000010 |
Previous | 10 of 16 | Next |
|
small (250x250 max)
medium (500x500 max)
Large
Extra Large
large ( > 500x500)
Full Resolution
|
This page
All
|
s- - 1-0- NASE NOVINE, January 5, 1983. M. uuQl ЈЈО.Ж. нлЈОИј Pise:LEPATEOFANOVl£ (Zap. Nemacka) PRlCA SE DE§AVA NA ULICAMA GRADA K6LNA (Nastavak iz proSlog broja) Ovih dana sam sluCajno boravila u jednom od vecih nemackih gradova — Kolnu. Prolazeci njegovim glavnim ulicama, glav-no- m arterijom, zilom kucavicom trgovackog centra, bilasam zapanjena, na svakih, deset petnaest koraka mogli ste sresti i videti ljude Sto sede sa strane na plocniku, ispred njih je posuda sa neSto sitnog novca i na kartonu ispisane neveStom rukom: "Pomozite mi, ostao(la) sam bez posla, imam porodicu, deca su gladna, nemamo hleba". To obicno piSe na nemackom a i na jeziku zemlje odakle radnik potiie. Najmanje se videlo Turaka. Sretoh i Jugoslovena, sretoh majku Sto drzaSe dete u narucju, koje jos uzimaSe hranu sa njenih grudi. Taj prizor me Sokira i prikova za mesto, sve sam mogla poverovati da cu videti i doziveti, ali Jugoslovenku, majku sa detetom na rukama Sto prosi, na plotniku evropskog grada — to ne. Znajuci da ona пебе hteti zbog mene i razgovorasa mnom prekinuti proSnju, odoh do prve pekare i kupih joj par sendvica, na prodavnici novina uzeh novine (da bih mogla sesti na njih). Vratih se naSoj zemljakinji, prvo joj pruzih sendvide, a onda sedoh na plocnik. Pogleda me iznenadeno i 6udno, ne verujuci svojim ocima, da sedam pored nje na plodnik, verovatno je pomislila:"Pa zar i ova, ovako obu6ena da prosi". Brzo je razuverih da joj пеби konkurisati niti smetati vec zelim sa njom izmeniti par refii, zelim znati zaSto prosi. Pristala je samo pod jednim uslovom, da ne pitam u kom gradu zivi, ime mi rece, saznadoh da je negde u blizini Kolna (a to moze biti i sto kilometara). Njena zivotna рпба je zalosna i potresna, to je prifia zene i majke, radnice 6ije su ruke ogrubele od rada u pecalbi i tudini. Julija Alapic, ni trideset leta nema, rodi se u ravnoj i rodnoj Semberiji. Pre deset godina zagledala se u Josipa koji beSe iz susednog sela. A kako se i ne bi zagledala, krasan momak, zgodan a povrh toga joS u Nema6koj zaposlen. Kad dode na odmor u selo, svake godine nova kola, samo se cakle, nikad nije doSao sa istim, a o odelu da se i ne priCa. Po okolnim selima kruze pride o njemu i onome Sto on ima, sve su cure prosto lude za njim. Dok je Julija bila curica Josip je nije gledao, ali godine su prolazile pa tako i devojce izraste u lepu devojku. Dode i ta nesretna sedamdeset i cetvrta godina. Primeti Josip mlado i zdravo devoj6e, робе joj udvarati, saletati obecanji-m- a i priiama o lepom i lagodnom zivotu u tudini. Nagovori je da jednog dana pobegne za njega. Znao je Sto radi, znao je da roditelji nece mu dobrovoljno dati Juliju. Kad Julija nestade робе kuknjava i potraga za njom, nesretnih roditelja. Dok roditelji kukaSe misledi da im je kci nastradala, dotle momak uzivaSe u svom medenom mesecu, kod nekih svojih daljnih rodaka u Slavoniji. Tek posle nedelju dana javi njenim roditeljima i postavi uslov — ili da mu ne prave smetnje i pripreme papire odmah za vencanje ili 5e Juliju ostaviti. Tako na brzinu Julija se uda, pode sa muzem u Nemadku, a Sta je tu бекабе tek imadaSe da otkrije. Dovede je Josip u svoj stan, naime kod svoje gazdarice Nemice. A ta gazdarica beSe Josipova ljubavnica, tek sad nastaSe muke i peripetije mlade Julije. Julija u tudini, ne zma jezika niti ikoga, morade se prihvatiti posla cistiti i prati po kuci, sluziti muza i njegovu ljubavnicu, bez refii pogovo-ra- , a i nemaSe se kome poveriti. Osta i u drugom stanju, u svoj tuzi to joj jedina radost bejaSe. Nadala se da ce na taj nacMn uspeti muza povratiti i otrgnuti od Nemice. NadaSe se rodenju sina, a u rodenju sina ocekivaSe svoj spas. Ali avaj, rodi se devojCica. Tek tada posta u pravom smislu sluSkinja i robinja. Kad su iSli u Jugu, na will ТП9 __ odmor, Nemica ih pratila, kao dobra prijateljica i gazdarica. Mesto da ispriCa istinu svojima, ona ju je krila i 6uvala, bilo je sramota da joj se selo i drugi nasmeju i da je ismejavaju. Prolazile su godine, nesretna Julija je znala samo za svoju devojfiicu i posao u tekstilnoj fabrici. Malo je imala od toga Sto je zaradivala, muz i njegova prijateljica uzimahu joj sve do zadnjeg feninga. Nikad joj ne kupiSe ni jednu haljinu, naprotiv nosila je stare stvari od gazdarice. Sve to tako trajaSe do ove godine kad ponovb osta u drugom stanju. Ali nikad nesreca ne ide sama vec je obicno prati niz drugih fitnilaca. Fabrika u kojoj je Julija radila bila je zatvorena, a ko ce sada primiti trudnu zenu na posao — niko. Muz i gazdarica su je izbacili na ulicu, jer njima ne treba. Mozda je jedna od srecnih okolnosti ta, Sto se njena mala devojfiica nalazi vec tri godine kod njenih roditelja u Jugi gde pohada Skolu. Bez stana i posla, straSno beSe mladoj zeni Sto CekaSe joS nerodeno dete. PomiS-IjaS- e na najgore, da zavrSi sa samom sobom, da prekrati sve muke koje je snadoSe, Sto se nepromiSljeno udade i ne posluSa stare roditelje. Gde provesti no6, gde dodekati slededi dan. Lutajuci ulicama beznadezno, slucajno srete svoju koleginicu sa posla, isprida joj sve ono Sto nikom zivom do tad ne poveri i zatrazi ljudsku ротоб. I to je bila Nemica, ali Nemica sa ljudskim srcem, koja shvati sirotu zenu, primi je kod sebe, dade joj jednu sobicu, krov nad glavom. Pomoze joj da na birou rada sredi svoje papire da dobije pomoc za nezaposle-ne- . Pomoze joj da pronade posao u privatnom aranzmanu, da pere stepenice po кибата i sprema, dok bude mogla. Rodi Julija sina, rodi ga sad kad je takoreci na ulici, bez igde i6ega. Da bi trazila posao i iSIa raditi, ne moze, nema kome ostaviti svoje majuSno detence od par meseci, a treba jesti, treba detetu mnogo. Zato izabra plo6nike, trgovacke ulice Kolna, gde je u tople letnje dane mozete sresti svakodnevno, skuplja fening po fening, marku po marku da bi kad nastupe hladni dani otiSIa kod svojih ostarelih roditelja i poverila im svoje majuSno dete a sama se vratilada pokuSa naci posao ne bi li Sto god zaradiladase moze vratiti u svoju Jugu i biti sa svojom decom. Eto, ljudske tragedije koju danas susre-cem- o po gradovima Evrope. Nije to usam-Ije- n slucaj niti jedini, od kojih tudina i kriza ufiini prosjake i ljude sa plofinika. Mozete sresti bolesne i invalide sa nereSenim invalidninama. Podimo Parizom, Londonom, Berlinom, Munhenom i drugde, svugde srecemo istu sliku, a ne vracaju se svojim domovima samo zato Sto ih je sramota da priznaju da su prevareni u zivotu i da obecane zemlje nema. Ne vracaju se doma, jer su nekad pricali da zive u raju, ziveli su u oblacima, a danas kad su siSli na zemlju pitaju se Sta uiiniSe i Sto odoSe iz svoje Juge, jer vide da dok su oni po Evropi i svetu rasipali snagu i mladost dotle su ljudi u Jugi stvarali porodicu i svoje domove, ne optereceni sa traumama i kompleksima vefinih stranaca. UMROVLADANMILlC Torontska Stampa piSe da je umro Vladan Milic, od raka. Imao je 57 godina. Jugoslavi-j- u je napustio 1956. Ozenio je Austrijanku. Bio je predsjednik Ontarijskog druStva arhitekata. Pripadao je raznim burzoaskim klubovima (Empire Club, Ontaro Club, Granite Club, Royal Canadian Military Institute, Board of Trade). '. г 6The Horse Goddess" By PETER ELISH National President" Imagine, if you can, Europe cover-ed with forests and populated main-ly by wild animals interspersed with infrequent small villages. Rome was a mere watering place for the sheep-herdin- g Etruscans who lived in the neighboring hills. Athens was a small Aegean Sea trading center and Vienna was a hamlet of log huts with thatched roofs. The area that is modern Yugoslavia was then called II-lyric- um or Illyria, Ljubljana, then Emona, was a small village on a river bank that was on the trail to the lush valleys of the northeast. The Celts, the earliest settlers of Central and Western Europe, spread from what is now Poland (Galicia) through present Czechoslovakia and Austria southward through Italy, Yugoslavia, Romania and Northern Greece. Westward the Celts were the early settlers of parts of Spain (Basque region), France (Brittany coast), Netherland (Zeeland) and the British Isles, plus Ireland. This is the Europe that novelist Ms. Morgan Llywelyn reconstructs in her new book, The Horse Goddess. This fascinating tale has an addi-tional interest to us of Slovene de-scent because it begins in the East-ern Alps, in what is now the Koroska region of Austria. The heroine of the novel, Epana, who becomes the archetypal Celtic mother image, flees her village in rebellion to becoming a druid (a Cel-tic with supernatural insights and powers). Each town had people who lived a life of celibacy, called gu-tiute- rs. They not only were consi-dered to have superhuman powers enabling them to communicate with the "other world," but also to be PRICA 0 SENATU Predsjednik Kanadskog radni6kog kon-gre- sa Dennis McDermott je izjavio da premijer Trudeau treba da sve nezaposlene — a ima ih milijun i pol — imenuje u senat. Trudeau je nedavno imenovao tri nova senatora, ajedan od njih je Michael Pitfield, njegov prijatelj i savjetnik, koji je do nedavno zauzimao visoki drzavni polozaj. Njegova placa idu6e godine ce biti 50.000 dolara, plus 8.200 dolara na koje ne mora platiti porez. Kad su neki kritizirali imenova-nj- e, premijer Trudeau je odgovorio da je Pitfield poSten i spreman da teSko radi. McDermott je rekao: "Nezaposleni Kana-da- ni zasluzuju da budu imenovani u senat isto toliko koliko Pitfield. Oni su takoder spremni za tezak rad i njihova Cestitost je neosporna". Oni nisu bili savjetnici premijera Trudeau, "ali su vjerno sluzili Kanadu". Ocekivalo se da ce senat biti ukinut i stvoreno r.eko novo tijelo, koje bi narod birao, kao Sto bira parlamenat. To je obe6avao i Trudeau, ali izgleda da je promjenio miSljenje. CIAUMIJESANAU IRSKUPOBUNU? Kanadski novinar Christopher Reed pise u listu Globe and Mail da je pet Iraca, clanova organizacije koja pomaze Irce (u Sjevernoj Irskoj) u borbi protiv engleske okupacije bilo izvedeno pred sud u New Yorku, pod optuzbom da su potajno izvozili oruzjeza Irsku republikansku armiju. Sva petorica su oslobodena kad su izjavili da su za to imali dozvolu Centralne obavjeStajne sluzbe (CIA). Ralph McGehee, koji vec 25 godina sluzi kao oficir CIA je na sudenje kazao, da se ne moze re6i da li CIA sudjeluje u irskoj pobuni. "Ne moze se reci istina, laz je vise pravilo nego iznimka", rekao je McGehee. able to talk with plants and animals. The priestly class of their tribe pre- served and transmitted their educa-tional and cultural values. As Epana flees she joins a band of Scythians (an Iranian people of the Black Sea slopes) who were also de-parting her village. What follows is an epochal love story of a woman of the west with vastly different values than the Scythian leader, Kazhak. She rides with him and his men through Europe to the Crimea area. Their tumultuous personal relation-ship is the central point of the story. The semi-savag- e Kazhak (a combi-nation of Yul Brenner and Omar Shariff ) attempts to have the blonde Epana conform to the traditions of the Asiatic Scythians. Their values clash is a microcosm of the eternal struggle between those who believe, as the early Celts did, in a modicum of freedom in a non-rigi- d, semi-democrat- ic society with the despotic culture of the Scyth-ians. We are taught that our cultural roots are in the Greco-Roman-Jude- o traditions. To a large extent that tra-dition is only a veneer over deeper atavistic traits of most Europeans, be they of Celtic, Slavic, Teutonic or Latin ancestry. It is their innate belief in freedom, as Ms. Llywelyn so aptly illustrates in The Horse Goddess, that somehow marks the difference between a free people and a fettered people. It is a credit to the Aryan or Indo-Europe- an people that in spite of their aggressive predatory instincts their genius loci has been an inquisi-tive daring mind that thinks the un-thinkable. For in the long run that is the es-sence of progress and the long "rocky road" to freedom. The Horse Goddess confirms this. Pogorsavaju se uslovi medunarodne trgovine PARIZ, Tanjug — Kriza ce pritis-ka- ti svet i idu6e godine, stanje svetske ekonomike i finansija bide sumornije nego sto se verovalo jos samo pre pola godine. To proizlazi iz "Ekonomskih perspektiva", studi-j- e koju svakih Sest meseci objavljuje OECD, organizacija 24 industrijske zemlje Zapada. Stopa rasta u iducoj godini bide svega oko 1 ,5 odsto, za jedan odsto nizaod letosnjih predvidanja. Re6 je o proseku, za sve zemlje OECD, i buduci da se обекије znacajnije ozivljavanje privrede u Americi, i stopa rasta do 6etiri odsto u Japanu, te ce dve zemlje "progutati" ovo opste minimalno povecanje. U zem-Ijam- a Zapadne Evrope ekspanzije prakti6no nece biti. Produzavanje stagnacije 6e se naroSito nepovoljno odraziti na trzistu rada. Podetkom 1984. godine na podrucju OECD moze biti prede-n- a i granica od 35 miliona nezapos-leni- h. REAGANOVE PRETENZIJE . Pustajuci u pogon jedan ratni broj iz Drugog svjetskog rata, obnovljen, americki predsjednik Reagan je rekao da Sjed. Drzave moraju imati ratno brodovlje u svim morima svijeta. Treba li jos dokazivati da Reagan misli da uspostavi americko gos-podst- vo u svijetu? (Uzaludno, razu-mij- e se.) Kazu da su se americki Ijevicari koji podupiru oslobodilacku borbu Iraca jako uznemirili kad su doznali za ulogu CIA u irskoj pobuni.
Object Description
Rating | |
Title | Nase Novine, January 05, 1983 |
Language | sr; hr |
Subject | Yugoslavia -- Newspapers; Newspapers -- Yugoslavia; Yugoslavian Canadians Newspapers |
Date | 1983-01-05 |
Type | application/pdf |
Format | text |
Rights | Licenced under section 77(1) of the Copyright Act. For detailed information visit: http://www.connectingcanadians.org/en/content/copyright |
Identifier | nanod2000184 |
Description
Title | 000010 |
OCR text | s- - 1-0- NASE NOVINE, January 5, 1983. M. uuQl ЈЈО.Ж. нлЈОИј Pise:LEPATEOFANOVl£ (Zap. Nemacka) PRlCA SE DE§AVA NA ULICAMA GRADA K6LNA (Nastavak iz proSlog broja) Ovih dana sam sluCajno boravila u jednom od vecih nemackih gradova — Kolnu. Prolazeci njegovim glavnim ulicama, glav-no- m arterijom, zilom kucavicom trgovackog centra, bilasam zapanjena, na svakih, deset petnaest koraka mogli ste sresti i videti ljude Sto sede sa strane na plocniku, ispred njih je posuda sa neSto sitnog novca i na kartonu ispisane neveStom rukom: "Pomozite mi, ostao(la) sam bez posla, imam porodicu, deca su gladna, nemamo hleba". To obicno piSe na nemackom a i na jeziku zemlje odakle radnik potiie. Najmanje se videlo Turaka. Sretoh i Jugoslovena, sretoh majku Sto drzaSe dete u narucju, koje jos uzimaSe hranu sa njenih grudi. Taj prizor me Sokira i prikova za mesto, sve sam mogla poverovati da cu videti i doziveti, ali Jugoslovenku, majku sa detetom na rukama Sto prosi, na plotniku evropskog grada — to ne. Znajuci da ona пебе hteti zbog mene i razgovorasa mnom prekinuti proSnju, odoh do prve pekare i kupih joj par sendvica, na prodavnici novina uzeh novine (da bih mogla sesti na njih). Vratih se naSoj zemljakinji, prvo joj pruzih sendvide, a onda sedoh na plocnik. Pogleda me iznenadeno i 6udno, ne verujuci svojim ocima, da sedam pored nje na plodnik, verovatno je pomislila:"Pa zar i ova, ovako obu6ena da prosi". Brzo je razuverih da joj пеби konkurisati niti smetati vec zelim sa njom izmeniti par refii, zelim znati zaSto prosi. Pristala je samo pod jednim uslovom, da ne pitam u kom gradu zivi, ime mi rece, saznadoh da je negde u blizini Kolna (a to moze biti i sto kilometara). Njena zivotna рпба je zalosna i potresna, to je prifia zene i majke, radnice 6ije su ruke ogrubele od rada u pecalbi i tudini. Julija Alapic, ni trideset leta nema, rodi se u ravnoj i rodnoj Semberiji. Pre deset godina zagledala se u Josipa koji beSe iz susednog sela. A kako se i ne bi zagledala, krasan momak, zgodan a povrh toga joS u Nema6koj zaposlen. Kad dode na odmor u selo, svake godine nova kola, samo se cakle, nikad nije doSao sa istim, a o odelu da se i ne priCa. Po okolnim selima kruze pride o njemu i onome Sto on ima, sve su cure prosto lude za njim. Dok je Julija bila curica Josip je nije gledao, ali godine su prolazile pa tako i devojce izraste u lepu devojku. Dode i ta nesretna sedamdeset i cetvrta godina. Primeti Josip mlado i zdravo devoj6e, робе joj udvarati, saletati obecanji-m- a i priiama o lepom i lagodnom zivotu u tudini. Nagovori je da jednog dana pobegne za njega. Znao je Sto radi, znao je da roditelji nece mu dobrovoljno dati Juliju. Kad Julija nestade робе kuknjava i potraga za njom, nesretnih roditelja. Dok roditelji kukaSe misledi da im je kci nastradala, dotle momak uzivaSe u svom medenom mesecu, kod nekih svojih daljnih rodaka u Slavoniji. Tek posle nedelju dana javi njenim roditeljima i postavi uslov — ili da mu ne prave smetnje i pripreme papire odmah za vencanje ili 5e Juliju ostaviti. Tako na brzinu Julija se uda, pode sa muzem u Nemadku, a Sta je tu бекабе tek imadaSe da otkrije. Dovede je Josip u svoj stan, naime kod svoje gazdarice Nemice. A ta gazdarica beSe Josipova ljubavnica, tek sad nastaSe muke i peripetije mlade Julije. Julija u tudini, ne zma jezika niti ikoga, morade se prihvatiti posla cistiti i prati po kuci, sluziti muza i njegovu ljubavnicu, bez refii pogovo-ra- , a i nemaSe se kome poveriti. Osta i u drugom stanju, u svoj tuzi to joj jedina radost bejaSe. Nadala se da ce na taj nacMn uspeti muza povratiti i otrgnuti od Nemice. NadaSe se rodenju sina, a u rodenju sina ocekivaSe svoj spas. Ali avaj, rodi se devojCica. Tek tada posta u pravom smislu sluSkinja i robinja. Kad su iSli u Jugu, na will ТП9 __ odmor, Nemica ih pratila, kao dobra prijateljica i gazdarica. Mesto da ispriCa istinu svojima, ona ju je krila i 6uvala, bilo je sramota da joj se selo i drugi nasmeju i da je ismejavaju. Prolazile su godine, nesretna Julija je znala samo za svoju devojfiicu i posao u tekstilnoj fabrici. Malo je imala od toga Sto je zaradivala, muz i njegova prijateljica uzimahu joj sve do zadnjeg feninga. Nikad joj ne kupiSe ni jednu haljinu, naprotiv nosila je stare stvari od gazdarice. Sve to tako trajaSe do ove godine kad ponovb osta u drugom stanju. Ali nikad nesreca ne ide sama vec je obicno prati niz drugih fitnilaca. Fabrika u kojoj je Julija radila bila je zatvorena, a ko ce sada primiti trudnu zenu na posao — niko. Muz i gazdarica su je izbacili na ulicu, jer njima ne treba. Mozda je jedna od srecnih okolnosti ta, Sto se njena mala devojfiica nalazi vec tri godine kod njenih roditelja u Jugi gde pohada Skolu. Bez stana i posla, straSno beSe mladoj zeni Sto CekaSe joS nerodeno dete. PomiS-IjaS- e na najgore, da zavrSi sa samom sobom, da prekrati sve muke koje je snadoSe, Sto se nepromiSljeno udade i ne posluSa stare roditelje. Gde provesti no6, gde dodekati slededi dan. Lutajuci ulicama beznadezno, slucajno srete svoju koleginicu sa posla, isprida joj sve ono Sto nikom zivom do tad ne poveri i zatrazi ljudsku ротоб. I to je bila Nemica, ali Nemica sa ljudskim srcem, koja shvati sirotu zenu, primi je kod sebe, dade joj jednu sobicu, krov nad glavom. Pomoze joj da na birou rada sredi svoje papire da dobije pomoc za nezaposle-ne- . Pomoze joj da pronade posao u privatnom aranzmanu, da pere stepenice po кибата i sprema, dok bude mogla. Rodi Julija sina, rodi ga sad kad je takoreci na ulici, bez igde i6ega. Da bi trazila posao i iSIa raditi, ne moze, nema kome ostaviti svoje majuSno detence od par meseci, a treba jesti, treba detetu mnogo. Zato izabra plo6nike, trgovacke ulice Kolna, gde je u tople letnje dane mozete sresti svakodnevno, skuplja fening po fening, marku po marku da bi kad nastupe hladni dani otiSIa kod svojih ostarelih roditelja i poverila im svoje majuSno dete a sama se vratilada pokuSa naci posao ne bi li Sto god zaradiladase moze vratiti u svoju Jugu i biti sa svojom decom. Eto, ljudske tragedije koju danas susre-cem- o po gradovima Evrope. Nije to usam-Ije- n slucaj niti jedini, od kojih tudina i kriza ufiini prosjake i ljude sa plofinika. Mozete sresti bolesne i invalide sa nereSenim invalidninama. Podimo Parizom, Londonom, Berlinom, Munhenom i drugde, svugde srecemo istu sliku, a ne vracaju se svojim domovima samo zato Sto ih je sramota da priznaju da su prevareni u zivotu i da obecane zemlje nema. Ne vracaju se doma, jer su nekad pricali da zive u raju, ziveli su u oblacima, a danas kad su siSli na zemlju pitaju se Sta uiiniSe i Sto odoSe iz svoje Juge, jer vide da dok su oni po Evropi i svetu rasipali snagu i mladost dotle su ljudi u Jugi stvarali porodicu i svoje domove, ne optereceni sa traumama i kompleksima vefinih stranaca. UMROVLADANMILlC Torontska Stampa piSe da je umro Vladan Milic, od raka. Imao je 57 godina. Jugoslavi-j- u je napustio 1956. Ozenio je Austrijanku. Bio je predsjednik Ontarijskog druStva arhitekata. Pripadao je raznim burzoaskim klubovima (Empire Club, Ontaro Club, Granite Club, Royal Canadian Military Institute, Board of Trade). '. г 6The Horse Goddess" By PETER ELISH National President" Imagine, if you can, Europe cover-ed with forests and populated main-ly by wild animals interspersed with infrequent small villages. Rome was a mere watering place for the sheep-herdin- g Etruscans who lived in the neighboring hills. Athens was a small Aegean Sea trading center and Vienna was a hamlet of log huts with thatched roofs. The area that is modern Yugoslavia was then called II-lyric- um or Illyria, Ljubljana, then Emona, was a small village on a river bank that was on the trail to the lush valleys of the northeast. The Celts, the earliest settlers of Central and Western Europe, spread from what is now Poland (Galicia) through present Czechoslovakia and Austria southward through Italy, Yugoslavia, Romania and Northern Greece. Westward the Celts were the early settlers of parts of Spain (Basque region), France (Brittany coast), Netherland (Zeeland) and the British Isles, plus Ireland. This is the Europe that novelist Ms. Morgan Llywelyn reconstructs in her new book, The Horse Goddess. This fascinating tale has an addi-tional interest to us of Slovene de-scent because it begins in the East-ern Alps, in what is now the Koroska region of Austria. The heroine of the novel, Epana, who becomes the archetypal Celtic mother image, flees her village in rebellion to becoming a druid (a Cel-tic with supernatural insights and powers). Each town had people who lived a life of celibacy, called gu-tiute- rs. They not only were consi-dered to have superhuman powers enabling them to communicate with the "other world," but also to be PRICA 0 SENATU Predsjednik Kanadskog radni6kog kon-gre- sa Dennis McDermott je izjavio da premijer Trudeau treba da sve nezaposlene — a ima ih milijun i pol — imenuje u senat. Trudeau je nedavno imenovao tri nova senatora, ajedan od njih je Michael Pitfield, njegov prijatelj i savjetnik, koji je do nedavno zauzimao visoki drzavni polozaj. Njegova placa idu6e godine ce biti 50.000 dolara, plus 8.200 dolara na koje ne mora platiti porez. Kad su neki kritizirali imenova-nj- e, premijer Trudeau je odgovorio da je Pitfield poSten i spreman da teSko radi. McDermott je rekao: "Nezaposleni Kana-da- ni zasluzuju da budu imenovani u senat isto toliko koliko Pitfield. Oni su takoder spremni za tezak rad i njihova Cestitost je neosporna". Oni nisu bili savjetnici premijera Trudeau, "ali su vjerno sluzili Kanadu". Ocekivalo se da ce senat biti ukinut i stvoreno r.eko novo tijelo, koje bi narod birao, kao Sto bira parlamenat. To je obe6avao i Trudeau, ali izgleda da je promjenio miSljenje. CIAUMIJESANAU IRSKUPOBUNU? Kanadski novinar Christopher Reed pise u listu Globe and Mail da je pet Iraca, clanova organizacije koja pomaze Irce (u Sjevernoj Irskoj) u borbi protiv engleske okupacije bilo izvedeno pred sud u New Yorku, pod optuzbom da su potajno izvozili oruzjeza Irsku republikansku armiju. Sva petorica su oslobodena kad su izjavili da su za to imali dozvolu Centralne obavjeStajne sluzbe (CIA). Ralph McGehee, koji vec 25 godina sluzi kao oficir CIA je na sudenje kazao, da se ne moze re6i da li CIA sudjeluje u irskoj pobuni. "Ne moze se reci istina, laz je vise pravilo nego iznimka", rekao je McGehee. able to talk with plants and animals. The priestly class of their tribe pre- served and transmitted their educa-tional and cultural values. As Epana flees she joins a band of Scythians (an Iranian people of the Black Sea slopes) who were also de-parting her village. What follows is an epochal love story of a woman of the west with vastly different values than the Scythian leader, Kazhak. She rides with him and his men through Europe to the Crimea area. Their tumultuous personal relation-ship is the central point of the story. The semi-savag- e Kazhak (a combi-nation of Yul Brenner and Omar Shariff ) attempts to have the blonde Epana conform to the traditions of the Asiatic Scythians. Their values clash is a microcosm of the eternal struggle between those who believe, as the early Celts did, in a modicum of freedom in a non-rigi- d, semi-democrat- ic society with the despotic culture of the Scyth-ians. We are taught that our cultural roots are in the Greco-Roman-Jude- o traditions. To a large extent that tra-dition is only a veneer over deeper atavistic traits of most Europeans, be they of Celtic, Slavic, Teutonic or Latin ancestry. It is their innate belief in freedom, as Ms. Llywelyn so aptly illustrates in The Horse Goddess, that somehow marks the difference between a free people and a fettered people. It is a credit to the Aryan or Indo-Europe- an people that in spite of their aggressive predatory instincts their genius loci has been an inquisi-tive daring mind that thinks the un-thinkable. For in the long run that is the es-sence of progress and the long "rocky road" to freedom. The Horse Goddess confirms this. Pogorsavaju se uslovi medunarodne trgovine PARIZ, Tanjug — Kriza ce pritis-ka- ti svet i idu6e godine, stanje svetske ekonomike i finansija bide sumornije nego sto se verovalo jos samo pre pola godine. To proizlazi iz "Ekonomskih perspektiva", studi-j- e koju svakih Sest meseci objavljuje OECD, organizacija 24 industrijske zemlje Zapada. Stopa rasta u iducoj godini bide svega oko 1 ,5 odsto, za jedan odsto nizaod letosnjih predvidanja. Re6 je o proseku, za sve zemlje OECD, i buduci da se обекије znacajnije ozivljavanje privrede u Americi, i stopa rasta do 6etiri odsto u Japanu, te ce dve zemlje "progutati" ovo opste minimalno povecanje. U zem-Ijam- a Zapadne Evrope ekspanzije prakti6no nece biti. Produzavanje stagnacije 6e se naroSito nepovoljno odraziti na trzistu rada. Podetkom 1984. godine na podrucju OECD moze biti prede-n- a i granica od 35 miliona nezapos-leni- h. REAGANOVE PRETENZIJE . Pustajuci u pogon jedan ratni broj iz Drugog svjetskog rata, obnovljen, americki predsjednik Reagan je rekao da Sjed. Drzave moraju imati ratno brodovlje u svim morima svijeta. Treba li jos dokazivati da Reagan misli da uspostavi americko gos-podst- vo u svijetu? (Uzaludno, razu-mij- e se.) Kazu da su se americki Ijevicari koji podupiru oslobodilacku borbu Iraca jako uznemirili kad su doznali za ulogu CIA u irskoj pobuni. |
Tags
Comments
Post a Comment for 000010