Nase Novine, November 14, 1985

              № ' r i
v,
t
I
OVKATJVJCJ GORKA DOBRODOSLICA
Posljednjih godina u novinama je
sve viSe prica o naSim povratnicima
i njihovim gorkim sudbinama i razo-Saranjim- a.
Od one dubrovadke u ko-j- oj je jedan kojoj je jedan povratnik
ulozio golem kapital u otvaranje re-stora- na
pa se potom sukobio s inspek-cijski- m
sluzbama i carinom, preko
slovenske u kojoj je naS covjek, nakon
Sto je investirao novae u transportna
sredstva, zaglibio u bezbrojne zakon-sk- e
propise, do one makedonske u ko-joj
je glavni akter, takoder povratnik,
ulozio svoj "gastarbajterski dinar" u
plantazu povrca a dosad nije ubrao
nijednu rajcicu, jer je opet neSto za-pe- lo
s opcinskom birokracijom. Tu je
i ispovijest povratnika iz Beograda,
koji je otvorio radionicu kerami6kih
plofcica, ali ona nikako da proradi, a
i niz slicnih. Dakle, iako su stavovi o
povratku u zemlju jasni sve je viSe
povratnika, koji se osjecaju prevare-nim- a.
Zasto? Sva su ona brda i doline
koje su im obecavali prije nego Sto su
se odlu6ili vratiti odjednom iScezla,
jer je sluzbena politika zemlje jedno,
a zakoni birokracije neSto sasvim
drugo.
Sve je manje ljudi Sto se olako odlu-6uj- u
na povratak u zemlju, a i onih
koji se u rijetkim opcinskim centrima
namijenjenima za davanje savjeta
raspituju za tu mogucnost. U dubro-vack- oj
opcini, na primjer, koja ima
mnogo iseljenika, narocito preko
oceana, nema nijednog covjeka ili
sluzbe koji bi se direktno bavili tim
pitanjima. Referent u Opcinskom ko-mite- tu
za privredu Mirjana Sljuka re-kl- a
nam je da je ranije mnogo viSe
ljudi bilo zainteresirano za povratak
u zemlju i da su nekad povremeno
imali dezurnu sluzbu za informacije.
Sada takva sluzba viSe nije potrebna.
Jedan od razloga zaSto se "NaSi
stranci" sve rjede odlucuju da to pre-stan- u
biti jest i hrpa kojekakvih uvje-renj- a
i rjesenja potrebnih da bi se
dobila famozna dozvola za povratak i
kakvu privatnu djelatnost ili udruzi-vanj- e
sredstava. I onda nije cudno Sto
se dogadaju i takve stvari kao Sto je
slucaj iz Dubrovnika, gdje je jedan
povratnik pokuSao tjerati pravdu pi-sanj- em
otvorenih pisama. Otvorio je,
naime, restoran, a inspekcijske mu
sluzbe uporno broje stolice kojih ne
smije biti viSe od sto, iako bi viSak
stolica donio viSak i njemu i opcini.
Zaista, bi li sve bilo drugadije ne
samo u ovom slucaju, kad bi i birokra-cij- a
pocela razmiSljati torn ekonom-sko- m
logikom?
TeSko je, doduSe, reci da je drzava
maceha povratnicima, ali da je neki
i tako dozivljavaju, svjedo6e sve veci
problemi na koje oni upozoravaju.
Kako rece jedan od njih, "sve nas viSe
proganjaju, svima smo trn u oku, od
susjeda do opcinara". Mnogi s kojima
smo razgovarali ne zele da im se ime
spominje u novinama, jer su ionako
"uzeti na zub". Nezadovoljni su i osje-caju
se prevarenima. Ovdje su ulozili
sav imetak, a primorani su na kom-prom- is
i £esto ih ucjenjuju. Mozda
zato sto druga6ije misli i Sto drzi da
se moze drugacije misliti. Valja znati
da ljudi koji poslije dvadeset i viSe
godina provedenih u svijetu dolaze
uveliko s drugacijim shvacanjima.
Njima su ovdje neke stvari apsurdne.
Savezni biro za rad i poslove zapo-Sljavanj- a,
koji je zaduzen za ostvari-vanj- e
politike povratka nasih "inoze-maca- ",
svakako je najkompetentniji
i najupoceniji u sve ono Sto se na torn
podrucju dogadalo i dogada. 0 tome
smo razgovarali s MiloSem Cerovcem,
pomocnikom direktra te ustanove.
— Velik je raskorak izmedu onoga
Sto smo politiSki, deklarativno pred-vidje- li
i prakse, u kojoj se sasvim dru-gacije
ponaSamo — kaze Cerovac. Mi-sli- m da je to odraz naSeg sveukupnog
Sluzbena je politika prema naMm povratnicima jedno, a zakoni birokracije
i konkretno pona§anje nesto drugo.
ponaSanja u druStvu. Kao i u mnogim
drugim stvarima, uvijek smo jasni
kadneStozelimo.a kad to treba ozivo
tvoriti posve je drugacije.
Ponovni odlazak
ZaSto oni koji su se vratili u zemlju
razmiSljaju o ponovnom odlasku u
inozemstvo? Dva su bitna razloga. Ni-sm- o
na dovoljno dobar i efikasan na-6i- n
obavjeStavali naSe ljude kako ce
i s kojom sigurnoScu moci uloziti svoj
novae. DeSavalo se i deSava se da se,
kao i u svim ostalim oblastima, pro-pi- si
pre6esto mijenjaju. Mnogo je de-likatn- iji
i bolniiji razlog kad se dru-Stve- na sredina s dosta otpora odnosi
prema povratniku. To ga najviSe
obeshrabruje. Ako takve stvari ne is-korijen- imo
ne mozemo ra6unati da 6e
se viSe naSih ljudi vracati. Jer tko da
to ucini ako zna da ce ga dofcekati ne-snoSljiv- ost tamo gdje treba zivjeti, ra-di- ti,
Skolovati djecu. Takav odnos
moze biti presudan i ne bi ga nipoSto
trebalo zanemariti a mi, cini se, baS
to cinimo — zakljucuje Cerovac.
Da bi sve ovo trebalo i moralo biti
drugacije, osjetili smo i u Socijalis-ticko- m
savezu, gdje nam je Jadranka
Bubalo iz Koordinacionog odbora SK
SSRN za pitanja jugoslavenskih
gradana na privremenom radu u ino-zemst- vu potvrdila gotovo sve sto smo
dosad rekli.
— Mnogo se ljudi nakon otvaranja
neke svoje djelatnosti zali na lose re-zulta- te.
Medutim, ni ovdje, niti nigdje
na svijetu ne mozete covjeku jamciti
da ce dobro poslovati, pogotovu ne u
privatnom sektoru. Svatko ulaze s ri-ziko- m. Zna kakve povlastice dobivaju
povratnici, i tu je sve jasno, ali kad
one isteknu, sve te sluzbe, prije svega
inspekcijske, porezne, komunalne,
podinju sve ceSce kontrolirati njihov
rad, tako da se oni pocinju osjecati
kao pod nekom presijom. Ali sve to
ovisi o pojedincima i sredini. Prije je
bilo mnogo viSe problema. Bilo je
ljudi koji su ocekivali da ce nakon po- vratka ovdje zaradivato jednako kao
i vani, ako ne i vise. Ta se ofcekivanja
katkad nisu posve ispunjavala, te su
mnogi napuStali zemlju i kritizirali
ovdasnje uvjete rada povratnika. Pi-tan- je je koliko su oni bili realni u svo-ji- m ocekivanjima, a koliko ih je sre-dina
pokuSala zadrzati i pomoci im.
Jer, povratak u inozemstvo viSe nije
samo ekonomski problem, vec ima i
te kako zna6ajnu druStveno-politi6k- u
dimenziju. Sve ceSce povratnici u is-tjeriva-nju
svoje pravde dolaze k na-m- a,
a mi im ne mozemo mnogo pomo-ci.
Mogu sluzbe, upravo one sluzbe s
kojima su se oni i sukobili. Rijec je
obi6no o pojedincima ili grupama, da
ne kazem klanovima u opcinama ili
regijama, kojima mi, osim Sto ih upo-zorava- mo na dogovorenu politiku, te-Sk- o
mozemo odredivati kako ce po-stupa- ti.
I kada povratnik prode kroz
sve instance pa na kraju dode do nas,
te ustanovi da mu teSko mozemo po-moci
preostaje mu samo razocaranje
i povratak u inozemstvo, ili pak pre-stana- k rada. Ni jedna ni druga nje-gov- a odluka nikako nam ne koriste ali
SSRN teSko moze nesto uciniti kad su
takvi konflikti posrijedi. U opcinama
se mora stvarati atmosfera i taj posao
povjeravati ljudima koji za nj imaju
sluha.
Doduse, ima i odredenih rezultata,
na koje je Milos Cerovac posebno
upozorio.
Nekako se vise bavimo problemima
nego rezultatima, Sto je i razumljivo.
Ali rezultata ima i Siroj javnosti oni
dosad uglavnom nisu bili poznati. U
zadnjih sedam-osa- m godina postigli
smo mnogo viSe nego Sto smo i pretpo-stavljal- i, bez obzira na to Sto se moze
misliti da je to manje plod organizira-nost- i
napora a viSe posljedica sponta- -
nosti. U posljednjih deset godina vra-til- o
se oko 600.000 naSih gradana. Od
toga njih 480.000 zaposlilo se u zemlji:
70 posto u poijoprivredi ili zanatstvu
i ugostiteljstvu. A to je velik uspjeh.
No cesto svi ovi nasi rezultati, kojima
mozemo biti posve zadovoljni, mogu
biti zanemareni, zamagijeni, biro-kratski- m
ponaSanjem, recimo kad je
nekom opcinskom referentu po-treb- no
i po Sest-seda- m mjeseci da
izda najobifinije uvjerenje covjeku
koji se namjeava vratiti.
Trenutno je u SIZ-ovi- ma za zapo-Sljavan- je prijavljeno oko 20.000 po- vratnika. Pri tome, doduSe, treba na-pomen- uti da se mnogi povratnici ne
prijavljuju. Od toga broja samo ih se
lani prijavilo 10.650, a putem SIZ-ov- a
zaposlilo ih se 5745. Medu njima su
4504 nekvalificirana a 3117 je polukva-lificiran- ih radnika. Dakle, nisu se svi
vratili s velikim kapitalom, Sto je trn
u oku mnogim birokratsko-rpovinci-jalni- m
glavama.
Po mjeri zivota
Medutim, statistika, iako ohrabru-je- ,
ne pokazuje uvijek pravo stanje.
Jer njom se ne mjeri vrijeme cekanja
desetak raznih uvjerenja, opreme u
carinskim skladiStima, ne broje se
dolasci na opcinske Saltere, dokazi-vanj- a da se niste obogatili na ra£un
svoje zemlje, vec vlastitim radom u
tudini.
Zanimljivo je istrazivanje 6iji su re- zultati iznijeti na savjetovanju u
Arandelovcu (juna 1985.). Tema mu
je bila: "Povratak gradana SFRJ sa
rada i boravka u inozemstvu i njihovo
zaposljavanje i radno angaziranje u
zemlji". Navest cemo samo dio koji
se odnosi na malu privredu. U zanat-stvu,
ugostiteljstvu, trgovini i prijevo-zniStv- u (obrtnici i zaposleni) broj rad-nika
povecao se od 1981. do 1983. za
17 posto, ili za 5,4 posto prosjecno go-diSn- je,
Sto je znatno iznad rasta zapo-slenos- ti
u privredi (2,8 posto). Broj
vlasnika radnji rastao je godiSnje za
4,8 posto, a broj zaposlenih radnika
za 6,6 posto. U 1983. godini u samostal-no- m zanatstvu bilo je zaposleno samo
86.095 radnika, Sto znaci da je svaki
drugi vlasnik zapoSljavao po jednog
radnika. Prema propisima samo-stal- ni zanatlija smije zaposliti naj-viSe
pet radnika (BiH, Slovenija), od-nos- no najviSe 10 radnika (Srbija, Voj-vodin- a,
Makedonija). Polazeci od
pretpostavke da svaki obrtnik zaposli
pet radnika u zanatstvu bi se moglo
naci mjesta za ukupno 730.000 radni-ka,
odnosno cak i 1,350.000 kad bi u
svakoj radnji radilo 10 radnika.
Ova zadnja brojka ne bi smjela tek
tako promaknuti jer milijun i Sezde-s- et tisuca nezaposlenih u januaru ove
godine nimalo ne ohrabruje. Buduci
da je mala privreda neposredno ve-za- na na privatnike, zanimljivo je na-pomen- uti kako je Savezna konferen-cij- a
SSRN ocijenila stanje u provedbi
politike vracanja nasih ljudi u zem-lju.
U svom programu akcija za rjeSa-vanj- e
aktualnih druStveno-ekonom-ski- h
pitanja u razvoju male privrede
osim ostalog prihvatila je i ocjene u
kojima se osvrce i na sektaSki odnos
prema njoj, a posebno prema osob-no- m radu, Sto je uvjetovano nerasciS-ceni- m idejnim shvacanjima i dogmat-ski-m
pogledima, te na neadekvatnu
politiku poticanaj njezina razvoja
(kreditne, carinske i porezne olakSi-c- e,
itd.) U torn se programu isti6e da
treba brze lomiti tehnokratske otpore
u nekim organizacijama, koje fcesto
pod plaStem borbe za socijalizam
skrivaju svoju poslovnu nesposob-nos- t
i nastoje sa6uvati stefcene mono-pol- e.
U torn dokumentu SSRN je odlu-6i- o da se viSe ukljudi u stvaranje po-volj- ne druStvene klime za prihvada-nj- e
gradanja s privremenog rada u
inozemstvu kako bi se omogucila Sto
brza i potpunija ekonomska i dru-Stveno-politi-cka
reintegracija.
Ostvarivanje ovih ciljeva nesum-njiv-o
zavisi od brojnih 6inilaca. Tek
kad zakonske propise робпето pro-vodi- ti
po mjeri politike koja ih je ini-ciral- a,
a ne po mjeri birokratiziranih
pojedinaca ili sredina, moci cemo
reci da smo u prihvatu naSih gradana
s privremenog rada u inozemstvu po-stigli
ono najbolje Sto se dalo.
Vera LUKOVAC
"Danas"
SOCIJALIZAM
Tu, skoro je objavljen u jednonrca-sopis- u
clanak koji je diskutovao zna-cajn- u
temu socijalizma. Usprkos (pri-vidn- e) naivnosti autora ovog clanka,
usporkos veceg broja pogreSnih pret-postav- ki
i stoga pogreSnih kritika,
ovaj fclanak zasluzuje pohvalu. Po-hva- la nije zasluzena korektnom ana-lizo- m
i opisom situacija u mnogim so-cijalisti6k- im
zemljama. Niti bi se ovaj
clanak trebao ргерогибШ onima koji
traze istinu. Ali naslov, kao i tema
clanka, zasluzuje svaku pohvalu u
ovome momentu kada svako veruje da
poseduje sve odgovore. "&ta je to
pravi socijalizam?" — pita se autor
ovog Slanka. I vec samo to pitanje za-sluzuje
najvecu pohvalu.
SluSajuci autora nesrecnog clanka
kako uzdiSe da: "JoS od Oktobarske
revolucije komunisti svih zemalja ne
uspevaju j asno reci, a kamoli obrazlo-ziti- ,
Staje to pravi socijalizam", Covek
se mora upitati o identitetu tih 'komu-nista- '.
Neznanje ne opravdava — kaze
latinski zakon. I stoga verovatno i svi
ti "komunisti svih zemalja" su kaz-nje- ni clanarinama partija njihovih
zemalja.
Ipak Salu na stranu. Ovakva krimi-naln- a
nemarnosttih 'komunista', koji
ne znaju Staje to socijalizam, ne samo
Sto ne treba da bude ostavljena nekaz-njen- a,
vec im mi odavde, iz kapitali-sticko- g
sveta, moramo pomoci da bo-lj- e
razumeju definiciju socijalizma. I
ovoga puta im ne trebamo govoriti
samo o prelaznom periodu prema
besklasnom druStvu kroz diktaturu
proletarijata (toga su se nasluSali),
niti treba da pokuSamo da ih vodimo
iz zakljudka u zaklju6ak nadajuci se
da nas mogu pratiti (zar nisu komuni-sti
avangarda koju narod mora prati-ti?).
Ne, ovoga puta cemo iznenaditi
sve te nosioce 61anskih karata i sloziti
se sa njima u jednome: Zaista, postoje
brdo knjiga o socijalistickoj ideolo-gij- i
i o izgradnji socijalizma koji od-govo- ra
uslovima pojedinih zemalja.
Ali ne mali broj knjiga takode govori
o tome Sta to nije socijalizam.
Tu, "u torn grmu lezi zee". . Jerodu-ve- k
se smatralo da je nepotrebno gu-bi- ti
vreme u objaSnjavanju, da sve
ono Sto se pretvara da je socijalizam
nije niSta drugo do nove igre interna-cionalno- g
kapitalizma. Socijalizam,
ukratko, nesme biti druStveno urede-nj- e
koje pati od cireva i rak-ran- a kla-sno- g
kapitalisckog druStva: ne zapo-slenost- i,
inflacije, individualizma (ci-ta- ti
— lopovluk). Svaka teorija mora
biti dokazana u praksi. Ako se u
praksi osvedo6ujemo da su znaci ka-pitalizma
sve viSe i viSe prisutni u
ekonomiji jedne zemlje, nece joS
dugo trebati da seta zemlja i politicki
opredeli za kapitalistidki sistem.
Jer sve ono Sto je odlika kapitalizma
i klasnih druStava ne bi. trebalo biti
prisutno u socijalizmu. Ili bi moralo
polagano iScezavati iz socijalistidkog
druStva. Ukratko, sve Sto je odlika ka-pitalizma
u nazadnom smislu nehu-mano- g
eksploatisanja i nejednakosti,
ne sme biti prisutno u socijalizmu.
Jer kapitalizam nije socijalizam.
ZLATKO