Nase Novine, October 04, 1978

              1 J
№&№Mtfttttfytt l'ii W(vlW4't £!£игШ&!Шммј1 ЖКИ
iifMV'lyfcY.'L'iiV'-W.V- a 1 ,1 ',1
;4{PMi',vto.-- o stun , i, „.-- . r . , . .л- - r,u a , , . 'j, ., „in.'" и,1 ."tf .... ,,.. .n.n„-- . .,(-- , :в:цл .;:: srwi,' ; ~"nt'n.ji, ,n" .iw-- i ,,,.„ , u., it
"" :i
1
. и'
i;i
Ш% 0 '
Ali je studeniji ova] sa Crvnja!
primjeti njegov drug sa Bune.
— E, ovo je jedno 6udo! — govo-ri- o
Ugljen. — Kada smo iSli uz
brdo, tjerao nas sjevemjak i udarao
unaSaleda... A sad? Evo juznjak!..
— BaS je tako — potvrdivao
jedan Podvelezac i nadodao: —
Kao da su se vjetrovi pobili!
Put niz Brestova6u je veoma
strm. Konji su polagano silazili i
dok su sjavili k podnozju, odaklen
pocinju Morine, izgubili su pola
sata; Kroz to vrijeme toliko je snije-g- a
napadalo, da je iS6ezla ona pro-Saric- a.
Svuda se" bijelio samo
snijeg. v
XXXIV.
U Morinama...
Pred svatovlma se ukazala ne-pregled- na, valovita pbvrSina kao
kakovb more od mlijeka, po kome
puSu studeni vjetrovi i Ijuljaju
rijegovom povrSiriom. Kao bijelo
more bez obala i litica, a nad
morem gusta mag la na sve strane.
" Tpsu zloglasne Morine...
Snijeg je bio za podlanicu de-be- o.
Nije viSe bio onako voden i
kao staklo proziran, no je izgledao
rieSto bjelji i tvrdi, ako se more to
re6l. Oni veliki "iapti" prestali. Sad
snijeg usitnio. Vjetri ga vijali
tamo-am- o. Padao tako brzo,. kao
da ga ozgor neka nevidljiva ruka
istresa.
PoSto je na Morinama prostrano,
svatovi su jaSili u fedovima po dva,
tri. Medu prvima je Mustaj-be- g sa
braticima i s Umihanom na doratu,
koga je vodio Milutin. Iza ovih jaSio
Ciber,, Veli6 i Hadziomerovic, za
ovima Smajl efendija s Almas
hanumom iMuntom. Malo podalje
jezdili drugi u manjim grupama ili
pojedina6no.
'4-- Dajder tu rakiju! yeli Ugljen
6ati6u, koji je iSao odmah iza
kadije.
— Polako, bolan, бисе te... i tu
upre prstom na Smaji efendiju, ali
Ugljen odgovori glasno: — Pa neka-бије- . Sto vidi Bog, neka vidi i
sarajevski kadija! Ja vidim da je
kijamet doSao...
Catic mu poku6i plosku ali ga
bpomene: da Sto manjje potegne...
jer: duge su Morine; trebade i
poslije.
— Daj ti meni sad! A poslije? Tu
moze biti bolje i gore. Men) je sada
po vpojasu, po slabinama jako
studeno, a u trbuhu mi kvrkolji
neSto odavna...
JaSili i jaSili... Na svakog konja- -
nika popadao snijeg po mokrim
haljinama, osobito po glavi i
plecima, za sedlom i pred sedlom,
pa se i zadrzao. Svi obijelili, i ljudi i ч
kbnji. Kad bi,. se koji svat okrenuo
natrag, da vidi ko za njim ide, te§ko
bi ga poznao; morao bi ga, ddbro
razgledati, jer se nad' obrvama
naslagao snijeg gotovo do pola
6ela, a u svakog je lice biio rumeno
kao zrela Sipurika.
Culi se razgovori:
— Meni se prsti, evo, ukofiili!
— Ja ne Cujem za ruke... Kao da
ih nemam!
— A ja za noge!
— A ja ne vidim od velikih suza!
— Hasane, — veli jedan seljak
svome drugu, — jesi li ti ikad
ovako neSto dozivio?
— Nikad! — odgovara on, — a
imam pedeset godina. I hodao sam
po planinama, a beli ovako Sta
nisam vidio...
U torn puce mala puSka. Iza ove
jos" dvije.
To je opalio Mustaj-be- g i joS
dvojica, da bi druzinu svoju malo
osokolili. Taj pucanj je bio vrlo
slab, jer je detonaciju apsorbovao
snijeg, koji je bio i u zraku i na
zemlji. Na taj pucanj nije se ni
jedan konj lecnuo, a kamoji popla-5i- o,
tek ponekoji izdignup uSI, pa
ih opetplempiQ., ,
(Q'4
TiSina1 je vladala, je'se ljudi
zadubili u svoje misli. Nije se био
ni topot konja, jersu iSli po snijegu
kao po pamuku. Ako bi ko §to
progovorio, to je bilo pitanje: —
Kako cemo pre6i ove Morine? Kako
cemo ku6i do6i?
— Koliko je sati, Mustaj-beze- ?
pitao ga brati6 Hamid-beg- ..
Mustaj-be- g izvadi iza silaha velik
srebren sat slidan maloj 2abi-kor-nja- 6i,
otvori ga i usklikne — Uh,
uh! Evo podne...
j- -
Putujudi dalje svatovi se sve vi§e
razmlcall. Nije svaki konj jednako
snaian, pa slabiji zaostajali. A
snijeg zasipao, cak upadao u иб! i
nozdrve. Vjetar ga razbacivao na
sve strane, i toliko je napadalo
snijega, da se put nije viSe raspo-znava- o.
Tek, ponegdje, vidio se
koji ve6l kamen iznad snijeZnog
sloja, koji je dopirao konjima goto-vo
do koljena.
Neki su moral! s konja sjaSiti pa
mu s o6iju ukloniti snijeg, jer nije
vidio konj i6i. Mnogi su s konja
skinuli one marame i fievrme, da se
njima taru po lieu, ali je.sve to bilo
skoreno i smrznuto. Od velike
studeni stvarali se na brcima ledeni
IjeSnici.
Napredovalo se polako, slabo.
Kako je snijeg udarao u lice, ljudi i
konji Zmirili o6ima podvivSi glavu
naprijed. ЈабисЈ, ljudi su vi§e puta
pkretali rame prema vjetru, da ih ne
"udara frontal no u prsa. Nosevl Im
po6eli plaviti, a usne blijediti. USI
su postale hladne.
Vjetar je puhao takom brzinom
da se u zraku 6ulo hukanje i zvlida-nj- e.
Puhao je na mahove i podlzao
ozdo snijeg ponovno u visine, pa
ga opet slagao u kovitlac. Na
povrSini se stvarali manji i ve6i
smetovi. Takoder je vjetar podlzao
flstane Mostarcima, kano da im se
smijao i rugao.
Studen je upravo grizla ko2u na
lieu i rukama.
Kada su stigli do tzv. Ukopanog
(LJUBAVNI ROMAN IZ 18 VIJEKA)
groblja, tu Mustaj-be- g zazeli da
druiina malo zastane i da pri6eka
ostale, koji јоб nisu doSli. On
pogleda u sat i cisto se uplaSi. —
Sta ovo? — .veli, — jedan i p6
poslije podne? I zaista se morao
uplaSiti, jer od pofietka Morina pa
do spomenutog groblja samo je
neko fietiri kilometra razmaka... a
putovali su citav sat i po.
I joS da su svi tu!
— A gdje je Smajl efendija?
pitao Sulejman-be- g.
— Nlema ga joS — rekoSe neki.
— Valjda ce sad izbiti! — tjeSio
ga Mustaj-be- g, pa onda dodao: —
Vidite li, braco, u Sto se naS teferl6
preokrenu. Mjesto pjesme — vje-tar,
mjesto veselja — zima i mjesto
ljubavi — pogibija! E, ba§ su
Morine rdave i opasne! Da smo za
ovo znali, mi bismo ponijeli na put
kabanice, bunde, curkove, gunje-v-e,
a ovako.. L Gotovo niko ni§ta
zimno nema uza se.
Tu su cekali jedno desetak minu-t- a,
dok nije izbila jedna grupa
svatova; oko desetak njih. Medu
ovima nije bilo Smajl efendije ni
hanuma.
On je zaostao, jer je morao.
Zaboljela je glava Almas hanumu i
Muntu. One su na glavi nosile
zavitak, koji je dobro pokisnuo.
Kada su izaSle na Panos, i kasnije
iduci prema Morinama, ti su zavici
bill tako hladni kao led. Od ove
studeni zaboljela ih glava. Ocima
jedva gledale. U zelucu im se
stuzllo i one su morale sjaSiti,
skloniti se malo s puta i povrabati.
PoSto je hanume uhvatila groznica,
one su drhtaie i jedva su pristale da
opet uzjaSu. Medutim, dok se ovo
zbivalo, ргобП su mimo njih gotovo
svi svatovi.
Mustaj-be- g je htio da se vrati po
Smajl efendiju, ali onda treba da
ostavi Umihanu i svu druiinu, koja
nije mogla viSe da бека. Osim
toga, ako bi se on i odlucio od
druZine, pa poSao natrag, on bi
lako mogao s puta zaci i viSe se ne
vratiti, jer vjetar i snijeg kroz malo
vremena zatrpava stope.
Sta da 6ini?
On ispali рибки. Na to se габибе
tri puenja.
— Eh, eto ih za nama! — rekoSe
neki, pa preporuciSe: da se ide
dalje.
Tako je i bilo. Polaze6i sa Ukopa-nog
grp.bJja,hstadoSe ispijatilko-hol- .
Neko vino, a neko rakijuKada
je Mustaj-be- g poku6io;bocu- - vina
Veli6u, ovaj je rekao, da ima deset
godina, kako nije "pio", a sad
mora, ne bi li se malo zgrijao. Kad
je nago bocu u usta, izdredi o6i u
njezino grlo. Osjetio da vino ne
ide, kako treba i opazio u boci
komad leda.
— Ih, ljudi, vino se smrzlo! —
veli on. i
— Ne moze bit! kaze Mustaj-be- g.
Veli6 mu pokaie led u boci. Tada
se javi Ugljen, jedna bekrija, pa
izjavi: — Vino... pravo vino, ono se
ne moze smrznuti. To vino u boci
. kupljeno je u Ulogu u Vase Sekari-n- e.
On je u nj sipao vodu i voda se
smrznula...
— Gledaj "Turdina" kako pozna-j- e
vino! uskliknu Cati6, pa i on
istrusi svoju plosku. Piju6i pogleda
u Ugljena, koji je bio sav modar.
— Milutine, pitao ga Mustaj beg,
je li ovo groblje polovina Morina?
— Nije ni trecina!
~Zartako?Uh!
Kada to zaduSe, odmah krenuse
naprijed protiv vjetra, kroza snijeg i
studen.
Od Ukopanog do tzv. Djevoаб-ko- g
groblja daleko je neSto viSe od
jednog kilometra. U normalno do-b- a
ovaj se put prelazi za 6etvrt sata,
a Mustaj begovi svatovi na to izgu
biSe citav sat! Vec je snijeg naras-ta- o
konjima do koljena. Kako se
dan primicao kraju, studen se i
pojacavaia. Svatovi nijesu kod
ovog groblja zastajavali niti drugo-v- e
i§6ekivali.
— Nedemo, Mujo, iznijeti 2ivu
glavu... Saputao Hasan Popovac
svome bratu.
— Hocemozar... tjeSio ga Mujo.
— Ml ne smljemo klonutl!
— He, brate, protiv zime ne
mo2e se boriti ni sabljom ni риб-ko- m
no samo toplim haljinama i
jelom. A mi od ovoga niSta nema-m-o.
Ja£uci uporedo dalje, opet 6e
Hasan slabim glasom: — Vidi§ li
ti, brate, kako se neki, Sto pred
nama jaSu, Ijuljaju na konjima.
Samo Sto nisu pali! Enonpr. Uglje-na...
Samo da ga dijete potegne za
nogu ili da mu alat nogom poklek-n- e,
on bi pao u snijeg.
I zaista, ti su svatovi tuSno izgle-dal- i. JaSlo jedan za drugim kao
kiridzije. Niko nije govorio, niko se
nije okretao. IzgledaM kao kakav
transport bolesnika, koji pogureno
idu u bolnlcu.
PrimiCudi se tzv. Svatovskom
groblju, gotovo se svi svatovi, koji
idu s Mustaj-bego- m, prenuSe I
obradovaSe. Zaduli su pred sobom
nekolike puSke. Odmah i oni odgo-voriS- e
puenjavom i dovikivanjem:
"Haj! Haj!" Mustajbegova je dru2l-n- a
opazila pred sobom neko dva-jest- ak drugova, koji su maloprije
stigli do tog groblja. DoSli su, Bog
zna, s koje strane.
(Nastavide se)
} - M.Lic.B-41- 04 Phone. ш 423-332- 1 j
) - " Res. 423-181- 7 j И L v] ROOFING SERVICE
( ' Ш J SH1SCI.HS &1:LT ROOFS I
I ,У 1 ГЈј KAl'ljSrROrGHlSG )
55 COSBl'RN AVK. StMTK 101. TORONTO. ONT. M4K 21-- 9 J