000479 |
Previous | 3 of 12 | Next |
|
small (250x250 max)
medium (500x500 max)
Large
Extra Large
large ( > 500x500)
Full Resolution
|
This page
All
|
fttf
rite ..„ ~"-- ; 'S"i. 4'
љ.
C
£
i
PISMO IZ KANADE KAKO NAJURITI KAPITALISTTJ
t referatima i rezolucijama
zudimo za 20 milijardi dolara
koje poseduju nasi ljudi u svetu
i za dolarima svetskog kapitala.
Na njihova poslovna pisma,
medjutim, ne odgovaramo. Je-din- o neznamokako da ih privo-lim- o
da nam novae posalju
uputnicom i da vise nista ne pi-taj- u.
Sta bi moglo vise da obraduje ovu
zemlju od dve, pet ili cak deset mili-jardi
dolara, ulozenih u ozdravljenje i
novi zalet njene privrede, a bez onih
kamata sto guse i bez rokova za otplatu
— jer ih ne bi ni trebalo vracati? Tako
nesto zaista lici na neostvariv san, sad
kada nas ceka mozda najteza duznicka
godina koju mozemo preboleti samo
uz jos veca odricanja. A istovremeno
nas svet zeljno gleda u izlozima teh-nick- e
drangulije, interventno uvezene
iz doskorasnje nedodjije, s egzoticnog
istoka, za koji smo mi pre samo dece-nij- u
i po bili razvijena Evropa, a sad
Hongkongu, Singapuru i Juznoj Ko-re- ji
— gledamo u ledja.
Bas taj uvoz dodje kao neka ironija
sudbine, kao ocigledan dokaz da smo
mi ostali ponosni i siromasni, jer smo
odoleli svim iskusenjima da u svoje
granice primimo strani kapital, a ta do-juceras-nja
neizresiva sirotinja sad
moze da bude i bogata i ponosna, jer
je kapitalu sirom otvorila vrata. Sve
do pre nekoliko godina broj milijardi
dolara iz razvijenih zemalja ulozenih
kod nas i kod njih nekako sr-- poklapao,
ali uz jednu veoma bitnu razliku: mi
smo uzimali kredite i trosili ih kako
smo hteli i znali, oni su davali svoj pro-sto- r
i jeftinu radnu snagu biznisme-nim- a
koji su gradili samo ono sto su
sasvim sigurno mogli da prodaju.
Tako sada imamo dugove koji rastu
i izvoz koji se smanjuje, a nadnice su
nam medju najnizim na svetu, pa malo
ko moze da kupi tranzistor "Made in
Hongkong". Sad su i nasi struenjaci
svesni sta je bolje, a i poslednje ideolo-sk- e
rezerve moraju da se zanemare,
vec i iz tako prostog razloga sto je ne-mogu- ce
dalje se zaduzivati, pa jedina
mogucnost ostaje otvaranje granice za
ulaganje stranog kapitala direktno u
privredu. U skaldu s tim promenjeni
su propisi i sad samo cekamo da go-spo- da
kapitalisti navale. AH, oni okle-vaj- u.
Bez obzira sto smo znatno blize
nego Koreja, sto imamo odlicnu radnu
snagu s dobrim kvalifikacijama, mno-gobroj- ne
svetski priznate struenjake i
opstu sigurnost na kojoj mogu samo
da nam zavide — retki ugovori o zajed-nicki- m
poslovima sa stranim firmama
objavljuju se skoro kao senzacija. Da
li je moguce da nas toliko mrze i zavide
nam, pa nece ni da iskoriste priliku da
zajedno zaradimo?
Sta pise A.L.?
Bice, ipak, da je nesto drugo posredi.
"Odlucio sam da se s porodicom i sa
jos dvojicom prijatelja vratim u Jugo-slavij- u.
Sada ovde radimo samostalno,
pa zeliumo da se u jugoslovensku pri-vredu
ukljucimo samostalnim radom.
Imamo svoj proizvodni program koji
bi 80 odsto radio za izvoz, pa zelimo
da u zemlju osnujemo nekoliko zanat-ski- h
radionica i zaposlimo 50 do 60 rad-nik- a,
a mozda i mnogo vise. Posto su
nas zanimala prava i obaveze, obratio
sam se telefonom nasem konzulatu u
New Yorku gospodinu Vidovicu, a on
mi je rekao da ne moze da odgovori na
moja pitanja, nego da je najbolje da se
pismeno obratim nadleznima u Jugo-slavij- i.
Iz Privrednog adresara Jugo-slavij- e
za 8384. izabrao sam adrese sa-vezn- ih,
republickih, pokrajinskih i
gadskih ustanova. Dana 6. juna 1986.
obratio sam se u svoje ime i u ime mo-ji- h
prijatelja na sledece adrese: pred-sedni- k
Predsednistva CK SKJ, pred-sedni- k
SIV, direktor Savezne uprave
carina, Savezni devizni inspektorat,
predsednik Saveznog saveta za pravo-sudj- e,
predsednik Saveznog suda,
Savezni trzisni inspektorat, savezni
javni tuzilac, savezni sekretar za zako-nodavstv- o,
predsednik Ustavnog suda
SFRJ, savezni javni pravobranilac, Sa-vez- na
privredna komora, predsednik
Predsednistva CK SKS, predsednik
Privredne komore SRS, predsednik
Republickog sekretarijataza finansije,
predsednik Republickog sekretarijata
za informacije, predsednik Republic-kog
sekretarijata za pravosudje SRS,
predsednik Republickog sekretarijata
za privredu SRS, predsednik Izvrsnog
veca SRS, predsednik Ustavnog suda
SRS, predsednik Privredne komore
Beograda, kolegijum profesora Prav-no- g
fakulteta u Beogradu, sekretar PK
SK Vojvodine, predsednik Predsedni-stva
SAP Vojvodine, predsednik Pri-vredne
komore Vojvodine, predsed-nik
Privrednog suda SAPV, predsed-nik
Vrhovg suda SAPV, Pokrajinski
sekretarijat za finansije i Pokrajinski
sekretar za zanatstvo Vojvodine. Sma-tra- o
sam da su to adrese najodgovorni-ji- h
rukovodecih ljudi politickih, zako-nodavn- ih
i privrednih organa u Jugo-slavij- i,
Srbiji i Vojvodini, te da su naj-merodavn- iji
da mi daju tumacenje za-konsk- ih
propisa..."
To veli u svom opsimom pismu nas
zemljak A. P. iz Windsora u Kanadi,
koji se na pisanje odlucio kad je shva-ti- o
da mu u nasim diplomatskim pred-stavnistvi- ma
preko okeana nece po-mo- ci
da investira u privredu svoje do-movin- e.
Oni se tamo takvim "tricarija-ma- "
ne bave: mozda drugovi misle —
nije to ni neko globalno pitanje.
Pitanje bez odgovora
A. P. je, doduse, postavio mnogo pi-tanja,
ponekad ulazeci i u detalje. Zeli
precizan odgovor na tacno 37 pitanja,
sa mnogo potpitanja. Kao prvo, da li,
ako se doseli u Jugoslaviju, mora po-stov- ati
zakon da u roku od 90 dana
unese sav svoj kapital, sto mu je neko
rekao da mora; moze li i dalje biti vla-sni- k
svojih kompanija u svetu i pate-nat- a
na koje prima dividende, mora li
sve svoje prihode u svetu, posto na
njih tamo plati porez, prijaviti i kod
nas? Moze li imati racun u stranoj ban-ci- ?
Moze li sa konta u inostranstvu po-zajmljiv- ati
svojoj radnji u zemlji no-va- c,
i kako ce ga kasnije vracati, s ob-ziro- m
na nase propise i inflaciju? Kako
to ciniti za osnovna sredstva a kako za
obrtni kapital? Ako ulozi 100.000 do-lara
i osnovna sredstva a kako za obr-tni
kapital? Ako ulozi 100.000 dolara u
osnovna sredstva, kako ce ih tokom
godina amortizovati, i to u dolarima,
da bi sacuvao realnu vrednost? Da li
se za amortizaciju uzima u obzir ako
masine rade u tri smene i da li se pri-zna- je
investiciono odrzavavanje opre-me- ?
Da li se sve to i ono sto se tokom
rada ulaze u firmu izuzima iz poreza?
Kako se priznaju troskovi obrade trzi-st- a,
upotreba kola, reklame, putni tro-skovi
u inostranstvu, reprezentacija
privatne radnje? Sta ako radnja u toku
jedne godine posluje s gubitkom:
mora li platiti poreze i doprinose, moze
li gubitak odbiti od osnovice za porez
u sledecoj godini?
Najvaznije u dugom spisku pitanja
naseg zemljaka spremnog da dodje s
torbom dolara jeste na koji nacin se
njemu garantuje da sutra nece biti pro-menj- en
zakon i on stavljen u situaciju
da ne moze da radi, i sta ce u torn slu-caj- u
biti s opremom, koju vise ne moze
izvesti ako je jednom uveze u Jugosla-viju?
Do danas nas zemljak nije dobio ni
jedan precizan odgovor ni na jedno od
svojih pitanja. Jedini koji se ppotrudio
da podrobno objasni ono sto zna bio
je Franjo Gabric, potpisan: "za pokra-jinsko- g
sekretara za industriju, gradje-vinarstv- o
i tercijalne delatnosti"
SAPV. Pravni fakultet, Savezno javno
pravobranilastvo i Vrhovni sud Vojvo-dine
proglasili su se nenadleznim, Sa-vez- na
komora nije mogla da da pod-robni- ja
objasnjenja, "jer je upravo po-cel- a
sezona godisnjih odmora",
a Privredna komora Beograda lakon-sk- i
je odgovorila: "Dodjite da se dogo-vrim- o,
sve moze, ako nije drugacije
predvidjeno". Ostali nisu dali glasa od
sebe. Tamo gde zivi i radi A. P. je nau-ci- o
da drzavni organi, politician, profe-sor- i,
sudije u prvom redu i najbolje
znaju i poznaju sve sto se tice privredji-vanja- .
"Ja sam duboko ubedjen da bi pred-sednik
najviseg suda Vojvodine od-ma- h
pronasao sve clanove zakona da
me za primer rebne ako uradim nesto
nedozvoljeno, a ne moze da mi kaze
kakva prava i obaveze imam kao pri-vrednik- ",
veli nas zemljak. On nikako
nemoze da shvati zasto su kod nas u
torn pogledu stvari obrnute naglavice,
pa je svima, od drzavnih organa do pri-vredne
komore, svejedno hoce li po-nu- da
za investiciju iz inostranstva biti
ostvarena ili nece. To cudjenje je jos
vece posle male racunice A. P. iz Kana-de- .
U svetu, veli on, ima oko 5 miliona
Jugoslovena. Kad bi se samo dva od-sto
odlucilo da dodje u zemlju s kapi-talo- m,
bila bi to vojska od 100.000 po-vratni- ka,
a na svakog treba dodati bar
po 100.000 dolara, koliko treba da se u
domovinu okuci i pocne bilo kakav po-sa- o.
Tako se dobije vrtoglava suma od
10 milijardi dolara, koje nikom ne
treba vracati i koje zauvek ostaju na-cional- no
bogatstvo. On ide i dalje u
svojoj racunici, pa kaze da bi se, zapo-sl- i
li svaki od tih povratnika pet radni-ka- ,
dobilo posla miliona novih radnih
mesta, i to potpuno besplatno za zajed-nic- u,
koja sada, da bi zaposlila jednog
coveka mora da investira 30.000 dola-ra.
"Pa vi sad vidite", kaze nas Jugo-Kanadjani- n.
Utopija ili sansa?
Mo7e li se ovakvo razmisljanje sma-tra- ti
za utopiju, ako se zna da su nase
susede, Italiju i Grcku, u najvecoj meri
u ekonomskom prosperitetu posled-nji- h
decenija podrzali iseljenici, nov-ce- m
zaradjenim u bogatom svetu?
Moze li se prenebreci cinjenica da u
kineskom velikom otvaranju za strani
kapital najozbiljniju ulogu igraju ne-kadas- nji
emigranti?
Da bude tragicnije, A. P. iz Windsora
salje dokaz da mu je austrijska amba-sad- a,
kojoj se obratio kad i na onih 29
adresa u Jugoslaviji u roku od nedelju
dana poslala detaljne informacije kako
investiraju u Austriji. Italijani su bili
sporiji: trebalo im je dve nedelje.
Nas zemljak ne odustaje. Uporno
pise pisma, moleci i zahtevajuci, uka-zuju- ci
na one koji nisu hteli prstom da
mrdnu za 100.000 dolara ponudjenih
ovoj zemlji, i ko zna jos koliko hiljada
puta toliko para. Jer, kako kaze sam
A. P. medju iseljenicima vladaubedje-nj- e
da u zemlji vazi pravilo "kakvo pe-cenj- e,
takvo resenje" i da sve zavisi od
"astalske" i "dzepne" takse — opstin-ski- m
catama.
Kad je ovako prosao zemljak, koji
zna sve, od jezika do birokratskih ade- -
ta, i spreman je da za to ima razumeva-nja- ,
sta li se tek dogadja kad se istim
povodom javi neki naivan i zelen tudji
kapitalista, ili nas polupismeni, ali za
biznis promucuran i vredan "radnik
na privremenom radu u inostranstvu".
U referatima, rezolucijama i govo-rim- a
i dalje ostaje zudnja za 20 mili-jardi
dolara u posedu nasih ljudi u sve-tu,
i dolarima svetskog kapitala. Je-din- o
ne znamo kako da ih privolimo
da nam ih posalju uputnicom, pravilno
raspodeljeno na republike, pokrajine,
opstine i mesne zajednice, i da nikad
vise ni za sta ne pitaju.
Dusan SEKULIC
"NIN"
Napomena: Nas doseljenik iz
Windsora i za citaoce "Nasih novi-na- " ostace samo A. P. jer postu-jem- o pravila doslovnog prenosa iz
drugih listova.
— UREDNISTVO
Madjarska belezi velike uspehe u
privlacenju deviznih depozita sa Za-pad- a
u svoje banke, nudeci konkuren-tnekamat- e,
koje se isplacuju u deviza-ma- ,
tajnost uloga i garantovanu isplatu
depozita i kamata pise londonski "Fi-nancial
Times". Sa ovom praksom za-poce- lo
se pre 10 godina, a velike su
sanse za ostvarivanje jos boljih rezulta-ta- .
U Madjarskoj stednoj banci (OTP)
zapadni gradjani su otvorili blizu
120.000 deviznih racuna, na kojima se
nalazi oko 150 miliona dolara. Ove go-din- e
se ocekuje rast deviznih racuna
od 15 do 20 odsto, pri cemu ce vise od
polovine novoulozenih depozita biti
naznaceno u dolarima, a zatim u mar-kam- a,
svajcarskim francima i silinzi-ma- ,
izjavila je dikretor OTP Katarina
Baratosi.
Konvertibilne stednje, pored kama-ta,
privlaci besporeski i bescarinski
status depozita, istice direktorka OTP,
a tajnost uloga nije od malog znacaja.
Cesti sporovi izmedju Svajcarske i
SAD proteklih godina, jer su americki
gradjani zloupotrebljavali racune u
svajcarskim bankama, takodje su isli
u prilog Madjarima. Prema madjar-ski-m
propisima, OTP daje informacije
o stanju racuna samo vlasnicima, ili
licima koje vlasnik posebno ovlasti.
Racun se, inace, u ovoj banci moze
otvoriti pod imenom, brojem ili si-fro-m.
Navjcesci devizni ulagaci u Madjar-skoj
su zapadni Nemci, Austrijanci,
Francuzi i Belgijanci, pored Amerika-naca- ,
uglavnom madjarskog porekla.
Banka utvrdjuje kamate za 18 valuta,
i na dolarske depozite orocene do go-din- u
dana placa kamatu od 6.5 odsto,
na depozite u markama 4.5 odsto, u
svajcarskim francima 4.75, a u fun-tam- a
10 odsto.
(Tanjug)
I v V J
Object Description
| Rating | |
| Title | Nase Novine, February 06, 1986 |
| Language | sr; hr |
| Subject | Yugoslavia -- Newspapers; Newspapers -- Yugoslavia; Yugoslavian Canadians Newspapers |
| Date | 1986-11-20 |
| Type | application/pdf |
| Format | text |
| Rights | Licenced under section 77(1) of the Copyright Act. For detailed information visit: http://www.connectingcanadians.org/en/content/copyright |
| Identifier | nanod2000320 |
Description
| Title | 000479 |
| OCR text | fttf rite ..„ ~"-- ; 'S"i. 4' љ. C £ i PISMO IZ KANADE KAKO NAJURITI KAPITALISTTJ t referatima i rezolucijama zudimo za 20 milijardi dolara koje poseduju nasi ljudi u svetu i za dolarima svetskog kapitala. Na njihova poslovna pisma, medjutim, ne odgovaramo. Je-din- o neznamokako da ih privo-lim- o da nam novae posalju uputnicom i da vise nista ne pi-taj- u. Sta bi moglo vise da obraduje ovu zemlju od dve, pet ili cak deset mili-jardi dolara, ulozenih u ozdravljenje i novi zalet njene privrede, a bez onih kamata sto guse i bez rokova za otplatu — jer ih ne bi ni trebalo vracati? Tako nesto zaista lici na neostvariv san, sad kada nas ceka mozda najteza duznicka godina koju mozemo preboleti samo uz jos veca odricanja. A istovremeno nas svet zeljno gleda u izlozima teh-nick- e drangulije, interventno uvezene iz doskorasnje nedodjije, s egzoticnog istoka, za koji smo mi pre samo dece-nij- u i po bili razvijena Evropa, a sad Hongkongu, Singapuru i Juznoj Ko-re- ji — gledamo u ledja. Bas taj uvoz dodje kao neka ironija sudbine, kao ocigledan dokaz da smo mi ostali ponosni i siromasni, jer smo odoleli svim iskusenjima da u svoje granice primimo strani kapital, a ta do-juceras-nja neizresiva sirotinja sad moze da bude i bogata i ponosna, jer je kapitalu sirom otvorila vrata. Sve do pre nekoliko godina broj milijardi dolara iz razvijenih zemalja ulozenih kod nas i kod njih nekako sr-- poklapao, ali uz jednu veoma bitnu razliku: mi smo uzimali kredite i trosili ih kako smo hteli i znali, oni su davali svoj pro-sto- r i jeftinu radnu snagu biznisme-nim- a koji su gradili samo ono sto su sasvim sigurno mogli da prodaju. Tako sada imamo dugove koji rastu i izvoz koji se smanjuje, a nadnice su nam medju najnizim na svetu, pa malo ko moze da kupi tranzistor "Made in Hongkong". Sad su i nasi struenjaci svesni sta je bolje, a i poslednje ideolo-sk- e rezerve moraju da se zanemare, vec i iz tako prostog razloga sto je ne-mogu- ce dalje se zaduzivati, pa jedina mogucnost ostaje otvaranje granice za ulaganje stranog kapitala direktno u privredu. U skaldu s tim promenjeni su propisi i sad samo cekamo da go-spo- da kapitalisti navale. AH, oni okle-vaj- u. Bez obzira sto smo znatno blize nego Koreja, sto imamo odlicnu radnu snagu s dobrim kvalifikacijama, mno-gobroj- ne svetski priznate struenjake i opstu sigurnost na kojoj mogu samo da nam zavide — retki ugovori o zajed-nicki- m poslovima sa stranim firmama objavljuju se skoro kao senzacija. Da li je moguce da nas toliko mrze i zavide nam, pa nece ni da iskoriste priliku da zajedno zaradimo? Sta pise A.L.? Bice, ipak, da je nesto drugo posredi. "Odlucio sam da se s porodicom i sa jos dvojicom prijatelja vratim u Jugo-slavij- u. Sada ovde radimo samostalno, pa zeliumo da se u jugoslovensku pri-vredu ukljucimo samostalnim radom. Imamo svoj proizvodni program koji bi 80 odsto radio za izvoz, pa zelimo da u zemlju osnujemo nekoliko zanat-ski- h radionica i zaposlimo 50 do 60 rad-nik- a, a mozda i mnogo vise. Posto su nas zanimala prava i obaveze, obratio sam se telefonom nasem konzulatu u New Yorku gospodinu Vidovicu, a on mi je rekao da ne moze da odgovori na moja pitanja, nego da je najbolje da se pismeno obratim nadleznima u Jugo-slavij- i. Iz Privrednog adresara Jugo-slavij- e za 8384. izabrao sam adrese sa-vezn- ih, republickih, pokrajinskih i gadskih ustanova. Dana 6. juna 1986. obratio sam se u svoje ime i u ime mo-ji- h prijatelja na sledece adrese: pred-sedni- k Predsednistva CK SKJ, pred-sedni- k SIV, direktor Savezne uprave carina, Savezni devizni inspektorat, predsednik Saveznog saveta za pravo-sudj- e, predsednik Saveznog suda, Savezni trzisni inspektorat, savezni javni tuzilac, savezni sekretar za zako-nodavstv- o, predsednik Ustavnog suda SFRJ, savezni javni pravobranilac, Sa-vez- na privredna komora, predsednik Predsednistva CK SKS, predsednik Privredne komore SRS, predsednik Republickog sekretarijataza finansije, predsednik Republickog sekretarijata za informacije, predsednik Republic-kog sekretarijata za pravosudje SRS, predsednik Republickog sekretarijata za privredu SRS, predsednik Izvrsnog veca SRS, predsednik Ustavnog suda SRS, predsednik Privredne komore Beograda, kolegijum profesora Prav-no- g fakulteta u Beogradu, sekretar PK SK Vojvodine, predsednik Predsedni-stva SAP Vojvodine, predsednik Pri-vredne komore Vojvodine, predsed-nik Privrednog suda SAPV, predsed-nik Vrhovg suda SAPV, Pokrajinski sekretarijat za finansije i Pokrajinski sekretar za zanatstvo Vojvodine. Sma-tra- o sam da su to adrese najodgovorni-ji- h rukovodecih ljudi politickih, zako-nodavn- ih i privrednih organa u Jugo-slavij- i, Srbiji i Vojvodini, te da su naj-merodavn- iji da mi daju tumacenje za-konsk- ih propisa..." To veli u svom opsimom pismu nas zemljak A. P. iz Windsora u Kanadi, koji se na pisanje odlucio kad je shva-ti- o da mu u nasim diplomatskim pred-stavnistvi- ma preko okeana nece po-mo- ci da investira u privredu svoje do-movin- e. Oni se tamo takvim "tricarija-ma- " ne bave: mozda drugovi misle — nije to ni neko globalno pitanje. Pitanje bez odgovora A. P. je, doduse, postavio mnogo pi-tanja, ponekad ulazeci i u detalje. Zeli precizan odgovor na tacno 37 pitanja, sa mnogo potpitanja. Kao prvo, da li, ako se doseli u Jugoslaviju, mora po-stov- ati zakon da u roku od 90 dana unese sav svoj kapital, sto mu je neko rekao da mora; moze li i dalje biti vla-sni- k svojih kompanija u svetu i pate-nat- a na koje prima dividende, mora li sve svoje prihode u svetu, posto na njih tamo plati porez, prijaviti i kod nas? Moze li imati racun u stranoj ban-ci- ? Moze li sa konta u inostranstvu po-zajmljiv- ati svojoj radnji u zemlji no-va- c, i kako ce ga kasnije vracati, s ob-ziro- m na nase propise i inflaciju? Kako to ciniti za osnovna sredstva a kako za obrtni kapital? Ako ulozi 100.000 do-lara i osnovna sredstva a kako za obr-tni kapital? Ako ulozi 100.000 dolara u osnovna sredstva, kako ce ih tokom godina amortizovati, i to u dolarima, da bi sacuvao realnu vrednost? Da li se za amortizaciju uzima u obzir ako masine rade u tri smene i da li se pri-zna- je investiciono odrzavavanje opre-me- ? Da li se sve to i ono sto se tokom rada ulaze u firmu izuzima iz poreza? Kako se priznaju troskovi obrade trzi-st- a, upotreba kola, reklame, putni tro-skovi u inostranstvu, reprezentacija privatne radnje? Sta ako radnja u toku jedne godine posluje s gubitkom: mora li platiti poreze i doprinose, moze li gubitak odbiti od osnovice za porez u sledecoj godini? Najvaznije u dugom spisku pitanja naseg zemljaka spremnog da dodje s torbom dolara jeste na koji nacin se njemu garantuje da sutra nece biti pro-menj- en zakon i on stavljen u situaciju da ne moze da radi, i sta ce u torn slu-caj- u biti s opremom, koju vise ne moze izvesti ako je jednom uveze u Jugosla-viju? Do danas nas zemljak nije dobio ni jedan precizan odgovor ni na jedno od svojih pitanja. Jedini koji se ppotrudio da podrobno objasni ono sto zna bio je Franjo Gabric, potpisan: "za pokra-jinsko- g sekretara za industriju, gradje-vinarstv- o i tercijalne delatnosti" SAPV. Pravni fakultet, Savezno javno pravobranilastvo i Vrhovni sud Vojvo-dine proglasili su se nenadleznim, Sa-vez- na komora nije mogla da da pod-robni- ja objasnjenja, "jer je upravo po-cel- a sezona godisnjih odmora", a Privredna komora Beograda lakon-sk- i je odgovorila: "Dodjite da se dogo-vrim- o, sve moze, ako nije drugacije predvidjeno". Ostali nisu dali glasa od sebe. Tamo gde zivi i radi A. P. je nau-ci- o da drzavni organi, politician, profe-sor- i, sudije u prvom redu i najbolje znaju i poznaju sve sto se tice privredji-vanja- . "Ja sam duboko ubedjen da bi pred-sednik najviseg suda Vojvodine od-ma- h pronasao sve clanove zakona da me za primer rebne ako uradim nesto nedozvoljeno, a ne moze da mi kaze kakva prava i obaveze imam kao pri-vrednik- ", veli nas zemljak. On nikako nemoze da shvati zasto su kod nas u torn pogledu stvari obrnute naglavice, pa je svima, od drzavnih organa do pri-vredne komore, svejedno hoce li po-nu- da za investiciju iz inostranstva biti ostvarena ili nece. To cudjenje je jos vece posle male racunice A. P. iz Kana-de- . U svetu, veli on, ima oko 5 miliona Jugoslovena. Kad bi se samo dva od-sto odlucilo da dodje u zemlju s kapi-talo- m, bila bi to vojska od 100.000 po-vratni- ka, a na svakog treba dodati bar po 100.000 dolara, koliko treba da se u domovinu okuci i pocne bilo kakav po-sa- o. Tako se dobije vrtoglava suma od 10 milijardi dolara, koje nikom ne treba vracati i koje zauvek ostaju na-cional- no bogatstvo. On ide i dalje u svojoj racunici, pa kaze da bi se, zapo-sl- i li svaki od tih povratnika pet radni-ka- , dobilo posla miliona novih radnih mesta, i to potpuno besplatno za zajed-nic- u, koja sada, da bi zaposlila jednog coveka mora da investira 30.000 dola-ra. "Pa vi sad vidite", kaze nas Jugo-Kanadjani- n. Utopija ili sansa? Mo7e li se ovakvo razmisljanje sma-tra- ti za utopiju, ako se zna da su nase susede, Italiju i Grcku, u najvecoj meri u ekonomskom prosperitetu posled-nji- h decenija podrzali iseljenici, nov-ce- m zaradjenim u bogatom svetu? Moze li se prenebreci cinjenica da u kineskom velikom otvaranju za strani kapital najozbiljniju ulogu igraju ne-kadas- nji emigranti? Da bude tragicnije, A. P. iz Windsora salje dokaz da mu je austrijska amba-sad- a, kojoj se obratio kad i na onih 29 adresa u Jugoslaviji u roku od nedelju dana poslala detaljne informacije kako investiraju u Austriji. Italijani su bili sporiji: trebalo im je dve nedelje. Nas zemljak ne odustaje. Uporno pise pisma, moleci i zahtevajuci, uka-zuju- ci na one koji nisu hteli prstom da mrdnu za 100.000 dolara ponudjenih ovoj zemlji, i ko zna jos koliko hiljada puta toliko para. Jer, kako kaze sam A. P. medju iseljenicima vladaubedje-nj- e da u zemlji vazi pravilo "kakvo pe-cenj- e, takvo resenje" i da sve zavisi od "astalske" i "dzepne" takse — opstin-ski- m catama. Kad je ovako prosao zemljak, koji zna sve, od jezika do birokratskih ade- - ta, i spreman je da za to ima razumeva-nja- , sta li se tek dogadja kad se istim povodom javi neki naivan i zelen tudji kapitalista, ili nas polupismeni, ali za biznis promucuran i vredan "radnik na privremenom radu u inostranstvu". U referatima, rezolucijama i govo-rim- a i dalje ostaje zudnja za 20 mili-jardi dolara u posedu nasih ljudi u sve-tu, i dolarima svetskog kapitala. Je-din- o ne znamo kako da ih privolimo da nam ih posalju uputnicom, pravilno raspodeljeno na republike, pokrajine, opstine i mesne zajednice, i da nikad vise ni za sta ne pitaju. Dusan SEKULIC "NIN" Napomena: Nas doseljenik iz Windsora i za citaoce "Nasih novi-na- " ostace samo A. P. jer postu-jem- o pravila doslovnog prenosa iz drugih listova. — UREDNISTVO Madjarska belezi velike uspehe u privlacenju deviznih depozita sa Za-pad- a u svoje banke, nudeci konkuren-tnekamat- e, koje se isplacuju u deviza-ma- , tajnost uloga i garantovanu isplatu depozita i kamata pise londonski "Fi-nancial Times". Sa ovom praksom za-poce- lo se pre 10 godina, a velike su sanse za ostvarivanje jos boljih rezulta-ta- . U Madjarskoj stednoj banci (OTP) zapadni gradjani su otvorili blizu 120.000 deviznih racuna, na kojima se nalazi oko 150 miliona dolara. Ove go-din- e se ocekuje rast deviznih racuna od 15 do 20 odsto, pri cemu ce vise od polovine novoulozenih depozita biti naznaceno u dolarima, a zatim u mar-kam- a, svajcarskim francima i silinzi-ma- , izjavila je dikretor OTP Katarina Baratosi. Konvertibilne stednje, pored kama-ta, privlaci besporeski i bescarinski status depozita, istice direktorka OTP, a tajnost uloga nije od malog znacaja. Cesti sporovi izmedju Svajcarske i SAD proteklih godina, jer su americki gradjani zloupotrebljavali racune u svajcarskim bankama, takodje su isli u prilog Madjarima. Prema madjar-ski-m propisima, OTP daje informacije o stanju racuna samo vlasnicima, ili licima koje vlasnik posebno ovlasti. Racun se, inace, u ovoj banci moze otvoriti pod imenom, brojem ili si-fro-m. Navjcesci devizni ulagaci u Madjar-skoj su zapadni Nemci, Austrijanci, Francuzi i Belgijanci, pored Amerika-naca- , uglavnom madjarskog porekla. Banka utvrdjuje kamate za 18 valuta, i na dolarske depozite orocene do go-din- u dana placa kamatu od 6.5 odsto, na depozite u markama 4.5 odsto, u svajcarskim francima 4.75, a u fun-tam- a 10 odsto. (Tanjug) I v V J |
Tags
Comments
Post a Comment for 000479
