000245 |
Previous | 9 of 19 | Next |
|
small (250x250 max)
medium (500x500 max)
Large
Extra Large
large ( > 500x500)
Full Resolution
|
This page
All
|
Or Vojislav Mi6ovi6 il © ® ® и ® ® ® ®@ ill gg ILi: бТА JE DOBRICACOSlC PRE&JTAO U SRPSKOJ AKA-DEMI- JI NAUKA, KAKO Bl "DOKAZAO" DA JE SRPSKI NAROD BIO VARAN I PREVAREN U SVIM RATOVIMA, PA I U POSLEDNJEM U KOME JE IZVEO NARODNOOSLOBODI-LACK- U I SOCIJALNU REVOLUCIJU RevolucIJa je ISdupala korene vellkosrp-sko- g nacionalizma, all Zilice tog drustve-no-g korova, zaostale u glavama pojedlnaca pokuSavaJu da puste izdanke u njihovlm naclonalistiSkim besedama, pesmama i ponasanjima. Zloupotrebljavajuli slobodu mlsll, govorai stvaralastva, pojedinci se, s vremena na vreme, javno oglasavaju Ideja-m- a i tezama koje predstavljaju Idejni konglomerat ultralevog radikalizma, malo-gradansk- og liberallzma, pa i agreslvnog kontrarevolucionarnog nacionalizma. Tak-v- e teze, dakako.nlsu nove — susretali smo ih i susrecemo u raznlm periodlma I varl-jantam- a, od pre dve, pet i deset godlna, a svoja idejna Izvorista i корбе imaju sa nacionallzmom predratnih godlna i onim koji je u ratu sejao mr2nju i razdor modu narodima. Vellkosrpsklm naclonallstima je trnu oku socijalistiCkl samoupravno opredelje-n- a Srbija, pa je uporno opomlnju da se "prene", da se ne aurva "na dno beznada". Za njih je vaino biti Srbln, saCuvatl sve sto jejsrpsko, makar se to protivilo clljevima i idealima srpskog naroda I radn!6ke klase Srbije. U tome i jeste kontrarevoluclonarna sadrilna naclonallsti6ke vellkosrpske poll-tld- ke platforme. Onl bi Svetozara Markovl-caanatemis- all zbog re6l koje je Izrekao jos pre jednog veka: "Samo ono srpsko treba da se odr2l Sto je dobro, a Sto je lose treba ga baciti pa, ma sto puta bilo srpsko". Stare teze Medu onima koji se u poslednje vreme пагобИо mnogo "brinu" 0 srpstvu iz svojlh (naclonallstteklh i polltlkantsklh) razloga, nasao se, mada ne prvl put, visokotirainl roman8ljer Dobrlca Cosic. Nasa javnost je nedavno Imala prillke da pbnesto бије 0 njegovoj "besedi" na trlbinl u Srpskoj akademlji nauka i umetnosti. lako sa Izvesnim zakaSnjenjem, do ruku nam je dosla ova "beseda", pa smo u mogu6nosti da javno kazemo Sta mlsllmo 0 javno Izre6enlm tezama Dobrlce Cosida. Cosl6 je, nalme, pre nekollko mesecl, prillkom uoblfiajene promoclje za akademi-k- a, imao "pristupnu besedu" na temu "KnJIzevnost i istorija danas". Ova "bese-da" ne bl blla predmet naSe paZnje da je ostala u okvlrlma razmiSljanja jednog lite-rate 0 knjlzevnostl i knjizevnom stvaralas-tv- u, Ali Coslc je u svoj mlsaoni kontekst utkao i svoja Idejna i polltifika gledlSta I o nizu neliterarnlh problema. Cosiceve teze ne samo da nlsu nove, vec 8U u parafrazi ill preplsu uzete Iz arsenala njegovih misli koje je izgovarao ill naplsao u poslednjoj decenijl — u raznlm predava-njlm- a, Intervjuima, istupanjima na simpo-zijumim- a I slifinim skupovlma. Pravo' je Dobrlce Cosl6a da razmlSIja i prosuduje o 2ivotu i svetu koji ga okruzuje; njegovo Je iifino I prlvatno pravo da strep), sumnja i strahuje; njegovo je pravo I da ta svoja osedanja i videnja transponuje u svoj I m llterarnlm i publlcistlCklm dellma. To pravo mu niko nikada nije ni prikracl-va- o. MedUtim, Cosic prevazilazi okvire sloboda I odgovomostl kada svoje rezlgna-clj- e i politi6ko-filosofsk- e "medltacije" zell da nametne kao opsta raspolozenja i Jedlne istine. Zato se I necemo baviti Cosl6evom "be-sedo- m" o epohalnlm zadaclma knjlzevnos-tl, o "tragifinoj umetnosti", 0 sudblni civili-zaci- je koja nastaje, o "paradoksima пабе epohe", o ljudskoj tragicl uopSte, 0 istorlji 1 njenoj knjlzevnoj transpozlcljl. NaSu paznju prlvla6e pISCeva razmiSljanja 0 dva poslednja rata, o sudblni srpskog naroda u njima i, naro&ito, 0 ostvarivanju ideala revoluclje; utoliko pre sto ih je Izneo u vreme danaSnje, na javnom I ozbiljnom mestu, tamo gde se ne bl smelo govoriti I prosudlvati bez osecanja odgovomostl za javnu геб I za istorijsku Istlnu. Jer, javna re6 Izrefiena u Akademlji, I pred uglednlm audltorijumom, nlje Isto Sto i геб za kafan-ski- m stolom; ona po svojoj tezinl I гпабе-nj- u prevazilazi nivo improvizovanlh filosof-ski- h meditacija i polltlkantsklh fraza, pauSalnih osporavanja I kritika, koje smo navikll od Istog autora da sluSamo I бНа-m- o, odavno ve6, po raznim 6asopislma i listidlma, na (ne) fllosofsklm skupovima I triblnama. 0 "sudblni srpskog naroda" U svojoj "besedi" Cosl6 umuje o.lstorljl I ljudskoj tragicl uopSte, pa I 0 Istorlji srpskog naroda I njegovoj sudblni u proS-li- m ratovlma. Njegova razmiSljanja svode se na mitska suprotstavljanja dobra I zla, cmog i belog; dosledno tome on ne razll-kuj- e borbe I pobede srpskog naroda u prvom I drugom svetskom ratu. Sve svodl na jedno: u ratove se poSlo radi ispunjenja nada. Kakvih I fiijlh — Cosl6 to ne kale. Ne spomlnje klasno-socijain- u I Idejnu suStlnu ratovanja, motive I clljeve borenja I posle-dic- e njlhovlh Ishodifita; on samo vldi stra-dan- ja bez cllja I smisla, vldl ogromne napore i irtve, bez rezultata. Po njemu je srpskl narod najvlfie krvarlo, all je bio varan I prevaren u svim ratovlma, a to 6e re6i i u poslednjem kada je izveo nacionalno-oslo-bodfla6k- u i socljalnu revoluciju. Evo sta Соз1б kaie: "Bice da u Evropl nema naroda koji se u poslednja dva veka, a пагобИо u dvadesetom tollko zaloilo na poslovlma Istorlje, toliko zrtvovao za oslo-bodila6kevcllj- eve Ivelike promene uslova svog postojanja, koliko je to б1п!о srpski narod... 06evi I slnovi dva puta okrenull su istoriju, svojom voljom I u smerovlma Koji-ma- se izlazllo iz njenih obala. Nezadovoljni slnovi, s clljem da promene svet, ustali su protiv nesrednlh I razo6aranih o6eva..." — a zatim dodaje: "all su I slnovlma kao I o6evima Izvesne pobede na bojIStlma bile zaludne... jer smisao nekih oslobodilatklh borenja I pobeda na bojIStima ovog veka рогебеп je u miru; mlr je shvaben kao prlll-k- a da se pod raznim prividima ostvaruju razllCite namere u Ime zajednl6kih intere-sa- ". Cosld to sve govori, all izbegava da kaze kojeu pobede bile zaludne I ko je to porl-ca- o njihov smisao u miru. On govori sa pijedestala istorijskog sudije i tvrdi da je "srpski narod u dvadesetom veku (znaCU u revoluciji; prim. V.M.)... blvao podesto obmanjlyan..." Od kbga — to Cosjc пебе otvoreno da kaie. On samo tvrdi, ne trude-6- 1 se da dokazuje, verovatno, svestan svoje (i bilo 6ije druge) nemo6i da б!пјеп1сата dokaze IstoVetnost motlva, clljeva I isho-dlSt- a borbe srpskog naroda u prvom svet-skom ratu i u narodnooslobodllaCkoj borbi I revoluciji, i nakon njlh. CoskJ to ne moze da dokaze i ne usuduje se da javno kaze, Jer bi otkrio svoje naclonalistl6ke I politl-kants- ke karte. Medutim, plsac Istorljsklh romana treba-l- o bl da zna da je srpski narod usao u prvl svetskl rat sa teznjom da se oslobodl, a ne da bl druge porobljavao I oslobadao; tako-d- o bi trebalo da zna da Je taj Istl narod bio uvu6en u Jedan Imperijalistldkl rat u kome je srpska burzoazlja razvlla I zelela da ostvarl svoje "morske apetite". "Rat takve burzoaske drzave (Srbije ~ prim. V.M.) u celini — kako konstatuju istorldarl Hrabak i Jankovid — no moie se okvallfjkovati kao oslobodllafikl, бак nl kao antllmperljallsti6ki, jer je takva drzava, (Nastavak na st. 20) run cquaiiiy 01 EQUALITY FOR ALL BASIS OF INTER-NATIONALI- TY RELATIONS With its 21 million inhabitants, Yugoslavia is an explicit example of a multi-nation- al community. One of the essential conditions of its very existence, as well as of its cohesion and stability, has there-fore been the establishment and continual development of full na-tional equality, beginning with the National Liberation War and revo-lution during World War II and on through the present construction of a modern socialist state. Slavs make up the majority of this Balkan country. From this derives its name, Yugoslavia, "Yu-go- " meaning "south" and "Slavia" "country of Slavs". Comprising it are the following nations: Serbs 8.1 million, Croats 4.5 million, Moslems (in the ethnic and not the religious sense) 1.7 million, Slo-venes 1.6 million, Macedonians 1.2 million, and Montenegrins 0.5 million. The numerous other na-tionalities include Albanians as the most populous group with 1.3 million, Hungarians 470,000, Turks 128,000, Slovaks;83,000, followed by Rumanians, Bulgarians, Ruthe-nian- s, Czechs, Italians, and so on.. The term "national minority" has been discarded and replaced by the word "nationality" to underline the full equality they enjoy. According to the Yugoslav Con-stitution, all nations and nationa-lities, regardless of size, have the same national rights in every respect. Above all, this means the use of their own language and alphabet (the Roman and Cyrillic alphabets are equally employed), their own schools, cultural activi-ties, publications and whatever else reflects their national identity. This is not only a constitutional right but a constitutional guaran-tee binding on all state, social, economic, educational and other organs and institutions. The languages of its nations (Serbo-Croatia- n or Croatian-Serbia- n, Slovenian and Macedonian) are officially in use throughout Yugoslavia. In all federal affairs, the three must be used, and none can have priority. All documents and other materials of the Assem-bly (parliament) are published in these languages and the procee-dings of sessions are simultaneou-sly translated into them. The same is the case with other federal bodies. The languages of the nationa-lities are also in official use in the areas where they live, and are on a footing of equality with the lang-uages of the nations. For instance, the Constitution of the Province of Vojvodina (the northeastern part of the country bordering on Hungary and Romania) states that the languages in official use, apart from Serbo-Croatia- n, are Hun-garian, Slovak, Rumanian and Ruthenian, whereas in the Pro-vince of Kosovo (bordering on Albania) the Albanian and Turkish 'Wtf -- fl '.Wft "r , WMty W1MW'U,Aivlif' - tf&rffi'4'"' " Г - — i1 languages are equal with Serbo-Croatia- n as official languages. Every member of a nationality has the right to use his own language on ali official (and unofficial) occasions — when dealing with the authorities, in the courts, in schools, in cultural activities. The material conditions for the exercise of these rights also been guaranteed. To illustrate this, it might be mentioned that in 1975 there were 1,538 nationality gram-mar schools registered in Yugo-slavia, with over 350,000 pupils; 210 technical schools and 78 high schools, as well as universities where the language of instruction in Albanian and Hungarian. Teach-ing and textbooks in the aforemen-tioned schools are in the language of the nationalities, whose pub-lishing activities are also consi-derable. Apart from others, there are published in Yugoslavia one daily newspaper each in Albanian, Hungarian and Italian, a large number of weekly newspapers, and publications and books in all the languages of the nationalities.. Television stations also regularly emit daily programmes in these languages. In areas where the various natio-nalities live, all official inscriptions (names of institutions, schools and enterprises) are bilingual, as are signposts (place names, road markers, and so on). This is true of the entire area where a specific nationality resides, and not just individual places. Although some towns may not have more than one percent of a given nationality out the total number of inhabitans, sign inscriptions are still bilingual because the entire area is taken into account. No headcount is applied. The status of its federal units — republics — is the most important expression of full national equality in Yugoslavia. These units rest on the national principle and enjoy the' status of sovereign states. The Yugoslav Constitution defines and guarantees the sovereignty and equal rights of all six republics, as well as of the two autonomous provinces (both are part of the Republic of Serbia, but, aside from state sovereignty, enjoy all the same rights as the republics). Federal units have the same rights and responsibilities in rela-tion to the functioning of the fede-ration. Irrespec!iv3 of size or number of inhabitants, they are equally represented in all federal organs. Decisions at federal level are arrived at by consultation and consensus. Each nation and natio-nality therefore has the right to its own identity and development, whereas relations between them — free of domination by any one over others — are harmonized in such a way as to promote the unity of the multinational community. „t
Object Description
Rating | |
Title | Nase Novine, May 17, 1978 |
Language | sr; hr |
Subject | Yugoslavia -- Newspapers; Newspapers -- Yugoslavia; Yugoslavian Canadians Newspapers |
Date | 1978-03-29 |
Type | application/pdf |
Format | text |
Rights | Licenced under section 77(1) of the Copyright Act. For detailed information visit: http://www.connectingcanadians.org/en/content/copyright |
Identifier | nanod2000062 |
Description
Title | 000245 |
OCR text | Or Vojislav Mi6ovi6 il © ® ® и ® ® ® ®@ ill gg ILi: бТА JE DOBRICACOSlC PRE&JTAO U SRPSKOJ AKA-DEMI- JI NAUKA, KAKO Bl "DOKAZAO" DA JE SRPSKI NAROD BIO VARAN I PREVAREN U SVIM RATOVIMA, PA I U POSLEDNJEM U KOME JE IZVEO NARODNOOSLOBODI-LACK- U I SOCIJALNU REVOLUCIJU RevolucIJa je ISdupala korene vellkosrp-sko- g nacionalizma, all Zilice tog drustve-no-g korova, zaostale u glavama pojedlnaca pokuSavaJu da puste izdanke u njihovlm naclonalistiSkim besedama, pesmama i ponasanjima. Zloupotrebljavajuli slobodu mlsll, govorai stvaralastva, pojedinci se, s vremena na vreme, javno oglasavaju Ideja-m- a i tezama koje predstavljaju Idejni konglomerat ultralevog radikalizma, malo-gradansk- og liberallzma, pa i agreslvnog kontrarevolucionarnog nacionalizma. Tak-v- e teze, dakako.nlsu nove — susretali smo ih i susrecemo u raznlm periodlma I varl-jantam- a, od pre dve, pet i deset godlna, a svoja idejna Izvorista i корбе imaju sa nacionallzmom predratnih godlna i onim koji je u ratu sejao mr2nju i razdor modu narodima. Vellkosrpsklm naclonallstima je trnu oku socijalistiCkl samoupravno opredelje-n- a Srbija, pa je uporno opomlnju da se "prene", da se ne aurva "na dno beznada". Za njih je vaino biti Srbln, saCuvatl sve sto jejsrpsko, makar se to protivilo clljevima i idealima srpskog naroda I radn!6ke klase Srbije. U tome i jeste kontrarevoluclonarna sadrilna naclonallsti6ke vellkosrpske poll-tld- ke platforme. Onl bi Svetozara Markovl-caanatemis- all zbog re6l koje je Izrekao jos pre jednog veka: "Samo ono srpsko treba da se odr2l Sto je dobro, a Sto je lose treba ga baciti pa, ma sto puta bilo srpsko". Stare teze Medu onima koji se u poslednje vreme пагобИо mnogo "brinu" 0 srpstvu iz svojlh (naclonallstteklh i polltlkantsklh) razloga, nasao se, mada ne prvl put, visokotirainl roman8ljer Dobrlca Cosic. Nasa javnost je nedavno Imala prillke da pbnesto бије 0 njegovoj "besedi" na trlbinl u Srpskoj akademlji nauka i umetnosti. lako sa Izvesnim zakaSnjenjem, do ruku nam je dosla ova "beseda", pa smo u mogu6nosti da javno kazemo Sta mlsllmo 0 javno Izre6enlm tezama Dobrlce Cosida. Cosl6 je, nalme, pre nekollko mesecl, prillkom uoblfiajene promoclje za akademi-k- a, imao "pristupnu besedu" na temu "KnJIzevnost i istorija danas". Ova "bese-da" ne bl blla predmet naSe paZnje da je ostala u okvlrlma razmiSljanja jednog lite-rate 0 knjlzevnostl i knjizevnom stvaralas-tv- u, Ali Coslc je u svoj mlsaoni kontekst utkao i svoja Idejna i polltifika gledlSta I o nizu neliterarnlh problema. Cosiceve teze ne samo da nlsu nove, vec 8U u parafrazi ill preplsu uzete Iz arsenala njegovih misli koje je izgovarao ill naplsao u poslednjoj decenijl — u raznlm predava-njlm- a, Intervjuima, istupanjima na simpo-zijumim- a I slifinim skupovlma. Pravo' je Dobrlce Cosl6a da razmlSIja i prosuduje o 2ivotu i svetu koji ga okruzuje; njegovo Je iifino I prlvatno pravo da strep), sumnja i strahuje; njegovo je pravo I da ta svoja osedanja i videnja transponuje u svoj I m llterarnlm i publlcistlCklm dellma. To pravo mu niko nikada nije ni prikracl-va- o. MedUtim, Cosic prevazilazi okvire sloboda I odgovomostl kada svoje rezlgna-clj- e i politi6ko-filosofsk- e "medltacije" zell da nametne kao opsta raspolozenja i Jedlne istine. Zato se I necemo baviti Cosl6evom "be-sedo- m" o epohalnlm zadaclma knjlzevnos-tl, o "tragifinoj umetnosti", 0 sudblni civili-zaci- je koja nastaje, o "paradoksima пабе epohe", o ljudskoj tragicl uopSte, 0 istorlji 1 njenoj knjlzevnoj transpozlcljl. NaSu paznju prlvla6e pISCeva razmiSljanja 0 dva poslednja rata, o sudblni srpskog naroda u njima i, naro&ito, 0 ostvarivanju ideala revoluclje; utoliko pre sto ih je Izneo u vreme danaSnje, na javnom I ozbiljnom mestu, tamo gde se ne bl smelo govoriti I prosudlvati bez osecanja odgovomostl za javnu геб I za istorijsku Istlnu. Jer, javna re6 Izrefiena u Akademlji, I pred uglednlm audltorijumom, nlje Isto Sto i геб za kafan-ski- m stolom; ona po svojoj tezinl I гпабе-nj- u prevazilazi nivo improvizovanlh filosof-ski- h meditacija i polltlkantsklh fraza, pauSalnih osporavanja I kritika, koje smo navikll od Istog autora da sluSamo I бНа-m- o, odavno ve6, po raznim 6asopislma i listidlma, na (ne) fllosofsklm skupovima I triblnama. 0 "sudblni srpskog naroda" U svojoj "besedi" Cosl6 umuje o.lstorljl I ljudskoj tragicl uopSte, pa I 0 Istorlji srpskog naroda I njegovoj sudblni u proS-li- m ratovlma. Njegova razmiSljanja svode se na mitska suprotstavljanja dobra I zla, cmog i belog; dosledno tome on ne razll-kuj- e borbe I pobede srpskog naroda u prvom I drugom svetskom ratu. Sve svodl na jedno: u ratove se poSlo radi ispunjenja nada. Kakvih I fiijlh — Cosl6 to ne kale. Ne spomlnje klasno-socijain- u I Idejnu suStlnu ratovanja, motive I clljeve borenja I posle-dic- e njlhovlh Ishodifita; on samo vldi stra-dan- ja bez cllja I smisla, vldl ogromne napore i irtve, bez rezultata. Po njemu je srpskl narod najvlfie krvarlo, all je bio varan I prevaren u svim ratovlma, a to 6e re6i i u poslednjem kada je izveo nacionalno-oslo-bodfla6k- u i socljalnu revoluciju. Evo sta Соз1б kaie: "Bice da u Evropl nema naroda koji se u poslednja dva veka, a пагобИо u dvadesetom tollko zaloilo na poslovlma Istorlje, toliko zrtvovao za oslo-bodila6kevcllj- eve Ivelike promene uslova svog postojanja, koliko je to б1п!о srpski narod... 06evi I slnovi dva puta okrenull su istoriju, svojom voljom I u smerovlma Koji-ma- se izlazllo iz njenih obala. Nezadovoljni slnovi, s clljem da promene svet, ustali su protiv nesrednlh I razo6aranih o6eva..." — a zatim dodaje: "all su I slnovlma kao I o6evima Izvesne pobede na bojIStlma bile zaludne... jer smisao nekih oslobodilatklh borenja I pobeda na bojIStima ovog veka рогебеп je u miru; mlr je shvaben kao prlll-k- a da se pod raznim prividima ostvaruju razllCite namere u Ime zajednl6kih intere-sa- ". Cosld to sve govori, all izbegava da kaze kojeu pobede bile zaludne I ko je to porl-ca- o njihov smisao u miru. On govori sa pijedestala istorijskog sudije i tvrdi da je "srpski narod u dvadesetom veku (znaCU u revoluciji; prim. V.M.)... blvao podesto obmanjlyan..." Od kbga — to Cosjc пебе otvoreno da kaie. On samo tvrdi, ne trude-6- 1 se da dokazuje, verovatno, svestan svoje (i bilo 6ije druge) nemo6i da б!пјеп1сата dokaze IstoVetnost motlva, clljeva I isho-dlSt- a borbe srpskog naroda u prvom svet-skom ratu i u narodnooslobodllaCkoj borbi I revoluciji, i nakon njlh. CoskJ to ne moze da dokaze i ne usuduje se da javno kaze, Jer bi otkrio svoje naclonalistl6ke I politl-kants- ke karte. Medutim, plsac Istorljsklh romana treba-l- o bl da zna da je srpski narod usao u prvl svetskl rat sa teznjom da se oslobodl, a ne da bl druge porobljavao I oslobadao; tako-d- o bi trebalo da zna da Je taj Istl narod bio uvu6en u Jedan Imperijalistldkl rat u kome je srpska burzoazlja razvlla I zelela da ostvarl svoje "morske apetite". "Rat takve burzoaske drzave (Srbije ~ prim. V.M.) u celini — kako konstatuju istorldarl Hrabak i Jankovid — no moie se okvallfjkovati kao oslobodllafikl, бак nl kao antllmperljallsti6ki, jer je takva drzava, (Nastavak na st. 20) run cquaiiiy 01 EQUALITY FOR ALL BASIS OF INTER-NATIONALI- TY RELATIONS With its 21 million inhabitants, Yugoslavia is an explicit example of a multi-nation- al community. One of the essential conditions of its very existence, as well as of its cohesion and stability, has there-fore been the establishment and continual development of full na-tional equality, beginning with the National Liberation War and revo-lution during World War II and on through the present construction of a modern socialist state. Slavs make up the majority of this Balkan country. From this derives its name, Yugoslavia, "Yu-go- " meaning "south" and "Slavia" "country of Slavs". Comprising it are the following nations: Serbs 8.1 million, Croats 4.5 million, Moslems (in the ethnic and not the religious sense) 1.7 million, Slo-venes 1.6 million, Macedonians 1.2 million, and Montenegrins 0.5 million. The numerous other na-tionalities include Albanians as the most populous group with 1.3 million, Hungarians 470,000, Turks 128,000, Slovaks;83,000, followed by Rumanians, Bulgarians, Ruthe-nian- s, Czechs, Italians, and so on.. The term "national minority" has been discarded and replaced by the word "nationality" to underline the full equality they enjoy. According to the Yugoslav Con-stitution, all nations and nationa-lities, regardless of size, have the same national rights in every respect. Above all, this means the use of their own language and alphabet (the Roman and Cyrillic alphabets are equally employed), their own schools, cultural activi-ties, publications and whatever else reflects their national identity. This is not only a constitutional right but a constitutional guaran-tee binding on all state, social, economic, educational and other organs and institutions. The languages of its nations (Serbo-Croatia- n or Croatian-Serbia- n, Slovenian and Macedonian) are officially in use throughout Yugoslavia. In all federal affairs, the three must be used, and none can have priority. All documents and other materials of the Assem-bly (parliament) are published in these languages and the procee-dings of sessions are simultaneou-sly translated into them. The same is the case with other federal bodies. The languages of the nationa-lities are also in official use in the areas where they live, and are on a footing of equality with the lang-uages of the nations. For instance, the Constitution of the Province of Vojvodina (the northeastern part of the country bordering on Hungary and Romania) states that the languages in official use, apart from Serbo-Croatia- n, are Hun-garian, Slovak, Rumanian and Ruthenian, whereas in the Pro-vince of Kosovo (bordering on Albania) the Albanian and Turkish 'Wtf -- fl '.Wft "r , WMty W1MW'U,Aivlif' - tf&rffi'4'"' " Г - — i1 languages are equal with Serbo-Croatia- n as official languages. Every member of a nationality has the right to use his own language on ali official (and unofficial) occasions — when dealing with the authorities, in the courts, in schools, in cultural activities. The material conditions for the exercise of these rights also been guaranteed. To illustrate this, it might be mentioned that in 1975 there were 1,538 nationality gram-mar schools registered in Yugo-slavia, with over 350,000 pupils; 210 technical schools and 78 high schools, as well as universities where the language of instruction in Albanian and Hungarian. Teach-ing and textbooks in the aforemen-tioned schools are in the language of the nationalities, whose pub-lishing activities are also consi-derable. Apart from others, there are published in Yugoslavia one daily newspaper each in Albanian, Hungarian and Italian, a large number of weekly newspapers, and publications and books in all the languages of the nationalities.. Television stations also regularly emit daily programmes in these languages. In areas where the various natio-nalities live, all official inscriptions (names of institutions, schools and enterprises) are bilingual, as are signposts (place names, road markers, and so on). This is true of the entire area where a specific nationality resides, and not just individual places. Although some towns may not have more than one percent of a given nationality out the total number of inhabitans, sign inscriptions are still bilingual because the entire area is taken into account. No headcount is applied. The status of its federal units — republics — is the most important expression of full national equality in Yugoslavia. These units rest on the national principle and enjoy the' status of sovereign states. The Yugoslav Constitution defines and guarantees the sovereignty and equal rights of all six republics, as well as of the two autonomous provinces (both are part of the Republic of Serbia, but, aside from state sovereignty, enjoy all the same rights as the republics). Federal units have the same rights and responsibilities in rela-tion to the functioning of the fede-ration. Irrespec!iv3 of size or number of inhabitants, they are equally represented in all federal organs. Decisions at federal level are arrived at by consultation and consensus. Each nation and natio-nality therefore has the right to its own identity and development, whereas relations between them — free of domination by any one over others — are harmonized in such a way as to promote the unity of the multinational community. „t |
Tags
Comments
Post a Comment for 000245