Nase Novine, July 03, 1986

              1гдн?г,™јМ; njj-ew- wji rtjmfim.trwamt и,,л-1Ј,11гл- 8 --&!' т. t4wrf4i4 w - ч-1- ~г - i. .,№) =. ifv,, w, ,, . „,,, д лјкч.'! — wskst-гИ- Л
f I
Iaf
fe '- - ншнввнтннпцккнптчги ,4
V SA SPORA KAPOR-ZVIZDICUZAGREB- U
JVa saradnik iz Jugoslavije, drug Luka Markovic, upleten je protiv svoje volje, kao svjedok u sporu Kapor-Zvizdi- c. On je u svom svjedocenju pokuSao da zaista bude objekti-va- n "ni po babu ni po stricevima". Medjutim, novinari kao
novinari istrgavaju iz njegova svjedocenja one "bisere" i
priklanjaju se stranci koja im je "bliza pri srcu". Markovic
se pobunio protiv zloupotrebe njegova kazivanja. Objavlju-jem- o ovdje dva njegova pisma "Politici" i reviji "Osmici".
Tako glasi naslov sudske rasprave
Kapor-Zvizdi- c, na kojoj sam se i ja,
nekako bas protiv moje volje, pojavio
kao svjedok. Najavljeno je da je na
sledecem rocistu (2. juna o.g.) cuti i
traka sa Kaporovim govorom u Toron-to
Kamo srece kad bi se mogla cuti
traka i o onome sto sam ja govorio na
toj raspravi. Doznalo bi setada koliko
je gnjusnih i tendencioznih neistina
o tome mome svjedocenju izrekao u
"Osmici" od 10. aprila, njen izjvesti-tel- j
M. Gli§ic. Stoga cu pokuSati da
vrlo objektivno prokomentarisem bar
onaj dio rasprave koji se odnosi na
mene. Medutim, prije toga zelim na-pomen- uti da me ishod te rasprave ni
malo ne interesuje. A to je zbog toga
Sto i o tuzenom i o tuziocu imam jed-nak- o
misljenje. Prvoga poznajem kao
dosta neozbiljnog novinara, a dru-gog- a
kao dosta neozbiljnog knjizevni-ka- .
Kaporu, svakako, nikad ne bih pri-kaci- o etiketu "Cetnika", jer cetnik je
krvolocna zvjerka. On je sa uzitkom
presijecao, a mozda i sad bi presije-cao- ,
ljudske grkljane, dok bi Kapor,
kakvog ga ja gledam, dobio srcani na-pa- d
kad bi bio poprskan krvlju i za-kla- ne
kokoSke.
Medutim, nepobitna je cinjenica
da su "Srpski dani", koji su organizo-val- i
piknik na Nijagarinim vodopa-dim- a
i "Srpska nacionalna akadami-ja"- ,
pod okriljem cetnicke orgije. A,
da li je Kapor surovao sa torn orgijom
za vrijeme njegova "vrSljanja" po Ka-nad- i, sacekacu da to dokaze sudska
odluka.
A sad da idemo redom, da vidimo
sto su poluistine, sto klevete a sto
kompletne neistine u izvjestaju M.
Glisica:
1. "Pojavio se kao svjedok i Luka
Markovic, penzioner iz Titograda".
— U Crnoj Gori ne zivim od 1927.
godine. Prema tome, nisam iz Titogra-da,
iako ne bih imao niSta protiv toga
i da jesam.;
2. "Vidovdansko okupljanje su po
nalogu Kominterne... osnovali Nikola
Kovacevic i Mirko Markovic", tvrdi
svjedok.
— Koja apsurdnost i besmislica.
Drugovi Nikola Kovacevic i Mirko
Markovic su, prvi 1934. a drugi 1945.
godine po zadatku Kominterne stigli
u SAD, odnosno Kanadu. Obojica su
radili u dubokoj ilegalnosti, a njihova
zaduzenja su najmanje bili iseljenici.
Takve emisare je Kominterna slala i
drugdje. Poznavao sam jednog od njih
i u Australiji. Prema tome, nije istina
da je "Vidovdanski kongres" (a ne "o-kupljanj- e")
osnovan "po nalogu Ko-minterne".
Njega su osnovali progre-sivn- i
srpski iseljenici, Kovacevic i
Markovic su mogli biti samo inicijato-ri-.
A, da su i jedan i drugi bili pred-stavni- ci Kominterne potvrdio sam
samo na provokativno pitanje zastup-nik- a
privatne tuzbe.
3. "Markovic je priznao da su "Nae
novine" bile informbirovkse".
— Ni ovo "priznanje" nije doSlo
"iz neba pa u rebra". I ono je doSlo
na upit tuzioca. Medutim, razjasnio
sam: u pedeset i pet godina postoja-nj- a
toga lista, za pedeset od njih tvr-di- m da su bile casne u ispunjivanju
svojih zadataka u interesu naSe pre-dratn- e borbe protiv reakcija u Jugo-slavij- i,
a u pomoc zrtava te reakcije.
Narocito se ispoljio taj patriotizam u
toku naSe NOB-e- . Zato je Vijece ka-nadsk- ih Juznih Slovena ciji organ je
bio taj list, bilo jedina iseljenicka or- -
ganizacija koja je, kao organizacija,
dobili Orden bratstva i jedinstva I. re-d- a,
od predsjednika Tita. A sto su, Z-ajedno
sa svojom kanadskom KP, kao
njeni clanovi, posrnuli 1948. godine,
i tu gresku bi im trebalo umanjiti ci-njenico-m,
da nisu bili ovdje.
4. "U zemlji imamo isto toliko ne-prijate- lja kao van. CIA rovari — uz-vikn- uo je ovaj svjedok".
— Vrlo senzacionalno, zar ne! Na
unakrsna pitanja, da li "Nase novine"
vise pisu o Sovjetskom Savezu nego o
Jugoslaviji, odgovorio sam vrlo smi-ren- o
i ozbiljno da nisam "vagao", ali
da pisu i o jednoj i o drugoj zemlji,
mnogo pisu o nasoj miroljubivoj poli-tici,
podrzavaju Gorbacevu inicija-tiv- u
za mir, ustaju oStro protiv "svo-jih"
ratnohuSkackih vlastodrzaca u
SAD i Kanadi i, naravno, pisu i o zi-vo- tu
i radu nase iseljenicke radnicke
klase, koja uglavnom i izdrzava taj
list. Ukratko sam istakao da je to nas
jedini progresivni iseljenicki list na
americkom kontinentu. Tek poslije
ovoga sam dodao: Po neki put, nena-mjern- o,
prenesu po koji clanak iz
nase stampe, koji je cesto antipropa-ganda- .
Ukazao sam na nekritifcku se-lekci- ju takvih clanaka i dodao "CIA
ima svoje prste i kod nas kao i svuda
po svijetu". Time Sto kategoricki tvr-di- m da CIA trazi meka "gnijezda"' za
svoj udar i kod nas, priznajem da ni-sam
"otkrio Ameriku" samo sam zelio
da skrenem paznju pojedinim nasim
"pisarcicima", da paze sto pisu.
5. "Kapor je Markovicu postavio pi-tanje,
da li ga "Nase novine" placaju
u dolarima, rubljima Hi nagradnim
putovanjima u Moskvu".
— Na ovakvo pitanje sam stvarno
"eksplodirao" i otvoreno ga nazvao
"bezobraznim", a onda sam se smirio
i detaljnije odgovorio: Sve progre-sivn- e listove koje smo izdavali u ise-ljenistv- u, izdavali smo i odrzavali na
potpuno volonterskoj osnovi. Placali
smo, i to vrlo mizerno, samo po dvo-jic- u ili trojicu administrtivnih slu-zbeni- ka
u redakciji, dok su urednik i
svi saradnici radili bez i jednog centa
honorara. Kad sam se nakon rata vra-ti- o
u domovinu, poceo sam da saradu-je- m
i u naSim listovima. Iznenaden
sam bio kad mi je ponuden novae za
moj prilog. Na to nikad nisam bio na-vikn- ut. Govorio sam drugovima da
smo mi, koji put, iz vlastitog dzepa
placali australskim listovima da bi
nam objavili clanak o istinitim bor-cim- a
u Jugoslaviji. Tek nakon toga
sam "pateticno" oidgovorio: "Jedini
honorar koji dobijam za moju sarad-nj- u
sa "NaSim novinama" jeste taj, Sto
za svaki dopis platim poStarine od
200-25- 0 n. din. iz vlastitog dzepa".
Na kraju valja navesti joS dva inte-resantn- a
podatka: PoSto "zahvaliti
misolovku". Upitao me "koliko Vam
je godina"? Zahvalio sam na kompli-ment- u
a onda odgovorio: Bilo mi je
34 kad sam робео saradivati, saradu-jem- o
50 godina, a roden sam 1902. go-dine.
Nadam se da ste toliko pismeni,
da proracunate moju starost. I, naj-za- d, Kapor je, glorifikujuci "Srpsku
nacionalnu akademiju", pokuSao da
dokaze njen "patriotizam" time, sto
je "poslala za hram Sv. Save 50.000
dolara". Kad sam mu, u pauzi, priSao
i pokuSao ga zamoliti da mi гебе, ako
zna, koliko je ta "Akademija" poslala
za postradale na Kopaoniku, odgovo-rio
je: "S vama nemam Sto razgova-rai"- .
Bio sam iznenaden takvim po-stupko- m, jer sam ipak zivio u ubi-jedenj- ju da je Kapor — kulturan co-vje- k.
a ?
U "Politici" od 22. marta objavlje-n- o
je moje pismo o "prvoj rundi"
ovoga spora, a sad vas molim da obja-vit- e
i ovo drugo o "drugoj rundi" koja
je vodena 1. aprila u OpStinskom
sudu u Zagrebu.
Premda me tuzeni na prvoj raspravi
bio oznacio kao svjedoka, on je, ne
znam iz kakvih razloga, u meduvre-men- u, promijenio miSljenje, pa
prema tome, poziv da prisustvujem
kao svjedok, nisam ni dobio. Medu-tim,
iz znatizeljnosti da pratim taj in-teresan-tan
spor, otiSao sam na ras-prav- u
kao posmatrac iz publike.
Kad je predsjednik sudskog vijeca
procitao imena svjedoka i utvrdio nji-hov- o
prisustvo — odsustvo, medu pro-citani- ma je bilo i moje ime. Badava
sam se odupirao da ne zelim svjedoci-ti- ,
vec kad me se stranka odrekla, od-luka
je pala da "moram". To "moram"
ja sam doduse, mogao i odbiti. Tako
sam, zlovoljno prihvatio da budem
svjedok, kazem zlovoljno, jer, ruku na
sree, ishod toga spora me malo intere-suje.
Na uobicajeno pitanje predsednika
vijeca Ranka Marijana, sto mi je po-zna- to
o ovom sporu, odgovorio sam:
"Samo ono sto je objavljeno u doma-co- j
i iseljenickoj stampi", ali sam do-dao,
da sam pripravan da odgovaram
na svako pitanje obiju stranaka. Tada
je nastala tirada pitanja od strane
privatnog tuzioca, odnosno njegovih
zastupnika.
Na pitanje (a pitanja i odgovori su
trajali oko cetrdeset minuta) odgova-ra- o
sam bez mnogo razmiSljanja, jer
mi je materija o kojoj su pitanja po-stavlje- na, bila vrlo dobro poznata. Uz
to sam, zaista pokuSao da budem pot-puno
objektivan i nepristrasan, za sta
sam dobio dosta priznanja od mnogih
slusalaca u sudskoj dvorani.
Siguran sam da bi vasi citaoci rado
procitali i pitanja i odgovore, ali sam
svjestan da to prostor u listu ne bi
omogucio, a nije mi ni namjera bila
da postanem izvjestitelj sa spora.
Stoga cu ovdje, iz posebnih razloga
koje cu na kraju razjasniti, istaci
samo dva citata dvojice dopisnika,
dvaju nasih najpoznatijih listova "Po-litik- e"
i "Vjesnika".
"Poltika" od 2. aprila 1986. Z.
Krslak: "Za novog svedoka odbrana
je ponudila i Luku Markovica (84), du-gogodiSn-jeg
saradnika "NaSih novi-na- "
(50 godina), koji inace zivi kao
penzioner u Titogradu (u Crnoj Gori
ne zivim od 1927. godine — L.M.)..."
Zatim dopisnik nastavlja: "Potvr-den- o
je (L. Markovic) da je ovaj list
od 1948. do 1956. god. delovao antiju-goslovenski- ".
"Vjesnik" 2. aprila 1986. D.L. : "Na
sudu se kao svjedok pojavio i 84-godi-S-nji
Luka Markovic, umirovljeni novi-na- r
iz Zagreba koji je objasnio poli-tid- ki karakter i uredivacku politiku
lista "NaSe novine", na cijim je stra-nicam- a najprije objavljena informa-cij- a
o tome da je Momo Kapor prisu-stvova- o
6etni6kom piniku na Nijaga-rinim
slapovima. Markovic je rekao
da je to jedini progresivni list medu
naSim iseljenicima na americkom
kontinentu koji uz ostalo organizira i
jugoslovensko-kanadsk- e susrete pri-jateljstv- a".
Ova dva citata navodim ne radi toga
da bih negirao istinitost jednog i dru-go- g, jer oba su potpuno tacno inter-pretiran- i,
vec radi toga Sto sam zabri-nu- t
Cinjenicom da jedan i drugi dopi-snik
istrzavaju iz moga konteksta pot-puno
suprotne "bisere".
Medutim, ja sam se osjecao srec-ni- m
Sto mi se i tu, u sudu, ukazala pri-lik- a
da, odgovarajuci na mnoga inte-resant- na pitanja, prikazem visoki pa- triotizam tih naSih garavih rudara i
drvosjeca koji su, uz ogromna materi-jaln- a
i vremenska odricanja uspjeli
da punih pedeset i pet godina drze i
odrze taj svoj omiljeni list, i to samo
sa iednim ciljem: da pruze moralnu
i materijalnu pomoc onim snagama
koje suseu nasoj zemlji borile i izbo-ril- e
za nasu sadasnju nacionalnu i so-cijal- nu slobodu.
A, ako im na putu dugom pedeset i
pet godina, sa danaSnje distance, mo-zem- o prigovoriti da su, u kanadskim
uslovima, kao 61anovi KP te zemlje,
grijesili sedam godina, oni se ni malo
ne tuze na taj prigovor, vec ga komu-nistic- ki
i samokriticki prihvacaju.
Luka MARKOVIC-STAR- I
Cuveni kanadski kirurg prof, dr
Walter Bobechkho izveo pri put
u Jugoslaviji operaciju ugradji-vanj- a stimulatora 11-godisn- joj djevojeici Urski Sobar iz Ribni-ce- .
LJUBLJANA, april (Tanjug) — Cu-veni
kanadski kirurg profesor doktor
Walter Bobechkho izvrsio je, sa svojom
strufcnom ekipom, u ljubljanskoj orto-pedsk- oj klinici prvu u Jugoslaviji ope-raciju
ugradivanja specijalnog stimula-tora
za sprecavanje i lijecenje krivlje-nj- a
kicme.
Na konferenciji za stampu u ljubljan-sko- m Sveucilisnom klinidkom centru,
prof. dr. Walter Bobechkho, voda orto-pedsko- g
odjela "The Hospital for Sick
Children" u Torontu, upoznao je novi-nar- e
s torn suvremenom metodom lije-cenj- a
ciji su rezultati sve bolji. Isto-dobnojenaglasiodaseprvijugoslave-n-
ski
pacijent, 11-godiS- nja UrSka Sober iz
Ribnice dobro osjeca.
Specijalni elektrostimulator namije-nje- n
je iskljucivo lijecenju djece, uzra-st- a
do 15 godina. Vij ek je traj anja stimu-latora
pet godina, a njegova prisutnost
u'tijelu pacijenta ne izaziva nikakve
smetnje ni teskoce. Prva je operacija
ove vrste obavljena u Kanadi, a profe-sor
Bobechkho zapofceo je s razvijanjem
te metode jos sredinom sedamdesetih
godina na sveucilistima u Torontu i
Minneapolisu. Rezultati lijecenja u Ka-nadi,
Sjedinjenim Americkim Drza-vam- a
i vise evropskih zemalja pokazali
su da se kod 94 posto pacijenata, kojima
je ugradena elektrostimulator zausta-vi-o
krivljenje kicme, a kod mnogih je
postignuta korekcija deformacije kic-men- og
stupa. Operacija inace traje
samo oko sat vremena i iziskuje samo
dvodnevno bolnicko lijecenje. Uzrokje
oboljenja u velikom posto tku naslje-dan- .
U vecini se slucajeva javlja u uzra-st- u
od 8-- 10 godina.
Ekipa kanadskih strufcnjaka vec duze
vremena uspjeSno suraduje s Sveucili-Sni- m klinickim centrom u Ljubljani, na-roCi- to
s ortopedskom klinikom Vlado-tr- a
kraj Ankarana. Ocekuje se da ce us-ko- ro
ovu metodu poceti primenjivati i
struCnjaci u Sloveniji koji su prema ri-jeci- ma kanadskog kirurga dovoljno
osposobljeni za tu vrstu kirurSkih za-hva- ta
i lijecenja.
— £to kazes na ovu brzinu, draga?
Scene
Nevenka se odluci jednog dana i
kaze mami:
— Mama, ja cu se udati za Pete-r- a.
On ne pije, ne pusi, nema ni-kakv- ih
poroka. Mama, pomalo
iznenadena, uzvrati kceri:
— Pa ti si luda. Kako mislis on-da
da mu pravis scene.