
rodbine moje prijateljice Damjanke.
Ti srdacni Vojvodjani otvore svoja
siroka srea kao sto Vojvodina otvara
svoje ravnice svima i primaju gosta
kao nitko drugi. Upravo su se natje-ca- li
tko ce mi bolje ugoditi. Kao u
rimskim gozbama stolovi su bili oki-ce- ni svim mogucim jelima sirevima,
kajmakom, slatkim a da bi to sve za--
(Nastavak iz proSlog broja)
sladili ukusnim kolacima koje je Ma-rij- a
znalacki pravila, a ja ih s velikim
apetitom jela.
Preko beogradskih ravnica upu-til-a
sam se u Bosnu a kasnije za Sla-vonij- u. Bujna zita su bila nesto u za-kasnje- nju
zbog obilnih kisa. I ako je
bio kraj srpnja (jula) jos sejako malo
kosilo. Puno je zita poleglo od naglih
kisa i vjetrova. Pribojavam se da ce
biti velike stete jer se vec teska zita
nece podici, niti ce moci dozriti u le-..zec-em
stavu. Velike njive psenice,
kukuruza i suncokreta davali su bo-g- at
izgled torn dijelu zemlje, ma da
se moglo vidjeti dosta napustenih
njiva, kuca i puteva. Tvrdi se da u
Jugoslaviji ima preko tri stotine hi-lja- da molbi za stanove a da preko
dvije stotine hiljada ima praznih
kuca i stanova koje su sagradili nasi
radnici vani ili iz vecih gradova.
Kako.kaze Nijemac, secer dolazi
na .kraju, tako. sam i ja' putovanje u
Liku ostavila za sam kraj. Putovanje
u Liku od Karlovca automobilom
traje svega tri sata a vlakom i preko
pola dana. Lovinac je malo mjesto,
na pruzi Split-Zagre- b. Naseljeno je
Bunjevcima jos pocetkom XVI sto-ljec- a.
Mjesto je dalo nekoliko pozna-ti- h
ljudi kao sto su: Matijevic, Ruka-vin- a, Budak a i moja malenkost se
rodila tamo. Putovati Likom je pravi
uzitak i odmor ispacenoj dusi. Na
torn oskudnom tlu raste na stotine
trava, kojima vjerojatno ni biolozi
. neznaju imena. Sve te trave rastu,
cvatu i mirisu kao sreca. Samo mje-sto
je na platou a planine su obrasle
sumom, osojne strane bukovom, je-lo- m
i javorom a prisojne crnim i bije-li- m
grabom i ljeskom koja se ovu go-din- u
savija pod ljesnjacima. Ne pu-tuj- e
se vise onim lickim vlakom koji
je stenjuci i hukteci penjao se uz Ka-pel- u
i Javornik. Danas je elektricni
vlak koji svejedno jako dugo putuje
jer svugdje staje i nekog ceka. Vla-ko- vi
su strasno unisteni, prljavi a u
zahode se na moze bez lovackih ciza-m- a.
Znao je, onaj lopov sto je ukrao
moje lagane pletene cipele, da one
nisu za ovakvu pustolovinu i na vri-jem- e
me resio brige. Netko jednom
rece da "Licani svit naselise аГ Liku
ne iselise". Mislim da se mudrac jako
prevario jer Lika skoro iseljena. Sti- -
ZIVOT NELSONA I WINNE MANDELA: Harry Belafonte i dalje drustveno aktivan
gli smo u Gospic, licki kulturni i po-litic- ki centar. Nikoga se nije moglo
vidjeti osim dvadesetak vojnika koji
su prljavim rukama jeli kruh ispred
polu-istrpano- g vagona mrkog uglje-n- a.
Moj Lovinac je jos gori. Prije rata
broj naseg ognjista bio je 222 a danas
imajossedam kuca. Nekadjeu mom
selu bilo preko stotinu mladica i dje-voja- ka
koji su obuceni u narodne no-sn- je isli svaku nedelju u kolo, a da-nas
mi tvrde da se u mom selu nije
rodilo dijete vec dvadeset godina.
Svaka treca kuca ima po jednog
starca ili staricu. Rece mi moj osam-desetgodis- nji
ujak da kad oni vidje
necije dijete da ga tree vidjeti kao
nekad mi djeca kad je neki americki
automobil zalutao u selo sa glavne
ceste. Na putu u moj zaseljak srela
sam nasu susjedu Mariju Pesut koju
moje selo zove tetka Marija mada
nije nicija tetka. Zgrbljena poput
srpa, u gumenim poderanim opanci-m-a,
nosila je u naramcicu malo suhih
grandca da potpali vatru. Iako je sre-din- a
ljeta kod tetke je u vecernjim
satima ugodno sjesti kraj vatre a po-goto- vo sto tetka nema poda u kuci a
ilovaca nakupi puno vlage. Ta zemlja
u tetkinoj sobi se toliko iskopala da
ona jadna sto zbog starosti sto zbog
malog rasta tesko prelazi preko tih
rupetina. Tetka je devedeset godina
stara, i zivi sama preko pedeset go-dina
od kad joj je muz otisao u Bri-tans- ku
Kolumbiju i tamo poginuo
kao drvosjeca. Malo je radio pa miro-vin- u
nije niti dobio. Mi "povratnici"
dademo tetki malo novaca ali mi
tako slabo dolazimo, a tetka ipak
placa porez a i struju su joj susjedi
uveli, koja se placa, dali se koristi ili
ne. Platila sam joj struju i kupila ma-ram- u
koju rece da ce cuvati za smrt.
Kraj nje zivi i moj susjed Lukina,
sam je razumje se. On vise nece da
ga itko vidi jer ga je sram ljudskog
udesa. Uz sve napore nisam ga vidje-l- a.
U velikim gradovima nasi ljudi se
bore za stanove, automobile, ljetni-kovc- e,
devizne racune, koje sa cu-va- ju
pod jastucima, jer se ispituje
porjeklo, a bez deviza se tesko ku-pu-je tehnicka roba. Radne organiza-cij- e
imaju obustave rada koje meni
jako lice na strajkove samo meni nije
jasno ako je u Jugoslaviji radnicko
sa'moupravljanje protiv koga se rad-nici
bune, ali meni nije toliko stvari
jasno. Tesko je biti politicar, ili eko-nomis- ta
kad se netko osjeca pjesni-ko- m.
Mlijeko se uvozi iz Madjarske,
a pola Like je nepokoseno i veliki
dio Zagorja. Svi se bune na nekog i
imaju neke velike zelje, jedino tetka
Marija ima samo jednu zelju, a to je
da sto prije umre kad vise nije kori-sn- a
niti sebi a niti drustvu. Kako ce
meni biti tesko kad tetka Marija i did
Lukina umru,.s njima ce umrijeti i
moje selo. Umrijet ce onaj nekaono-pitom- i
proplanak, koji mozda ne-ko- m
porlazniku znaci samo hrpu ka-men- ja
a za mene je to najlijepsi kutak
na ovoj kugli zemaljskoj.
Josipa KLOSTRANEC-LICANK- A
'41 VII