Nase Novine, January 05, 1983

              s- -
1-0- NASE NOVINE, January 5, 1983.
M. uuQl ЈЈО.Ж. нлЈОИј
Pise:LEPATEOFANOVl£
(Zap. Nemacka)
PRlCA SE DE§AVA NA ULICAMA
GRADA K6LNA
(Nastavak iz proSlog broja)
Ovih dana sam sluCajno boravila u jednom
od vecih nemackih gradova — Kolnu.
Prolazeci njegovim glavnim ulicama, glav-no- m
arterijom, zilom kucavicom trgovackog
centra, bilasam zapanjena, na svakih, deset
petnaest koraka mogli ste sresti i videti ljude
Sto sede sa strane na plocniku, ispred njih
je posuda sa neSto sitnog novca i na kartonu
ispisane neveStom rukom: "Pomozite mi,
ostao(la) sam bez posla, imam porodicu,
deca su gladna, nemamo hleba". To obicno
piSe na nemackom a i na jeziku zemlje
odakle radnik potiie. Najmanje se videlo
Turaka.
Sretoh i Jugoslovena, sretoh majku Sto
drzaSe dete u narucju, koje jos uzimaSe
hranu sa njenih grudi. Taj prizor me Sokira i
prikova za mesto, sve sam mogla poverovati
da cu videti i doziveti, ali Jugoslovenku,
majku sa detetom na rukama Sto prosi, na
plotniku evropskog grada — to ne.
Znajuci da ona пебе hteti zbog mene i
razgovorasa mnom prekinuti proSnju, odoh
do prve pekare i kupih joj par sendvica, na
prodavnici novina uzeh novine (da bih mogla
sesti na njih). Vratih se naSoj zemljakinji,
prvo joj pruzih sendvide, a onda sedoh na
plocnik. Pogleda me iznenadeno i 6udno, ne
verujuci svojim ocima, da sedam pored nje
na plodnik, verovatno je pomislila:"Pa zar i
ova, ovako obu6ena da prosi". Brzo je
razuverih da joj пеби konkurisati niti smetati
vec zelim sa njom izmeniti par refii, zelim
znati zaSto prosi. Pristala je samo pod
jednim uslovom, da ne pitam u kom gradu
zivi, ime mi rece, saznadoh da je negde u
blizini Kolna (a to moze biti i sto
kilometara). Njena zivotna рпба je zalosna i
potresna, to je prifia zene i majke, radnice
6ije su ruke ogrubele od rada u pecalbi i
tudini.
Julija Alapic, ni trideset leta nema, rodi se
u ravnoj i rodnoj Semberiji. Pre deset godina
zagledala se u Josipa koji beSe iz susednog
sela. A kako se i ne bi zagledala, krasan
momak, zgodan a povrh toga joS u
Nema6koj zaposlen. Kad dode na odmor u
selo, svake godine nova kola, samo se
cakle, nikad nije doSao sa istim, a o odelu
da se i ne priCa. Po okolnim selima kruze
pride o njemu i onome Sto on ima, sve su
cure prosto lude za njim. Dok je Julija bila
curica Josip je nije gledao, ali godine su
prolazile pa tako i devojce izraste u lepu
devojku. Dode i ta nesretna sedamdeset i
cetvrta godina. Primeti Josip mlado i zdravo
devoj6e, робе joj udvarati, saletati obecanji-m- a
i priiama o lepom i lagodnom zivotu u
tudini. Nagovori je da jednog dana pobegne
za njega. Znao je Sto radi, znao je da roditelji
nece mu dobrovoljno dati Juliju.
Kad Julija nestade робе kuknjava i
potraga za njom, nesretnih roditelja. Dok
roditelji kukaSe misledi da im je kci
nastradala, dotle momak uzivaSe u svom
medenom mesecu, kod nekih svojih daljnih
rodaka u Slavoniji. Tek posle nedelju dana
javi njenim roditeljima i postavi uslov — ili
da mu ne prave smetnje i pripreme papire
odmah za vencanje ili 5e Juliju ostaviti.
Tako na brzinu Julija se uda, pode sa
muzem u Nemadku, a Sta je tu бекабе tek
imadaSe da otkrije.
Dovede je Josip u svoj stan, naime kod
svoje gazdarice Nemice. A ta gazdarica
beSe Josipova ljubavnica, tek sad nastaSe
muke i peripetije mlade Julije. Julija u
tudini, ne zma jezika niti ikoga, morade se
prihvatiti posla cistiti i prati po kuci, sluziti
muza i njegovu ljubavnicu, bez refii pogovo-ra- ,
a i nemaSe se kome poveriti. Osta i u
drugom stanju, u svoj tuzi to joj jedina
radost bejaSe. Nadala se da ce na taj nacMn
uspeti muza povratiti i otrgnuti od Nemice.
NadaSe se rodenju sina, a u rodenju sina
ocekivaSe svoj spas. Ali avaj, rodi se
devojCica. Tek tada posta u pravom smislu
sluSkinja i robinja. Kad su iSli u Jugu, na
will ТП9 __
odmor, Nemica ih pratila, kao dobra
prijateljica i gazdarica. Mesto da ispriCa
istinu svojima, ona ju je krila i 6uvala, bilo je
sramota da joj se selo i drugi nasmeju i da je
ismejavaju. Prolazile su godine, nesretna
Julija je znala samo za svoju devojfiicu i
posao u tekstilnoj fabrici. Malo je imala od
toga Sto je zaradivala, muz i njegova
prijateljica uzimahu joj sve do zadnjeg
feninga. Nikad joj ne kupiSe ni jednu
haljinu, naprotiv nosila je stare stvari od
gazdarice.
Sve to tako trajaSe do ove godine kad
ponovb osta u drugom stanju. Ali nikad
nesreca ne ide sama vec je obicno prati niz
drugih fitnilaca. Fabrika u kojoj je Julija
radila bila je zatvorena, a ko ce sada primiti
trudnu zenu na posao — niko. Muz i
gazdarica su je izbacili na ulicu, jer njima ne
treba.
Mozda je jedna od srecnih okolnosti ta,
Sto se njena mala devojfiica nalazi vec tri
godine kod njenih roditelja u Jugi gde
pohada Skolu.
Bez stana i posla, straSno beSe mladoj
zeni Sto CekaSe joS nerodeno dete. PomiS-IjaS- e
na najgore, da zavrSi sa samom
sobom, da prekrati sve muke koje je
snadoSe, Sto se nepromiSljeno udade i ne
posluSa stare roditelje. Gde provesti no6,
gde dodekati slededi dan. Lutajuci ulicama
beznadezno, slucajno srete svoju koleginicu
sa posla, isprida joj sve ono Sto nikom
zivom do tad ne poveri i zatrazi ljudsku
ротоб.
I to je bila Nemica, ali Nemica sa ljudskim
srcem, koja shvati sirotu zenu, primi je kod
sebe, dade joj jednu sobicu, krov nad
glavom. Pomoze joj da na birou rada sredi
svoje papire da dobije pomoc za nezaposle-ne- .
Pomoze joj da pronade posao u
privatnom aranzmanu, da pere stepenice po
кибата i sprema, dok bude mogla.
Rodi Julija sina, rodi ga sad kad je
takoreci na ulici, bez igde i6ega. Da bi trazila
posao i iSIa raditi, ne moze, nema kome
ostaviti svoje majuSno detence od par
meseci, a treba jesti, treba detetu mnogo.
Zato izabra plo6nike, trgovacke ulice Kolna,
gde je u tople letnje dane mozete sresti
svakodnevno, skuplja fening po fening,
marku po marku da bi kad nastupe hladni
dani otiSIa kod svojih ostarelih roditelja i
poverila im svoje majuSno dete a sama se
vratilada pokuSa naci posao ne bi li Sto god
zaradiladase moze vratiti u svoju Jugu i biti
sa svojom decom.
Eto, ljudske tragedije koju danas susre-cem- o
po gradovima Evrope. Nije to usam-Ije- n
slucaj niti jedini, od kojih tudina i kriza
ufiini prosjake i ljude sa plofinika. Mozete
sresti bolesne i invalide sa nereSenim
invalidninama.
Podimo Parizom, Londonom, Berlinom,
Munhenom i drugde, svugde srecemo istu
sliku, a ne vracaju se svojim domovima
samo zato Sto ih je sramota da priznaju da
su prevareni u zivotu i da obecane zemlje
nema. Ne vracaju se doma, jer su nekad
pricali da zive u raju, ziveli su u oblacima, a
danas kad su siSli na zemlju pitaju se Sta
uiiniSe i Sto odoSe iz svoje Juge, jer vide da
dok su oni po Evropi i svetu rasipali snagu i
mladost dotle su ljudi u Jugi stvarali
porodicu i svoje domove, ne optereceni sa
traumama i kompleksima vefinih stranaca.
UMROVLADANMILlC
Torontska Stampa piSe da je umro Vladan
Milic, od raka. Imao je 57 godina. Jugoslavi-j- u
je napustio 1956. Ozenio je Austrijanku.
Bio je predsjednik Ontarijskog druStva
arhitekata. Pripadao je raznim burzoaskim
klubovima (Empire Club, Ontaro Club,
Granite Club, Royal Canadian Military
Institute, Board of Trade).
'. г
6The Horse Goddess"
By PETER ELISH
National President"
Imagine, if you can, Europe cover-ed
with forests and populated main-ly
by wild animals interspersed with
infrequent small villages. Rome was
a mere watering place for the sheep-herdin- g Etruscans who lived in the
neighboring hills. Athens was a
small Aegean Sea trading center
and Vienna was a hamlet of log huts
with thatched roofs.
The area that is modern
Yugoslavia was then called II-lyric- um or Illyria, Ljubljana, then
Emona, was a small village on a
river bank that was on the trail to
the lush valleys of the northeast.
The Celts, the earliest settlers of
Central and Western Europe, spread
from what is now Poland (Galicia)
through present Czechoslovakia and
Austria southward through Italy,
Yugoslavia, Romania and Northern
Greece. Westward the Celts were
the early settlers of parts of Spain
(Basque region), France (Brittany
coast), Netherland (Zeeland) and
the British Isles, plus Ireland.
This is the Europe that novelist
Ms. Morgan Llywelyn reconstructs
in her new book, The Horse Goddess.
This fascinating tale has an addi-tional
interest to us of Slovene de-scent
because it begins in the East-ern
Alps, in what is now the Koroska
region of Austria.
The heroine of the novel, Epana,
who becomes the archetypal Celtic
mother image, flees her village in
rebellion to becoming a druid (a Cel-tic
with supernatural insights and
powers). Each town had people who
lived a life of celibacy, called gu-tiute- rs.
They not only were consi-dered
to have superhuman powers
enabling them to communicate with
the "other world," but also to be
PRICA 0 SENATU
Predsjednik Kanadskog radni6kog kon-gre- sa
Dennis McDermott je izjavio da
premijer Trudeau treba da sve nezaposlene
— a ima ih milijun i pol — imenuje u senat.
Trudeau je nedavno imenovao tri nova
senatora, ajedan od njih je Michael Pitfield,
njegov prijatelj i savjetnik, koji je do
nedavno zauzimao visoki drzavni polozaj.
Njegova placa idu6e godine ce biti 50.000
dolara, plus 8.200 dolara na koje ne mora
platiti porez. Kad su neki kritizirali imenova-nj- e,
premijer Trudeau je odgovorio da je
Pitfield poSten i spreman da teSko radi.
McDermott je rekao: "Nezaposleni Kana-da- ni
zasluzuju da budu imenovani u senat
isto toliko koliko Pitfield. Oni su takoder
spremni za tezak rad i njihova Cestitost je
neosporna".
Oni nisu bili savjetnici premijera Trudeau,
"ali su vjerno sluzili Kanadu".
Ocekivalo se da ce senat biti ukinut i
stvoreno r.eko novo tijelo, koje bi narod
birao, kao Sto bira parlamenat. To je
obe6avao i Trudeau, ali izgleda da je
promjenio miSljenje.
CIAUMIJESANAU
IRSKUPOBUNU?
Kanadski novinar Christopher
Reed pise u listu Globe and Mail da
je pet Iraca, clanova organizacije
koja pomaze Irce (u Sjevernoj Irskoj)
u borbi protiv engleske okupacije
bilo izvedeno pred sud u New
Yorku, pod optuzbom da su potajno
izvozili oruzjeza Irsku republikansku
armiju. Sva petorica su oslobodena
kad su izjavili da su za to imali
dozvolu Centralne obavjeStajne
sluzbe (CIA).
Ralph McGehee, koji vec 25
godina sluzi kao oficir CIA je na
sudenje kazao, da se ne moze re6i
da li CIA sudjeluje u irskoj pobuni.
"Ne moze se reci istina, laz je vise
pravilo nego iznimka", rekao je
McGehee.
able to talk with plants and animals.
The priestly class of their tribe pre- served and transmitted their educa-tional
and cultural values.
As Epana flees she joins a band of
Scythians (an Iranian people of the
Black Sea slopes) who were also de-parting
her village. What follows is
an epochal love story of a woman of
the west with vastly different values
than the Scythian leader, Kazhak.
She rides with him and his men
through Europe to the Crimea area.
Their tumultuous personal relation-ship
is the central point of the story.
The semi-savag- e Kazhak (a combi-nation
of Yul Brenner and Omar
Shariff ) attempts to have the blonde
Epana conform to the traditions of
the Asiatic Scythians.
Their values clash is a microcosm
of the eternal struggle between those
who believe, as the early Celts did,
in a modicum of freedom in a non-rigi- d,
semi-democrat- ic society with
the despotic culture of the Scyth-ians.
We are taught that our cultural
roots are in the Greco-Roman-Jude- o traditions. To a large extent that tra-dition
is only a veneer over deeper
atavistic traits of most Europeans,
be they of Celtic, Slavic, Teutonic or
Latin ancestry.
It is their innate belief in freedom,
as Ms. Llywelyn so aptly illustrates
in The Horse Goddess, that somehow
marks the difference between a free
people and a fettered people.
It is a credit to the Aryan or Indo-Europe- an
people that in spite of
their aggressive predatory instincts
their genius loci has been an inquisi-tive
daring mind that thinks the un-thinkable.
For in the long run that is the es-sence
of progress and the long
"rocky road" to freedom. The Horse
Goddess confirms this.
Pogorsavaju se uslovi
medunarodne trgovine
PARIZ, Tanjug — Kriza ce pritis-ka- ti
svet i idu6e godine, stanje
svetske ekonomike i finansija bide
sumornije nego sto se verovalo jos
samo pre pola godine. To proizlazi
iz "Ekonomskih perspektiva", studi-j- e
koju svakih Sest meseci objavljuje
OECD, organizacija 24 industrijske
zemlje Zapada.
Stopa rasta u iducoj godini bide
svega oko 1 ,5 odsto, za jedan odsto
nizaod letosnjih predvidanja. Re6 je
o proseku, za sve zemlje OECD, i
buduci da se обекије znacajnije
ozivljavanje privrede u Americi, i
stopa rasta do 6etiri odsto u Japanu,
te ce dve zemlje "progutati" ovo
opste minimalno povecanje. U zem-Ijam- a
Zapadne Evrope ekspanzije
prakti6no nece biti.
Produzavanje stagnacije 6e se
naroSito nepovoljno odraziti na
trzistu rada. Podetkom 1984. godine
na podrucju OECD moze biti prede-n- a
i granica od 35 miliona nezapos-leni- h.
REAGANOVE PRETENZIJE
. Pustajuci u pogon jedan ratni broj
iz Drugog svjetskog rata, obnovljen,
americki predsjednik Reagan je
rekao da Sjed. Drzave moraju imati
ratno brodovlje u svim morima
svijeta.
Treba li jos dokazivati da Reagan
misli da uspostavi americko gos-podst- vo
u svijetu? (Uzaludno, razu-mij- e
se.)
Kazu da su se americki Ijevicari
koji podupiru oslobodilacku borbu
Iraca jako uznemirili kad su doznali
za ulogu CIA u irskoj pobuni.