Nase Novine, January 26, 1983

              m
1 I r
t .
f i I" K ' J I Г 5 ( t, ' f . f 1 I ' I I I 0 ' I i ' '" I I. - I 1 I
V ;' ' 1. ' ' -- u t, r -- i, i . , J ) , , ,
Mf. ЈбУд y Шв # FWrctHffiHggHBH. иИКгаДДДВЈЗД£5а11ДГВКСТта£ДВ558
®Ш8&аШ
a padre, Earl Gnilagher, svecenik kapucin-sko- g
reda svetista Santa Rosa de Copan u
Hondurasu nije imao obicai da se svakoq da- -
na proseta po obliznjirn bruljcima, svijet mozda
nikada ne bi saznao zs icdan od najjezivijih poko-Ij- a
civilnog stanovnistva u novijoj povijesti covje-canstv- a.
Doduse, predaja o masakriTsalvadorskih izbje-glic- a
na obalama njeke Sumpul sto dijeli Salvador
od Hondurasa, usmeno bi se prenosila s koljena
na koijeno medu larnosojim seljacima, poprimajuci
s vremenom patinu btojnih fantasticnih mitova i le-gen- di
indijanskog stanovnistva Srednje Amerike u
koje je tesko povjerovati, a jos teze provjeriti.
Kada je, naime, seiajuci se 15. svibnja 1980.
godine pogledao s jeonog brezuljka prema obala-ma
Sumpula, primijetio je kako iznad rijeke leti
neuobicajeno mnogo jastrebova. Dok, se uznemi-re- n
torn pojavom u obliznjem selu Talquinta raspi-tiva- o
za njezine uzroke, doveli su mu jednog de-setogodisn- jeg
djecaka ranjenog s tri metka4 — u
usta, rame i slabine. Od njega je cuo prve vijesti
o pokolju.
Presuceni masakr
Prave razmjere masaKra saznao je tek kasnije
kada se oboruzan magnetofonom vratio natrag
i zabiljezio iskaze nekoliko desetaka prezivjelih
salvadorskih izbjeghca. Provjeriti sve njihove navo-d- e
nije mogao, buduci da su pripadnici paramilitar-ni- h
desnicarskih bandi patrolirali obalama i ubijali
svakoga tko bi se pokusao pribliziti rijeci. Trebalo
je, naime, osigurati dovoljno vremena divljim psima
i pticama grabljivicama. da dovrse posao i uklone
posljednje dokaze njihovih nedjela.
Desetak dana kasnije, 24, svibnja, padre Gal-lagher
i ostali svecenici dioceze Santa Rosa de
Copan objavili su saopcenje o rezultatima istrage
koju su proveli. Svijet je tako saznao za pokolj na
rijeci Sumpul. No, je li doisla saznao? Podatke o
nalazu honduraskih svecenika ignorirala je velika
vecina intormativnih medija u svijetu. Ako i nije,
vijesti o tome objavljene su na posljednjim strani-cam- a
novina, zgurane i zbijene medu ostalim
dnevnim dogadajima.
U svijetu zeljnom senzacija, u svijetu u kojem
ponekad i detalji o obicnim prometnim nesreca-m- a
znaju danima puniti naslovne stranice nov[na,
pokolj na rijeci Sumpul je prosao nezapazeno. Cini
se da ni najokorjeliji lovci na senzacije nisu bill
spremni povjerovati u istinitost price o masakru.
Detalji o akciji ciscenja koju je 14. svibnja 1980.
godine izvelo oko 2000 pripadnika salvadorske Na-cional- ne garde i paramilitatnih desnicarskih organi-zacij- a
uz pomoc pet hellkoptera naoruzanih mitra-Ijezim- a
i podrsku honduraskih vojnika, kao da je
nadilazila i siroke okvire njihove maste.
mragraimiiairaTBBBffBroig
Ш
рВИ
Ш та £&3&k чза чш --- из ipj us
Mozda i s razlogom. 3er, bestijalnosti s kojom
je tog dana ubijeno i izmasakrirano najmanje sest
stotina zena, djece i staraca, gotovo da i nema
premca. Pokolj na rijeci Sumpul ostat ce, nedvoj-ben- o,
zabiljezen najcrnjim slovima u analima dugo-godisn- je
tragedije salvadorskog naroda.
Ubija se i dalje
Ima, medutim, jos mnogo slicnih prica. Rijeka
Sumpul se nakon toga jos mnogo puta zacrvenila
od krvi salvadorskih izbjeglica koji je nisu uspjeli
preplivati u ocajnickom nastojanju da pobiegnu is-pr- ed terora i represije kojima su bili izlozeni kod
svojih kuca,. Slicne price mogu se cuti i na drugim
mjestima. Cuo ih je i biljezio i pisac ovih redova
putujuci po zemljama Srednje Amerike. Ponekad je
doista bilo tesko povjerovati u njih. No, pogled na
iznakazene leseve okruzene gladnim psima — a
taj prizor na ulicama San Salvadora nije tesko vi-dj- eti
— svakom ce pomoci da shvati da te price
nisu pretjerane i da pripadnici paramilitarnih desni-carskih
bandi zaista ne biraju metode u surovim
obracunima sa svakim onim za koga posumnjaju
da je gerilac ili da bi to, barem mogao postati.
Pokolji i masakri civilnog stanovnistva nisu, me-dutim,
specificnost srednjoamerickih zemalja. Slic-nih
je primjera bilo i u drugim drzavama Latinske
Amerike, uvijek kada bi nesnosljivi uvjeti zivota na-tjer- ali
narod da se pobuni i da zatrazi korijenite
promjene aktualnog drustvenog i politickog poret-ka- .
Sjetimo se samo metoda kojima se Pinochet
obracunavao sa svojim protivnicima u koncentraci-oni- m
logorima po gradskim stadionima, nacina na
koji je argentinska vojna hunta vodila prljavi rat
protiv subverzije. . .
U posljednje vrijeme sve su cesci pokusaji da
se dokaze kako se situacija u Salvadoru, Gvatemali
i Hondurasu popravlja, kako je u prvih sest mjeseci
ove godine ubijeno manje ljudi nego u istom raz-dobl- ju
prosle, ne bi li se pred americkim Kongre-so- m opravdala vojna i financijska pomoc SAD ta-mosn- jim rezimima. Komisija za ljudska prava Salva-dora
(CDMES) kao i brojne druge medunarodne
humanitarne organizacije to pak,-- svojim istraziva-njim- a
i nalazima opovrgavaju. Ne ulazeci ovog tre-nut- ka
u procjene vjerodostojnosti jednih ili drugih
ocjena, cinjenica je da se u tim zemljama i dalje
svakodnevno ubija u nastojanju da se zastite gra-nic- e
slobodnog svijeta pred komunistickom agre-sijo- m
ili drustveni status quo. Ono, pak, sto po-seb- no zabrinjava jest mogucnost novih i jos stra-sniji- h
pokolja i stradanja u slucaju da se'na vrijeme
ne zaustavi sadasnje opasno zaostravanje sred-njoameric- ke
krize.
Zvonko Tomic
99
Mama, dodi da vidi§... stigla nam je nova uCiteljical-f-
~7tiutMfi&9Z
tv,,,1.,l.ffT.,t„l!.,,.M,T....l,W.l„iT?
September 7, 1983, NASE NOVINE —11
's:.~:.i:,-L:.L:- ::r- ;т:д"!;""'.гс?)мдаацц
Tko su bili Sacco i Vanzetti? Obicni, takozvani mali, sivi ljudi, dose-Ijeni- ci
u Sjedinjene Americke Drzave iz Italije. Godine 1908, kad su stigli
u potrazi za koricom kruha, Nicola Sacco ima sedamnaest, a Bartolomeo
Vanzetti dvadeset godina. Obojica su radnici bez naobrazbe, ali zeljni
znanja, pa posezu za kniigama. Svjesni polozaja svoje klase, zivo se
zanimanju za probleme drustvenog zivota i medusobnog odnosa ljudi.
Venzetti se sprijateljio s anarhistom Salsedom, sto ce se kasnije pokazati
presudnim u izmisljanju njegove. krivice.
Sacco i Vanzetti
U Americi su u to vrijeme, poslije prvoga svjetskog rata i oktobarske
revolucije, novine svakodnevno plasile citaoce crvenima, anarhistima,
komunistlma, sindikalistima, radikalima. Pripisali su im ne samo aten-tat- e
i demonstracije, vec i provale u banke i razbojstva. A javno mnijenje
trazilo je sve energicnije mjere. Huskalo se posebno na strance, sma-traju- ci
da su oni krivi za sva zla. A Sacco i Vanzetti bili su stranci i,
na nesrecu, Talijani.
Povod kao izlika za njihovo hapsenje bilo je grabezno umorstvo sto
se dogodilo u travnju 1920. u gradu Sauth Braintree u drzavi Massac-husetts.
Dva nepoznata covjeka pucala su iz revolvera na blagajnika i
njegova pratioca, sluzbenike tvomice cipela Slater i Morrill. Smrtno su
ih ranili i odnijeli njihove torbe s 15.776 dolara. Nekoliko mjeseci prije,
na sam Bozic, neki su banditi istom tehnikom i istom smionoscu izveli
ulicni prepad u Bridgewateru. Pocinitelji su u oba slucaja morali biti isti
ili barem pripadati istoj organizaciji. Saslusavasi ocevice, policija je za-kljuc- ila
da su banditi morali biti Talijani. Buduci da nisu bili uhvaceni, stetu
nanesenu ugledu policije, trebalo je sto prije popraviti. Pitanje prestiza
policije bilo je sudbonosno za Sacca i Vanzettija. Kad su ih 5. svibnja
1920. uhapsili, oni su morali biti pocinitelji ne samo zlocina u South Brain-tree- u
nego i prepada u Bridgewateru.
Vanzetti je, nekoliko dana prije nego sto je bio uhapsen, otisao u
New York odvjetniku radi uhapsenog prijatelja Salseda, ali policija je
anarhistickog vodu likvidirala po kratkom postifpku.
I to je, naravno s gledista policije, bio dokaz da Vanzetti ne moze
biti nevin.
U New Yorku je Vanzetti doznao da treba racunati s novim racijama
"protiv crvenih i da valja biti oprezan. Uz ostale znakove, odnosno
okolnosti tumacene kao znakove, dokaz protiv dvojice Talijana bilo je
i to da su ih u trenutku hapsenja zatekli kako spremaju na sigurnije
mjesto radikalnu literaturu, letke i brolure.
I sada zapocinie drama dvojice radnika, drama koja ce privuci paznju
svjetske javnosti. U strahovitoj hajci protiv crvenih oni su jednostavno
morali biti krivi i osudeni. Slijede njihova duga pisma iz zatvora, njihova
borba, ne za zivot, vec zato da vrate svoju cast, cast obicnih malih
ljudi. I zato ce poslije odluke Vrhovnog suda obojica odbiti da traze
pomilovanje od guvernera drzave Massachusetts. Jer, smatraju, samo
krivac moze traziti pomilovanje.
Svjestari da su zrtve umorstva pocinjenog iz'politickih razloga, Van-zetti
u jednom pismu kaze: Sada nas zivot nije promasen. Lisiti nas
nasih zivota - zivota dobra postolarskog radnika i siromasnog proda-vac- a
riba - pa sto! Posljednji trenutak je medutim nas - ova agonija
je nas trijumf.
,,....., .„.b. ;,, Јткуи ипивиштаи
Canadian Press javlja iz Ottawe da Je u prvih
Sest mjeseci ove godine nezaposlenim radnici ma i
radnicama ispiadena svota od 5 milijardi i 850
milijuna dolara ili 43 posto viSe nego u prvih Sest
mjeseci pros' le godine.
Tu je pomod primilo milijun i 600 hiljada
nezaposlenih radnika i radhica.