000007 |
Previous | 7 of 16 | Next |
|
small (250x250 max)
medium (500x500 max)
Large
Extra Large
large ( > 500x500)
Full Resolution
|
This page
All
|
иц f c ч Siedaniena bb I 1 I a v 1 as- - ffl--m -- fi&f ЗЦ ffls Fil ЕГВ iLl If I eri I I 1 1 I i l№ w S Bfl " ™ %] i ih ~ % R?l ч? & WBi"B Si Pise: Anton F. Srok Milwaukee, Wise. U "NaSim novinama", 8.septembra, poja-vi- o se je 6lanak pod naslovom: "75-t- a godiSnjica od kada je pokrenuta "Radniika strata" i 5-godiS-njica od kada je umro pokojni drug Leo Fisher". U clanku se poziva nas starije Citaoce da neSto napiSemo povodom te naSe nekada omiljene "Radnic-k- e straze". Od pocetka izlazenja "Radnicke straze, pa do mog dolaska u Ameriku, proSlo je 6 godina. 1910. робео sam raditi u tvornici Torpeda u Rijeci. Tamo mi je bilo vrlo lijepo i dobro sam zaradivao. DoSIa je 1913., pofielo se spremati za rat. To smo znali po tome jer smo radili noc i dan, da Sto viSe napravimo. Moj stariji brat Ivan ve6 je bio u austrijskoj mornaciri, pa mi je pisao da se maknem kuda god mogu, da ne cekam, jer kroz godinu 6u biti sa njim. Dao sam pokojnom ocu da procita pismo, on je rekao da smo nas obadva ludi jer "naS car i kralj Franjo Josip nece zapo6eti rat, on nas 6uva od napasti". Pokojni otac je 6itao "Novi list", ali nije se izrazavao protiv rata. Otac nije mogao imati nikakve obavijesti, osim od mene i brata. Da sa ovim skratim, moram preci na moj dolazak u Ameriku 1913., u mjesecu junu. Ja nisam mogao dobiti pasoS bez o6eve dozvole, pak sam jedva naprosio oca da mi potpiSe nekakvi "afidevit", i tu mi je pokojna mati (Slava joj vjedna i hvala!) pomogla umekSati oca da potpiSe i da ide sa mnom dok dobijem pasoS. U Colorado sam se dokoturao nekako, i odmah sam pomiSljao da radim (bit ce groSa). Joj, kad sam vidio da tu nema prilike za bolji zivot, da sam imao novaca, odmah bi bio iSao natrag. Ali, opet pomislih: "Tamo se spremaju za rat, bolje da ostanem". I moj prijatelj, pokojni Andric Marcelja, koji je stigao godinu dana ranije, trazio je za mene posao. Gazda je pristao. Andric je jedan dan sa mnom radio. Ali drugi dan sam bio sam, pa sam se bojao. Bilo je tvrdo, a ja nisam ni znao kako raditi. Andric mi je pokazao, ali kad je pocelo pucati, ja sam bjezao. Jedva sam napunio jedan vagon, po prilici jednu tonu ugljena. To mi je doneslo jedan ameriiki dolar. To je bio moj prvi zaradeni dolar. Drugog dana sam zaradio drugi dolar. A joj, pomislih, ako 6e tako ici ne6u ni za koStu zaraditi. Vec u mjesecu rujnu (septembar) svi rudari u drzavi Colorado su stupili na Strajk za priznanje Unije. Unija je nabavila Satore: na kempi Bowen je bilo postavljeno nekojih 25 Satora, a u Ludlow 65 Satora. Na Bowenu nas je posjetio naS organizator, Mike Livada ili Livoda. Bio je to mlad fcovjek visokog stasa, vrlo simpatican, roden u Trinidadu, dobro je govorio hrvatski, bolje nego ja, i ponudio nam je "Radnicku strazu". Ja sam brzo pitao koiiko, on гебе samo $2.00 na godinu. Pitao sam Andrida da on dade jedan dolar a ja cu jedan, pak 6e nam cijelu godinu dolaziti. On je odmah prihvatio i joS cetvorica. Dakle, dobio je 4 pretplate. Sada namjesto igranja na karte, mi smo citali. Na kempi u Bowenu je bilo samo nekoliko obitelji, vedinom samci, i oni koji su imali zene u staroj domovini. Mi smo od unije dobivali potporu $3.00 tjedno, iSli smo u lov na zeceve, bez puSke, jer pas ih je tjerao, zee bi se sakrio u jame koje iskopaju oni mali psici, nazivaju ih "Prerie dog",maleni su i uvijek laju. Kad se zee tamo sakrije, mi ga izvucemo van. Nosili smo sooom 7 noga dugacku bodljikavu zicu, pa smo zeca siromaha nabili na zicu i zivoga izvukli iz jame, odmah smo ga ubili tako da se ne pp muci. To je bilo jedino meso Sto smo imali kroz 8 mjeseci, osim po nekada za promjenu, frigali smo slaninu. Da nije bilo tin zeceva, ne znam kako bi bili prezivjeli. Kruh smo kupili od jedne talijanske obitelji koja je imala "ranch" u nasoj blizini. Nakon 8 mjeseci, ja sam otputovao u Gladstone, Mich, kod moga barbe (ujaka) Joe Sroka. PoSao sam na stanicu da pronadem koiiko koSta vlak do Escanaba, Mich. KoStao je $31.00, javio sam ujaku da mi poSalje 35.00 dolara, pak onda mogu do6i. Barba mi je poslao $36.t)0 (tako da ne budem kratak). Ja sam se onda spakovao I otiSao: Mlad, zdrav, bez brige i pameti. Bio je mjesec juli (srpanj). Kad sam tamo doSao joS nisam poceo raditi, teta Mary, sada ve6 pokojna (Vjedna joj slava!) poslala me na poStu (malo mjesto pa nisu imali ni listonoSe, nego je svaki morao poci po svoju poStu). Barba je dobivao Zotijev "Narodni list" koji je vodio politiku hrvatsko-srpsk- e burzoazije, pa se sjedam kao danas, preko cijele prve stranice je bio veliki naslov: "Velika Austrija je navijestila rat malenoj Srbiji i ho6e da ju proguta". Ja sam polagano hodao i citao dok nisam stigao kuci. Zatim sam pisao u Chicago, da mi poSalju "Radni6ku strazu". Ta moja "Straza" nije nikad prije dolazila u Gladstone, Mich. Za kratko vrijeme sam primio "Radnifiku strazu" a barba Joze "Napredni list" — pa da vidite keckanja. Ja sam imao bolji materijal, pa sam barbu u svakoj polemici "potukao" kako se obifino kaze. On e imao drugi pogled na cijelu stvar. Mnogo je vjerovao sve6eniku koji i nije bio slavenske narodnosti. Teta je bila nepisme-n- a pak je samo sluSala mene, kad sam citao, a i barbu. Ja sam pitao tetu Sto bolje voli sluSati, Sto ja 6itam ili Sto barba 6ita. Ona je odgovorila: Ono Sto barba 6ita ne valja, a ono Sto ti citaS volim sluSati, jer lijepo zvu6i. Nije svedenik napisao pak ne vjerujem, ali volim sluSati". To je, velim, pisao urednik Teodor Cvetkov, koji je u stvari Studirao za svecenika u Zagrebu, pa je ostavio i doSao ovamo u Ameriku, i kad je umro urednik, pokojni Milan Glumac, 1913. preuzeo je uredniStvo "Radnifike straze". Ja sam kasnije uspio pretplatiti 3 "boarde-ra"-. Ali Sumari ne mogu 6itati, jer nemaju nitl dobrog svjetla, a i umorni su, pak zaspu kad se najedu nakon dnevnog rada. U Gladstonu je bila vrlo mrSava zarada: $1.75 za 10 sati rada. Sve Sto sam zaradio dao sam teti. Ona mi je kupila zimsko odijelo, jer toga prije nisam imao. U proljece 1915. sam pisao mojim prija-Ijim- a u Colorado, da mi poSalju $30. 00, tako da mogu k njima doci. Napravili smo racun teta, barba i ja, i za 9 mjeseci sam otplatio $10.00 duga. KoSta i stan samo $17.00, ali ipak ne mozeS naprijed, a radiS svaki dan. Sada je doSlo vrijeme da putujem u Colorado u St. Carlos, u kamenolom. Kad sam stigao drugi dan sam se ve6 zaposlio i radio 4 mjeseca. Platio sam barbi Sto sam ostao duzan. Tamo su se decki isto kartali ali sam uspio dobitr 8 pretplata na "Radnifiku strazu". Bilo mi je nezgodno, jer je superitendent bio u isto vrijeme i poStar, pa sam morao njemu dati da mi napravi poStansku doznacnicu, jer kao superiten-dent u isto vrijeme je bio i "post-maste- r" pa nas je poznavao.jer nas je svaki dan vidio. Dobro je bilo to Sto nije znao hrvatski citati. Kad mi je napisao poStansku doznadnicu, citao je "Radnicku strazu". Nisam ga htio ispravljati, mislim, oni u uredu ce znati bolje, kad on ne zna. !$3j!§3£ ч" v_ " X --' Л PUSTINJAK (NASE GORE LIST) List "Star" iz New Yorka objavio je sliku koja prikazuje kako zivi Paul Wukitzewitz kod mjesta Peterfield u Manitobi. Citavo "pokucstvo" sacinjavaju krevet, stolac i vrlo primitivna pec. On tako zive vec 45 godina. Sada ima 82 godine. Kaze se da je rodom iz Hrvatske. Pravo ime bi mu moglo biti Pavao Vukicevic. SJE6ANJE NA NOVI Po dolasku u novu zemlju Jugo-slove- ni su se snalazili kako je koji znao i umeo. Osnovane organizacije od strane posleratnih izbeglica, koje nisu prikazivale istinu o novoj Jugoslaviji, pokusavale su da zavo-d- e i uvuku u svoje redove novodoSle Jugoslovene. Ali nisu mnogo uspe-val- i. Jugoslovenskih organizacija i udruzenja u ono vreme nije bilo puno, barne u Londonu, Ontario, pa smo se upoznavali na poslu, na ulicama, u restoranima i ostalim javnim mestima, gde smo se dogo-vara- li i izmenjivali misljenja kako da osnujemo Jugoslovenski kanadski klub. Rijec je o Jugoslovenima u Londonu, Ontario. U ono vreme je postojao Jugoslo-venski sportski klub, ciji je organi-zator bio Hazim Bajric. Jedan od nosilaca temelja danaSnjeg drustva koje postoji. Kao Sto sam napome-nu- o, u ondasnje vreme je bilo fizicno i opasno voditi bilo kakvo drustvo pod jugoslovenskim imenom. Velika zelja mi je bila da upoznam Hazima Bajrica, i doSao je taj cas da se rukujem sa covekom koji vodi Jugoslovenski fudbalski klub.Zaneo sam se od srece kad sam video da u njegovoj sobi (living room) ima sliku stvaraoca nove Jugoslavije, naseg voljenog Tita i drzavnu zastavu. Stao sam na sredinu i okretao se i u sreci sam pomislio zar je mogude da postoji covek iste misli ko i ja. Ponudio mi je da sednem i u ovom zadovoljstvu smo se opet rukovali. Ja verujem da se drug Hazim isto sjeca tog dana. Razgovarali smo opsirno o svemu i na kraju sam ga upitao da li misli da se osnuje Jugoslovenski kanad-ski klub i u buducnosti da kupimo nas dom. Odgovor je bio ko iz puske — da se slaze. Prvi rukovodioci i stvaraoci Jugo-slavensk- og drustva su bili drugovi: Hazim Bajric, Stojan Risti6, Meh-me- d Husic, Stevo Kiosis, Irfan Smailagic, Momcilo Oordevic, Mi-lan Zivkovic i Ljuban Vukic. Sasta-na- k je dogovoren za 30 novembra January 5, 1983, NASE NOVINE --7 1969. kod mene u podrumu. Za predsednika novoosnovanog jugoslavenskog druStva izabran sam ja Ljuban Vuki6, za sekretara Milan zivkovic. Drustvo je po6elo sa radom, odrzavanjem priredbi, prika-zivanje- m filmova a za sve to smo rentali prostorije gde su bili veliki izdaci. List "Jedinstvo", danaSnje "Nase novine", nam je izlazio u susret objavljujudi nase zabave i priredbe. U meduvremenu rukovodstvo se menjalo, od Hazima do Irfana, Mome, Stojana itd. Clanstvo se sirilo. Dosao je dan da se kupi sala i to je bila prva jugoslovenska sala. Dan otvaranja naseg Doma je zakazan za 29. nov., Dan Republike. Za 6lanove i rukovodioce Jugoslovena u Londo-nu to je bio najsrecniji dan u naSem zivotu. Prisustvovali su Clanovi Ju-goslovens- kog konzulata i neki Kana-dan- i. Sviralo se i igralo do rano u zoru gde ce svakom prisutnom gostu a posebno nama koji smo ga osnovali ostati u dozivotnom seca-nj- u. Sala je bila okicena sa na§im plakatama iz svih krajeva Jugosla-vije. Iznad bine je Titova slika sa drzavnom zastavom, u sredini kralji-6in- a slika sa kanadskom zastavom. Prateci "NN" vidim da jo§ mnoge nase organizacije i udruzenja rentaju prostorije za igranke i priredbe, pa bih zelio da uputim svim naSim jugoslovenskim organizacijama sirom Kanadi i Amerike moj drugar-sk- i predlog, da podu putem kojim su isli i idu drugovi u Londonu, Ont. Da kupe svoj kutak gde 6e se sastajati i veseliti, i oni koji sada dolaze da ne moraju lutati od vrata do vrata kao sto smo mi lutali. Napustio sam London 1977. god. Sad zivim u Victoriji, B.C. Sjede6i u kuhinji, bez posla, zelja mi je da se svi sjetimo onih srecnih dana gde smo djelili dobro i zlo. Srecna vam Nova godina dragi moji Jugosloveni. Ljuban Vukic Victoria, B.C.
Object Description
Rating | |
Title | Nase Novine, January 05, 1983 |
Language | sr; hr |
Subject | Yugoslavia -- Newspapers; Newspapers -- Yugoslavia; Yugoslavian Canadians Newspapers |
Date | 1983-01-05 |
Type | application/pdf |
Format | text |
Rights | Licenced under section 77(1) of the Copyright Act. For detailed information visit: http://www.connectingcanadians.org/en/content/copyright |
Identifier | nanod2000184 |
Description
Title | 000007 |
OCR text | иц f c ч Siedaniena bb I 1 I a v 1 as- - ffl--m -- fi&f ЗЦ ffls Fil ЕГВ iLl If I eri I I 1 1 I i l№ w S Bfl " ™ %] i ih ~ % R?l ч? & WBi"B Si Pise: Anton F. Srok Milwaukee, Wise. U "NaSim novinama", 8.septembra, poja-vi- o se je 6lanak pod naslovom: "75-t- a godiSnjica od kada je pokrenuta "Radniika strata" i 5-godiS-njica od kada je umro pokojni drug Leo Fisher". U clanku se poziva nas starije Citaoce da neSto napiSemo povodom te naSe nekada omiljene "Radnic-k- e straze". Od pocetka izlazenja "Radnicke straze, pa do mog dolaska u Ameriku, proSlo je 6 godina. 1910. робео sam raditi u tvornici Torpeda u Rijeci. Tamo mi je bilo vrlo lijepo i dobro sam zaradivao. DoSIa je 1913., pofielo se spremati za rat. To smo znali po tome jer smo radili noc i dan, da Sto viSe napravimo. Moj stariji brat Ivan ve6 je bio u austrijskoj mornaciri, pa mi je pisao da se maknem kuda god mogu, da ne cekam, jer kroz godinu 6u biti sa njim. Dao sam pokojnom ocu da procita pismo, on je rekao da smo nas obadva ludi jer "naS car i kralj Franjo Josip nece zapo6eti rat, on nas 6uva od napasti". Pokojni otac je 6itao "Novi list", ali nije se izrazavao protiv rata. Otac nije mogao imati nikakve obavijesti, osim od mene i brata. Da sa ovim skratim, moram preci na moj dolazak u Ameriku 1913., u mjesecu junu. Ja nisam mogao dobiti pasoS bez o6eve dozvole, pak sam jedva naprosio oca da mi potpiSe nekakvi "afidevit", i tu mi je pokojna mati (Slava joj vjedna i hvala!) pomogla umekSati oca da potpiSe i da ide sa mnom dok dobijem pasoS. U Colorado sam se dokoturao nekako, i odmah sam pomiSljao da radim (bit ce groSa). Joj, kad sam vidio da tu nema prilike za bolji zivot, da sam imao novaca, odmah bi bio iSao natrag. Ali, opet pomislih: "Tamo se spremaju za rat, bolje da ostanem". I moj prijatelj, pokojni Andric Marcelja, koji je stigao godinu dana ranije, trazio je za mene posao. Gazda je pristao. Andric je jedan dan sa mnom radio. Ali drugi dan sam bio sam, pa sam se bojao. Bilo je tvrdo, a ja nisam ni znao kako raditi. Andric mi je pokazao, ali kad je pocelo pucati, ja sam bjezao. Jedva sam napunio jedan vagon, po prilici jednu tonu ugljena. To mi je doneslo jedan ameriiki dolar. To je bio moj prvi zaradeni dolar. Drugog dana sam zaradio drugi dolar. A joj, pomislih, ako 6e tako ici ne6u ni za koStu zaraditi. Vec u mjesecu rujnu (septembar) svi rudari u drzavi Colorado su stupili na Strajk za priznanje Unije. Unija je nabavila Satore: na kempi Bowen je bilo postavljeno nekojih 25 Satora, a u Ludlow 65 Satora. Na Bowenu nas je posjetio naS organizator, Mike Livada ili Livoda. Bio je to mlad fcovjek visokog stasa, vrlo simpatican, roden u Trinidadu, dobro je govorio hrvatski, bolje nego ja, i ponudio nam je "Radnicku strazu". Ja sam brzo pitao koiiko, on гебе samo $2.00 na godinu. Pitao sam Andrida da on dade jedan dolar a ja cu jedan, pak 6e nam cijelu godinu dolaziti. On je odmah prihvatio i joS cetvorica. Dakle, dobio je 4 pretplate. Sada namjesto igranja na karte, mi smo citali. Na kempi u Bowenu je bilo samo nekoliko obitelji, vedinom samci, i oni koji su imali zene u staroj domovini. Mi smo od unije dobivali potporu $3.00 tjedno, iSli smo u lov na zeceve, bez puSke, jer pas ih je tjerao, zee bi se sakrio u jame koje iskopaju oni mali psici, nazivaju ih "Prerie dog",maleni su i uvijek laju. Kad se zee tamo sakrije, mi ga izvucemo van. Nosili smo sooom 7 noga dugacku bodljikavu zicu, pa smo zeca siromaha nabili na zicu i zivoga izvukli iz jame, odmah smo ga ubili tako da se ne pp muci. To je bilo jedino meso Sto smo imali kroz 8 mjeseci, osim po nekada za promjenu, frigali smo slaninu. Da nije bilo tin zeceva, ne znam kako bi bili prezivjeli. Kruh smo kupili od jedne talijanske obitelji koja je imala "ranch" u nasoj blizini. Nakon 8 mjeseci, ja sam otputovao u Gladstone, Mich, kod moga barbe (ujaka) Joe Sroka. PoSao sam na stanicu da pronadem koiiko koSta vlak do Escanaba, Mich. KoStao je $31.00, javio sam ujaku da mi poSalje 35.00 dolara, pak onda mogu do6i. Barba mi je poslao $36.t)0 (tako da ne budem kratak). Ja sam se onda spakovao I otiSao: Mlad, zdrav, bez brige i pameti. Bio je mjesec juli (srpanj). Kad sam tamo doSao joS nisam poceo raditi, teta Mary, sada ve6 pokojna (Vjedna joj slava!) poslala me na poStu (malo mjesto pa nisu imali ni listonoSe, nego je svaki morao poci po svoju poStu). Barba je dobivao Zotijev "Narodni list" koji je vodio politiku hrvatsko-srpsk- e burzoazije, pa se sjedam kao danas, preko cijele prve stranice je bio veliki naslov: "Velika Austrija je navijestila rat malenoj Srbiji i ho6e da ju proguta". Ja sam polagano hodao i citao dok nisam stigao kuci. Zatim sam pisao u Chicago, da mi poSalju "Radni6ku strazu". Ta moja "Straza" nije nikad prije dolazila u Gladstone, Mich. Za kratko vrijeme sam primio "Radnifiku strazu" a barba Joze "Napredni list" — pa da vidite keckanja. Ja sam imao bolji materijal, pa sam barbu u svakoj polemici "potukao" kako se obifino kaze. On e imao drugi pogled na cijelu stvar. Mnogo je vjerovao sve6eniku koji i nije bio slavenske narodnosti. Teta je bila nepisme-n- a pak je samo sluSala mene, kad sam citao, a i barbu. Ja sam pitao tetu Sto bolje voli sluSati, Sto ja 6itam ili Sto barba 6ita. Ona je odgovorila: Ono Sto barba 6ita ne valja, a ono Sto ti citaS volim sluSati, jer lijepo zvu6i. Nije svedenik napisao pak ne vjerujem, ali volim sluSati". To je, velim, pisao urednik Teodor Cvetkov, koji je u stvari Studirao za svecenika u Zagrebu, pa je ostavio i doSao ovamo u Ameriku, i kad je umro urednik, pokojni Milan Glumac, 1913. preuzeo je uredniStvo "Radnifike straze". Ja sam kasnije uspio pretplatiti 3 "boarde-ra"-. Ali Sumari ne mogu 6itati, jer nemaju nitl dobrog svjetla, a i umorni su, pak zaspu kad se najedu nakon dnevnog rada. U Gladstonu je bila vrlo mrSava zarada: $1.75 za 10 sati rada. Sve Sto sam zaradio dao sam teti. Ona mi je kupila zimsko odijelo, jer toga prije nisam imao. U proljece 1915. sam pisao mojim prija-Ijim- a u Colorado, da mi poSalju $30. 00, tako da mogu k njima doci. Napravili smo racun teta, barba i ja, i za 9 mjeseci sam otplatio $10.00 duga. KoSta i stan samo $17.00, ali ipak ne mozeS naprijed, a radiS svaki dan. Sada je doSlo vrijeme da putujem u Colorado u St. Carlos, u kamenolom. Kad sam stigao drugi dan sam se ve6 zaposlio i radio 4 mjeseca. Platio sam barbi Sto sam ostao duzan. Tamo su se decki isto kartali ali sam uspio dobitr 8 pretplata na "Radnifiku strazu". Bilo mi je nezgodno, jer je superitendent bio u isto vrijeme i poStar, pa sam morao njemu dati da mi napravi poStansku doznacnicu, jer kao superiten-dent u isto vrijeme je bio i "post-maste- r" pa nas je poznavao.jer nas je svaki dan vidio. Dobro je bilo to Sto nije znao hrvatski citati. Kad mi je napisao poStansku doznadnicu, citao je "Radnicku strazu". Nisam ga htio ispravljati, mislim, oni u uredu ce znati bolje, kad on ne zna. !$3j!§3£ ч" v_ " X --' Л PUSTINJAK (NASE GORE LIST) List "Star" iz New Yorka objavio je sliku koja prikazuje kako zivi Paul Wukitzewitz kod mjesta Peterfield u Manitobi. Citavo "pokucstvo" sacinjavaju krevet, stolac i vrlo primitivna pec. On tako zive vec 45 godina. Sada ima 82 godine. Kaze se da je rodom iz Hrvatske. Pravo ime bi mu moglo biti Pavao Vukicevic. SJE6ANJE NA NOVI Po dolasku u novu zemlju Jugo-slove- ni su se snalazili kako je koji znao i umeo. Osnovane organizacije od strane posleratnih izbeglica, koje nisu prikazivale istinu o novoj Jugoslaviji, pokusavale su da zavo-d- e i uvuku u svoje redove novodoSle Jugoslovene. Ali nisu mnogo uspe-val- i. Jugoslovenskih organizacija i udruzenja u ono vreme nije bilo puno, barne u Londonu, Ontario, pa smo se upoznavali na poslu, na ulicama, u restoranima i ostalim javnim mestima, gde smo se dogo-vara- li i izmenjivali misljenja kako da osnujemo Jugoslovenski kanadski klub. Rijec je o Jugoslovenima u Londonu, Ontario. U ono vreme je postojao Jugoslo-venski sportski klub, ciji je organi-zator bio Hazim Bajric. Jedan od nosilaca temelja danaSnjeg drustva koje postoji. Kao Sto sam napome-nu- o, u ondasnje vreme je bilo fizicno i opasno voditi bilo kakvo drustvo pod jugoslovenskim imenom. Velika zelja mi je bila da upoznam Hazima Bajrica, i doSao je taj cas da se rukujem sa covekom koji vodi Jugoslovenski fudbalski klub.Zaneo sam se od srece kad sam video da u njegovoj sobi (living room) ima sliku stvaraoca nove Jugoslavije, naseg voljenog Tita i drzavnu zastavu. Stao sam na sredinu i okretao se i u sreci sam pomislio zar je mogude da postoji covek iste misli ko i ja. Ponudio mi je da sednem i u ovom zadovoljstvu smo se opet rukovali. Ja verujem da se drug Hazim isto sjeca tog dana. Razgovarali smo opsirno o svemu i na kraju sam ga upitao da li misli da se osnuje Jugoslovenski kanad-ski klub i u buducnosti da kupimo nas dom. Odgovor je bio ko iz puske — da se slaze. Prvi rukovodioci i stvaraoci Jugo-slavensk- og drustva su bili drugovi: Hazim Bajric, Stojan Risti6, Meh-me- d Husic, Stevo Kiosis, Irfan Smailagic, Momcilo Oordevic, Mi-lan Zivkovic i Ljuban Vukic. Sasta-na- k je dogovoren za 30 novembra January 5, 1983, NASE NOVINE --7 1969. kod mene u podrumu. Za predsednika novoosnovanog jugoslavenskog druStva izabran sam ja Ljuban Vuki6, za sekretara Milan zivkovic. Drustvo je po6elo sa radom, odrzavanjem priredbi, prika-zivanje- m filmova a za sve to smo rentali prostorije gde su bili veliki izdaci. List "Jedinstvo", danaSnje "Nase novine", nam je izlazio u susret objavljujudi nase zabave i priredbe. U meduvremenu rukovodstvo se menjalo, od Hazima do Irfana, Mome, Stojana itd. Clanstvo se sirilo. Dosao je dan da se kupi sala i to je bila prva jugoslovenska sala. Dan otvaranja naseg Doma je zakazan za 29. nov., Dan Republike. Za 6lanove i rukovodioce Jugoslovena u Londo-nu to je bio najsrecniji dan u naSem zivotu. Prisustvovali su Clanovi Ju-goslovens- kog konzulata i neki Kana-dan- i. Sviralo se i igralo do rano u zoru gde ce svakom prisutnom gostu a posebno nama koji smo ga osnovali ostati u dozivotnom seca-nj- u. Sala je bila okicena sa na§im plakatama iz svih krajeva Jugosla-vije. Iznad bine je Titova slika sa drzavnom zastavom, u sredini kralji-6in- a slika sa kanadskom zastavom. Prateci "NN" vidim da jo§ mnoge nase organizacije i udruzenja rentaju prostorije za igranke i priredbe, pa bih zelio da uputim svim naSim jugoslovenskim organizacijama sirom Kanadi i Amerike moj drugar-sk- i predlog, da podu putem kojim su isli i idu drugovi u Londonu, Ont. Da kupe svoj kutak gde 6e se sastajati i veseliti, i oni koji sada dolaze da ne moraju lutati od vrata do vrata kao sto smo mi lutali. Napustio sam London 1977. god. Sad zivim u Victoriji, B.C. Sjede6i u kuhinji, bez posla, zelja mi je da se svi sjetimo onih srecnih dana gde smo djelili dobro i zlo. Srecna vam Nova godina dragi moji Jugosloveni. Ljuban Vukic Victoria, B.C. |
Tags
Comments
Post a Comment for 000007