Nase Novine, February 22, 1978

              lm%
и
iu
штшшттш л ilv
1 I. ПСЛСИОСО I . 1 (¥V6U6ffW6ij
Na prozorima stoje puni lon-- cl
cvije6a, "lijepe mazurane i slt-no- g
bosiljka". Na jednom pro-zor- u
nad cvlje6em visi mala kr-let- ka,
a u njoj veselo skafie Jel-ki- n
zuti kanarinac. ♦ Darovao JoJ
ga kum Mate. Blizu vrata visi a
zidu Sarena siika koja predstavlja
put u nebo, u 6istlliSte i u pakao.
Strmi put, Sto vodi u nebo, pun je
trnja. Po njemu se teSko penju
fratri, duvne, sve6enici i siromasi.
Sam raj sjajne su р1абе, obzidane
visokim zidom. Vrata u raj vrlo su
uska i niska. Kroz sredinu vodi put
u 6istili§te. Po maioj strmini penju
se svakojaki ljudl. Put na dnu slike
vodi u vjecne muke. To je Siroka i
ravna cesta. Po tocesti idu samo
velika gospoda. Glazba svlra, svi
pjevaju i pleSu, tako se uz zvuk
glazbe primaknu rubu, da se zatim
strovale u grozan krvavi pozar. Ta
slika dosta je velika, pa ipak ju je
Jelka kupilaza samo deset novfilda
na domacem sajmu od nekoga
Slovaka. - ~
U jednom kutu sobice, blizu
distoga kreveta, sjajiie su se lijepe
Jelkine cipelice, koje je samo na
blagdanski dan obia6ila. Velike
Skrinje za rubeninu poredane su
jedna za drugom. U jednoj od tih
-- Skrlnja 6uva udova Tonka suhe
smokve. I u kuhinji je sve cisto i na
svojem mjestu. Posude se upravo
POSJET RODNOM KRAJU
Frijednr-velepa- d
Himi jaiuri
Pi§e: Tvrtko Komljenovi6
Najve6i problem 6itave Evrope —
stambeno pitanje — nije mlmoiSlo
ni Prljedor, lako mi se б1п! da je on
manje IzraienAgo, u nekim,ye6i.m . mjestima. SyMe godine preduzecar
i ustanove 'grade bko 500' riovih'
stanova, dok se u prlvatnoj 'reziji
gradi joS oko 2.500. novlh stambe-ni- h
jedinica (stanovi I кибе). Zah-valjuju- di.
ovako intenzlvnoj izgrad-nji- ,.
problem stanova .se veoma
malo osjeba i moze se re6i da je , skoro svih danaSnjih 6.000 stanov-nik-a
Prijedora u dobrim stambenim
usiovima.
NISta manja paznja nije poklo-njena- ni
Izgradnjl I modern izovanju
putne mreze. Ulice su asfaltirane
isto kao I najve6i broj puteva u
opStini koja brojl oko 110.000
stanovnika. Zahvaljuju6f tome,ve-lik- i
broj radnika prijedorskih fabri-k- a
koji stanuju u okolnim selima,
bez problema dolazi na posao
autobusima, sypjim vozilima ill'
zeljeznicpm.
Kozara
Uz opStinu Prljedor naiazi se I
Memorijalni park "Kozara", sa
spomenikom zrtvama faSisti6kog
S
sjaji na pollci. Na ovelikom ognjiS-t- u
lezi i prede stari табак. Pred
kudicom je velika Catrnja (nakapni-ca- ).
Na plo6nlku, koji pokriva 6atr-nj- u,
poslagana su drva za gorivo,
smreka I drugo suvarje, a na nis-ko- m
zidu, Sto zaokruZuJe nakapni-cu- ,
svuda se zeleni cvlje6e. Kucica
je na kat gradena. Prizemno je piv-nic- au
kojoj su sudovi za svakojaku
upotrebu. U jednom kutu je kiseio
zefje, u drugom kisela repa, a ima i
„nekoliko badvica vina. Ovako po
prilici Izgledaju sve momarske
ku6ice, ali nije svaka 6ista i uredna
kao ku6lca udove Mirka Ljubovl6a.
Nekako mjesec dana poslije
smrti Jelkina oca trgovac Mato
Stan 16 габипао je neSto na brzu
ruku i pisao sadrom po vratima
svoje kuce. Bio je goioruk. Onuda
mlmo proiaziia udova Tonka te ga
pozdravi:
— Dobar dan, kume Mato!
— Bog daj, kumo! Kamo ste se
otputili? — upita trgovac.
— Idem malko u vrt da naberem
zeleni — zaustavl se za6as, udova.
— Ako Imate vremena, molio biri
vas, dadodete malo k menl. Imam
da vam neSto kaiem. [
Tonka unide и.кпби. Mato Stan Id ' '
odvede je u svoju pisa6u sobu,!£'!
ndie In I IsnrlnovlfiflL' rirf Ia irc'!'
Stedionicl u Trstu ulozena 11јера3У;1
svota od tri tisu6e forinti na Jelkino '
B
(3)
terora. Na spomeniku visokorri
33.60 metara naiazi se р!оба sa
9.604 imena poginullh tokom faSls-t6ki- h
ofanziva. A kollko ih je б!ја
l.mena hlkada nlsu saznata.
izgradnju spomenlka — 6iji je
autor akademik DuSan Dzamonja
— finansirali su svi narodi i narod-nos- ti
Jugoslavije. U memorijalnom
dijelu spomenlka naiazi se vje6na
baklja — plamen slobode, koju je
zapalio predsjednik Tito prillkom
otkrivanja spomenika 10. septem-br- a
1972. godine. Memorijalni park
i spomenlk posjetilo je do sada
preko sedam miliona ljudl " iz Jugo-slavije
I drugih zemalja. No, to je
posebna tema, o kojoj bi trebalo i
posebno pisati.
Medu posjetiocima Prijedora
ima nas puno koji zivlmo u svlm
krajevima svljeta. Moj doma6ln,
Branko Trkulja, doma6ln je I. svima
druglm Iseljenicima iz Kanade,
USA, Australije, Novog Zelanda, i
drugih krajeva svljeta. Odbor Matl-c- e
Iseljenlka osnovan je 1966.
godine i ima izvanrednu saradnju
sa Iseljenicima Slrom svljeta. Od-bor
je do sada izveo vi£e akclja za
ротоб IseljeniCkim organizaclja- -
ime. Udova se samo 6udila i
rukama 1атајиб1 blagosivljala ime
svoga pokojnoga muza.
— Kumo, ako Stogod trebate —
govorio je Mato — mozemo iz Ste-dioni- ce
dignuti koju stotinu.
— Ne trebam zasada, hvala
Bogu, ne trebam — brzo odgovori
udova.
— Draga Tonko, znate, gdje mi
je киба, a moja su vam vrata uvijek
otvorena. Ako mislite, da bi dobro
bilo, mozete kupiti kakvu Sumicu,
pa'Snjak ill komad zemlje, no da
mene posluSate, ja bih vam savje-tova- o
da novae ostane u Stedionici.
Sama ste s Jelkom, a za veliku
kmetovStinu treba mnogo ruku. Da
vam rade tudi ljudl, ne6ete imati
velike koristi, a muke i brige dosta i
previSe. Ali najposlije, draga ku-mo,
vi ste gospodarica, otkad je
vaS Mirko otiSao Bogu na габип.
— Nikad, dobri kume Mato,
nikad ga necu zaboraviti! — uzdi-sal- a
je udova.
— Kumo moja, ta umlrlte se ve6
jednom! Tako je Bog htio. A Sto
6emo? Rodili smo se, da trplmo.
Syaki oltarld ima svoj krlzi6 —
nadigne trgovac ramena i ispruzi
ruke. — All 6ujte, Tonko, jedna
misao uvijek mi kopa po glavi.
Ljudl su prlpoviledali, a i sam
Mirko je pisao, da mu postovl idu
dobro. Govorilb se, i sami ste би!1,
SPOMENIK
ma, posebno Skolama
u kojima se ибе materlnski jezici.
Od svih akclja samo
neke, direktno vezane za nas ovde
u Kanadi. Biblioteka u
od oko dva starih dinara
poslata je 1976. i 1977. godine za
klub u
Hamiltonu I 1978. god. za $kole:
"Nikola Tesla" i "Majka i dljete" u
Tbrbntu, kao i Skoli "Vuk Karadzl6M
u Hamiltonu. Zaista vrljedan prim- -
Vii
da trguje glavnicom od kakvih dva-des- et
hiljada, a kad tamo, na§lo se
samo nekoliko stotlna. Po svoj pri-li- ci
imao je sav svoj novae prf sebl,
i to u papiru, kad se je brod razbip,
— E, bit 6e tako — zaklima jedna
udova.
— Tonko, kako znate, sud me je
imenovao skrbniKom vaSe Jelke, a
sada uzdajte se u Boga i nastojte,
da se utjeSite. Dokle god budete
zivl, пебе vam niSta manjkati. Sami
ste sa svojom imate
svoju ku6icu, svoje zemlje, svoje
lijepe hiljadice, i mozete lijepo
Bogu zahvaliti, da je tako, jer bi
moglo bit! i gore. Kumo moja,
nesreda je nesre6a, no pomislite
malo, kako morabiti pri sreu onirn
udovicama koje ostanu sa petero,
Sestero i viSe djece, zaduzene na
sve strane, a u praznoj i pustoj ku6i
ni Sestice, ni korice kruha.
— Pravo govorite, dobri kume!
Sto i sto puta sam rekla, da bi zlo
bilo za Jasnovo, kad ne bismo vas
imali.
— A Sto бето s Jelkom — po-gled- a
trgovac Tonku. — Vjere mi,
mozete se ponositi njom — udarl
se Mato Sakom u prsa, pa nastavi:
— Kumo, Jelka je ve6 I
mozda bi dobro bilo, da se za nju
malo Zlo je u ku6i bez
muSke glave. Ima u nas dosta
mladih i poStenih mornara, ali ako
zelite znati, Sto ja mislim, геб! 6u
vam posve iskreno, da bih ja bio
najprije za Marileva Ivu.
— On je poSten I pametan
mladi6, ali Sto 6ete, kad je vojnikl
— гебе Tonka, pa se zamisll, a
onda nastavi: — Jelka mi je baS-- o
Bozidu navrSila sedamnaest godl-n- a.
Mlada je kao kaplja, pa bi ga , mogla po6ekati, dok odsluzi svoje
godine.
(Nastavit 6e se)
Ш§ШШЈ1 --
-:гаШШШ
kACIONALNI PARK NA KOZARI I ZRTVAMA FASlZMA U
NARODNOOSLOBODILACKOJ BORBI.
Iseljeni6kim
ротепибето
vrijednosti
miliona
Kanadsko-jugoslovens- ki
jedinicom,
odrasla
ogledamo.
jer saradnje koji se ne moie zabo-raviti.
Ротоб iseljeni6kim organizacl-jam-a
poslata je kao zelja da se
makar na taj пабЈп pomogne naSIn
ljudima u svijetu da o6uvaju mater-n-ji
jezik, kulturu I obi6aje kraja iz
koga su potekli.
Na kraju bih se zello zahvaliti
svima u Prijedoru koji su mi ukazall
nezaboravno gostoprimstvo.
r- -
j- -