Nase Novine, May 17, 1978

              1s.iXiiU;шmUxвШШг#Ш1 !
II
is
v.
' : HuseinVogo: , :Mli?;::: ,r , .iV: . . : '
.-
-' : . ,t;" . 04) '
ШШШИ'ИЖИ!1ШШ1ЦЈ.иЈШИ№Ш111№1ВДИМ mill ll luaaiLHWUlMI и.1ц-Ј,ИЛ.„ЦЧ.!1Ш.1.ЈЧЛ1.М1МВ1-
Х1Г"' 1pr.irTr.ifm...n...ll.-Hii™iMHiiHIHi- H
r± '8
Umihana je otiSla. Ostala u
svojo] sobi sama Fatlma hanuma.
Sjedila je na se6iji kod prozora,
lijevom rukom poduprlaglavu, koja
joj se 6inila teSka. Svojim crnim
odima, nekako икобепо i bono,
buljila je kroz staklo tamo na jug
daleko... tamo gdje se vrhovi
Leluje i Zelen Gore plave i sa sivim
nebom sastaju. Pogled je tumarao
po tim daljinama, vrScima i strana-m- a
tih velikih planina, ispod kojih
poslaje i bistra rijeka Neretva. Nije
htjela da se iz tre6eg kata svoje
kule јабе naginje nad debeli zid —
jer bi u dvoriStu opazila alajbega,
kako se vrz'e oko Stala, oko krava i
konja. Nije marila da vidi sve one
udoline i brezuljke oko kule, u
njezinoj blizini. Ona je zaboravila i
na svoju bol u glavi i vratu. Mislila
je I premiSljala: kako 6e tu nesret-n- u
vijest, koja joj je bila potresla
iivc'e, saop6iti svojoj tijepoj i
odanoj k6eri. Mislila je: kada je ta
vijest potresla toliko nju, kao
majku, ja kako бе biti Umihani, o
kbjoj se, zapravo i radl? Sta бе
Ciniti, kada dozna za Mustajbega
LakiSI6a, koga nikad nije ni 6ula ni
vidjela, a kamo II govorila s njim i
voljela ga? Bojala se Fatlma hanur
ma, i nije smjela o torn niSta re6i
svojoj k6eri. AN ipak, mora joj se
re6i sve, neka znade, mora joj se to
javiti Sto prije, joS danas! Takoder
je Fatima hanuma pomiSljala i na
AHbega, koji je Umihani dao
prsten. To je Umihana rekla majci
ono jutro, kada je Alibeg otiSao
predavSi joj darove. Kako 6e ta
vijest djelovati na toga momka, na
zaru6nika njezine kderi, koju je
tako zavolio I koju je mislio uzeti
sebi za drugu kroz 6itav svoj zivot?
I Sta 6e raditi Alibegova majka,
kada dozna, Sta se u Sarajevu
zbljo? Stara Zulejha hanuma mla'll-lafsvo- je stara6ke dane zaodjetl
veseljem I zadovoljstvorh, ona je
toliki troSak u6inila, tolike pripre-me'izvrSi- la
т- - pa? Sve to propada!
Sye-c- e to prqpasti, sve бе to svij'et
razbubati. Grijeh i sramota...
Kako god je Fatima hanuma
mislila, opet je svo razmiSljanje
izlazilo na jedan put; treba Umihani
javiti, da ju je otac dao drugom...
--r 0 moje mukel govorila u sebi
jadna majka, tuzna i zaplakana,
potiStena i ubijena u duSi. Od
tollkih muka svoje kose teglila I
6upala...
f U pola dana uSIa joj Umihana i
zapjtala, da II 6e sada jesti.
— A jeste li vi ru6ale?
;— Mi nismo... Ocu sam dala
гибак.
— Dobro, Umb! VI tamo najprije
jedite, pa mi onda donesite dorbu.
Ja nisam ba§ ni malo gladna.v
— Dobro, moja mlla,, sjatka.
maj6ice! veil Umihana svdjim llje-pi- m
ugodnim glasom 'sva vesela
I
(LJUBAVNI ROMAN IZ18 VIJEKA)
Sto joj je materi zdravlje krenulo na
bolje.
— Umalo, majko, Sto te ne
izgubismo! — opet 6e Umihana, pa
pride k njbj, opipajoj 6elo, koje je
bilo vISe hladno, onda prede
mekanom svojom rukom preko
prsa maj6inih, pa zastade nad
srcem, koje je jo§ jako tuklo.
Iza toga je otiSIa, ru6ala na brzu
ruku i — eto je sa casom Corbe.
— Lijepa je! veil Umihana, kako
bi majcl podjarila tek. Metnu 6asu I
kaSIku pred majku. Ona je pokuSa-l- a
tri 6etiri kaSike, all vISe nije
mogla, jer kad je vidjela kraj sebe
Umihanu I promislila ono, Sto joj
mora re6i, takva je muka obuzela,
da se sva stresla.
— Sta je majko?
— Ne mogu viSe... Nosi corbu u
mutvak pa onda dodi da ti neSto
reknem.
Umihana odnese 6asu I dode za
tili 6as natrag.
— Sjedi ovdje kod mene, pa
sluSaj Sta 6u ti kazati, — veil joj
majka.
Ona sjednu, dimu rukom majku
po koljenima da je obveseli i
koketno, sa iskrenim smijehom i
sa divnim, povjerljivim pogledom,
progovori: — Kazivaj, moja draga,
lijepa, slatka majko! бибиг dragom
Allahu, Sto tl je bolje. Gotovo si
eto I ozdravila. JoS malo, eto joS
ovoliSno... i tu pokaza Umihana
nokat na malom prsti6u, joS eto
ovoliko, koliko je za noktom i ti ce§
biti potpuno zdrava! Zdrava, i
vesela! Ho6eS, majko, ja 5u te
paziti, ja sam tvoj hecim!
Govore6i, zapravo tepaju5i svo-joj
materi, Umihana je робе grliti,
робе se s njom Saliti govoredi
6esto: — Eto joS ovoliSno... i ti 6eS
potpuno bzdraviti!
Nu baS' ovaj i ovakav njezln
pbstlipak, pun utjehe i njezposti,
djeloyao je na Fatimu hanumu vrlo,
vrlo loSe. Ona je, spo6etka, samo
Sutila I predavala se potpuno u
ruke Umihani, neka je ротЈбе i
grli, iza toga je suze ronila, a da
nije htjela pokazati k6eri svoje o6i,
krila ih je. Na posljetku... jecanje,
р1аб I rijdanje!
— Ma Sta ti je, majko? Sta te
boji? pitala Umihana, giedajud
kako iz njezinih об1ји cure suze i,
kako se lice njezine majke proteze
nekako u duljinu. :%.
Fatima hanuma jei dalje plakala
i ridala.
— Ma, zaSto pla6eS, majko? —
opet бе Umihana.
— Uvrljedio me je tvoj otac!
izusti Fatima hanuma, pa okrenu
обј premazidu da ne gleda u кбег.
— Cime te je uvrljedio, majko,
ako smljem znatl? ~ U6inip je neSto,!, nije. mene
pitaOJ x
"
, - . hi ."'- -„ ;
— Mozebit hlje znao...
— Moze biti...
— A mozda je to i kakva sitnica,
opet 6e Umihana.
— E, kamo sre6e, moja Umo!
— Pa Sto je to tako golemo i
krupno?
— Ne smijem ti re6i: prepast 6eS
se.
— Ne6u, majko...
— Ne6eS?
— Ne6u!
— E sad биј: otac te je dao...
— Mene dao? klikne Uma i usta
joj ostadoSe otvorena od iznenade-nj-a.
— Jest! Tebe dao...
— Kome?
— Drugom!
Umihana sva problijede. Ruku
metnu na usta. 06i joj nekud
zadoSe, zabludiSe za nekom dru-gom
spoznajom, onda zazmiri kao
da nekoga zeli dovesti preda se.
Ona viSev nije pitala, kome je otac
dao, glavno je: da ona nije data
"njemu" ve6 drugom, pa makar on
bio hama! Hi carski sin. Na lice joj
pade neka sjena, koja pokupi svu
draiest i svo rumenilo obraza,
izgubiSe se one rupice, Sto no su
sjale na njezinu lieu pri svakom
smijehu. Sagnu glavu. Vrat joj je
izgiedao kradi. Leda se робебе
sagibatl sve nize I nize, dok ne
dode glava na se6iju, a ruke sa
raSirenlm prstima udariSe ,po min-derim- a,
pa se onda po6eSe gr6iti i
opet pruzati. Grudi joj se робебе
dizati i naglo spuStati. Оби se
duboko jecanje, pa udaraju6i licem
i бе1от o se6iju, tuzno zacvili: —
Sta 6u, majko, od zivota svoga!?
Fatima hanuma zaboravi na svo-je
muke gledaju6i djevoja6ke jade.
Ona se priku6i blize Umihani,
stade je po glavi milovati, pustivSi
da se ispla6e, jer 6e joj biti poslije
sreu lakSe. Kad god bi Umihana
zatuzila: v— Sta 6u, majko, od
zivota syoga? — mati bi blago i.
tuzno odyratila: — Neznam, Umo,
ne znarhfniSta! I ja sam se od tog -- razboljela.
Poslije je govor bio dulji. Majka
je sebe'korila. i sebe krivila za tu
nesre6u, jer nije prije niSta govorila
alajbegu.; Cekala je bolju priliku,
kada 6ef biti zgodnije i kada 6e on
biti raspolozehlji: da mu tada
saop6i tu nbvost u ,ku6i; i to
бекапје i trazenje dobra momenta
— eto na. Sta izade.
Umihana je, tu maj6inu krivicu
otkianjala. Govorila je: — Netl, no
ja sam, majko, kriva. Ja nisam tre-ba- la da izlazim u dvoriSte, da ga
gledam.sa kamerije, sa vrata, sa
prozora... paga ne bi ni voljelaN
Sad je sve kasno, jer ga toliko
volim, daiga ne mogu pregorjeti. Ja
би, majko, u vodu sko6iti...
,. — Nemoj k6eri!
— Ill 6u se sa velike stijene
strmoglaviti...
— Nemoj, кбеп, mozebit 6e se
mo6i o6eva udluka izmijeniti.
— Ne6e, majko, znaS ti njega.
— Нобе, кбеп, kada dozna da
voliS Alibega.
— Ne6e, пебе!..
— Нобе!.. JoS kada dozna da si i
prsten uzela.
— Aii ga nisam pitala...
— Ako 6e.. Popusti6e on Umo.
— Da Bog da, majko!
— Ako on ne popusti, ja 6u
sazvati sav naS rod, pa 6emo ga svi
moliti, da promijeni svoju odluku
— гебе hanuma, a Umihana odgo-vor- i:
— Radi, majko, Sto god
ho6eS, vatru 6u jesti, staklo gristi,
otrov piti... sve би u6initi, samo da
budem Alibegova.
Toga dana u ve6er opet su sjedi li
alajbeg i Fatima hanuma u velikoj
sobi. On je pitao svoju zenu: Sta joj
bi, pa je pala u nesvijest, 6im je
spomenuo ime Mustajbega LakiSi-6- a.
— A to je jedan zreo, pametan,
zgodan momak iz odli6ne porodice
mostarske, o kojoj i pjesme govo-r- e.
Sad je Fatima hanuma iskazala
sve, od po6etka poznanstva Umi-ha- ne
s Alibegom do ovoga dana;
saop6ila mu da se oboje silno vole
I da se Alibeg sprema na prosidbu,
ali nije joS prokazala: da je Umiha-na
ve6 i prsten primila.
— Aha, sad znam Sta ovo
gledam. Tu su bili i tvoji prsti,
zeno.
— Jesu! Pa?
— A Sto bez mene i mimo mene?
— Ja sam ti htjela re6i... s
— NiSta, niSta, Fato! Prije bilo
mimo mene i bez mene, a sada je
mimo tebe i bez tebe!..
— A povrh Umihane! dodade
ona.
— Sta 6u joj ja! Ja je hranio, ja je
podgojio, ja joj i sre6u naSao. Nije
bolje u Hercegovini...
— Sre6a je u ljubavi! Nije —
alajbeze — sre6a u novcu.
— Ti govori sad Sta ho6eS-- . Stvar
je gotova i ne da.se preokreriuti. Ja
пеби Iagatil Dao — dao! A znaS li
Sta joS? — kao za inat pitao on
svoju zenu.
Ona je Sutila, ali je on i bez
pitanja njezina rekao: — Danas je
ponedjeljak, eto u petak prosaca
Mustajbegovih, jesi li 6ula?
Kad je ovo doznala, Fatima
hanuma je ustala i rekla: —- Neka je
grijeh na tvoju duSu, a ja idem
Umihani, da je 6uvam, da ne sko6i
kroz prozor!
Sa tim je'rije6ima izaSIa i cijelu
поб provela sa svojom кбеп,
tjeSe6i je u teSkoj nevolji.
XII.
Porodicno vijece.
Upornost i tvrdokomost, koju je
Hajdar Alajbeg pokazivao u pitanju
udadbe svoje kceri, jasno je trazila
i iziskivala potrebu porodi6nog
vije6a. 1пабе Umihana, jedinica
svojih roditelja, posta6e nesretna
za 6itava zivota, ona 6e mozda i
kieti svoga oca, Sto je nije dao za
onoga, koga voli svom dusom
mladena6kom i kome se ona pred
Bogom obe6ala po slobodnoj volji i
po glasu srea svog.
" PoSto je alajbegova rodbina bila
raStrkana, morala je Fatima hanu-ma
da sto prije poradi oko saziva-nj- a
i okupljanja njegova i njezina
roda.
(Nastavit ce se)